REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-9034/2022
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Mirjane Margetić kao predsjednice vijeća, te Anđe Ćorluka i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Stanislava Walaszeka kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog M.P. zbog prekršaja iz članka 39a. stavka 1. točka 2. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima („Narodne novine“ broj: 117/03., 71/06., 43/09., 34/11. i 68/12.) odlučujući o žalbi okrivljenog M.P. podnesenoj po braniteljici D.M. odvjetnici iz R. protiv presude Općinskog suda u Rijeci broj: Pp J-1282/19-40 od 19. svibnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 9. rujna 2022.
p r e s u d i o j e:
I. Odbija se žalba okrivljenog M.P. kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđuje.
II. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18.) okrivljeni M.P. je obvezan naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 500,00 kuna u roku 30 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom okrivljeni M.P. je proglašen krivim, da je na način činjenično opisan u izreci te presude počinio prekršaj iz članka 39a. stavka 1. točke 1. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, za koji prekršaj mu je na temelju odredbe članka 37. Prekršajnog zakona izrečena novčana kazna u iznosu od 3.000,00 kuna, koju kaznu je obvezan platiti u roku 30 dana po pravomoćnosti presude, a ako u tom roku uplati dvije trećine izrečene novčane kazne smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cjelini, sukladno odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona.
2. Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u svezi sa člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kuna te stvarne troškove koji su nastali prilikom postupanja po nalogu za njegovo dovođenje po policijskim službenicima u iznosu od 474,00 odnosno ukupan iznos troška prekršajnog postupka koji okrivljenik je obvezan naknaditi je 674,00 kune.
3. Protiv te presude okrivljeni M.P. je pravodobno po braniteljici podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prekršajnog prava, pogrešno odnosno nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o prekršajnopravnoj sankciji i troškovima prekršajnog postupka.
3.1. Žalitelj u bitnom ističe bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka navodeći da pobijana presuda nema razloga te da u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a jednako tako da nije dokazano provedenim dokazima da je upravo on počinio prekršajno djelo koje mu je stavljeno na teret. Ističe da mu je kazna previsoko odmjerena kao i troškovi postupka jer da je sud nedovoljno cijenio njegove olakotne okolnosti kao što je prekršajno nekažnjavanje i neosuđivanje i da je otac dvoje maloljetne djece te predlaže da se žalba prihvati, a podredno da se primjeni institut izvanrednog ublažavanja kazne.
3.2. Predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati, da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3.3. Žalba nije osnovana.
4. Rješavajući predmet u granicama navoda žalbe te ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ovaj Sud je ispitao jesu li pobijanom presudom počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika i je li u predmetu nastupila zastara prekršajnog progona te pritom nije utvrđeno postojanje gore navedenih povreda na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti, a niti su utvrđene povrede koje žalitelj ističe u žalbi.
5. Okrivljenik ističe da presuda nema razloga, odnosno da u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, dakle ističe da je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona međutim navedenu bitnu povredu okrivljeni navodi paušalno, odnosno ne obrazlaže u čemu se ista sastoji. Međutim, suprotno žalbenim navodima ovaj Sud je zaključio da je prvostupanjski sud u obrazloženju presude dao jasne i razumljive razloge o svim odlučnim činjenicama te vjerno reproducirao sadržaj izvedenih dokaza u postupku koje je argumentirano cijenio s aspekta njihove istinitosti te se stoga zaključci prvostupanjskog suda mogu s uspjehom ispitati, a drugo je pitanje što se žalitelj s tim zaključcima suda ne slaže te u stvari navodima žalbe pobija pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.
6. Međutim, prvostupanjski sud je proveo opsežan dokazni postupak, ispitao okrivljenika na navode optužnog prijedloga koji je naveo da se apsolutno ne smatra krivim i da nisu točni navodi iz optužnog prijedloga, u postupku su ispitani i policijski službenici K.Š. i K.S., a jednako tako je prvostupanjski sud reproducirao snimku koja prileži spisu na kojoj se nalazi okrivljenik, s tim da je svjedok policijski službenik K.S. potvrdio da se na snimci nedvojbeno razaznaje da je okrivljenik bacio u dva navrata plastičnu čašu s tekućinom žute boje, da se vidi njegova namjera bacanja čaše na mjesto gdje su stajali policijski službenici i službene osobe na osiguranju, konkretno redarska služba te da je iz snimke koja je snimljena na DVD-mediju razvidno da je okrivljenik najprije gledao u svoju desnu stranu i točno da se vidi da baca plastičnu čašu koja pada pokraj odnosno neposredno uz policijskog službenika, te da se vidi da je odjeven u bijelu majicu sa kapuljačom (tzv. duksa) i plavim znakom nogometnog kluba Rijeka, navijačkog obilježja.
6.1.Dakle, prvostupanjski sud je na temelju gore provedenih dokaza te uvida u fotografije koje prikazuju službeni prostor za zadržavanje osoba na stadionu NK Rijeka, s tim da valja naglasiti da braniteljica nije imala primjedbi na video zapisnik i na iskazivanje svjedoka, prvostupanjski sud je izvršio uvid i u potvrdu Ministarstva pravosuđa iz koje proizlazi da okrivljenik nije pravomoćno prekršajno kažnjavan i nakon provedenog dokaznog postupka, ocjenom i analizom provedenih dokaza cijeneći provedene dokaze na temelju odredbe članka 88. stavka 2. Prekršajnog zakona po slobodnom sudačkom uvjerenju pravilno utvrdio da su se u ponašanju žalitelja stekla sva zakonska obilježja prekršaja iz primijenjene odredbe zakona.
7. Po ocjeni ovog Suda pravilno je prvostupanjski sud prihvatio iskaze ispitanih svjedoka K.S. i K.Š. koji su potkrijepljeni video snimkom koja je pregledana u dokazne svrhe, koji dokazi su po ocjeni ovog Suda dostatni da se na istima može temeljiti odluka o krivnji, pa slijedom navedenog navodi žalbi nisu sa uspjehom doveli u sumnju činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku te i ovaj Sud ocjenjuje da je predmetno prekršajno djelo sa sigurnošću dokazano zbog čega je pravilno okrivljeni proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 39a. stavak 1. točka 1. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima.
8. Ispitujući odluku o izrečenoj novčanoj kazni ovaj Sud je zaključio da ista nije previsoka budući da je za počinjeni prekršaj propisana novčana kazna od 5.000,00 do 25.000,00 kuna ili kazna zatvora do 30 dana, a kako je prvostupanjski sud prilikom izbora vrste i mjere kazne odlučio se za novčanu kaznu te primijenio odredbu članka 37. Prekršajnog zakona odnosno okrivljeniku ublažio novčanu kaznu znatno ispod zakonom propisanog minimuma, cijeneći kao olakotne okolnosti okrivljeniku dosadašnje prekršajno nekažnjavanje, međutim navedena okolnost je od utjecaja na odmjeru novčane kazne u okviru propisane kazne, dakle ne radi se o naročito olakotnim okolnostima, međutim po žalbi okrivljenika ovaj Sud ne može izmijeniti prvostupanjsku presudu na njegovu štetu u smislu odredbe članka 202. stavka 4. Prekršajnog zakona.
9. Slijedom navedenog, nisu se ostvarili zakonski uvjeti za daljnje ublažavanje novčane kazne kako to predlaže žalitelj, ističući u žalbi da drugostupanjski sud primjeni institut izvanrednog ublažavanja kazne, međutim kako je prvostupanjski sud već ublažio okrivljeniku novčanu kaznu nisu prihvaćeni navedeni žalbeni navodi.
10. Nadalje, odluka o troškovima prvostupanjskog prekršajnog postupka je pravilna jer u smislu odredbe članka 139. stavka 3. u svezi s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan na naknadu troška prvostupanjskog prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kuna, a Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.) je propisan opći okvir paušalne svote od 100,00 do 5.000,00 kuna te su troškovi prvostupanjskog postupka odmjereni imajući u vidu složenost i dužinu trajanja postupka te imovno stanje okrivljenika, a nisu se stekli uvjeti iz članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona za oslobađanje okrivljenika od plaćanja troškova postupka.
11. Nadalje, okrivljeni je obvezan i na stvarne troškove koji su nastali prilikom postupanja po nalogu za njegovo dovođenje po policijskim službenicima u iznosu od 474,00 kuna, a navedeno je propisano odredbom članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, odnosno ako je sud okrivljenika proglasio krivim, izreći će u presudi da je obvezan naknaditi troškove postupka, osim ako ovim Zakonom nije određeno drukčije.
12. Nadalje, okrivljenik je obvezan na naknadu troškova drugostupanjskog postupka u paušalnom iznosu od 500,00 kuna na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona imajući u vidu trajanje i složenost žalbenog postupka te činjenicu da je Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupa (NN 18/13.) propisan opći okvir paušalne svote od 100,00 do 5.000,00 kuna.
13. Zbog navedenih razloga trebalo je odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu, 9. rujna 2022.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Stanislav Walaszek, v.r.
Mirjana Margetić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci 5 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenika, braniteljicu i tužitelja.
