Poslovni broj: Usž-1825/22-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda mr.sc. Inge Vezmar Barlek, predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i Arme Vagner Popović, članica vijeća, te sudske savjetnice Ivane Jasprice Konjuh, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Z. M. iz Z., sada u BiH, Hotel V. R., Č., kojeg zastupa odvjetnik V. M. iz Odvjetničkog društva M. i partneri j.t.d., Z., protiv odluke Državnog sudbenog vijeća, Z., broj: Sp-8/21 od 31. ožujka 2021., radi priznanja svojstva stranke, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1198/21-5 od 11. ožujka 2022., na sjednici vijeća održanoj 9. rujna 2022.
r i j e š i o j e
I
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1198/21-5 od 11. ožujka 2022.
II
Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Rješenjem prvostupanjskog suda na temelju odredbe članka 30. stavka 1. točke 7. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS) tužba tužitelja je odbačena kao nedopuštena.
2. Protiv navedenog rješenja tužitelj je izjavio žalbu u kojoj navodi da je prvostupanjski sud propustio održati usmenu raspravu zbog čega je došlo do bitnih povreda odredaba ZUS-a. Daljnja povreda sudskog postupka u vezi propusta održavanja usmene rasprave ostvarena je manjkavošću razloga pobijanog rješenja o odlučnoj činjenici odnosno izostankom ikakvih razloga o istoj okolnosti i to kroz prešućivanje tužiteljevog prijedloga za održavanje usmene rasprave. Smatra da je prvostupanjski sud zanemario odlučne navode tužitelja u svezi formalističkog tumačenja odredaba ZDSV i ZKP-a zbog čega se grubo vrijeđa pravo tužitelja na sudjelovanje u predmetnom stegovnom postupku. Navedena odluka posljedica je arbitrarnosti zbog čega je ostvarena bitna povreda pravila sudskog postupka iz članka 66. stavka 1. točke 1. ZUS-a u smislu članka 66. stavka 2. istog Zakona. Ističe da je odredbama članka 97. stavka 1., članka 98. stavka 1. i članka 103. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske izričito propisano koje odluke DSV-a mogu biti predmetom postupka pred Ustavnim sudom. Upire na odredbu članka 18. i 19. Ustava Republike Hrvatske. Smatra da je tužiteljev neposredni i legitimni pravni interes usklađen s uvjetima relevantnosti iz presuda Europskog suda za ljudska prava: Pastörs protiv Njemačke, par. 57. i 62. - 63. i Mikhail Mironov protiv Rusije par. 36. usporedive u historijatu predmetne tužbe. Također o pravilnosti stava tužitelja svjedoči i ustaljena praksa Ustavnog suda Republike Hrvatske primjerice iz odluke U-III-2848/2015. Predlaže da se rješenje poništi i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje ili podredno da sud sam otkloni nedostatke pobijanog rješenja i nakon provođenja usmene rasprave presudom riješi stvar, te potražuje trošak sastava žalbe.
3. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da su žalbeni navodi identični onima koji su isticani u tužbi te da u cijelosti ostaje kod odgovora na tužbu. Predlaže žalbu kao neosnovanu odbiti.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijano rješenje u skladu s odredbom članka 73. stavka 1. ZUS-a sud je utvrdio da ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se rješenje pobija.
6. Odredbom članka 30. stavka 1. točke 7. ZUS-a propisano je da će sud rješenjem odbaciti tužbu jer ne postoje pretpostavke za vođenje spora ako utvrdi da je tužba podnesena u stvari koja ne može biti predmet upravnog spora.
7. Tužitelj je podnio zahtjev za sudjelovanje u svojstvu zainteresirane osobe u stegovnom postupku broj: Sp-8/21 koji zahtjev je odbačen uz obrazloženje da odredbe Zakona o Državnom sudbenom vijeću, a niti odredbe Zakona o kaznenom postupku, ne propisuju mogućnost sudjelovanja zainteresirane osobe u stegovnom odnosno kaznenom postupku.
8. Naime, u stegovnom postupku protiv suca kojeg provodi nadležno Državno sudbeno vijeće ne primjenjuju se odredbe općeg postupovnog propisa Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09., dalje: ZUP), niti se u istom donosi upravni akt jer se ne radi o rješavanju u upravnoj stvari, već se taj postupak provodi odgovarajućom primjenom odredaba Zakona o kaznenom postupku kako je to propisano odredbom članka 72. Zakona o Državnom sudbenom vijeću (Narodne novine, broj 116/10., 57/11., 130/11., 13/13., 28/13., 82/15., 67/18. i 126/19.) pa se o mogućnosti priznanja svojstva zainteresirane osobe u tom postupku ne može odlučivati primjenom odredaba ZUP-a i ZUS-a.
9. Naime, odredbom članka 3. ZUS-a propisano je što je predmet upravnog spora pa je prvostupanjski sud imajući u vidu odredbe Zakona o Državnom sudbenom vijeću pravilno ocijenio da se u konkretnom slučaju ne radi o upravnoj stvari, odnosno o donošenju odluke iz područja upravnog prava, a niti se u svezi s tim donosi upravni akt. Dakle, ocjena zakonitosti odluke Državnog sudbenog vijeća o priznanju/nepriznavanju svojstva zainteresirane osobe u stegovnom postupku protiv suca ne može biti predmetom upravnog spora. Imajući u vidu sve naprijed navedeno, a kako sudska zaštita protiv odluka Državnog sudbenog vijeća donesena u stegovnom postupku nije u nadležnosti upravnih sudova već Ustavnog suda Republike Hrvatske sukladno odredbama Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (Narodne novine, broj 99/99., 29/02. i 49/02.-proč.tekst), to je osnovano tužba odbačena.
10. Neosnovano je pozivanje tužitelja na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj U-III-2848/15 od 2. srpnja 2019. jer je ta odluka donesena u stvari koja je po svojoj prirodi sasvim drugačija od predmetne stvari.
11. Nadalje, nije osnovan žalbeni prigovor kako je zbog neodržavanja rasprave ostvarena, u smislu odredbe članka 66. stavka 2. ZUS-a, bitna povreda pravila sudskog postupka. Ovo iz razloga jer sud prvenstveno utvrđuje jesu li ispunjene procesne pretpostavke za vođenje upravnog spora. Naime, do odbacivanja tužbe na temelju odredbe članka 30. ZUS-a dolazi u ocjenjivanju pretpostavki za vođenje upravnog spora, pa se odredba članka 36. ZUS-a primjenjuje tek nakon što sud ocijeni da postoje pretpostavke za vođenje spora, koje u konkretnom slučaju nisu ispunjene.
12. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a, a u svezi s člankom 67. stavkom 3. istog, odlučiti kao u točki I. izreke, a odluka o troškovima spora (točka II. izreke) utemeljena je na odredbi članka 79. stavka 4. istog Zakona.
U Zagrebu 9. rujna 2022.
Predsjednica vijeća
mr.sc. Inga Vezmar Barlek, v.r.
