Poslovni broj: Usž-992/22-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marine Kosović Marković, predsjednice vijeća, mr.sc. Inge Vezmar Barlek i Arme Vagner Popović, članica vijeća, te sudske savjetnice Ivane Jasprice Konjuh, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja A. Š. iz S., i V. Š. iz Z., oboje zastupanih po opunomoćeniku M. Ž., odvjetniku u S., protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Z., uz sudjelovanje zainteresiranih osoba Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, zastupanog po Županijskom državnom odvjetništvu u S., i Grada S., S., radi obnove postupka naknade za oduzetu imovinu, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-1400/21-11 od 13. prosinca 2021., na sjednici vijeća održanoj 9. rujna 2022.

p r e s u d i o  j e

Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-1400/21-11 od 13. prosinca 2021.

Obrazloženje

1. Osporavanom presudom Upravnog suda u Splitu odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-942-01/16-01/663, URBROJ: 514-05-02- 01-02/15-20-07 od 13. listopada 2020. (točka I. izreke) te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke).

2. Predmetnim rješenjem tuženika poništen je zaključak Ureda državne uprave u S.-d. županiji, Službe za imovinsko-pravne poslove, KLASA: UP/I-942-04/97-01/702, URBROJ: 2181-05-01/016-16-35 od 26. rujna 2016. i odbačen je prijedlog J. Š. i tužitelja za obnovu postupka okončanog pravomoćnim rješenjima Ureda državne uprave u S.-d. županiji, Ureda za imovinskopravne poslove, KLASA: UP/I-942-04/97- 01/702, URBROJ: 2181-08-02-20 od 25. ožujka 2002. i KLASA: UP/I-942-04/97- 01/702, URBROJ: 2181-08-00-15 od 2. studenoga 2000.

3. Zaključkom prvostupanjskog javnopravnog tijela odbačen je prijedlog J. Š. i tužitelja za obnovu postupka okončanog navedenim pravomoćnim rješenjima od 25. ožujka 2002. i 2. studenoga 2000. (točka 1. izreke) te je riješeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka (točka 2. izreke).

4. Prvostupanjski upravni sud je rješenje tuženika ocijenio zakonitim radi čega je presudio na temelju članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 29/17., dalje: ZUS).

5. Protiv osporavane presude žalbu su izjavili tužitelji zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda pravila sudskog postupka. U žalbi, u bitnom, navode da je prvostupanjski sud propustio provesti dokaz očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka-mjernika jer bi se time utvrdila činjenica da je nakon provedenog postupka povrata imovine po zahtjevu J. B. i dr. došlo do protupravnog oduzimanja poslovnog prostora tužitelja u jednom njegovom dijelu. Obnovom predmetnog postupka došlo bi se do saznanja da se u konkretnom slučaju radi o poslovnom prostoru koji je površinom položen na čest. zgr. 2441 i 2442, obje k.o. S. te da je predmet spora vezan za povrat imovine u postupku čiju obnovu tužitelji traže. Navode kako nije sporno da je rješenjem od 11. lipnja 1997. tužiteljima dan u vlasništvo poslovni prostor u S., koji se sastoji od dva odjeljenja površine od po 24,90 m2 u prizemlju i na prvom katu i to u stambenoj zgradi označenoj kao čest. zgr. 2441 k.o. S. Isto tako nije sporno da je u postupku čiju obnovu tužitelji traže izvršen povrat imovine upisane kao čest. zgr. 2442 k.o. S. u korist trećih osoba. Međutim, tužitelji i njihovi pravni prednici su faktični vlasnici i posjednici poslovnog prostora oznake broj 1 u prizemlju zgrade označene kao čest. zgr. 2441 i 2442, obje k.o. S. površine 52,76 m2 od 1928. godine. U postupcima koji su vođeni zbog navedenog poslovnog prostora sačinjena su brojna vještačenja, od kojih je u vještvu vještaka D. B. od 4. lipnja 2010. na najbolji način opisano da se poslovni prostor tužitelja proteže na dvije čestice i to čest. zgr. 2441 i 2442, obje k.o. S. Drugim riječima, očito je trećim osobama u postupku povrata, obnovu kojeg tužitelji traže, greškom vraćen dio poslovnog prostora položen na čest. zgr. 2242 k.o. S. Predmetni poslovni prostor je nacionaliziran, a zatim vraćen u postupcima naknade, međutim, koristio ga je pravni prednik tužitelja, a od 1998. godine tužitelji sve do oduzimanja posjeda od strane trećih osoba. Navode i da su u rješenju o povratu imovine tužiteljima od 11. lipnja 1997. navedena dva odjeljenja od po 24,90 m2 u prizemlju i prvom katu, međutim, danas tužitelji u posjedu imaju samo jedan od ta dva odjeljenja, a drugi se „izgubio u povratu“. Tužitelji smatraju da su ovlašteni sudjelovati u postupku povrata imovine trećim osobama jer se radi o imovini koja je vlasništvo tužitelja od 1928. godine te koja je faktično oduzeta tužiteljima. Prema tome, smatraju da je u konkretnom predmetu izostala valjana identifikacija nekretnine radi donošenja zakonite odluke. Radi naprijed navedenog, Sudu predlažu preinačiti presudu prvostupanjskog suda na način da usvoji tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, odnosno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

6. Tuženik i zainteresirane osobe, iako pozvani sukladno odredbi članka 71. stavka 3. ZUS-a, nisu dostavili odgovor na žalbu.

7. Žalba nije osnovana.

8. Ispitujući osporavanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi u smislu članka 73. stavka 1. ZUS-a, koju stranke protiv presude upravnog suda mogu podnijeti zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 66. stavak 1. ZUS-a), ovaj Sud nalazi da se pobijana odluka prvostupanjskog suda, uz obrazloženje kakvo je njome dano, ne može ocijeniti nezakonitom.

9. Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti rješenja tuženika kojim je poništen zaključak prvostupanjskog javnopravnog tijela i donesena je odluka kojom je, kao i odlukom prvostupanjskog javnopravnog tijela, odbačen zahtjev tužitelja (i J. Š., majke tužitelja) za obnovu postupka. Ovo uz obrazloženje, između ostalog, kako tužitelji nisu podnijeli zahtjev za povrat posebnog dijela čest. zgr. 2442 k.o. S. (poslovni prostor i magazin), niti je predmetna nekretnina oduzeta njihovim prednicima pa stoga nisu ovlašteni sudjelovati kao stranke u postupku povrata, a time niti podnijeti zahtjev za obnovu navedenog postupka.

10. Člankom 126. stavkom 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09., dalje: ZUP) propisano da je nadležno tijelo dužno, kad primi prijedlog za obnovu postupka, ispitati je li prijedlog pravodoban i izjavljen od ovlaštene osobe te je li okolnost na kojoj se prijedlog temelji učinjena vjerojatnom, pa ako ti uvjeti nisu ispunjeni, nadležno tijelo će odbaciti prijedlog rješenjem.

11. U upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu utvrđeno je kako tužitelji traže obnovu postupka povrata odnosno naknade oduzete imovine, i to nekretnine označene kao čest. zgr. 2442 k.o. S. U navedenom postupku tužitelji nesporno nisu bili podnositelji zahtjeva za povrat odnosno naknadu imovine, niti su mogli biti podnositelji jer njihovim pravnim prednicima nije oduzeta imovina koja je predmet tog postupka (članak 9. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, Narodne novine, broj: 92/96., 39/99., 42/99., 92/99., 43/00., 131/00., 27/01., 34/01., 65/01., 118/01., 80/02. i 81/02.).

12. Naime, iz rješenja od 22. lipnja 1960. kojim je utvrđena nacionalizacija čest. zgr. 2442 k.o. S. ne proizlazi da je predmetna nekretnina oduzeta tužiteljima, odnosno njihovim pravnim prednicima, a niti iz rješenja od 17. kolovoza 1960. kojim je utvrđena nacionalizacija imovine pravnog prednika tužitelja, M. P., ne proizlazi da mu je oduzet dio poslovnog prostora na čest. zgr. 2442 k.o. S.

13. Nadalje, poslovni prostor koji se nalazi u prizemlju i prvom katu stambene zgrade označene kao čest. zgr. 2441 k.o. S. pravomoćnim je rješenjem od 11. lipnja 1997. vraćen njegovoj pravnoj sljednici, a pravnoj prednici tužitelja, J. Š., što u postupku nije sporno, kao ni činjenica da je povrat čest. zgr. 2442 k.o. S. izvršen osobama različitim od tužitelja, odnosno njihovih pravnih prednika.

14. Prema tome, Sud tvrdnje tužitelja da im je, odnosno njihovim pravnim prednicima, oduzet dio poslovnog prostora koji se dijelom nalazi i na nekretnini koja je bila predmet povrata odnosno naknade za oduzetu imovinu u postupku čiju obnovu traže, ne može prihvatiti jer navedeno ne proizlazi iz navedene, kao niti druge, dokumentacije koja se nalazi u spisu predmeta.

15. Stoga Sud nalazi zakonitom osporavanu presudu prvostupanjskog suda kojom je potvrđeno naprijed opisano rješenje tuženika jer tužitelji nisu ovlašteni za podnošenje prijedloga za obnovu postupka budući da u istom nisu trebali sudjelovati u svojstvu stranaka (članak 4. stavak 1. i članak 123. stavak 1. ZUP-a).

16. Pritom treba reći i da eventualna okolnost protupravnog oduzimanja dijela poslovnog prostora od tužitelja nakon okončanja postupka povrata odnosno naknade za oduzetu imovinu nije pravnoodlučna za donošenje odluke u ovoj upravnoj stvari u kojoj je nedvojbeno nisu utvrđene zakonom propisane pretpostavke za obnovu postupka.

17. Kraj navedenog, Sud napominje kako je prijedlog tužitelja podnesen izvan zakonom propisanog roka propisanog člankom 123. stavkom 1. ZUP-a jer je zahtjev podnesen 26. kolovoza 2016., a rješenja iz postupka čija se obnova traži pravomoćna su 30. rujna 2002. i 2. travnja 2001.

18. Ujedno treba reći i da je upravni sud na temelju odredbe članka 33. stavka 2. ZUS-a ovlašten uzeti u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja pobijane odluke i ne mora sam utvrđivati činjenično stanje (posebno, kao u konkretnom slučaju, kada su pravnorelevantne činjenice potpuno i pravilno utvrđene u upravnom postupku).

19. Shodno tome, a s obzirom da se naprijed navedeno činjenično stanje tijekom upravnog postupka i upravnog spora moglo utvrditi iz dokumentacije koja se nalazi u spisu predmeta, a koje činjenično stanje tužitelji niti žalbenim prigovorima nisu s uspjehom osporili, to su i po ocjeni ovog Suda zakonito odbijeni dokazni prijedlozi tužitelja za provedbu očevida i vještačenja (članak 33. stavak 3. ZUS-a).

20. Kraj takvog stanja stvari, a s obzirom da tužitelji u žalbi ne iznose pravnorelevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe pa je zbog navedenog valjalo, na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu 9. rujna 2022.

Predsjednica vijeća

Marina Kosović Marković, v.r.