REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Crikvenici - Stalna služba u Rabu
Bobotine 1
51280 Rab
Poslovni broj: 22 : Povrv-214/2021-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Crikvenici, Stalna služba u Rabu po sucu dr. sc. Mirella Rodin u pravnoj stvari tužitelja HEP ELEKTRA d.o.o. za opskrbu električnom energijom, OIB ..., Ulica grada Vukovara 37, 10000 Zagreb, zastupan po punomoćniku Z. V., odvjetniku iz OD V. i partneri d.o.o., R., protiv tuženika Z. S., OIB ..., R., zastupan po punomoćniku A. K., odvjetnik iz OD K. & N. iz Z., radi isplate, nakon održane i zaključenje glavne i javne rasprave u prisutnosti punomoćnika stranaka te 9. rujna 2022., kao dana objave
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja i ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika V. Ć. iz R., posl. br. ... od 21.rujna.2021. godine kojim je tuženiku naloženo da tužitelju isplati iznos od 2.682,06 kn zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi propisanoj čl. 29. stavak 2. ZOO-a, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, tekućom na iznos od 2.682,06 kn od 23.02.2021. g. do isplate, kao i da tužitelju isplati nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 825,00 kn zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi propisanoj čl. 29. stavak 2. ZOO-a, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, tekućom od 21.09.2021. godine do isplate, sve u roku 8 dana.
II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 625,00 kn, u roku od 8 dana.
Obrazloženje
1. Na prijedlog ovrhovoditelja (sada tužitelja) od 22. listopada 2022. javni bilježnik V. Ć. iz R. je donijela rješenje o ovrsi posl. br. ... dana 21.9.2021. na temelju vjerodostojne isprave tužitelja – Izvoda iz poslovnih knjiga (list 6 spisa).
2. Tuženik je izjavio prigovor protiv rješenja o ovrsi, pa je postupak nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga.
3. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi tuženik je naveo kako rješenje o ovrsi osporava u pogledu visine ovrhovoditeljevog potraživanja te u pogledu nastalih troškova ovršnog postupka. Tvrdi da je u zadnjih 20 godina električnu energiju podmirivao isključivo na temelju očitanja brojila struje na mjernom obračunskom mjestu broj ... na adresi ..., R. te ima evidentirana sva stanja brojila kao i potvrde o svim uplatama unatrag 5 godina pa je tako postupio je za razdoblje obuhvaćeno ovrhom, dakle za razdoblje od prosinca 2020. do veljače 2021. No da je ovrhovoditelj naknadu za utrošak električne energije obračunao prema nekim vlastitim kriterijima, a ne prema stvarno ostvarenoj potrošnji ovršenika. U prilog tome da ide i činjenica da je nakon mjeseca veljače 2021. ovrhovoditelj obračun naknade vršio isključivo prema očitanom stanju brojila bez da bi ovršenika teretio za neku razliku cijenu koja nema uporište u stvarnoj potrošnji. Tvrdi da je za razdoblje obuhvaćeno ovrhom stanje mjernog obračunskog mjesta bilo: 31.11.2020., viša tarifa 73985, niža tarifa 38420, 31.12.2020. viša tarifa 74260, niža tarifa 38524, 31.1.2021. viša tarifa 74421, niža tarifa 38570, 28.2.2021. viša tarifa 74800, niža tarifa 38670, tako da utrošak kwh za obuhvaćeno razdoblje iznosi viša tarifa 74800-73985= 815, a niža tarifa 38670-38428= 242, što preračunato u kunskoj vrijednosti iznosi: viša tarifa 815 kwh x 1,08 kn = 881,00 kn, a niža tarifa 242 kwh x 0,58 kn = 141,00 kn. stoga kada se navedenim vrijednostima pridoda iznos mjesečnog paušala od 22,00 kn, odnosno ukupno 66,00 kn za obuhvaćeno razdoblje dolazi se do toga da bi potraživanje ovrhovoditelja trebalo iznositi 1.088,00 kn, koji je iznos ovršenik kao nesporan i podmirio, odnosno podmirio mu je ukupno 1.100,00 kn, i to: za prosinac 2020. iznos od 380,00 kn, za siječanj 2021. iznos od 230,00 kn te za veljaču 2021. iznos od 490,00 kn. Zaključno tvrdi da je time podmirio stvarni utrošak električne energije za razdoblje za koje je određena ovrha.
4. Tuženik je u prilog svojim navodima dostavio: detalje naloga na iznos od 230,00 kn pod opisom: Mjesečna novčana obveza za 202101 od 29.1.2021., detalje naloga na iznos od 380,00 kn pod opisom: Mjesečna novčana obveza za 202012 od 7.1.2021., detalje naloga na iznos od 490,00 kn pod opisom: Mjesečna novčana obveza za 202102 od 28.2.2021. (list 17 spisa).
5. Tužitelj je 26.8.2022. podnio u spis podnesak, izvan roka prema toč. 3. izreke rješenja od 8.11.2021. te u roku kraćem od 8 dana do održavanja ročišta, pa ga sud primjenom odredbe iz čl. 461 a st. 10. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22) nije uzeo u obzir. S tim, da valja dodati kako tim podneskom tužitelj nije iznio nove činjenice niti priložio nove dokaze (već se osvrnuo na sporna i nesporna pitanja te primjenu prava).
6. Na ročištu održanom 31.kolovoza 2022. tuženik je dodao kako je HEP utužio po akontacijskim računima, dakle po pretpostavljenoj potrošnji, koja u konačnici ne odgovara stvarnoj potrošnji. Navedeni računi da su bili neuobičajeno visoki, tri puta veći od uobičajenog. Za obračunsko razdoblje u cijelosti da je uplaćen iznos za stvarnu potrošenu struju, jer tuženik sam očitava brojilo već 20. g. i po tom plaća struju. Ističe da je prigovor podnio kad je dobio opomenu za plaćanje predmetnog potraživanja putem e-maila. Ističe prigovor zastare navodeći kako je HEP u roku od 12 mjeseci po zakonu mogao ustati s tužbom.
7. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u naprijed navedenu dokumentaciju koja se nalazi u spisu.
8. Na temelju tako provedenog dokaza sud je utvrdio tužbeni zahtjev neosnovanim.
9. Prvotno, valja navesti kako je prigovor zastare tuženika neosnovan, jer se sporno potraživanje odnosi na razdoblje od 12.2020.- 2.2021., a postupak je pokrenut 16.7.2021., pa nije protekao jednogodišnji zastarni rok propisan odredbom iz čl. 232- st. 1. toč. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21).
10.U ovoj pravnoj stvari nije sporno da su stranke imale sklopljen ugovor o isporuci električne energije po tužitelju u spornom razdoblju: prosinac 2020, siječanj 2021. i veljača 2021. Nije osporeno, a i iz preslika detalja naloga na listu 17 spisa, proizlazi da je tuženik za te mjesece izvršio uplate.
11.No, sporna je visina tužbenog zahtjeva, odnosno je li tužitelj tuženiku doista isporučio količinu električne energije čija cijena odgovara utuženoj tražbini.
12.Tužitelj je sukladno odredbi iz čl. 219. st. 1. ZPP-a dužan iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.
13.Prema tome, tužitelj je dužan dokazati kako osnov, tako i visinu tužbenog zahtjeva.
14.Tužitelj je u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva u spis kao dokaz priložio samo vjerodostojnu ispravu- Izvod iz poslovnih knjiga (list 6 spisa), koja ima dokaznu snagu na razini vjerojatnosti.
15.Sukladno odredbi iz čl. 221. a ZPP-a ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja (ranije citiran čl. 219. st. 1. ZPP-a).
16.Prema tome, sud odluku donosi na razini sigurnosti, a ako ne može, tada primjenjuje teret dokazivanja, koji je u ovom slučaju na tužitelju (dokazivanje visine tužbenog zahtjeva).
17.Iz dostavljene vjerodostojne isprave, u rubrici "potražuje" nisu evidentirane uplate tuženika, o kojima je dokaz priložio tuženik (list 17 spisa), iako tužitelj nakon zaprimanja prigovora i preslike tih dokaza, nije osporio istinitost istih. Prema tome, i u tom smislu je priložena vjerodostojna isprva nejasna, jer nije jasno je li utuženo potraživanje predstavlja ukupne iznose računa, ili umanjene nakon uplata po tuženiku te je proturječna neosporenim dokazima o uplati (list 17 spisa).
18.Stoga je sud visinu tužbenog zahtjeva do zaključenja glavne rasprave našao nedokazanom (nisu priložena očitanja mjernih podataka i izdani računi na obračunskom mjernom mjestu i dr.).
19.Valja dodati i kako se odredbe Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14, 110/15, 14/19, koji je u predmetno vrijeme bio na snazi, dalje ZZP), ne mogu tumačiti na teret potrošača, već upravo suprotno, jer smisao Zakona o zaštiti potrošača jest bolja pravna zaštita potrošača u odnosu na druge pravne subjekte.
20.Odredbom iz čl. 27. st. (7) ZZP-a propisano je kako u vezi s prigovorom, odnosno reklamacijom koja se odnosi na javne usluge, potrošač može pokrenuti sudski ili izvansudski postupak tek nakon što je iscrpio postupke iz stavka 5. čl. 27. ZZP-a te postupak utvrđen zakonom kojim se uređuje opći upravni postupak u odnosu na zaštitu od postupanja pružatelja javnih usluga.
21.Dakle, navedeno ograničenje vrijedi samo kada potrošač pokreće postupak prema davatelju javnih usluga, što ovdje nije slučaj. Prema tome, nigdje ZZP-om nije propisano da to što je tuženik eventualno propustio podnijeti prigovore na ispostavljene račune, sprječava tuženika da u postupku pokrenutom po pružatelju javne usluge ističe prigovore na visinu ispostavljenih računa.
22.Slijedom svega naprijed navedenog, sud je tužbeni zahtjev našao nedokazanim i neosnovanim, pa je primjenom naprijed citiranih zakonskih odredbi odlučeno kao u izreci.
23.Odluka o trošku temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 1. ZPP-a, a trošak tereti tužitelja koji je u cijelosti izgubio ovaj spor prema VPS-u od 2.682,06 kn. Tuženiku je u trošak priznato: sastav prigovora po odvjetniku (tbr. 11. toč. 1. Tarife)- 500,00 kn, PDV- 125,00 kn, što ukupno iznosi 625,00 kn.
U Rabu 9. rujna 2022.
Sudac:
dr. sc. Mirella Rodin
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u dva primjerka, u roku od 8 dana od dana dostave presude. Presuda se može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a.
