Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj:Jž-74/2020

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Anđe Ćorluka kao predsjednice vijeća te Mirjane Margetić i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Bastić, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog A. K., zbog prekršaja iz članka 65. stavka 1. točke 16. Zakona o privatnoj zaštiti („Narodne novine“, broj: 68/03, 31/10, i 139/10) odlučujući o žalbi okrivljenog A. K., podnijete protiv presude Općinskog suda u Pazinu, poslovni broj: 14. Pp J-1195/2019-8 od 28. studenog 2019., na sjednici vijeća održanoj 9. rujna 2022.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba okrivljenog A. K. kao neosnovana i potvrđuje se pobijana presuda.

II Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona okrivljeni A. K. dužan je naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 (dvjesto kuna) / 26,54 EUR[1] ( dvadesetišest eura i pedesetčetiri centa), u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom proglašen je krivim okr. A. K. proglašen je krivim zbog prekršaja iz članka 65. stavka 1. točke 16. Zakona o privatnoj zaštiti, činjenično opisanog u izreci pobijane presude te na temelju citiranih propisa izrečena je novčana kazna u iznosu od 1.000,00 kuna. Okrivljeni A. K. je dužan naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od po 250,00 kuna.

2. Protiv prvostupanjske presude okrivljeni A. K. pravodobno je podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

Žalba nije osnovana.

1 Fiksni tečaj konverzije 7, 53450

3. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona.

4. Okrivljenik u žalbi ističe da u konkretnom slučaju nije odmah mogao znati da li se radilo o kaznenom djelu na štićenom objektu ili tzv. lažnom alarmu budući da alarmne dojave mogu biti tehničke prirode uzrokovane vanjskim utjecajima i što ne predstavljaju saznanje o počinjenju kaznenog djela. Iz stanja spisa nesporno proizlazi da je dana 27. svibnja 2019. godine u 23,30 sati okrivljeni kao operator- dispečer dojavnog centra pravne osobe „K.-K. i S. „ d. o. o. Z. zaprimio provalni alarm sa štićenog objekta prodavaonice „Istarski supermarketi“ d. o. o. Poreč smještene u mjestu G., G. xx , i zbog čega je upućen službujući interventni zaštitar koji je utvrdio da postoje indicije o počinjenu kaznenog djela, nakon čega je operater o navedenom događaju u 23, 30 izvijestio policiju. Ove odlučne činjenice okrivljenik ne osporava i što proizlazi iz svih provedenih dokaza u tijeku ročišta održanog dana 21. studenog 2019. godine i to pročitane dokumentacije te iskaza svjedoka optužbe I. L. P. Međutim, prvostupanjski sud je nakon pravilnog i potpunog utvrđenja odlučnih činjenica zaključio da je u konkretnom slučaju dojavni centar okrivljene pravne osobe odmah po zaprimanju dojavnog signala sa sustava tehničke zaštite štićenog objekta dakle odmah nakon prve dojave u 23,30 sati dana 27. svibnja 2019. godine bio dužan izvijestiti policiju jer je osnovana namjena protuprovalnog sustava pravodobna automatska detekcija provalničke aktivnosti te uključenje uređaja za uzbunjivanje i dojavu, iz kojeg razloga se trenutak saznanja koja ukazuju na kazneno djelo smatra trenutkom uključivanja alarma kao i da je nesporna činjenica nužnosti pravodobnog i promptnog postupanja policijskih službenika u odnosu na kazneno djelo ili na počinitelja kaznenog djela, naročito uzimajući u obzir činjenicu da zaposlenik pravne osobe nije obučen, a niti to ulazi u njegov obim poslova, da utvrđuje i procjenjuje radi li se o počinjenju kaznenog djela koje se goni po službenoj dužnosti odnosno prekršaju s elementima nasilja što je nadležnost policijskih službenika, iz čega nesporno proizlazi zakonitost i osnovanost prvostupanjske presude i zbog čega je trebalo odbiti žalbu okrivljenika.

5. Ispitujući odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj Sud je, s obzirom na sve okolnosti koje se tiču djela i počinitelja, ocijenio da je novčana kazna izrečena u zakonom propisanim granicama i nije prestrogo odmjerena, budući je izrečena u minimalno propisanom iznosu. Tako izrečenu kaznu i ovaj Sud prihvaća primjerenom težini i opasnosti djela, naročito s obzirom na težinu počinjenog prekršaja te stupanj prekršajne odgovornosti okrivljenika, dok okrivljenik u svojoj žalbi ne navodi nikakve naročito olakotne okolnosti koje bi učinile osnovanim ublažavanje kazne.

6. S obzirom na odredbu članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona, koja predviđa da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, ovaj je sud temeljem članka 139. stavka 5. Prekršajnog zakona, obvezao okrivljenika na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, dana 9. rujna 2022. godine

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Martina Bastić , v.r.

Anđa Ćorluka, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Pazinu, u 4 ( četiri ) otpravaka: za spis, okrivljenicima i ovlaštenom tužitelju.