REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U SPLITU

Split, Sukoišanska 6

Poslovni broj: 12. Povrv-471/2021-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, sudac Paško Bačić, u pravnoj stvari tužitelja R. d.o.o. O. G., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik T. B., odvjetnik u Z., protiv tuženika D. S. d.o.o. O. G., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik T. K., odvjetnik u K.&K. odvjetničko društvo d.o.o. S., radi isplate iznosa od 514,40 kuna / 68,27 eura, nakon održane usmene i javne glavne rasprave zaključene 12. srpnja 2022. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja M. V., odvjetnice u S. i zamjenika punomoćnika tuženika M. B., odvjetničkog vježbenika u K.&K. odvjetničko društvo d.o.o. S., 9. rujna 2022.

p r e s u d i o  j e

I Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave vršitelja dužnosti javnog bilježnika D. M.-N. iz T. poslovni broj Ovrv-42/2021 od 16. travnja 2021. kojim je naloženo tuženiku da u roku od osam dana isplati tužitelju iznos od 514,40 kuna / 68,27 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 64,30 kuna / 8,53 eura od 1. srpnja 2020. do isplate,

- na iznos od 64,30 kuna / 8,53 eura od 1. kolovoza 2020. do isplate,

- na iznos od 64,30 kuna / 8,53 eura od 1. rujna 2020. do isplate,

- na iznos od 64,30 kuna / 8,53 eura od 1. listopada 2020. do isplate,

- na iznos od 64,30 kuna / 8,53 eura od 1. studenog 2020. do isplate,

- na iznos od 64,30 kuna / 8,53 eura od 1. prosinca 2020. do isplate,

- na iznos od 64,30 kuna / 8,53 eura od 1. siječnja 2021. do isplate,

- na iznos od 64,30 kuna / 8,53 eura od 1. veljače 2021. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i da mu naknadi nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 187,50 kuna / 24,89 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te se tužbeni zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

II Nalaže se tužitelju da u roku od petnaest dana naknadi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 725,00 kuna/ 96,22 eura.

III Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 125,00 kuna/ 16,59 eura.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja kao ovrhovoditelja vršitelj dužnosti javnog bilježnika D. M.-N. iz T. donijela je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-42/2021 od 16. travnja 2021., a kojim rješenjem je naloženo tuženiku kao ovršeniku da u roku od 8 dana isplati tužitelju iznos od 514,40 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća pojedinačnih iznosa do isplate, kao i da mu naknadi troškove ovršnog postupka sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate te je radi prisilnog ostvarenja te tražbine određena predložena ovrha.

2. Protiv donesenog rješenja o ovrsi tuženik je pravovremeno podnio prigovor, pobijajući to rješenje u cijelosti. Tuženik je naveo da prigovara tom rješenju u pogledu glavnice tražbine, zakonskih zateznih kamata te troškova ovršnog postupka. Istakao je da ne duguje tužitelju iznos iz pobijanog rješenja te da je tužitelj dostavio samo izvod otvorenih stavki, a da uz podneseni prijedlog za ovrhu nije dostavljen bilo kakav drugi dokaz iz kojeg bi se moglo utvrditi osnov potraživanja. Iz samog prijedloga za ovrhu da nije razvidno za koje su usluge ispostavljeni predmetni računi te na što se utuženi iznos odnosi.

3. Povodom podnesenog prigovora tuženika, rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-471/2021-3 od 28. srpnja 2021. naprijed navedeno rješenje o ovrsi javnog bilježnika stavljeno je izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha, ukinute su provedene radnje te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. U dokaznom postupku sud je pregledao izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja – izvod otvorenih stavaka od 25.03.2021. (stranica 6 spisa), dok prilikom donošenja odluke nisu uzete u obzir isprave koje je tužitelj dostavio uz podneske od 24. lipnja 2022., budući da iste nisu dostavljene pravovremeno u skladu s odredbama članka 461.a Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP-a).

5. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 514,40 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, koji iznos tužitelj potražuje od tuženika temeljem stanja duga u poslovnim knjigama tužitelja – izvoda otvorenih stavaka na dan 25.03.2021.

7. Prije svega valja navesti da se u konkretnom slučaju radi o sporu male vrijednosti, sukladno odredbama članka 458. stavak 1., članka 460. i članka 502. stavak 1. ZPP-a, pa je stoga u rješenju broj Povrv-471/2021-3 od 28. srpnja 2021., kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika u dijelu u kojem je određena ovrha i određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, sud upozorio stranke na sadržaj odredbi članka 461.a ZPP-a (točke II do V izreke tog rješenja).

8. Naime, odredbom članka 461.a stavak 3. ZPP-a propisano je da je u postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga tužitelj dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od primitka rješenja kojim je ukinut platni nalog, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznijetih činjenica. Prema članku 461.a stavak 4. ZPP-a, tuženik je u takvim postupcima dužan najkasnije u roku od 15 dana od primitka tužiteljevog podneska iz stavka 3. tog članka također iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznijetih činjenica.

9. Nadalje, prema odredbi članka 461.a stavak 6. ZPP-a, stranke mogu na pripremnom ročištu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu ili u podnescima iz stavaka 3. i 4. tog članka. Prema stavku 7. istog članka ZPP-a, nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile protivno stavku 6. tog članka sud neće uzeti u obzir.

10. Tužitelj je naprijed navedeno rješenje ovog suda broj Povrv-471/2021-3 od 28. srpnja 2021. zaprimio 30. srpnja 2021., međutim isti unutar roka od 15 dana određenog člankom 461.a stavak 3. ZPP-a, a koji je tužitelju istekao s danom 16. kolovoza 2021., nije dostavio podnesak kojim bi se očitovao na navode iz prigovora tuženika te iznio činjenice i predložio dokaze na kojima temelji svoj tužbeni zahtjev. Tužitelj je tek 24. lipnja 2022., dakle izvan naprijed navedenog roka od 15 dana, dostavio u spis podnesak u kojem je osporio navode iz prigovora tuženika, navodeći kako se njegovo potraživanje u ovoj pravnoj stvari temelji na pruženoj usluzi sakupljanja, odvoza i odlaganja komunalnog otpada za tuženika. Za izvršene usluge u utuženom razdoblju od svibnja 2020. do prosinca 2020. tuženiku da je izdano osam računa, kojim da je obračunata "minimalna javna usluga" koja iznosi ukupno 64,30 kn za svaki mjesec. Dakle da se radi o potraživanju za neplaćene iznose cijene obvezne minimalne javne usluge, a ne za količinu predanog miješanog komunalnog otpada. Tuženik da je vlasnik nekretnina upisanih u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru, zk.ul. 4886, zk.ul. 5064, zk.ul. 5065, zk.ul. 5066, zk.ul. 5069, zk.ul. 5521, svi k.o. O., a što da čini osnovu njegove obveze na plaćanje usluge odvoza komunalnog otpada u smislu odredbi članka 30. stavak 5. Zakona o održivom gospodarenju otpadom. U privitku podnesaka od 24. lipnja 2022. tužitelj je priložio u spis račune na kojima temelji svoje potraživanje prema tuženiku, kao i drugu dokumentaciju te je predložio izvesti dokaze pobliže navedene u tom podnesku (stranice 36-42 spisa), a koje sve dostavljene isprave i predložene dokaze sud nije mogao uzeti u obzir prilikom donošenja odluke.

11. Naime, obzirom da tužitelj nije u skladu s člankom 461.a stavak 3. ZPP-a u roku od 15 dana, a koji rok je prekluzivan (tako i Visoki trgovački sud RH u odluci broj Pž-981/2021-2 od 24. lipnja 2021.), dostavio podnesak u kojem bi iznio sve činjenice na kojima temelji svoj tužbeni zahtjev i predložio dokaze potrebne za utvrđivanje iznijetih činjenica, već je to učinio nepravovremeno tek podnescima od 24. lipnja 2022., to stoga sud te podneske tužitelja, kao i isprave i dokaze koje je tužitelj uz iste predložio i dostavio u spis, nije mogao uzeti u obzir prilikom donošenja odluke, već je odluku u ovom predmetu donio na temelju dokaza koji su pravovremeno podneseni, odnosno na temelju isprava koje su stranke do tada dostavile u spis, a to je samo izvod otvorenih stavki tužitelja koji je priložen prijedlogu za ovrhu. Tužitelj ni u podnescima od 24. lipnja 2022., a niti u daljnjem tijeku ovog postupka nije naveo da bi postojali bilo kakvi opravdani razlozi zbog kojih isti bez svoje krivnje nije bio u mogućnosti postupiti u skladu s odredbama članka 461.a stavak 3. ZPP-a.

12. Iz izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja – izvoda otvorenih stavaka koji je dostavljen uz prijedlog za ovrhu, razvidno je da tužitelj u svojim poslovnim knjigama i to za razdoblje od 01.05.2020. do 31.12.2020. ima evidentirano nepodmireno potraživanje prema tuženiku u ukupnom iznosu od 514,40 kn, a koje potraživanje se temelji na više dokumenata – računa. Međutim, iz tog izvoda iz otvorenih stavki, kao niti iz navoda prijedloga za ovrhu nije razvidno s kojeg osnova tužitelj potražuje od tuženika navedeni iznos, a to pogotovo jer uz prijedlog nisu dostavljeni računi navedeni u tom izvodu.

13. Tuženik je u prigovoru protiv rješenja ovrsi osporio potraživanje tužitelja u cijelosti, kako u pogledu glavnice, tako i u pogledu zakonskih zateznih kamata i troškova postupka. Tuženik je pritom naveo kako tužitelj, osim izvoda otvorenih stavki, nije dostavio bilo kakve druge dokaze iz kojih bi se mogao utvrditi osnov potraživanja.

14. Kako je dakle tuženik u cijelosti osporio utuženo potraživanje tužitelja, to je stoga teret dokaza u ovom postupku da s osnovom potražuje od tuženika utuženi iznos od 514,40 kn bio na tužitelju. Pravila o teretu dokazivanja su u osnovi pravila materijalnog prava o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva. Budući da tužitelj, osim naprijed navedenog izvoda otvorenih stavki koji je dostavljen uz prijedlog za ovrhu, a koji je tuženik osporio, nije pravovremeno ponudio ili predočio sudu bilo kakve druge dokaze kojima bi isti dokazao postojanje i osnovanost svoje utužene tražbine prema tuženiku, to je stoga tužbeni zahtjev tužitelja sud ocijenio nedokazanim, a samim time i neosnovanim. S tim u svezi, ističe se da izvod otvorenih stavki odnosno izvadak iz poslovnih knjiga u smislu odredbi članka 31. stavak 1. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20) predstavlja vjerodostojnu ispravu na temelju koje se može donijeti rješenje o ovrsi, ali se isto tako radi o jednostrano sastavljenoj ispravi od strane tužitelja koja, bez drugih dokaza, po ocjeni ovog suda ne predstavlja dovoljan dokaz o osnovanosti tužiteljeve tražbine prema tuženiku, pogotovo uzimajući u obzir da je tuženik sadržaj takve isprave, a time i vjerodostojnost iste, osporio.

15. Slijedom naprijed navedenog, kod takvog stanja raspravnog gradiva u ovom sporu male vrijednosti, sukladno odredbama članka 8. ZPP-a i primjenom pravila o teretu dokazivanja (članak 7. stavak 1., članak 219. stavak 1. i članak 221.a ZPP-a), sud je zaključio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan, a radi čega je isti trebalo odbiti i temeljem odredbe članka 451. stavak 3. ZPP-a u cijelosti ukinuti platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika. Upravo stoga, odlučeno je kao u točci I izreke ove presude.

16. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a, uz primjenu važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22, dalje OT) te odredbi Tarife sudskih pristojbi iz Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine broj 53/19 i 92/21), a sve to obzirom na vrijednost predmeta spora od 514,40 kn. Budući da je tužitelj izgubio ovu parnicu, isti je dužan naknaditi tuženiku opravdane troškove parničnog postupka.

17. S obzirom da je vrijednost predmeta ovog spora manja od 1.000,00 kn tuženiku je, sukladno Tbr. 8. točka 8. OT-a u vezi s Tbr. 50. OT-a, kao osnovan priznat trošak jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak u iznosu od 500,00 kn, uz pripadajući PDV po stopi od 25% u iznosu od 125,00 kn, sukladno Tbr. 42. OT-a. Tuženiku je isto tako priznat i trošak plaćene sudske pristojbe za prigovor u iznosu od 100,00 kn, sukladno Tar. br. 1. stavak 1. Tarife sudskih pristojbi.

18. Tuženiku nije priznat više zatraženi trošak na ime PDV-a u iznosu od 125,00 kn, budući da PDV po stopi od 25% na trošak jednokratne nagrade u iznosu od 500,00 kn iznosi 125,00 kn, a ne 250,00 kn koliko je tuženik zatražio.

19. Dakle, tuženiku je kao osnovan priznat trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 725,00 kn, dok je njegov zahtjev za naknadu više zatraženih troškova postupka u iznosu od 125,00 kn trebalo odbiti kao neosnovan pa je stoga o troškovima parničnog postupka odlučeno kao u točkama II. i III. izreke ove presude.

20. Na kraju, ističe se da su novčani iznosi koji su navedeni u izreci ove presude u kunama iskazani i u eurima, preračunavanjem po fiksnom tečaju konverzije od 7,53450 kuna za 1 euro, sve to sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj 57/22 i 88/22).

U Splitu 9. rujna 2022.

Sudac

Paško Bačić v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u tri primjerka, u roku od petnaest dana od dana dostave ove presude. Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo pod uvjetima iz članka 467. ZPP-a.

Dna:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku

- u spis