Posl. br. 9 Povrv - 54/2022

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U DUBROVNIKU

Dr. Ante Starčevića 23

Dubrovnik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Dubrovniku, po sucu tog suda Anki Muhoberac, na temelju prijedloga sudske savjetnice Azre Budalice, u pravnoj stvari tužitelja D.1.P.D.2. C. d.o.o., OIB: ……., iz S., kojeg zastupa punomoćnik D. M., odvjetnik u Z., protiv tuženika R.d.o.o., OIB: ……, iz D., kojeg zastupa punomoćnik H. ., odvjetnik u D. 24, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 02. rujna 2022., u prisutnosti punomoćnika tužitelja te punomoćnika tuženika, 09. rujna 2022. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika L. B. iz D., poslovni broj UPP/OS-Ovrv-95/2021 od 19. siječnja 2022. kojim se nalaže tuženiku R. d.o.o., OIB:….., iz D. isplatiti tužitelju D.1.P.D.2. C. d.o.o., OIB: ……., iz S., iznos od 10.640,38 kuna (desettisućašestočetrdesetkunaitridesetosamlipa) / 1.412,22 eura (tisućučetristodvanaesteuraidvadesetdvacenta)[1] sa zateznim kamatama tekućim od: 16. siječnja 2019. na iznos od 2.454,38 kuna, 16. srpnja 2019. na iznos od 2.108,00 kuna, 16. kolovoza 2019. na iznos od 2.820,00 kuna, 16. studenog 2019. na iznos od 1.247,00 kuna, 16. siječnja 2020. na iznos od 1.492,00 kuna, 16. veljače 2020. na iznos od 519,00 kuna pa do isplate po stopi koja je jednaka referentnoj stopi uvećanoj za osam postotnih poena, u roku od 15 dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika L. B. iz D., poslovni broj UPP/OS-Ovrv-95/2021 od 19. siječnja 2022. u dijelu koji prelazi dosuđeni iznos iz točke I. izreke ove presude te se u tom dijelu odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan.

III. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj – ovrhovoditelj ustao je s ovršnim prijedlogom na temelju vjerodostojne isprave protiv tuženika – ovršenika 08. prosinca 2021. zbog isplate novčanog iznosa od ukupno 20.854,76 kuna, odnosno da tuženik namiri tražbine u iznosu od:

- 1.481,25 kuna uvećanu za pripadajuću zateznu kamatu,

- 4.080,00 kuna uvećanu za pripadajuću zateznu kamatu,

- 1.023,75 kuna uvećanu za pripadajuću zateznu kamatu,

- 3.629,38 kuna uvećanu za pripadajuću zateznu kamatu,

- 2.454,38 kuna uvećanu za pripadajuću zateznu kamatu,

- 2.108,00 kuna uvećanu za pripadajuću zateznu kamatu,

- 2.820,00 kuna uvećanu za pripadajuću zateznu kamatu,

- 1.247,00 kuna uvećanu za pripadajuću zateznu kamatu,

- 1.492,00 kuna uvećanu za pripadajuću zateznu kamatu,

- 519,00 kuna uvećanu za pripadajuću zateznu kamatu te da mu namiri ovršni trošak u iznosu od 1.437,50 kuna uvećan za pripadajuću zateznu kamatu.

2. Tuženik je uložio pravodoban prigovor protiv Rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u kojem je naveo da osporava i osnov i visinu predmetnog potraživanja te da nema nikakvih dugovanja prema tužitelju. Također, naveo je da izvadak iz poslovnih knjiga izdan od strane tužitelja ne predstavlja valjan dokaz o postojanju tražbine niti da ima snagu javne isprave. Istaknuo je i prigovor zastare potraživanja i predložio staviti izvan snage predmetno rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha i ukinuti provedene radnje te postupak nastaviti ako u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3.1. Općinski sud u D. se rješenjem pod poslovnim brojem Povrv - 17/2022 od 05. veljače 2022. oglasio stvarno nenadležnim i nakon pravomoćnosti rješenja predmet ustupio Trgovačkom sudu u D. kao stvarno i mjesno nadležnom za postupanje u ovoj pravnoj stvari.

3.2. Trgovački sud u D.je rješenjem pod poslovnim brojem Povrv – 54/2022 od 06. svibnja 2022. stavio izvan snage Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika L. B. iz D., poslovni broj UPP/OS-Ovrv-95/2021 od 19. siječnja 2022. u dijelu kojim je određena ovrha i ukinuo sve provedene radnje te postupak nastavio kao u povodu prigovora protiv platnog naloga

4.1. U daljnjem tijeku postupka, tužitelj je u podnesku od 19. svibnja 2022. naveo da ističe prigovor mjesne nenadležnosti s obzirom da su stranke ugovorile stvarnu nadležnost suda u Z. te je predložio da se sud oglasio mjesno nenadležnim za postupanje i predmet dostavi stvarno i mjesno nadležnom Trgovačkom sudu u Z.. Nadalje, naveo je da je tužitelj zatražio pravnu zaštitu podnoseći ovršni prijedlog javnom bilježniku prijedlogom za donošenje rješenja o ovrsi protiv tuženika radi isplate utuženog iznosa kao neizmirenog duga s pripadajućom zateznom kamatom zbog neispunjenja novčane obveze, a koja proizlazi iz pružanja usluga od strane tužitelja tuženiku izdanih na ime naknade za izvršene poštanske usluge koju usluge je tužitelj pružao tuženiku, kao korisniku poštanih usluga, u njegovo ime i za njegovu korist. Naveo je da je sukladno zaprimljenim nalozima tuženika, tužitelj preuzimao od tuženika i /ili u ime i za korist tuženika, po pozivu, izravno od tuženika kao pošiljatelja pošiljke paketnih oznaka kako je naznačeno u svakom računu i da svaki račun sadrži točno određeni nalog – broj paketne oznake, vrstu usluge, državu isporuke, poštanski broj mjesta gdje se dostavlja paket, datum kad je usluga učinjena, težina paketa, pojedinačnu cijenu svake pojedine usluge kao i konačan obračun uz istaknuti iznos PDV-a. Istaknuo je da navedeni zbroj pojedinačno obračunatih cijena za svaku pojedinačnu dostavu paketa čini zbroj računa koji su utuženi. Također, naveo je da je sustav koji tužitelj koristi za preuzimanje paketa, njihovu registraciju i knjiženje u računu u cijelosti automatiziran. Istaknuo je i da predmetna potraživanja nisu u zastari i da izvadak iz poslovnih knjiga predstavlja vjerodostojnu ispravu te predlažio da sud u cijelosti održi na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika te da naloži tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni ovršni i parnični trošak.

4.2. Tuženik je u podnesku od 09. lipnja 2022. naveo da je Trgovački sud u D.u stvarno i mjesno nadležan sud za postupanje u ovoj pravnoj stvari. Također, naveo je da tužitelj iznosi neistine, jer da je ponuda koju je tužitelj dostavio te na koju se poziva kao osnov ugovornog odnosa datirana na prosinac 2019. godine, a da su predmetni računi na kojima tužitelj temelji potraživanje (svi osim računa broj 264731) izdani i dospjeli prije nego je predmetna ponuda prihvaćena. Nadalje, naveo je da i dalje ustraje u prigovoru zastare potraživanje i predložio sudu donijeti presudu kojom se ukida u cijelosti platni nalog sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave te da naloži tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

4.3. Tužitelj je u podnesku od 20. lipnja 2022. naveo da su utuženi i računi izdani na iznos manji od 10.000.00 kn pa da se u ovome konkretnom slučaju ima primijeniti zakonska predmnijeva da tražbina tužitelja postoji i to u naznačenoj visini, osim ako tuženik ne dokaže suprotno tj. da nije koristio odbitak pretporeza, sukladno čl. 221.b.st.4. Zakona o parničnom postupku. Nadalje, naveo je da je tuženik slanjem prve pošiljke pristao na Opće uvjete poslovanja tužitelja i da su za svaku pojedinu pošiljku sklopljeni su pojedinačni ugovori o pristupanju sukladno članku 31. Zakona o poštanskim uslugama. Istaknuo je da je za slučaj da koji od paketa nije dostavljen ili je krivo uvršten, Zakon o poštanskim uslugama uveo institut prigovora pošiljatelja/korisnika usluge, a da se nepodnošenjem prigovora/pritužbe, smatra se da je usluga uredno izvršena. Slijedom toga, predložio je da sud u cijelosti održi na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika te da naloži tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak.

5. Radi razjašnjenja spornih, a za ovaj postupak odlučnih okolnosti te pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja sud je tijekom postupka pročitao cjelokupnu dokumentaciju u spisu i to: otvorene stavke od 08. studenog 2021. (list spisa 19 i list spisa 118), račun broj 225878/POSL1/600032 od 31. srpnja 2018 (list spisa 56 – 59), račun broj 257926/POSL1/600032 od 31. listopada 2019. (list spisa 60 – 62), račun broj 232344/POSL1/600032 od 31. listopada 2018. (list spisa 63 – 68), račun broj 262591/POSL1/null od 31. prosinca 2019. (list spisa 69 – 72), račun broj 236574/POSL1/60034 od 31. prosinca 2018. (list spisa 73 – 77), račun broj 264731/POSL1/60034 od 31. siječnja 2020. (list spisa 78 – 80), račun broj 221737/POSL1/60034 od 31. svibnja 2018. (list spisa 81 – 87), račun broj 248975/POSL1/600032 od 30. lipnja 2019. (list spisa 88 – 91), račun broj 223980/POSL1/60034 od 30. lipnja 2018. (list spisa 92 – 97), račun broj 250923/POSL1/60034 od 31. srpnja 2019. (list spisa 98 – 101), ponuda broj 2019/3037 od 06. prosinca 2019. (list spisa 102 – 106), Opći uvjeti davatelja poštanskih usluga D.1.P.D.2. C. d.o.o. (list spisa 107 – 117 i 131 - 140), Posebni uvjeti poslovanja za pošiljke namijenjene zračnom prijevozu (AIR pošiljke) (list spisa 141 – 142), Opći uvjeti i odredbe Davatelja usluge za usluge „C.1. E. i „C.2. S.“ u odabranim zemljama (list spisa 143 - 174), presuda Visokog trgovačkog suda RH pod posl. br. Pž-1777/2015 od 16. kolovoza 2018. (list spisa 175 – 178).

Sud od Ministarstva, Porezne uprave nije zatražio podatak o tome je li tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza za utužene račune budući tražbina koju je tužitelj utužio na temelju vjerodostojne isprave po pojedinačnom računu ne prelazi vrijednost od 10.000,00 kuna, a člankom 221.b. st. 4. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 84/08, 57/11,25/13, 28/13, 43/13, 70/19, dalje: ZPP-a) propisano je da u slučaju kada tražbina koju je tužitelj utužio na temelju vjerodostojne isprave po pojedinačnom računu ne prelazi vrijednost od 10.000,00 kuna da se ima smatrati da je tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza ako u roku od 15 po pozivu suda ne dostavi isprave na temelju kojih se može utvrditi je li koristio pravo na odbitak pretporeza.

Nadalje, sud nije saslušao djelatnika tužitelja V.1. V.2. (odjel naplate potraživanja) jer smatra da saslušanje navedenog svjedoka na predložene okolnosti nije svrsishodno niti ekonomično u ovom sporu male vrijednosti, da je činjenično stanje o kojemu ovisi odluka o osnovanosti tužbenog zahtjeva u potpunosti i istinito utvrđeno te da na temelju materijalnih dokaza koji se nalaze u spisu može donijeti odluku u ovoj pravnoj stvari.

Također, sud nije proveo financijsko – knjigovodstveno vještačenje po vještaku financijsko knjigovodstvene struke jer je punomoćnik tuženika na ročištu od 28. lipnja 2022. odustao od izvođenja predloženog dokaza.

6. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

7. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu novčanog potraživanja po utuženim računima na ime naknade za poštanske usluge pružene od strane tužitelja tuženiku kao korisniku poštanskih usluga.

8. Među strankama je sporna i osnova i visina tužbenog zahtjeva, budući da tuženik tvrdi da prema tužitelju nema bilo kakvih dugovanja po bilo kojem osnovu.

9.1. Uvidom u otvorene stavke od 08. studenog 2021. (list spisa 19 i list spisa 118) sud je utvrdio da tužitelj potražuje prema tuženiku ukupno 20.854,76 kuna.

9.2. Iz računa broj 225878/POSL1/600032 od 31. srpnja 2018 (list spisa 56 – 59) proizlazi da je tužitelj izdao račun tuženiku 31. srpnja 2018. s valutom plaćanja 15. kolovoza 2018. na iznos od 1.023,75 kuna i to za paketne usluge u kojima je kao primatelj naznačen tuženik.

9.3. Iz računa broj 257926/POSL1/600032 od 31. listopada 2019. (list spisa 60 – 62) proizlazi da je tužitelj izdao račun tuženiku 31. listopada 2019. s valutom plaćanja 15. studenog 2019. na iznos od 1.247,00 kuna i to za paketne usluge u kojima je kao primatelj naznačen tuženik.

9.4. Iz računa broj 232344/POSL1/600032 od 31. listopada 2018. (list spisa 63 – 68) proizlazi da je tužitelj izdao račun tuženiku 31. listopada 2018. s valutom plaćanja 15. studenog 2018. na iznos od 3.629,38 kuna i to za paketne usluge u kojima je kao primatelj naznačen tuženik.

9.5. Iz računa broj 262591/POSL1/null od 31. prosinca 2019. (list spisa 69 – 72) proizlazi da je tužitelj izdao račun tuženiku 31. prosinca 2019. s valutom plaćanja 15. siječnja 2020. na iznos od 1.492,00 kuna i to za paketne usluge u kojima je kao primatelj naznačen tuženik.

9.6. Iz računa broj 236574/POSL1/60034 od 31. prosinca 2018. (list spisa 73 – 77) proizlazi da je tužitelj izdao račun tuženiku 31. prosinca 2018. s valutom plaćanja 15. siječnja 2019. na iznos od 2.454,38 kuna i to za paketne usluge u kojima je kao primatelj naznačen tuženik.

9.7. Iz računa broj 264731/POSL1/60034 od 31. siječnja 2020. (list spisa 78 – 80) proizlazi da je tužitelj izdao račun tuženiku 31. siječnja 2020. s valutom plaćanja 15. veljače 2020. na iznos od 519,00 kuna i to za paketne usluge u kojima je kao primatelj naznačen tuženik.

9.8. Iz računa broj 221737/POSL1/60034 od 31. svibnja 2018. (list spisa 81 – 87) proizlazi da je tužitelj izdao račun tuženiku 31. svibnja 2018. s valutom plaćanja 15. lipnja 2018. na iznos od 1.801,75 kuna i to za paketne usluge u kojima je kao primatelj naznačen tuženik.

9.9. Iz računa broj 248975/POSL1/600032 od 30. lipnja 2019. (list spisa 88 – 91) proizlazi da je tužitelj izdao račun tuženiku 30. lipnja 2019. s valutom plaćanja 15. srpnja 2019. na iznos od 2.108,00 kuna i to za paketne usluge u kojima je kao primatelj naznačen tuženik.

9.10. Iz računa broj 223980/POSL1/60034 od 30. lipnja 2018. (list spisa 92 – 97) proizlazi da je tužitelj izdao račun tuženiku 30. lipnja 2018. s valutom plaćanja 15. srpnja 2018. na iznos od 4.080,00 kuna i to za paketne usluge u kojima je kao primatelj naznačen tuženik.

9.11. Iz računa broj 250923/POSL1/60034 od 31. srpnja 2019. (list spisa 98 – 101) proizlazi da je tužitelj izdao račun tuženiku 31. srpnja 2019. s valutom plaćanja 15. kolovoza 2019. na iznos od 2.820,00 kuna i to za paketne usluge u kojima je kao primatelj naznačen tuženik.

9.12. Uvidom u ponudu broj 2019/3037 od 06. prosinca 2019. (list spisa 102 – 106) sud je utvrdio da ponuda potpisana i pečatom ovjerena od strane tuženika, da je u ponudi istaknut cjenik dostave paketa – Hrvatska, cjenik express dostave – H.,a, cjenik dostave paketa u EU, cjenik prikupljanja paketa u EU, cjenik dostave paketa u B.i.H., S., Š., N. i U., cjenik pokupljanja u S. i Š. i L. te iznos za dodatne usluge i nadoplate. Također, uvidom u prethodno navedenu ponudu sud je utvrdio da je propisano da se smatra da je ponuda i uvjeti iz iste prihvaćena i obvezuje pošiljatelja, kada pošiljatelj plati dio cijene ili preda pošiljku tužitelju odnosno naruči koju od usluga od tužitelja.

9.13. Uvidom u Opće uvjete davatelja poštanskih usluga D.1.P.D.2. C. d.o.o. (list spisa 107 – 117 i 131 - 140) sud je utvrdio da je člankom 14. stavkom 1. propisano da pružatelj usluge naplaćuje poštanske usluge prema cjeniku koji je objavljen i dostavljen agenciji za mrežne djelatnosti, a da je člankom 14. stavkom 2. propisano da korisnik poštanskih usluga koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, uz glavnicu i zakonsku zateznu kamatu sukladno pozitivnim propisima RH.

9.14. Sud je pročitao i pregledao i Posebne uvjete poslovanja za pošiljke namijenjene zračnom prijevozu (AIR pošiljke) (list spisa 141 – 142), Opće uvjete i odredbe Davatelja usluge za usluge „C.1. E.“ i „C.2. S.“ u odabranim zemljama (list spisa 143 - 174) te presudu Visokog trgovačkog suda RH pod posl. br. Pž- 1777/2015 od 16. kolovoza 2018. (list spisa 175 – 178).

Iz navedene dokumentacije koju je sud prihvatio kao vjerodostojnu, sud je utvrdio kako osnovu tako i visinu tužbenog zahtjeva.

10. U postupku je utvrđeno da tuženik nije platio račune u ukupnom iznosu od 20.854,76 kuna koje je tužitelj izdao tuženiku na ime naknade za poštanske usluge pružene od strane tužitelja tuženiku kao korisniku poštanskih usluga. Nadalje, u postupku je utvrđeno da tražbina po pojedinačnom računu ne prelazi vrijednost od 10.000,00 kuna i da tuženik u roku od 15 dana po pozivu suda nije dostavio isprave na temelju kojih se može utvrditi da li je koristio pravo na odbitak pretporeza. Također, u postupku je utvrđeno da je za tražbinu po računu broj 221737/POSL1/60034 (list spisa 81 – 87), računu broj 223980/POSL1/60034 (list spisa 92 – 97), računu broj 225878/POSL1/600032 (list spisa 56 – 59) te po računu broj 232344/POSL1/600032 (list spisa 63 – 68) nastupila zastara, a što ukupno iznosi 10.214,38 kuna.

Dakle, u postupku je utvrđeno da je tužitelj prema dvostrano-obveznom odnosu tuženiku izvršio poštanske usluge dok tuženik nije tužitelju platio cijenu za usluge, pa je tuženik dužan platiti tužitelju ukupan iznos od 10.640,38 kuna (20.854,76 kuna – 10.214,38 kuna = 10.640,38 kuna).

11. Člankom 14. stavkom 1. Općih uvjeta davatelja poštanskih usluga D.1.P.D.2. C. d.o.o. (list spisa 107 – 117 i 131 – 140, dalje u tekstu: Opći uvjeti) propisano je da pružatelj usluge naplaćuje poštanske usluge prema cjeniku koji je objavljen i dostavljen Hrvatskoj regulatornoj agenciji za mrežne djelatnosti te je člankom 14. stavkom 2. propisano da korisnik poštanskih usluga koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, uz glavnicu i zakonsku zateznu kamatu sukladno pozitivnim propisima RH.

Člankom 21. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/2, dalje u tekstu: ZOO) propisano je da kad obveza ima za činidbu iznos novca, dužnik je dužan isplatiti onaj broj novčanih jedinica na koji obveza glasi, osim kad zakon određuje što drugo.

Člankom 221.b. stavkom 1. ZPP-a propisano je ako tužitelj dokaže da je tuženik za tražbinu koju je tužitelj utužio na temelju vjerodostojne isprave koristio pravo na odbitak pretporeza, smatrat će se da tražbina postoji, osim ako tuženik ne dokaže protivno. Člankom 221.b. stavkom 4. propisano je da će se smatrat, u slučaju kada tražbina iz stavka 1. ovoga članka po pojedinačnom računu ne prelazi vrijednost od 10.000,00 kuna, da je tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza ako u roku od 15 dana po pozivu suda ne dostavi isprave na temelju kojih se može utvrditi je li koristio pravo na odbitak pretporeza.

S obzirom da je tužitelj, kao pružatelj poštanskih usluga, izdao račune tuženiku, to je tuženik kao korisnik poštanskih usluga dužan isplatiti onaj broj novčanih jedinica na koji obveza glasi te ako zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje uz glavnicu i zateznu kamatu. Također, sud je rješenjem pod posl. br. Povrv – 54/2022 od 28. lipnja 2022. (list spisa 183 – 185) pozvao tuženika da u roku od 15 dana dostavi sudu isprave na temelju kojih se može utvrditi je li koristio pravo na odbitak pretporeza, s obzirom da tražbina po pojedinačno utuženom računu ne prelazi vrijednost od 10.000,00 kuna. Tuženik nije dostavio isprave na temelju kojih se može utvrditi je li koristio pravo na odbitak pretporeza, pa se sukladno članku 221. b. stavkom 4. ZPP-a smatra da je tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza, odnosno sukladno članku 221. b stavka 1. ZPP-a smatra se da tražbina postoji. Nadalje, temeljem članka 219. stavka 1. ZPP-a svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika.

Temeljem čl. 221 a. ZPP-a sud ako na temelju izvedenih dokaza (čl. 8. ZPP-a) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

Dakle, dužnost stranaka jest da u parnici iznesu činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve te da predlože dokaze kojima se te činjenice mogu utvrditi. Pravila o teretu dokazivanja obavezuju sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na određenu činjenicu u svoju korist poziva nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava.

U tijeku postupka tuženik nije osporio da je tužitelj izvršio svoju uslugu, nije osporio da je primio utužene račune, niti je dostavio isprave na temelju kojih se može utvrditi je li koristio pravo na odbitak pretporeza.

Dakle, sud zaključuje da je tuženik osporavao osnovu i visinu samo paušalno radi odugovlačenja postupka.

Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, na temelju savjesne i brižljive ocjene dokaza, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, u smislu odredbe članka 8. ZPP uz primjenu navedenih pravila o teretu dokazivanja sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

Člankom 451. stavkom 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje u tekstu: ZPP) propisano je da će u odluci o glavnoj stvari sud odlučiti da li se platni nalog u cijelosti ili djelomično održava na snazi ili se ukida te će u slučaju ukidanja odbiti tužbeni zahtjev. Tužbeni zahtjev tužitelja je djelomično osnovan, pa je isti valjalo djelomično prihvatiti i odlučiti da se platni nalog održava na snazi te odlučiti kao u točki I. izreke presude, odnosno da se u preostalom dijelu ukida platni nalog i tužbeni zahtjev odbija, kao u točki II. izreke.

12. Odluka o zateznim kamatama se temelji na članku 12.a stavku 1. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi („Narodne novine“ broj 108/12, 144/12, 81/13, 112/13, 71/15, 78/15, dalje u tekstu: Zakon o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi) prema kojoj ako dužnik zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje vjerovniku bez ikakve daljnje opomene pored glavnice, i kamate za kašnjenje s plaćanjem, pod uvjetom da je vjerovnik ispunio svoje ugovorne i zakonske obveze.

Člankom 12.a stavkom 2. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi propisano je da je stopa zakonskih kamata na kašnjenje s plaćanjem u poslovnim transakcijama između poduzetnika i između poduzetnika i osoba javnog prava u kojima je osoba javnog prava dužnik novčane obveze jednaka referentnoj stopi uvećanoj za 8 postotnih poena.

13.1. U odnosu na prigovor tuženika da u rješenju o ovrsi nije doneseno na temelju vjerodostojne isprave za istaknuti je da je predmetno rješenje o ovrsi doneseno temeljem isprave otvorene stavke od 08. studenog 2021. (list spisa 19), koja u smislu članka 31. Ovršnog zakona (“Narodne novine” broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, dalje u tekstu: OZ) predstavlja vjerodostojnu ispravu. Isprava na temelju koje je podnesen prijedlog za ovrhu otvorene stavke od 08. studenog 2021. (list spisa 19), ovrhovoditelja odnosno tužitelja predstavlja stanje potraživanja evidentiranih u poslovnim knjigama tužitelja. Stoga se radi o vjerodostojnoj ispravi u smislu odredbe čl. 31. st.1. OZ-a bez obzira kako je ona nazvana, radi čega je prigovor tuženika neutemeljen.

13.2. Neutemeljen je tužiteljev prigovor mjesne nenadležnosti jer je člankom 20. ZPP-a propisano da se sud se može, u povodu prigovora tuženika, proglasiti mjesno nenadležnim, ako je prigovor podnesen najkasnije do upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari. Konkretno, tuženik je 28. siječnja 2022. podnio prigovor protiv platnog naloga, odnosno upustio se u raspravljanje, pa tužitelj ne može podneskom od 19. svibnja 2022. isticati prigovor mjesne nenadležnosti, sukladno odredbi članka 20. ZPP-a, odnosno tužitelj ne može prigovoriti mjesnu nadležnost, već izborom sjedišta javnog bilježnika on bira mjesnu nadležnost. Također, člankom 70. ZPP-a između ostalog, propisano je da se stranke mogu sporazumijeti o mjesnoj nadležnosti, dok je člankom 70. stavkom 5. ZPP-a propisano da ispravu o sporazumu tužitelj mora priložiti uz tužbu. U konkretnom slučaju, tužitelj je ispravu o sporazumu morao priložiti uz prijedlog za ovrhu, koji se sada smatra tužbom, a što tužitelj nije napravio, pa je sukladno prethodno navedenim odredbama njegov prigovor o mjesnoj nenadležnosti neutemeljen.

13.3. U odnosu na tuženikov prigovor zastare sud je djelomično ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika L. B. iz D., poslovni broj UPP/OS-Ovrv- 95/2021 od 19. siječnja 2022. Naime, člankom 214. stavkom 1. ZOO propisano je da zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze, dok je stavkom 2. propisano da zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze.

Člankom 215. stavkom 1. ZOO propisano je da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano.

Člankom 216. ZOO propisano je da zastara nastupa kad istekne posljednji dan zakonom određenog vremena.

Nadalje, člankom 228. stavkom 1. propisano je da međusobne tražbine iz trgovačkih ugovora o prometu robe i usluga, odnosno ugovora koje sklope trgovac i osoba javnog prava o prometu robe i usluga te tražbine naknade za izdatke učinjene u vezi s tim ugovorima zastarijevaju za tri godine.

U konkretnom slučaju radi se o ugovornom odnosu između dva trgovačka društva, tužitelja kao pružatelja poštanskih usluga i tuženika kao korisnika tih usluga, kojim se tužitelj kao pružatelj usluga obvezao pružiti poštanske usluge, a korisnik iste platiti. Iz računa broj 221737/POSL1/60034 (list spisa 81 – 87) proizlazi da je tražbina dospjela 15. lipnja 2018., iz računa broj 223980/POSL1/60034 (list spisa 92 – 97) proizlazi da je tražbina dospjela 15. srpnja 2018., iz računa broj 225878/POSL1/600032 (list spisa 56 – 59) proizlazi da je tražbina dospjela 15. kolovoza 2018. te iz računa broj 232344/POSL1/600032 (list spisa 63 – 68) proizlazi da je tražbina dospjela 15. studenog 2018., a tužitelj je pokrenuo postupak podnošenjem prijedloga za ovrhu javnoj bilježnici 08. prosinca 2021. U konkretnom slučaju, za prethodno navedene tražbine je protekao trogodišnji zastarni rok, odnosno proteklo je vrijeme u kojem je tužitelj kao vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze, pa je sud, sukladno odredbama članka 214. ZOO-a i članka 451. stavka 3. ZPP-a, u tom dijelu ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika L. B. iz D., poslovni broj UPP/OS-Ovrv-95/2021 od 19. siječnja 2022. Slijedom toga odlučeno je kao u točki II. izreke.

14. Odluka o troškovima ovršnog i parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 4. ZPP-a kojom je propisano da ako su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, sud može odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da jedna stranka naknadi drugoj stranci samo pojedine troškove primjenom članka 156. stavka 1. ovoga Zakona.

Konkretno, tužitelj je istaknuo tužbeni zahtjev u iznosu od 20.854,76 kuna, a konačno mu je tužbeni zahtjev prihvaćen u iznosu od 10.640,38 zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama, pa je u parnici uspio sa postotkom od 51%, a tuženik sa postotkom od 49%.

S obzirom da su stranke djelomično uspjele u parnici, u približno jednakim dijelovima, sud je temeljem odredbe članka 154. stavka 4. ZPP-a odlučio da svaka stranka snosi svoje i parnične i ovršne troškove. Slijedom navedenog je odlučeno kao u točki III. izreke.

15. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

Dubrovnik, 09. rujna 2022.

Sutkinja

Anka Muhoberac,v.r.

Nacrt odluke izradila sudska savjetnica

Azra Budalica v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu bez obzira što nije na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi sudu koji je izrekao prvostupanjsku presudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a.

DN-a:

- punomoćniku tužitelja

- punomoćniku tuženika.