Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj 8 Gž R-24/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Marina Grbića, predsjednika vijeća, Sanje Dujmović, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Marine Tante, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika O. b. D., …, D., OIB: …, zastupane po punomoćniku M. D., odvjetniku u O. d. D. i p. u Z., …, protiv tuženice- protutužiteljice I. P., …, Z., OIB: …, zastupane po punomoćniku S. M., odvjetniku u O. u. S. M. u Z., …, radi isplate i utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja-protutuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1463/2019 od 13. svibnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 23. kolovoza 2022.,

p r e s u d i o  j e

Preinačuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 1463/2019 od 13. svibnja 2022. u dijelu pod toč. II. izreke i sudi:

Odbija se protutužbeni zahtjev tuženice-protutužiteljice I. P. koji glasi:

"Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 5. st. 1. Ugovora o specijalizaciji iz nefrologije broj: …, …, zaključenog dana 21.01.2013. godine između tužitelja O. b. D., …, OIB: … i tuženice I. P., …, Z., OIB: …, u dijelu u kojem je ugovoreno da je specijalizant dužan nadoknaditi štetu B. i učiniti povrat svih sredstava koja je u njega uložila B. za provođenje specijalizacije (bruto plaća specijalizanta) u slijedećim slučajevima:

- ako specijalizant odustane od specijalizacije ili na vrijeme ne završi ugovorenu specijalizaciju bez opravdanih razloga,

- ako samovoljno promijeni vrstu specijalizacije,

- ako bude osuđen na kaznu zatvora u trajanju dužem od 6 mjeseci, -ako uslijedi otkaz Ugovora o radu uvjetovan skrivljenim ponašanjem specijalizanta,

Error! No text of specified style in document. - ako jednostrano raskine Ugovor o radu prije isteka vremena iz članka 2. alineje 5. ovog Ugovora."

r i j e š i o  j e

I Ukida se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 1463/2019 od 13. svibnja 2022. u dijelu pod toč. I., IV. i V. izreke te se predmet u tom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i održavanje nove glavne rasprave.

II Odbacuje se kao nedopuštena žalba tužitelja-protutuženika O. b. D. protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1463/2019 od 13. svibnja 2022., u dijelu pod toč. III. izreke.

III O troškovima u povodu izjavljenog pravnog lijeka odlučiti će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja O. b. D., D. …, D., OIB: …, koji glasi: „Tuženik je dužan tužitelju isplatiti iznos od 486.250,00 kune (slovima: četristoosamdesetšesttisućadvijestotinepedesetkuna) zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 26.07.2018. g. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenim za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a (NN 78/15), kao i nadoknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenim za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a (NN 78/15), a sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

II. Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 5. st. 1. Ugovora o specijalizaciji iz nefrologije broj: …, …, zaključenog dana 21.01.2013. godine između tužitelja O. bolnica D., …, OIB: … i tuženice I. P., …, Z., OIB: …, u dijelu u kojem je ugovoreno da je specijalizant dužan nadoknaditi štetu B. i učiniti povrat svih sredstava koja je u njega uložila B. za provođenje specijalizacije (bruto plaća specijalizanta) u slijedećim slučajevima:

- ako specijalizant odustane od specijalizacije ili na vrijeme ne završi ugovorenu specijalizaciju bez opravdanih razloga,

- ako samovoljno promijeni vrstu specijalizacije,

- ako bude osuđen na kaznu zatvora u trajanju dužem od 6 mjeseci,

-ako uslijedi otkaz Ugovora o radu uvjetovan skrivljenim ponašanjem specijalizanta,

Error! No text of specified style in document. - ako jednostrano raskine Ugovor o radu prije isteka vremena iz članka 2. alineje 5. ovog Ugovora.

III. Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužiteljice kojim traži da sud utvrdi ništetnom odredbu čl. 5. st. 1. Ugovora o specijalizaciji iz nefrologije broj: …, …, zaključenog dana 21.01.2013. godine između tužitelja O. b. D., …, OIB: … i tuženice I. P., …, Z., OIB: …, u dijelu u kojem je ugovoreno da je specijalizant dužan nadoknaditi štetu B. i učiniti povrat svih sredstava koja je u njega uložila B. za provođenje specijalizacije (troškove zdravstvene ustanove u kojoj se obavlja specijalističko usavršavanje, troškove mentorstva, naknade za godišnji odmor, putni troškovi, dnevnice i ostali troškovi koji su vezani za uspješno provođenje uže specijalizacije) u slijedećim slučajevima:

- ako specijalizant odustane od specijalizacije ili na vrijeme ne završi ugovorenu specijalizaciju bez opravdanih razloga,

- ako samovoljno promijeni vrstu specijalizacije,

- ako bude osuđen na kaznu zatvora u trajanju dužem od 6 mjeseci,

-ako uslijedi otkaz Ugovora o radu uvjetovan skrivljenim ponašanjem specijalizanta,

- ako jednostrano raskine Ugovor o radu prije isteka vremena iz članka 2. alineje 5. ovog Ugovora.

IV. Nalaže se tužitelju-protutuženiku O. b. D., …, OIB: … da nadoknadi tuženici-protutužiteljici I. P., …, Z., OIB: …, parnični trošak u iznosu od 53.750,00 kn sa zateznom kamatom koja teče od 13. svibnja 2022. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od 15 dana.

V. Odbija se zahtjev tuženika O. b. D., …, D., OIB: …, za naknadom troška parničnog postupka. "

2. Protiv citirane presude žalbu je izjavio tužitelj-protutuženik (dalje: tužitelj) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 8., čl. 7., čl. 354. st. 2. toč. 11. i 12., te zbog povrede čl. 154., 155. i 156. Zakona o parničnom postupku, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Prvenstveno se ističe kako prvostupanjski sud uopće nije proveo niti jedan dokaz predložen od strane tužitelja te je istog odbio sa gotovo svim dokaznim prijedlozima pri čemu se misli na financijsko knjigovodstveno vještačenje i saslušanje zakonskog zastupnika tužitelja. Iz presude uopće nije razvidno koje je to dokaze koje je sud proveo doista i ocijenio na pravilan i zakonit način te zbog čega određenim dokazima nije povjerio vjeru i iste kao takve cijenio. Pri tome prvostupanjski sud čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. u svezi s čl. 7. i 8. Zakona o parničnom postupku. Sud svoju odluku temelji samo na Ugovoru o specijalizaciji zaključenom između parničnih stranaka i djelomično dovodi u vezu s očitovanjem H. l. k. Naime, sud je izveo pogrešan zaključak kako tužbeni zahtjev ne bi bio osnovan u cijelosti, pa tako i u odnosu na troškove koji su iskazani i definirani gore spomenutim dopisom obzirom je predmetni dopis kao takav sud bio dužan

Error! No text of specified style in document. cijeniti u kontekstu ovog sudskog postupka te uz navedeno provesti dokaz knjigovodstveno financijskim vještačenjem kojim bi utvrdio ono što je sudu sporno u toč. 8. presude. Na jednak način trebao je cijeniti i ispravu nazvanu Troškovi specijalizacije za gđa. P. od 26. srpnja 2018. Što se tiče osnove tužbenog zahtjeva ista je definirana Ugovorom o specijalizaciji i to čl. 5. kojeg sud na potpuno pogrešan način ocjenjuje kao ispravu odnosno proglašava ga djelomično ništetnim obzirom da tuženica ničim nije dokazala da bi se u konkretnom slučaju radilo o ništetnom ili djelomično ništetnom ugovoru. Nije razvidno zbog čega sud drži da bi se u konkretnom slučaju radilo o nevaljanim odredbama ugovora vezano za pitanje plaće i dodatka na istu, a niti je sud tužitelju omogućio dokazivanje visine i osnove ostalih troškova obzirom je tužitelja odbio sa svim predloženim dokazima. Odbijanjem provođenja dokaza financijsko knjigovodstvenim vještačenjem onemogućen je tužitelj da predmetne činjenice (dvojbe suda) dodatno dokaže. Prvostupanjski sud je u cijelosti pogrešno primijenio materijalni propis. Naime, paušalno ističe da se vezano za pitanje plaće i dodatka na plaću radi o nevaljanoj odredbi ugovora jer bi takva odredba bila suprotna čl. 322. Zakona o obveznim odnosima. Međutim, paušalne teze ničim ne obrazlaže, a tuženik iste niti ne dokazuje. Poziva se na odluku Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-437/2020 te stav Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 28. studenoga 2016. iz čega je razvidno da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan. Obzirom da je tužitelj mišljenja kako je njegov tužbeni zahtjev trebalo usvojiti, a protutužbeni odbiti da niti odluka o parničnom trošku nije na zakonu osnovana. Predlaže se prvostupanjsku presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovan postupak, podredno presudu preinačiti u skladu s navodima žalbe.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je djelomično osnovana, a djelomično nedopuštena.

5. Suprotno žalbenim navodima tužitelja prvostupanjski sud pri donošenju presude u pobijanom dijelu pod toč. II. izreke nije počinio relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 7. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13.; dalje ZPP), koji se ovdje primjenjuje na temelju čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19.) i na temelju čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22.) kojim je određeno da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice jer iz spisa predmeta proizlazi da su stranke iznijele odlučne činjenice i predložile određene dokaze koje je sud prvog stupnja utvrdio i na temelju izvedenih dokaza predloženih po strankama odlučio kao pod toč. II. izreke.

6. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je izvedene dokaze prosudio po slobodnom uvjerenju, koje je opravdao uvjerljivim i logičnim razlozima pa se može provjeriti ima li takvo uvjerenje činjeničnu i pravnu osnovu, slijedom čega sud prvog stupnja pri donošenju presude u pobijanom dijelu pod toč. II. izreke nije počinio niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 8. ZPP, na koju tužitelj ukazuje u žalbi.

Error! No text of specified style in document. 7. Međutim, sud prvog stupnja je, pri donošenju presude u pobijanom dijelu pod toč. I. izreke odlučujući o troškovima specijalističkog ispita ( iz točke 8. obrazloženja) počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju u žalbi ukazuje tužitelj. Naime, prvostupanjski sud odluku u tom dijelu obrazlaže time da u odnosu na dio tužbenog zahtjeva tužitelja kojim se potražuju navedeni troškovi tužitelj nije dostavio dokaze niti predložio izvođenje dokaza na okolnost je li zaista platio te troškove, kada, na što su se odnosili niti u kojem iznosu, pa kako nastanak i visinu istih nije dokazao, to je tužbeni zahtjev tužitelja u tom dijelu odbio kao neosnovan. Međutim, iz spisa predmeta proizlazi suprotno odnosno da je tužitelj upravo tijekom postupka predlagao provođenje financijskog vještačenja i priložio karton primanja tuženice, a radi utvrđenja da li je i u kojem iznosu tuženica primala troškove i naknade u utuženom periodu, a koji dokaz sud prvog stupnja nije izveo, a kojim bi se utvrdile okolnosti koje su važne za stvaranje mišljenja vještaka, pa je prvostupanjski sud dajući razloge za takvu odluku ( točka 8. obrazloženja) počinio navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, a na koju u žalbi ukazuje tužitelj.

8. Pri odlučivanju o preostalom dijelu zahtjeva tužitelja pod toč. I. izreke te odlučivanju o zahtjevu tuženice-protutužiteljice (dalje: tuženica) pod toč. II. izreke, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalbi ukazuje tužitelj, budući da se prvostupanjska presuda u tom dijelu može ispitati.

9. Žalitelj ukazuje i na počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP koja bitna povreda odredaba parničnog postupka uvijek postoji – ako je presudom prekoračen tužbeni zahtjev. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda prvostupanjski sud pri donošenju presude nije počinio navedenu bitnu povredu odredaba parnično postupka budući da je odlučio o tužbenom odnosno protutubženom zahtjevu upravo onako kako oni glase, a kako je žalbena tvrdnja, da bi sud prvog stupnja pobijanu odluku utemeljio na "činjeničnom stanju drugačijem od onog kojeg je kao takvog prikazao tužitelj", neodređena, to izneseni žalbeni razlog nije s uspjehom doveo u pitanje pravilnost pobijane presude.

10. Prvostupanjski sud, nadalje, nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, po čl. 365. st. 2. istog Zakona.

11. Osnovanim se ocjenjuje žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava u pogledu odluke iz toč. II. izreke kojim je odlučeno o protutužbenom zahtjevu tuženice tj. utvrđena ništetnom odredba čl. 5. st. 1. Ugovora o specijalizaciji iz nefrologije od 21. siječnja 2013. (dalje: Ugovor o specijalizaciji).

12. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja da mu tuženica naknadi štetu u iznosu od 486.250,00 kn koja mu je nastala zbog činjenice što je tuženica otkazala Ugovor o radu sklopljen na neodređeno vrijeme.

13. Predmet spora po protutužbi predstavlja zahtjev za utvrđenjem ništetnosti odredbe čl. 5. st. 1. Ugovora o specijalizaciji iz razloga što da je potraživanje s osnova bruto plaća protivno Ustavu Republike Hrvatske, zatim što izjava volje nije učinjena sukladno čl. 249. st. 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine",

Error! No text of specified style in document. broj 35/05., 41/08., 78/15. i 29/18.; dalje ZOO), zbog nesporazuma (čl. 282. ZOO) te bitne zablude (čl. 280. ZOO), zbog neodređenosti obveze nakon ukidanja čl. 11. i 12. Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine ("Narodne novine" broj 100/11., 133/11., 54/12., 49/13., 139/14., 116/15., 62/16., 69/16. i 6/17., dalje: Pravilnik) i neusklađenosti obveza sa prisilnim propisima (čl. 248. st. 2. ZOO).

14. Iz spisa predmeta proizlazi :

- da su stranke 8. siječnja 2013. sklopile temeljem Zakona o radu ("Narodne novine" broj 38/95., 54/95., 64/95.,17/01., 82/01. i 114/03., dalje: ZoR) Ugovor o radu na neodređeno vrijeme radi obavljanja poslova utvrđenih i poznatih pod nazivom - liječnik, na temelju kojeg je tuženica započela s radom 20. siječnja 2013.,

- da su stranke 21. siječnja 2013. sklopile Ugovor o specijalizaciji kojim se tuženica obvezala u propisanom roku, a najkasnije u roku od 6 mjeseci nakon završenog specijalističkog staža završiti specijalizaciju te nakon polaganja specijalističkog ispita ostati na radu kod tužitelja najmanje onoliko vremena koliko je trajala specijalizacija (čl. 2.),

- da se tuženica istim Ugovorom obavezala u slučaju jednostranog raskida Ugovora o radu prije isteka vremena iz čl. 2. alineje 5. tog Ugovora naknaditi štetu i učiniti povrat svih sredstava koja je u nju uložila B. za provođenje specijalizacije (bruto plaća specijalizanta, troškove zdravstvene ustanove u kojoj se obavlja specijalističko usavršavanje, troškove mentorstva, naknade za godišnji odmor, putne troškove, dnevnice i ostale troškove koji su vezani za uspješno provođenje uže specijalizacije),

- da su stranke sklopile Dodatak Ugovora o radu 3. travnja 2013., prema kojem je izmijenjen dio teksta u čl. 1. Ugovora o radu na način da je Ugovorom o radu određeno da tuženica obavlja poslove utvrđene i poznate pod nazivom – specijalizant - liječnik,

- da je tuženica 2018. položila specijalistički ispit,

- da je 13. srpnja 2018. tuženica podnijela zahtjev za sporazumni raskid ugovora o radu te da iz bilješke na tom zahtjevu slijedi da se isti ne odobrava već da tuženica jednostrano otkazuje ugovor o radu s danom 15. srpnja 2018.,

- da je tužitelj 26. srpnja 2018. sačinio troškovnik specijalizacije za tuženicu koji se odnosi se na troškove bruto plaće i doprinose na plaću, naknade (regres, božičnica, odvojeni život, i dr., 50% od ukupnih naknada), troškove prijevoza na posao, troškove specijalističkog ispita i školarine te naknade glavnom mentoru i putne troškove odnosno ukupno 486.250,00,

- da je tuženica u svom iskazu navela da je s tužiteljem potpisala Ugovor o radu na neodređeno vrijeme i Ugovor o specijalizaciji iz nefrologije. Jedna od sestara da joj je dostavila ugovor nakon što je stigla odluka o odobrenju specijalizacije te joj je ugovor dan na potpis s time što da je isti već bio potpisan od strane ravnatelja. Iz razgovora sa ostalim kolegama znala je da ne može utjecati na sadržaj, iako joj taj sadržaj nije

Error! No text of specified style in document. odgovarao upravo zato što se sadržaj ugovora temelji na Pravilniku, a nije imala drugu mogućnost započeti i završiti specijalizaciju. Da je mogla utjecati na sadržaj ugovora, onda bih utjecala na onaj dio koji je obvezuje da mora vratiti sve plaće. U tom trenutku se praktički obvezala ostati raditi kod tužitelja deset godina jer specijalizacija traje pet godina, pa je još daljnjih pet godina morala ostati raditi kao specijalist. Zbog spornog ugovora nije htjela prihvatiti ponude za posao u Zagrebu. Specijalistički ispit je položila 2018. te je nakon toga dala otkaz i mjesto u Zagrebu prihvatila jer su joj nudili vrlo dobre uvjete za rad te mogućnost usavršavanja jer se mnogi od poslova koji se tiču njezine specijalizacije u Dubrovniku ne rade i ne mogu raditi jer je u Dubrovniku smanjen obim takvog posla. Za trajanje cijele specijalizacije da je radila te plaću ostvarila temeljem svog rada te

- da je svjedok B. B. u svom iskazu naveo da mu nije poznato što je konkretni predmet spora i da ne poznaje tuženicu te da više nije zaposlenik O. b. D. U razdoblju od 2009. do listopada 2012. da je bio ravnatelj bolnice i da je u to vrijeme započeta procedura radi specijalizacije iz nefrologije. Postupak odabira kandidata je bio takav da bi se formirala komisija po točno određenom ključu i onda bi se nakon razgovora sa kandidatom taj kandidat bodovao, pa bi bio primljen onaj koji ima najviše bodova. Kada bi kandidat bio primljen predao bi mu se tipizirani ugovor da ga pregleda i pročita. Nadalje, načelno govoreći, u slučaju raskida specijalizacije za bolnicu ili ustanovu koja je ugovorila tu specijalizaciju nastaje šteta jer ta ustanova ili bolnica isplaćuje plaću za tog liječnika i eventualno naknadu za odvojeni život, iako taj liječnik 90% vremena uopće ne radi u toj ustanovi jer se specijalizacija provodi na klinici, a ne u bolnici. Primjerice, ukoliko specijalizacija traje 5 godina taj liječnik provede oko 1 godine u matičnoj ustanovi. Drugi problem koji nastaje je u činjenici da se specijalizacija raspisuje kada fali kadra radi popunjavanja radnog mjesta pa kada dođe do raskida, ustanova ostaje bez tog kadra dugo vremena. U ugovorima o specijalizaciji, po njegovom sjećanju, bilo je navedeno da je specijalizant dužan ostati duplo vremena koliko traje specijalizacija, u smislu rada u matičnoj ustanovi nakon završetka specijalizacije, s tim da se to kasnije mijenjalo pa se u ugovoru moglo ugovoriti da je dužan ostati toliko vremena koliko je bio na specijalizaciji, u smislu vremena koji je dužan odraditi u matičnoj ustanovi. Ne sjeća se da bi se u ugovoru navodila neka plaćanja u smislu obveza zbog prijevremenog raskida ugovora. Također je dodao da je bolnica ta koja bi sastavila tipski ugovor ( osnovni obrazac na kojem bi mijenjali potrebne podatke u smislu konkretne specijalizacije i trajanja) i da je moguće da je ugovor potpisao prije tuženice te da je istoj dostavljen sa njegovim potpisom s time što se ne sjeća da bi sa tuženicom razgovarao ili pregovarao u vezi istog, a u slučaju da tuženica nije potpisala Ugovor o specijalizaciji ne bi mogla nastaviti specijalizaciju u O. b. D. Također je dodao da misli da je predmetni ugovor bio u skladu sa Pravilnikom.

15. Temeljem gornjih utvrđenja sud prvog stupnja je tužbeni zahtjev tužitelja odbio kao neosnovan, a tako donesenu odluku obrazložio time da je plaća novčana protuvrijednost rada koji je radnik obavio za poslodavca i koju je poslodavac dužan platiti nakon obavljenog rada temeljem čl. 94. st. 1. ZoR, pa da iznos plaće isplaćene za obavljeni rad i ostalih materijalnih davanja vezanih uz plaću i rad kod tužitelja (naknada za reges, božićnica, odvojeni život i dr. 50% od ukupnih naknada, te prijevoz na posao), ne može ulaziti u trošak specijalizacije koji bi teretio tuženicu. U

Error! No text of specified style in document. odnosu na potraživanje troškova specijalističkog ispita, školarine i naknada glavnom mentoru, te putnih troškova sud prvog stupnja zaključuje da tužitelj nije dostavio dokaze niti predložio izvođenje dokaza na okolnost je li zaista platio te troškove, kada, na što su se odnosili niti u kojem iznosu, a u svezi s time obrazlaže da ne može uzeti kao relevantnu činjenicu troškove koje je navela H. l. k. jer se radi o okvirnim, a ne stvarnim troškovima, kao ni iskaz tuženice.

16. Odlučujući o protutužbenom zahtjevu sud prvog stupnja je djelomično prihvatio isti i utvrdio da je ništetna odredba čl. 5. st. 1. Ugovora o specijalizaciji u dijelu u kojem je ugovoreno da je specijalizant dužan nadoknaditi štetu B. i učiniti povrat sredstava koja uložila B. za provođenje specijalizacije i to u dijelu koji se odnosi na plaću i dodatke na plaću jer da je takva odredba u smislu čl. 322. ZOO protivna prisilnim propisima, i to čl. 55. st. 1. Ustava Republike Hrvatske te čl. 7. ZoR koji jamče pravo na zaradu i plaću kao ekvivalent pruženom radu. Nasuprot tome, ugovoreno raspolaganje, kojim je tuženica kao specijalizant u slučaju prekida radnog odnosa obvezana B.i nadoknaditi troškove zdravstvene ustanove u kojoj se obavlja specijalističko usavršavanje, troškove mentorstva, naknade za godišnji odmor, putne troškove, dnevnice i ostale troškove koji su vezani za uspješno provođenje uže specijalizacije, - nije protivno Ustavu niti zakonu pa je u tom dijelu protutužbeni zahtjev odbijen.

17. Pravno shvaćanje suda prvog stupnja izneseno pri donošenju odluke o protutužbenom zahtjevu tuženice kojim je utvrđena ništetnom odredba čl. 5. st. 1. Ugovora o specijalizaciji (toč. II. izreke), nije pravilno.

18. Naime, predmet spora valja sagledati kroz primjenu odredbi ZOO, i to odredbe čl. 9. st. 1. ZOO prema kojoj je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje odnosno čl. 336. st. 1. ZOO kojom je propisano da ugovor za ugovorne strane stvara prava i obveze, a sve u vezi s odredbama čl. 2. i 5. Ugovora o specijalizaciji, kojim su stranke ugovorile i pravne posljedice raskida ugovora.

19. Nadalje, za ocjenu valjanosti sporne ugovorne odredbe treba uzeti u obzir i pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-168/16-11 od 12. studenog 2016. (koje obvezuje sva drugostupanjska vijeća po čl. 40. st. 2. Zakona o sudovima („Narodne novine“ broj 28/13., 33/15., 82/15., 82/16., 67/18., 126/19., 130/20., 21/22. i 60/22.), a koje shvaćanje glasi:

"Liječnik specijalist, koji je raskinuo ugovor o radu prije isteka roka iz ugovora o specijalizaciji, obvezan je vratiti isplaćene mu bruto plaće (kao dio troškova specijalizacije) kad je ugovorom o specijalizaciji tako ugovoreno, zdravstvenoj ustanovi s kojom je sklopio ugovor o specijalizaciji, neovisno o tome gdje je obavljao specijalizaciju."

20. Reći je da se u svezi s gornjim pravnim shvaćanjem izjasnio i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci od 18. veljače 2021. broj U-III/1005/2019:

Error! No text of specified style in document. "Ustavni sud utvrđuje da u pogledu pitanja valjanosti, odnosno neosnovanosti prigovora o ništetnosti ugovornih odredaba o obvezi specijalizanata da naknade štetu poslodavcima u visini bruto plaće u slučaju raskida ugovora o radu, već postoji naprijed citirana stabilna praksa Vrhovnog suda prema kojoj su s aspekta prisilnih propisa, uključujući i mjerodavni ZoR na koji se ovdje pozivala podnositeljica, te odredbe ocijenjene valjanima, polazeći od toga da radnik slobodno može raspolagati svojim pravom na plaću.".

21. Dakle, polazeći od naprijed navedenih odredbi ZOO i izraženih pravnih shvaćanja te sadržaja Ugovora o specijalizaciji kojim je tužitelj preuzeo obveze iz čl. 3. Ugovora, a tuženica iz čl. 2. Ugovora o specijalizaciji (nakon polaganja specijalističkog ispita ostati na radu kod tužitelja najmanje onoliko vremena koliko je trajala specijalizacija), dok su čl. 5. Ugovora regulirane posljedice u slučaju raskida Ugovora (naknada štete i povrat svih sredstava koja je uložio tužitelj za provođenje specijalizacije), ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da se radi se pravima kojima su stranke mogle slobodno raspolagati te da navedeni Ugovor o specijalizaciji po svom sadržaju i odredbama čl. 5. nije protivan prisilnim propisima. Tužitelj je navedenim ugovorom tuženici omogućio specijalizaciju i nakon toga osigurao radno mjesto odgovarajuće njezinoj stručnoj spremi, no isto tako i odredio obvezu tuženici u smislu provođenja određenog broja godina na radu kod tužitelja po završenoj specijalizaciji, što su sve legitimna prava i obveze ugovornih stranaka, koja za to imaju podlogu u ZoR i ZOO, a koji zakoni, polazeći od položaja ovih ugovornih stranaka, uređuju njihove međusobne odnose po načelu slobode ugovaranja, savjesnosti, poštenja i dužnosti ispunjenja ugovornih obveza (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Revr 853/13-3 od 16. siječnja 2018.).

22. Ukazati je i na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd 4165/2020-2 od 23. veljače 2021. u kojoj je u svezi pitanja : „Ima li pravo poslodavac zahtijevati povrat svih isplaćenih bruto plaća radnika za obavljeni rad za vrijeme specijalizacije, pa i u slučaju da to naziva potraživanjem s osnove ugovorene naknade štete?" odnosno pitanja "Radi li se o pravima kojima su ugovorne stranke uopće mogle slobodno raspolagati bez ograničenja?“ ukazao na gore citirano shvaćanje od 12. studenog 2016. i nastavno tome da "Iz navedenog shvaćanja jasno slijedi da odredbe ugovora o specijalizaciji koje su identične predmetnim ugovorima nisu ništetne, kao i da se radi o pravima kojima su stranke mogle slobodno raspolagati. Nastavno na navedeno pravno shvaćanje je uspostavljena ujednačena sudska praksa Vrhovnog suda RH."

23. U pogledu tvrdnji tuženice u svezi važenja Pravilnika reći je da su stranke Ugovor o specijalizaciji sklopile 21. siječnja 2013. kada je bio na snazi čl. 11. Pravilnika.

24. Izmjenama i dopunama Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine ("Narodne novine" broj 62/16., dalje: Izmjena i dopuna Pravilnika) koji je stupio na snagu u srpnju 2016. izmijenjene su odredbe iz čl. 11. i 12. Pravilnika na način da je bilo propisano da specijalizant u slučaju otkaza ugovora o radu bez prethodne suglasnosti Ministarstva ima obvezu nadoknaditi troškove specijalizacije koji prema čl. 12. Pravilnika obuhvaćaju troškove glavnog mentora, mentora i

Error! No text of specified style in document. komentora, trošak zdravstvenih ustanova u kojima se obavljalo specijalističko usavršavanje, trošak postdiplomskog specijalističkog studija, trošak završenog specijalističkog ispita, trošak knjižice o specijalističkom usavršavanju doktora medicine i trošak dnevnika rada doktora medicine na specijalističkom usavršavanju.

24.1. Odredbom čl. 17. Izmjena i dopuna Pravilnika određeno je da su zdravstvene ustanove iz čl. 11. st. 1. Pravilnika obvezne ponuditi specijalizantu sklapanje izmijenjenog ugovora o međusobnim pravima i obvezama, sukladno čl. 5. i 6. toga Pravilnika, u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu toga Pravilnika.

24.2. Odredbom čl. 18. Izmjena i dopuna Pravilnika određeno je da su zdravstvene ustanove iz čl. 11. st. 1. Pravilnika obvezne na zahtjev specijaliste kojem su ugovorom o međusobnim pravima i obvezama utvrđeni obveza rada i naknada štete, ponuditi sklapanje izmijenjenog ugovora o međusobnim pravima i obvezama, sukladno članku 5. i 6. ovoga Pravilnika, u roku od 30 dana od dana podnošenja zahtjeva.

24.3. Međutim, Ustavni sud Republike Hrvatske je odlukom broj U-II-187/2015 i dr. od 11. srpnja 2017. ukinuo čl. 11., 11.a i 12. Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine ("Narodne novine" broj 100/11., 133/11., 54/12., 49/13., 139/14., 116/15., 62/16., 69/16. i 6/17.) kao i čl. 17. i 18. Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine ("Narodne novine" broj 62/16. i 69/16.) te je određeno da prestaju važiti 31. prosinca 2017. pri čemu je razlog za takvo postupanje utemeljen na tvrdnji prema kojoj je nadležni ministar, propisujući sadržaj članaka 11., 11.a i 12. Pravilnika i sadržaj čl. 17. i 18. Izmjena i dopuna Pravilnika, izašao izvan okvira ovlaštenja propisanih čl. 139. st. 2. i 140. st. 6. Zakona o zdravstvenoj zaštiti ("Narodne novine" broj 150/08., 155/09., 71/10., 139/10., 22/11., 84/11., 154/11., 12/12., 35/12., 70/12., 144/12., 82/13., 159/13., 22/14., 154/14. i 70/16.).

24.4. Prema odredbi iz čl. 55. st. 1. i 2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 99/99., 29/02. i 49/02.) Ustavni sud će ukinuti zakon ili pojedine njegove odredbe ako utvrdi da nije suglasan s Ustavom, odnosno drugi propis ili pojedine njegove odredbe ako utvrdi da nije suglasan s Ustavom i zakonom. Ukinuti zakon i drugi propis, odnosno njihove ukinute odredbe, prestaju važiti danom objave odluke Ustavnog suda u „Narodnim novinama“, ako Ustavni sud ne odredi drugi rok.

24.5. Dakle, predmetni Ugovor o specijalizaciji bio je sklopljen u skladu s Pravilnikom koji je važio i proizvodio sve pravne učinke do 31. prosinca 2017. i ukidanje spomenutih odredbi nema retroaktivan učinak i samom činjenicom što je Ustavni sud Republike Hrvatske odredio prestanak važenja navedenih odredbi Pravilnika i Izmjena i dopuna istog, ne čini spornu ugovornu odredbu ništetnom.

25. U svezi s važenjem Pravilnika tuženica se poziva i na primjenu odredbe čl. 248. st. 2. ZOO kojom je određeno da odredbe propisa kojima se, djelomično ili u cijelosti, određuje sadržaj ugovora, sastavni su dijelovi tih ugovora te ih upotpunjuju ili stupaju na mjesto ugovornih odredbi koje nisu u skladu s njima.

Error! No text of specified style in document. 25.1. Međutim, gornja odredba ne može biti temelj utvrđenja spornih ugovornih odredbi ništetnim jer uz nespornu činjenicu da je predmetni ugovor bio sukladan podzakonskoj regulaciji na snazi u vrijeme njegova sklapanja, naknadne izmjene takve regulacije ne dovode do ništetnosti ugovornih odredbi (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Revr 131/2018-2 od 17. travnja 2019.).

26. Dakle, nastavno na gornje, s obzirom da su stranke ugovorile da će u slučaju ako tuženica po završenoj specijalizaciji ne ostane raditi kod tužitelja najmanje onoliko vremena koliko je trajala specijalizacija, vratiti ono što je tužitelj u nju uložio za proviđenje specijalizacije (čl. 5. Ugovora o specijalizaciji), ovaj sud ocjenjuje neosnovanim tvrdnju tuženice u pogledu neodređenosti obveze, a time i ništetnosti sporne ugovorne odredbe, budući da je riječ o odredivim novčanim iznosima zbog neispunjenja ugovorom preuzete obveze da ostane na radu nakon završetka specijalizacije.

27. Valjanost sporne odredbe Ugovora o specijalizaciji tuženica dovodi u pitanje i tvrdnjom da izjava volje prema čl. 249. st. 3. ZOO nije učinjena slobodno i ozbiljno, međutim ovaj drugostupanjski sud, polazeći od sadržaja Ugovora o specijalizaciji i iskaza tuženice u svezi s zaključenjem istog, ocjenjuje da je tuženica slobodno i ozbiljno izrazila svoju volju u pravnom smislu, a sve sukladno tada važećem Pravilniku slijedom čega nije odlučno što je Ugovor o specijalizaciji formulirao tužitelj. 28. Nadalje, polazeći od gornjeg utvrđenja u pogledu izjave volje, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda nije prihvatljiva tvrdnja tuženice kako je u konkretnom slučaju riječ o nesporazumu o pravnoj naravi ugovora i bitnoj zabludi, s time što je u odnosu na to reći da je odredbom čl. 282. ZOO propisano da kad strane vjeruju da su suglasne, a ustvari među njima postoji nesporazum o pravnoj naravi ugovora ili o kojem bitnom sastojku ugovora, ugovor ne nastaje. Dakle, nesporazum u smislu citirane odredbe nema za posljedicu ništatnost Ugovora (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-2412/10-2 od 14. siječnja 2014.).

29. Tuženica pravovaljanost sporne odredbe Ugovora o specijalizaciji dovodi u pitanje i tvrdnjom da je isti sklopljen u zabludi, a odredbom čl. 280. st. 2. ZOO određeno je da strana koja je u zabludi može zahtijevati poništaj ugovora zbog bitne zablude, dakle zabluda dovodi do pobojnosti ugovora, a ne ništetnosti stoga se ne može govoriti o ništetnosti sporne odredbe iz navedenog razloga, a u smislu odredbe čl. 322. ZOO.

30. Slijedom svega naprijed izloženo, primjenom odredbe čl. 373.a st. 1. i 2. ZPP, ovaj sud je uvažio žalbu tužitelja i prvostupanjsku presudu u pobijanu u dijelu pod toč. II. izreke preinačio tako da je u tom dijelu odbio zahtjev tuženice, a kako je to odlučeno u izreci ove drugostupanjske presude.

31. Nadalje, kako je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP odnosno zbog pogrešnog pravnog pristupa nije raspravio i utvrdio sve pravno relevantne činjenice pri donošenju odluke u dijelu pod toč. I. izreke, valjalo je na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP i odredbe čl. 370.

Error! No text of specified style in document. ZPP ukinuti presudu prvostupanjskog suda u tom dijelu, a posljedično i u dijelu odluke o trošku pod toč. IV. i V. izreke, kako je to odlučeno u izreci ovog drugostupanjskog rješenja pod toč. I.

32. U nastavku postupka sud prvog stupnja će otkloniti navedenu bitnu povredu u postupanju te će ponovnom ocjenom izvedenih dokaza utvrditi odlučnu činjenicu i pravilnom primjenom materijalnog prava donijeti odgovarajuću odluku o tužbenom zahtjevu tužitelja.

33. Tužitelj je izjavio žalbu pobijajući u cijelosti prvostupanjsku presudu, međutim prvostupanjskom presudom u dijelu pod toč. III. izreke odbijen je protutužbeni zahtjev tuženice, kao neosnovan. U svezi s time reći je da je odredbom čl. 358. st. 1. ZPP propisano da će nepravodobnu, nepotpunu ili nedopuštenu žalbu rješenjem odbaciti sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća prvostupanjskog suda bez održavanja ročišta, s time što je prema stavku 3. tog članka žalba nedopuštena ako je podnijela osoba koja nije ovlaštena za podnošenje žalbe, ili osoba koja se odrekla prava na žalbu, ili ako osoba koja je podnijela žalbu nema pravnog interesa za podnošenje žalbe. Kako, dakle, tužitelj nema pravnog interesa za podnošenje žalbe protiv toč. III. izreke prvostupanjske presude to je slijedom iznesenog sukladno čl. 367. st. 1. ZPP valjalo temeljem odredbe čl. 380. toč. 1. ZPP odlučiti kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja pod toč. II.

34. Odluka o troškovima u povodu izjavljenog pravnog lijeka sadržana u toč. III izreke ovog drugostupanjskog rješenja temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

Zadar, 23. kolovoza 2022.

Predsjednik vijeća

Marin Grbić, v.r.