Republika Hrvatska

Poslovni broj Kž-225/2022-2

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Marija Kovača, kao predsjednika vijeća te sudaca Vlaste Šimenić-Kovač i Zvonka Vrbana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Ane Mahmutović, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okr. T.N., OIB: ..., zbog kaznenog djela iz čl. 117. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi privatnog tužitelja podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj K-150/2021-12 od 18. siječnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 9. rujna 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba privatnog tužitelja A.Lj. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj K-150/2021-12 od 18. siječnja 2022., na temelju odredbe čl. 453. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 – dalje u tekstu: ZKP/08) u svezi čl. 21. st. 1. i 2. KZ/11 okr. T.N. oslobođen je optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv života i tijela – tjelesnu ozljedu, opisano i kažnjivo po čl. 117. st. 1. KZ/11.

1.1. Na temelju odredbe čl. 149. st. 3. ZKP/08 privatni tužitelj A.Lj. dužan je u roku od 15 dana nadoknaditi sudske troškove iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 6. ZKP/08 koji se odnose na troškove vještačenja u iznosu od 4.420,20 kuna.

1.2. Na temelju odredbe čl. 149. st. 3. ZKP/08 nužne izdatke okr. T.N. i nužne izdatke i nagradu njegovog branitelja dužan je nadoknaditi privatni tužitelj A.Lj. o kojima će sud odlučiti posebnim rješenjem.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio privatni tužitelj A.Lj., putem punomoćnice S.O., odvjetnice iz P., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog povrede kaznenog zakona i zbog odluke o troškovima, s prijedlogom da drugostupanjski sud uvaži žalbu i preinači pobijanu presudu na način da okrivljenika proglasi krivim, podredno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba privatnog tužitelja A.Lj. nije osnovana.

5. Iako se uvodno privatni tužitelj žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, takvu povredu u nastavu žalbe ničime ne obrazlaže. Zbog toga je ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 476. st. 1. ZKP/08 ovaj drugostupanjski sud utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio neku od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, a niti da je na štetu okrivljenika povrijeđen kazneni zakon.

6. Privatni tužitelj osporava pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja smatrajući da je prvostupanjski sud donio pogrešan zaključak kada je okr. T.N. oslobodio od optužbe smatrajući da je postupao u nužnoj obrani. Ovo posebice iz razloga što je okrivljenik znatno mlađa osoba, u vrijeme događaja je imao 39 godina, dok je on (privatni tužitelj) u vrijeme događaja imao 75 godina, a inače je invalidna osoba koja zbog invalidnosti ne može hodati bez štaka i samostalno se kretati te da nije imao snage niti sposobnosti srušiti na zemlju dijete L.N., sina okrivljenika. Osim toga, da ga je okrivljenik udarao po glavi i tijelu rukama i nogama nakon što je njegov sin već pobjegao, zbog čega se nije nalazio u stanju nužne obrane jer od svog sina L. nije otklanjao istodobni protupravni napad.

6.1. Takvim žalbenim navodima priv. tužitelj A.Lj. nije doveo u pitanje utvrđenja prvostupanjskog suda koji je za svoju odluku dao jasne, dostatne i argumentirane razloge, a koje prihvaća i ovo vijeće. Naime, nije sporno da je neposredno prije događaja došlo do određenog sukoba između optuženikovog sina L. i priv. tužitelja A.Lj. zbog incidenta s loptom, pri čemu nastavak događaja različito opisuju okrivljenik i privatni tužitelj. Okrivljenik se brani da prethodni događaj između sina i privatnog tužitelja nije vidio, već da mu je kći P. dotrčala u ugostiteljski objekt gdje je s društvom gledao nogometnu utakmicu te rekla da L. tuče neki "čiko" zbog čega je ustao te na udaljenosti od oko 8 metara vidio privatnog tužitelja kako leži na njegovom sinu zbog čega je otrčao prema njima vičući da ga pusti, a za to vrijeme privatni tužitelj je desnom rukom držao L. ispod vrata, a lijevom ispod ruke dok je dijete govorilo da nema zraka. Kako je L. tada imao 10 godina i bio težak 40-ak kilograma, a privatni tužitelj duplo teži od njega i nije ga puštao, zadao mu je nekoliko udaraca u području glave i to zatvorenom šakom, srednje jakom silom jer ga nije želio pretjerano ozlijediti, a namjera mu je bila da oslobodi sina, odnosno da ga privatni tužitelj pusti što je nakon tih nekoliko udaraca i učinio. Opisujući položaj privatnog tužitelja i njegovog sina navodi da je njegov sin ležao potrbuške, a privatni tužitelj da je ležao preko njegovog sina i na njemu.

6.2. S druge strane privatni tužitelj opisujući događaj navodi kako je vidio L. kako je loptom razbio ulični reflektor pa je uzeo tu loptu da bi mu je sin okrivljenika oteo, udario njome ga u glavu i razbio mu naočale, nakon čega se sagnuo i uzeo loptu pod desnu mišku, dok je lijevom držao za rame sina okrivljenika da ne padne. Potom mu je ovaj oduzeo loptu te je pao na leđa a dijete je pobjeglo u stan, da bi poslije toga do njega dotrčao okrivljenik te ga u sjedećem položaju tukao 15-20 minuta za koje vrijeme je bio u nesvijesti nekoliko puta. Potom ga je udarao nogom u područje sljepoočnice i nosa na kojem je kasnije dobio 6 šavova. Nakon nekog vremena se pridigao pridržavajući se jednom rukom a B.S. i M.H. su tuda prolazili te mu je lijevom nogom S. izmaknuo ruku kako bi pao i ugušio se u krvi, a kada se pokušavao ustati okrivljenik ga je udario još nogom te je zadobio ozljedu porebrice. U to je naišao i dežurni policajac D. (koji ga je zbog takvog postupanja kasnije prijavio) koji mu nije prišao niti zvao Hitnu pomoć već je otišao kod okrivljenika i ljudi koji su se nalazili oko njega. Poriče da bi ležao na djetetu i na trenutak te da svi saslušani svjedoci lažu, da štake koristi 10-ak godina, da bez štaka nikada ne hoda, ni nekoliko metara. Smatra da je od strane okrivljenika i ostalih koji su gledali utakmicu dijete okrivljenika bilo nagovoreno da razbije reflektor koji se napaja strujom iz njegove mreže i lupi ga loptom u glavu.

6.3. Međutim, s pravom je prvostupanjski sud takav iskaz privatnog tužitelja ocijenio neistinitim i neuvjerljivim jer iz iskaza očevidaca svjedoka proizlazi drugačije. Naime, svjedok N.H. iskazao je kako je kritičnog dana gledao utakmicu svjetskog prvenstva u kafiću kada je dotrčalo jedno uplakano dijete u šoku te reklo da "čiko" tuče ili guši L. te su se svi okrenuli i vidjeli A.Lj. kako prednjim dijelom leži na L., nakon čega je njima pritrčao okr. T.N. te vidio da je jedanput udario privatnog tužitelja, a kasnije je vidio da ovome iz nosa curi krv. Također je vidio kako je okrivljenik izvukao dijete koje je bilo u šoku i imalo ogrebotine na donjem dijelu vrata. Poznaje okrivljenika i privatnog tužitelja za kojeg zna da se nekad kreće štakama, nekada i bez njih, a ponekad da koristi i kolica. Svjedok B.S. iskazao je kako je za vrijeme dok je sjedio u kafiću s okrivljenikom do njih dotrčalo jedno ili dvoje uplakane djece rekavši da "striko" guši ili tuče L. zbog čega je T. odmah potrčao prema njima, a on za njim te vidio privatnog tužitelja kako leži okomito na djetetu koje je ležalo na leđima, čuo je da je okrivljenik vikao da mu pusti dijete i povlačio privatnog tužitelja, a vidio je i da ga je jednom udario te je izvukao dijete budući je član HGSS i pomogao djetetu da prodiše jer je mali vikao da nema zraka. Potom je podigao i okrivljenika koji je s privatnim tužiteljem bio na tlu, a na privatnom tužitelju je uočio ogrebotinu na nosu i nekoliko kapi krvi. Ujedno je i svjedokinja R.H. iskazala kako je kritičnog dana vidjela privatnog tužitelja kako gornjim dijelom tijela leži na djetetu, A.Lj. kojeg poznaje iz viđenja, da nije vidjela što se dalje događalo jer su djeca među kojima je bilo i njeno dijete plakala pa je smirivala svoje dijete. Vidjela je da je otac djeteta tamo priskočio, nije vidjela što se događalo prije, no vidjela je kako privatni tužitelj leži na djetetu koje se koprcalo i micalo, nije čula što je vikalo jer su ostala djeca vrištala, ali je stekla dojam da privatni tužitelj s namjerom leži na djetetu a ne zna da li je osim oca tamo netko još priskočio. Njeno dijete je reklo da će ugušiti L., no i ne kako je do svega došlo, a nakon događaja vidjela je privatnog tužitelja kako leži na travi te Hitnu pomoć koja je došla do njega. Privatnog tužitelja zna iz viđenja jer ga viđa po gradu kako šeće uz pomoć štaka, a nekada i bez njih.

6.4. Napose, iz nalaza i mišljenja sudskomedicinskog vještaka dr. P.Š. koji je temeljio na medicinskoj dokumentaciji OŽB P., Odjela za opću kirurgiju (u kojoj je bolnici privatni tužitelj bio od 21. do 25. lipnja 2018.) proizlazi da je zaprimljen u hitnoj službi 21. lipnja 2018. zbog ozljeda glave, da je zadobio više udaraca te su kod njega utvrđene sljedeće ozljede: rana razderotine kože nosa, otvoreni prijelom nosnih kostiju u području vrška nosa bez značajnijeg pomaka ulomaka, natučenje s oguljotinom kože lica, natučenje s oguljotinom kože leđa, natučenje lijeve šake te natučenje lijeve potkoljenice, pri čemu razderotina kože nosa i otvoreni prijelom nosnih kostiju u području vrška nosa bez značajnijeg pomaka čine jednu cjelinu i predstavljaju tjelesnu ozljedu koja je nastala djelovanjem sile srednjeg intenziteta, udarcem nekog tupotvrdog sredstva a u pravilu takva ozljeda nastaje udarcem šake. U odnosu na ostale ozljede koje nisu u medicinskoj dokumentaciji pobliže opisane vještak zaključuje kako se na tijelu privatnog tužitelja na navedenim regijama nalaze izvana vidljivi znakovi ozljeđivanja a da nije jasno o kojim vrstama ozljeda se radi, no kako se u pravilu kliničari služe pojmom "kontuzijski areali" najvjerojatnije se radilo o krvnim podljevima a na području lica i leđa o oguljotinama. Te ozljede svaka za sebe predstavljaju tjelesne ozljede te nastaju djelovanjem sile slabog intenziteta udarcima nekog tupotvrdog sredstva poput šake, noge obuvenu u cipelu i slično. Što se tiče međusobnog položaja vještak je mišljenja da se u trenutku zadobivanja ozljeda nosa privatni tužitelj nalazio sučelice u odnosu na osobu koja mu je ozljedu nanijela ili pod nekim manjim otklonom, dok različite lokalizacije drugih utvrđenih ozljeda privatnog tužitelja govore u prilog dinamici odigravanja događaja pri kojoj je došlo do promjena međusobnog odnosa sudionika ozljeđivanja, a moguće je i na promjenu njihovih položaja u prostoru. Što se tiče zdravstvenog stanja i ranijih dijagnoza privatnog tužitelja vještak je decidiran u tome da njegova ranija patološka stanja i bolesti nisu u uzročno-posljedičnoj vezi s inkriminiranim događajem, a da je u vrijeme inkriminiranog događaja bio pokretan uz ulaganje dodatnih napora s obzirom od ranije postojeća patološka stanja, prvenstveno lokomotornog sustava (raniji kompresivni prijelom slabinske kralježnice, degenerativne promjene kralježnice, stanje po ugradnji desnog umjetnog kuka), kao i da boluje od atrofije mozga i PTSP- a. Vještak je još naveo da je moguće da bi prilikom naguravanja, navlačenja i natezanja s drugom osobom, pa tako i djetetom moglo doći do njegovog pada na tlo.

6.5. Prihvaćajući iskaz imenovanih svjedoka kao i nalaz mišljenje sudskomedicinskog vještaka koji je utvrdio zadobivene ozljede na privatnom tužitelju, način njihovog nastanka i kvalifikaciju, što korespondira s iskazima svjedoka N.H. i B.S. kako je privatni tužitelj bio pokretan, jer da su ga viđali da se kreće nekada i bez štaka, kao i da je okrivljenik dotrčao do privatnog tužitelja nakon što je dijete dotrčalo u kafić govoreći da jedan "čiko" guši L., da je u tom trenutku privatni tužitelj ležao na dječaku koji je govorio da nema zraka, da je u namjeri da otkloni tijelo privatnog tužitelja sa svog sina okrivljenik, što i sam ne spori, zadao mu nekoliko udaraca u području glave i to zatvorenom šakom, srednje jakom silom jer ga nije želio pretjerano ozlijediti (koji dio obrane također potvrđuje nalaz i mišljenje sudskomedicinskog vještaka kako je ozljeda nosa nastala djelovanjem sile srednjeg intenziteta, a ostale ozljede silom slabog intenziteta), već mu je cilj bio osloboditi sina koji se nalazio ispod tijela privatnog tužitelja.

6.6. Privatni tužitelj žalbom ukazuje kako sud nije kritički analizirao obranu okrivljenika u kojoj je naveo da je najprije udario privatnog tužitelja, a tek onda izvlačio dijete, što po stavu obrane nema logike jer bi ga, da je doista ležao na djetetu, prvo maknuo sa djeteta i spašavao dijete koje bi bilo u opasnosti. Međutim, upravo takva obrana okrivljenika govori u prilog tome da je kritičnog događaja postupao u nužnoj obrani jer je privatni tužitelj držao, odnosno ležao na njegovom sinu koji je vikao da nema zraka.

6.7. Shodno prethodno navedenom, pravilno je prvostupanjski sud zaključio kako je privatni tužitelj zbog incidenta s loptom i tijekom otimanja lopte iz ruku okrivljenikova sina srušio na tlo ne dajući mu da se oslobodi ležeći na njemu pa je vidjevši to okrivljenik dotrčao i zadao više udaraca privatnom tužitelju kako bi oslobodio svoga sina. Iz takve dinamike događaja, i po nalaženju ovog suda, okr. T.N. je od drugoga, tj. od svog sina otklanjao istodobni protupravni napad, odnosno postupao u nužnoj obrani. Ovo pogotovo imajući u vidu nesrazmjernost između fizičke snage i konstitucije privatnog tužitelja i djeteta od 10 godina pa poduzete radnje od strane okrivljenika u vidu više udaraca u predjelu glave kao i više udaraca rukama i nogama radnje su, koje su u konkretnom slučaju bile prijeko potrebne kako bi okr. T.N. odbio istodobni protupravni napad privatnog tužitelja usmjeren prema njegovom sinu. Pri tome je za napomenuti kako je istinita obrana okrivljenika kako je "dozirao" udarce privatnom tužitelju ne želeći ga jako ozlijediti jer je sudskomedicinski vještak potvrdio da je ozljeda u predjelu nastala udarcem srednjeg intenziteta, a ostale ozljede slabog intenziteta.

7. Privatni tužitelj uvodno se žali zbog povrede kaznenog zakona, no takvu povredu ne obrazlaže, iako se iz sadržaja njegove žalbe zaključuje kako smatra da u konkretnom slučaju prvostupanjski sud nije imao osnova za primjenu instituta nužne obrane iz čl. 21. st. 2. KZ/11 smatrajući da je prvostupanjski sud trebao utvrditi drugačije činjenično stanje, pa onda na takvo (drugačije) činjenično stanje primijeniti kazneni zakon te proglasiti krivim okr. T.N. zbog kaznenog djela tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 1. KZ/11. Međutim, kazneni zakon se ima primijeniti na činjenično stanje koje utvrdi sud, a ne na ono na koje privatni tužitelj smatra da je trebalo biti utvrđeno. 8. Privatni tužitelj žali se i zbog odluke o troškovima, koju žalbenu također ne obrazlaže. Međutim, s obzirom je prvostupanjski sud okr. T.N. oslobodio od optužbe, to je pravilno sukladno odredbi čl. 149. st. 3. ZKP/08 privatnog tužitelja obvezao na plaćanje nužnih izdataka okr. T.N. i nužnih izdataka i nagrade njegovog branitelja, o čemu će odlučiti naknadno posebnim rješenjem.

9. Kako, dakle, ne postoje razlozi iz kojih privatni tužitelj A.Lj. pobija presudu prvostupanjskog suda, niti je ovaj drugostupanjski sud ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 476. st. 1. ZKP/08 utvrdio neku od bitnih postupovnih povreda na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju čl. 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci presude.

Osijek, 9. rujna 2022.

Predsjednik vijeća

Mario Kovač, v.r.