Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: 27 Gž R-40/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji toga suda Amaliji Švegović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice R. A., OIB:… iz Z., zastupane po punomoćniku M. B., odvjetniku u Z., protiv tuženika S. u Z., P.-m. f., OIB:…, Z., zastupanog po punomoćniku N. J., odvjetniku iz O. društva J. & G. u Z., radi isplate, povodom žalbe tuženika izjavljene protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-9758/2020-30 od 6. svibnja 2022., dana 9. rujna 2022.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-9758/2020-30 od 6. svibnja 2022. u cijelosti.
II. Tuženiku se ne dosuđuje trošak žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 5.316,92 kn sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni mjesečni iznos od dospijeća do isplate, izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu. Točkom II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 8.593,75 kn sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 6. svibnja 2022. do isplate.
2. Navedenu presudu pravodobnom i dopuštenom žalbom pobija tuženik u cijelosti zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti pobijanu presudu i odbiti zahtjev tužiteljice, podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Tužiteljica nije odgovorila na žalbu.
4. Žalba tuženika nije osnovana.
5. Prije upuštanja u ocjenu osnovanosti žalbenih navoda, valja istaknuti da predmetni spor predstavlja spor male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014 i 70/2019 – dalje u tekstu: ZPP), jer novčano potraživanje tužiteljice ne prelazi iznos od 10.000,00 kn, pa se stoga, sukladno odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a, presuda može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. tog Zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. tog Zakona.
6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće u razdoblju od prosinca 2015. do zaključno siječnja 2017. temeljem odredbe čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka sporazumu o osnovici plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. i Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011.
7. Prvostupanjski sud, polazeći od slijedećih činjeničnih utvrđenja, a koja su nesporna između parničnih stranaka:
- da je tužiteljica zaposlenica tuženika i to na radnom mjestu računovodstveni referent – financijski knjigovođa,
- da tuženik kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu odredbe čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama (''Narodne novine'' broj 27/2001 i 39/2009),
- da su Vlada Republike Hrvatske i Sindikati javnih službi (Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara-medicinskih tehničara i Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi) 23. studenog 2006. zaključili Sporazum o osnovici za plaću u javnim službama (dalje: Sporazum/2006), kojim su ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 6% u 2007., u 2008. i u 2009.,
- da su Vlada RH i isti Sindikati javnih službi 13. svibnja 2009. sklopili Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (dalje: Dodatak/2009), a temeljem kojeg je privremeno zamrznuta osnovica za izračun plaća na razini 2008. na iznos od 5.108,84 kn bruto, a povećanje osnovice na 5.415,37 kn bruto određen je u trenutku kad službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske (dalje: DZS) ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto, a to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine (čl. III.),
- da su Vlada RH te Sindikati javnih službi zaključili 26. listopada 2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (dalje: Izmjena i dopuna Dodatka/2011), a kojim izmjenama je promijenjen čl. III. Dodatka/2009, te članak IV., koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta, a promijenjen je i čl. VII. u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka odnosno Izmjena i dopuna i to na način da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom od razdoblja opisanih u čl. III. do V. tih Izmjena i dopuna,
- da su Vlada RH te Sindikati javnih službi dana 28. prosinca 2012. donijeli Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici plaće za javne službe od 26. listopada 2011., i to u odnosu na čl. IV. u vezi s čl. VII. Dodatka Sporazumu,
- da je negativni rast BDP-a prema službenim podacima Državnog zavoda za statistiku trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014. odnosno 12 tromjesečja uzastopno,
- da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a u 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. od 2,8%, što daje aritmetičku sredinu od 2,0%, a što proizlazi iz podataka Državnog zavoda za statistiku (dalje: DZS),
- da je iz nalaza i mišljenja Centra za financijska vještačenja d.o.o. utvrđeno da tražbina tužiteljice, ukoliko se u utuženom razdoblju primjenjuje osnovica plaće od 5.415,37 kn od srpnja 2016., iznosi 5.316,92 kn,
zaključuje da su u konkretnoj pravnoj situaciji ispunjene sve potrebne pretpostavke temeljem kojih je tuženik u obvezi tužiteljici za utuženo razdoblje bio dužan obračunavati i isplaćivati plaću primjenom osnovice od 5.415,37 kn, a koji zahtjev tužiteljica osnovano temelji na čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka/2011 te Arbitražnoj odluci od 7. prosinca 2011., jer je ispunjen uvjet za primjenu više osnovice u odnosu na osnovicu temeljem koje je tužiteljici isplaćena plaća u utuženom razdoblju, budući je do poboljšanja stanja, odnosno rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a, došlo za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine (prosječno 2 ili više posto). Prvostupanjski sud je prigovor tuženika o pravnoj nevaljanosti (ništetnosti) Izmjene i dopune Dodatka/2011 i Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011., koja potvrđuje sadržaj odredbe čl. III. Izmjene i dopune Dodatka/2011, ocijenio neosnovanim, pozivajući se na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr-408/12 i Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-llV3535ll2, u kojima je zauzeto shvaćanje da izmjene Kolektivnog ugovora (u daljnjem tekstu KU) ne moraju biti potpisane od svih izvornih potpisnika kolektivnog ugovora te da pojedini sindikati ne smiju biti protivno zakonu isključeni iz kolektivnog pregovaranja i sklapanja Kolektivnog ugovora, pri čemu ističe da niti jedan od potpisnika niti Vlada Republike Hrvatske iste nisu osporili u zakonom predviđenom postupku. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti i dosudio joj zatraženi iznos od 5.316,92 kn sa pripadajućim zateznim kamatama propisanim odredbom čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018 i 126/2021, dalje: ZOO).
8. Tuženik u žalbi prvenstveno ističe bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a navodeći da u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama jer se prvostupanjski sud nije očitovao na prigovor tuženika kako Izmjene i dopune Dodatka/2011 ne predstavljaju kolektivni ugovor i navode da je na predmetnu pravnu situaciju trebalo primijeniti odredbu čl. 9. st. 3. Zakona o radu, dok je s druge strane prvostupanjski sud u obrazloženju naveo da tuženik osporava pravnu valjanost Izmjena i dopuna Dodatka/2011 i Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011., a što tuženik nikada nije tvrdio. Tuženik navodi da se pogrešna primjena materijalnog prava očituje u tome da prvostupanjski sud nije naveo na temelju kojeg propisa i zakonske odredbe je tuženik u obvezi obračunavati i isplatiti plaću tužiteljici po osnovici od 5.415,37 kn, kao i činjenici da prvostupanjski sud, kada je prihvatio tezu da Izmjene i dopune Dodatka/2011 predstavljaju kolektivni ugovor, nije primijenio odredbu čl. 9. st. 3. Zakona o radu, čija bi pravilna primjena dovela do zaključka da je tuženik kroz cijelo utuženo razdoblje tužiteljici pravilno obračunavao plaću po osnovici od 5.108,84 kn.
9. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutog žalbenog razloga, ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, koju obrazlaže tuženik u žalbi jer, protivno žalbenim tvrdnjama, presuda sadrži jasne, razumljive i dostatne razloge u pogledu odlučnih činjenica koji su u skladu sa sadržajem provedenih dokaza i nema nedostataka radi kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost. Ispitujući pobijanu presudu i po službenoj dužnosti primjenom čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud utvrđuje da nije počinjena niti jedna druga bitna povreda iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, a na koje drugostupanjski sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti.
10. Protivno žalbenim navodima tuženika, Izmjene i dopune Dodatka/2011, kao i one prihvaćene u formi Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011., kojom je Arbitraža sastavljena temeljem Sporazuma o arbitraži, utvrdila sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka/2011 po naprijed navedenom principu, odnosno izmijenila čl. III. koji glasi: ''Osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve sljedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama.'', imaju sve elemente Kolektivnog ugovora sklopljenog sukladno odredbi čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama (''Narodne novine'', broj 39/2009 i 124/2009) na temelju kojeg
se
osnovica
plaća
u
javnim
službama
određuje Kolektivnim ugovorom sklopljenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi te sukladno odredbi čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (''Narodne novine'' broj 141/2012, dalje: TKU), kojim je ugovorena primjena Dodatka Sporazumu sa svim njegovim izmjenama i dopunama, te predstavljaju pravno valjani kolektivni ugovor, a što proizlazi i iz činjenice da su Vlada Republike Hrvatske i Sindikati javnih službi 28. prosinca 2012. usvojili Vjerodostojno tumačenje Izmjena Dodatka Sporazumu radi pojašnjenja primjene članak IV. stavak 5. u vezi članka VII. stavka 1. Izmjena i dopuna Dodatka/2011.
11. Prvostupanjska presuda je u skladu sa pravnim stavom Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženim u odluci poslovni broj Rev-1111/2020-2 od 1. prosinca 2020., prema kojem su se uvjeti za primjenu čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka/2011 stekli krajem 2015. s početkom primjene od siječnja 2016., što znači da je tuženik od prosinca 2015. zaključno sa 26. siječnjem 2017. bio dužan tužiteljici obračunati i isplatiti plaću po osnovici od 5.415,37 kn, a koji stav prihvaća i ovaj sud te stoga nije ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
12. Slijedom iznijetog, valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu pod točkom I. izreke.
13. Tuženik je žalbom pobijao prvostupanjsku presudu u cijelosti, dakle i u odluci o trošku sadržanu u točki II. izreke prvostupanjske presude, a koju je odluku prvostupanjski sud donio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, ali u žalbi nije obrazložio razloge pobijanja. Kako drugostupanjski sud u ovom postupku ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava prilikom odlučivanja o žalbi na odluku o troškovima postupka temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a, to je odbijena žalba tuženika i primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP-a potvrđena presuda pod toč. II. izreke.
14. Tuženiku nije dosuđen trošak žalbenog postupka jer nije uspio sa svojom žalbom.
U Varaždinu 9. rujna 2022.
Sutkinja
Amalija Švegović v.r.
