Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: I Kžmp-14/2022-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca mr.sc. Ljiljane Stipišić, predsjednice vijeća te dr.sc. Lane Petö Kujundžić, Snježane Hrupek Šabijan, Marije Balenović i Tomislava Juriše, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženih, OC i KC, zbog kaznenih djela iz članka 111. točka 5. u vezi članka 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21., dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženih OC i KC, podnijetima protiv presude Županijskog suda u Varaždinu broj K-4/2022-72 od 12. svibnja 2022., u sjednici održanoj 8. rujna 2022., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice optuženog OC putem video veze uz branitelja Matiju Šikića, odvjetnika u Čakovcu i optuženog KC putem video veze uz branitelja Domagoja Štefana, odvjetnika u Čakovcu,

p r e s u d i o  j e

I Djelomično se prihvaća žalba državnog odvjetnika te se preinačuje prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se optuženiku OC za kazneno djelo iz članka 111. točka 5. u vezi s člankom 34. KZ/11. zbog kojeg je prvostupanjskom presudom proglašen krivim na temelju članka 111. točka 5. u vezi sa člancima, 34., 48. stavak 1. i 49. stavak 1. KZ/11. utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 5 (pet) godina, dok se prihvaćaju po prvostupanjskom sudu kao utvrđene kazne zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 2 (dva) mjeseca, za kazneno djelo razbojništva iz članka 230. stavak 2. KZ/11. na koju je tom presudom proglašen krivim i kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci za kazneno djelo teške krađe iz članka 229. stavak 1. točka 1. KZ/11. pa se optuženi OC na temelju članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11. osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) godina u koju mu se na temelju članka 54. KZ/11. uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 28. kolovoza 2021. pa nadalje.

II U ostalom dijelu žalba državnog odvjetnika i u cijelosti žalbe optuženih OC i KC odbijaju se kao neosnovane te se u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Varaždinu optuženici OC i KC proglašeni su krivima zbog kaznenih djela i to pokušaja teškog ubojstva iz članka 111. točka 5. u vezi sa člankom 34. KZ/11., razbojništva iz članka 230. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. i teške krađe iz članka 229. stavak 1. točka 1. u vezi sa člankom 228. stavak 1. KZ/11. činjenično i pravno pobliže opisanih u izreci prvostupanjske presude te su optuženom OC za počinjena kaznena djela utvrđene pojedinačne kazne i to: za kazneno djelo pokušaja teškog ubojstva iz članka 111. točka 5. u vezi sa člankom 34. KZ/11. na temelju članka 111. KZ/11., a uz primjenu odredbe članka 48. stavak 1. i članka 49. stavak 1. točka 1. KZ/11. u trajanju od 3 (tri) godine i 2 (dva) mjeseca, za kazneno djelo razbojništva iz članka 230. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. na temelju članka 230. stavak 2. KZ/11. u trajanju od 3 (tri) godine i 2 (dva) mjeseca i za kazneno djelo teške krađe iz članka 229. stavak 1. točka 1. u vezi sa člankom 228. stavak 1. KZ/11. u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a potom je na temelju članka 41. stavak 2. KZ/11. (a ustvari temeljem članka 51. stavak 2. KZ/11.) optuženi OC osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) godina. Na temelju članka 54. KZ/11. optuženom OC u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora uračunato je vrijeme lišenja slobode računajući od uhićenja 28. kolovoza 2021. pa nadalje. Optuženom KC za počinjena kaznena djela utvrđene su pojedinačne kazne i to: za kazneno djelo pokušaja teškog ubojstva iz članka 111. točka 5. u vezi sa člankom 34. KZ/11., na temelju članka 111. KZ/11. uz primjenu odredbe članka 48. stavak 1. i članka 49. stavak 1. točka 1. KZ/11. kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) godine, za kazneno djelo razbojništva iz članka 230. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. na temelju članka 230. stavak 2. KZ/11. kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i za kazneno djelo teške krađe iz članka 229. stavak 1. točka 1. u vezi sa člankom 228. stavak 1. KZ/11. na temelju članka 229. stavak 1. KZ/11. kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a potom je na temelju odredbe članka 61. stavak 2. KZ/11. (a ustvari temeljem članka 51. stavak 2. KZ/11.) optuženi KC osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) godina i 6 (šest) mjeseci u koju mu je na temelju članka 54. KZ/11. uračunato vrijeme lišenja slobode od 28. kolovoza 2021. pa nadalje.

1.1. Na temelju članka 70. KZ/11. optuženima OC i KC, izrečene su sigurnosne mjere obveznog psihosocijalnog tretmana koje mjere će se prema obojici izvršavati u ustanovi za izvršenje kazne zatvora. Izrečene sigurnosne mjere na temelju članka 70. stavak 3. KZID/11. mogu trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, a najdulje dvije godine.

1.2. Na temelju članka 158. stavak 1. i 2. ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.), oštećenom JC dosuđen je imovinskopravni zahtjev za naknadu štete te je nalaženo optuženicima OC i KC da solidarno namire štetu oštećenom JC u iznosu od 5.000,00 (pettisuća) kuna u roku od petnaest dana.

1.3. Na temelju članka 148. stavak 6. ZKP/08. optuženi OC i optuženi KC u cijelosti su oslobođeni obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 6. ZKP/08. te nagrade i nužne izdatke postavljenih branitelja.

2. Protiv te presude žalbe su podnijeli državni odvjetnik, optuženi OC po branitelju Matiji Šikiću iz odvjetničkog ureda Golubić&Šikić u Čakovcu te optuženi KC po branitelju Domagoju Štefanu, odvjetniku u Čakovcu.

2.1. Državni odvjetnik se žali zbog odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u odluci o kazni "izricanjem većih mjera kazne zatvora optuženicima".

2.2. Optuženi OC žali se po branitelju Matiji Šikiću iz odvjetničkog društva Golubić&Šikić u Čakovcu zbog svih zakonom dopuštenih razloga s prijedlogom da se ukine pobijana presuda, a podredno da se preinači i optuženi OC oslobodi optužbe za pokušaj teškog ubojstva i razbojništvo te da mu se izrekne blaža kazna.

2.3. Optuženi KC žali se po branitelju Domagoju Štefanu, odvjetniku u Čakovcu zbog "bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kaznenopravnoj sankciji, odluke o imovinskopravnom zahtjevu te odluke o sigurnosnoj mjeri s prijedlogom da se pobijana presuda preinači te da se optuženi KC oslobodi od optužbe za predmetna kaznena djela i podredno da se pobijana presuda ukine, a predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku".

3. Odgovore na žalbu državnog odvjetnika podnijela su oba optuženika, OC i KC, s prijedlozima da se odbije žalba državnog odvjetnika kao neosnovana.

4. Spis je, u skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP/08., prije sjednice vijeća bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

5. Na temelju članka 475. stavak 2. i 4. ZKP/08. sjednica drugostupanjskog vijeća održana je u odsutnosti uredno izvještenog državnog odvjetnika, a u prisutnosti optuženih, OC i KC, putem video veze i njihovih branitelja Matije Šikića, odvjetnika u Čakovcu i Domagoja Štefana, odvjetnika u Čakovcu koji su bili nazočni sjednici vijeća.

6. Žalbe optuženih OC i KC nisu osnovane, dok je žalba državnog odvjetnika djelomično osnovana.

7. Optuženi OC u žalbi navodi da pobija presudu zbog svih zakonom dopuštenih razloga, a ustvari pobija presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na kaznena djela pokušaja teškog ubojstva i razbojništva dok optuženi KC navodi da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., jer da je izreka pobijane presude nerazumljiva. ali tu povredu žalitelj ne konkretizira , a ispitivanjem presude po službenoj dužnosti na temelju članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08. ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio kako je ovaj vid bitne povrede ostvaren. Naime iz činjeničnog opisa inkriminacije razvidne su sve radnje počinjenja kaznenih djela te nema dvojbe što je koji optuženik radio i s kojim oblikom krivnje te nisu počinjene ni druge bitne postupovne povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

8. Suprotno mišljenju žalitelja sve u činjeničnom opisu navedene radnje obojice optuženika nesumnjivo sadrže sve konstitutivne elemente kaznenog djela teškog ubojstva u pokušaju iz članka 111. točka 5. KZ/11., jer se ispravo navodi da su imali cilj usmrtiti JC koji ih je zatekao u počinjenju kaznenog djela teške krađe, ubrzanim korakom krenuli za njim iako je isti rekao da će se maknuti od ulaza u vikendicu kako bi se bez posljedica udaljili, međutim, isti su trčali za njim, KC u rukama s maljem, a OC stavivši na ruku metalni bokser gurnuo ga je u prsa, a potom uzevši drvenu motku dužine više od 4 metra snažno je zamahnuo prema glavi oštećenika koja motka je bila sredstvo podobno za usmrćenje žrtve pa činjenični opis sadrži sva bitna obilježja inkriminiranih kaznenih djela i nema povrede kaznenog zakona.

9. U žalbi optuženi KC navodi da u odnosu na kazneno djelo pokušaja teškog ubojstva nisu ispunjena obilježja kaznenog djela, odnosno optuženici nisu počinili radnju koja prostorno i vremenski prethodi ostvarenju bića kaznenog djela teškog ubojstva, dakle da djelo nisu počinili u pokušaju. Međutim, iz sadržaja žalbenih navoda proizlazi da je optuženi KC nezadovoljan ocjenom dokaznog materijala pa je suština žalbe osporavanje činjeničnih utvrđenja i zaključaka suda o dokazanosti kaznenih djela pokušaja ubojstva i kaznenog djela razbojništva što je prigovor činjenične naravi pa će se isto razmatrati u okviru te žalbene osnove.

10. Stoga nisu osnovane žalbe optuženog OC i optuženog KC zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, a ovaj sud pri ispitivanju pobijane presude nije našao da su počinjene povrede kaznenog zakona na koje kao sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti prema članku 476. stavak 1. točka 2. ZKP/08.

11. Optuženi OC nije zadovoljan ocjenom dokaza, osporava vjerodostojnost iskaza oštećenika. Smatra da je logično da bi razuman čovjek koji bi se našao u situaciji da ga napada više osoba nastojao što prije pobjeći na sigurno i pozvati policiju, a ne, kao što je učinio oštećenik, da je pritvarao grilje, pobjegao do susjedne kućice i krenuo prema molu da odveže čamac. Međutim, žalitelj ispušta iz vida iskaz oštećenika koji je naveo da je bio uplašen, jer su nepoznate osobe bile u njegovoj vikendici, a ispred vikendice je vidio izuzete stvari pa je zavikao da sve ostave i neka pobjegnu, u rukama je držao dršku lopate te se počeo udaljavati prema susjednoj vikendici, no uočio je jednu osobu koja izlazi kroz prozor držeći u ruci malj i koja je počela trčati za njim zbog čega je oštećenik trčao do mostića koji vodi do mola. Potom se približavao i drugi čovjek kojeg je kasnije identificirao kao OC koji ga je gurnuo u prsa uslijed čega je pao u vodu, a potom je OC uzeo motku za guranje čamca i svom snagom zamahnuo prema njegovoj glavi sa debljim krajem motke koji udarac je uspio izbjeći tako da je podigao dršku lopate iznad glave pa je motka udarila o dršku lopate koja se pri tome slomila i pri tome je zadobio udarac u predjelu desnog ramena i nadlaktice.

11.1. Upravo ovakav opis događaja, od trenutka kada je oštećenik shvatio da netko provaljuje u njegovu vikendicu do trenutka kada su mu uporabom sile uzeli sa leđa njegov ruksak, je logičan način odvijanja događaja, a oštećenik je tražio od provalnika da se udalje i da sve njegove stvari ostave.

11.2. Oba žalitelja navode da je pogrešno utvrđeno činjenično stanje u odnosu na kazneno djelo teškog ubojstva u pokušaju, jer optuženici nisu imali namjeru ubiti oštećenika već ga samo zaplašiti, a da je apsurdno i neživotno da bi netko želio usmrtiti osobu iz razloga da prikrije krađu. Naime, oba optuženika su priznala počinjenje kaznenog djela teške krađe, da su ušli u vikendicu provaljivanjem, te uzeli stvari iz vikendice kako bi ih kasnije odnijeli, stavili ispred kućice, te da nisu imali namjeru da ubiju oštećenika kako bi prikrili počinjenje kaznenog djela teške krađe i da je potpuno pogrešno i navedeno i zaključeno po prvostupanjskom sudu da je udarac drvenom motkom ustvari pokušaj kaznenog djela teškog ubojstva.

11.3. Suprotno stavu žalitelja prvostupanjski sud je jasno naveo da je iskaz oštećenog JC vjerodostojan, jasan i logičan, kojim opisuje zadobivene ozljede potvrđene medicinskom dokumentacijom i to pregledom koji je sačinjen u bolnici u Čakovcu, a potom i nalazom i mišljenjem sudsko medicinskog vještačenja po vještakinji sudske medicine dr. Andrini Kopjar. Naime, vještakinja koja je specijalist sudske medicine je navela da su ozljede mogle nastati na način kako to opisuje oštećenik u svom iskazu. Time navod žalitelja OC ne dovodi u sumnju mehanizam nastanka ozljede iako je sudska vještakinja Andrina Kopjar dopustila mogućnost da je ozljeda glave nastala i šakom bez boksera. Međutim, ispravno je prvostupanjski sud prihvatio kao vjerodostojan iskaz oštećenika, koji opisuje kako je zadobio tu ozljedu glave i to u trenutku kada je VC imao na ruci bokser. Takav iskaz je i potvrđen time što je policija pronašla dva boksera u optuženikovom domu.

11.4. Također, nisu u pravu žalitelji OC kao i KC kada navode da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda jer je iz mišljenja vještaka Stanka Divljaka da se na udaljenosti od 3 do 3,5 metra može izvesti udarac jakog intenziteta, međutim da je preciznost takvog udarca upitna, jer čamac nije stabilan te da je precizan udarac ustvari samo slučajan, iz čega proizlazi da je moguće zadati udarac jakog intenziteta što se u ovom konkretnom slučaju i dogodilo, jer prvostupanjski sud ispravno uzima u obzir vjerodostojnost iskaza oštećenika i zadobivene ozljede, koje su objašnjene nalazom i mišljenjem medicinskog vještačenja. Stoga, nije nelogičan niti proturječan zaključak prvostupanjskog suda o mogućnosti težeg ozljeđivanja i dovođenja u opasnost života oštećenika, kada OC motkom od preko 4 metra izvodi udarac prema glavi oštećenika, a koja ozljeda i smrtni ishod je izbjegnut time što je oštećenik blokirao udarac postavljanjem drvene drške od lopate iznad glave.

11.5. Također, nije u pravu žalitelj KC kada navodi da nije bilo zajedničke odluke, dakle ni supočiniteljstva u kaznenom djelu pokušaja teškog ubojstva i kaznenog djela razbojništva, jer da prvostupanjski sud pogrešno zaključuje da su oni to željeli zajedno učiniti iz razloga što su oboje priznali počinjenje kaznenog djela teške krađe.

11.6. Naime, ispravno prvostupanjski sud u točki 21.3. navodi da su optuženici OC i KC postupali u svemu koordinirano jer su, nakon što ih je oštećenik JC zatekao u svojoj vikendici, razmijenili međusobno rečenice na romskom jeziku i nakon počinjenja teške krađe postupali zajednički dogovorno tako da je KC u ruci držao malj te su trčali za oštećenikom zajedno. Optuženik OC je gurnuo oštećenika JC u vodu, a potom ga pokušao ozlijediti, odnosno ubiti gađajući ga dugačkom motkom od čega je isti zadobio lakšu ozljedu zahvaljujući tome što se obranio drškom lopate. Također, zajednički su poduzeli radnju razbojništva, jer je KC povlačio remen ruksaka sa leđa oštećenika JC, OC ga je udario po glavi, a potom ga gurnuo u vodu te je KC uspio uzeti ruksak pa su ga optuženici zadržali zajednički za sebe.

11.7. Prvostupanjski sud je suprotno žalbenim navodima upravo u točki 23.1. interpretirao nalaz i mišljenje vještakinje Andrine Kopjar dr. med. te je ispravno i taj nalaz i mišljenje prvostupanjski sud vezano za iskaz oštećenika zaključio da je ova ozljeda kod oštećenika nastala upravo povlačenjem boksera po glavi, jer se oštećenik izmakao direktnom udarcu pa je ispravan i zaključak prvostupanjskog suda da je kaznenim djelom pribavljena imovinska korist na način da je uporabljeno opasno oružje. Stoga, isticanje u žalbi optuženika da na bokserima, koji su pronađeni u kući OC, nisu utvrđeni DNA profili oštećenog JC, ne isključuju mogućnost da je ta ozljeda nastala uporabom boksera, a da je moguće da su čestice isprane u vodi.

11.8. Žalbenim navodima oba optuženika nisu dovedena u pitanje činjenična utvrđenja i iz toga izvedeni zaključci prvostupanjskog suda koji je temeljitom, savjesnom i sveobuhvatnom ocjenom dokaza pravilno zaključio da su optuženici počinili kazneno djelo pokušaja teškog ubojstva i kazneno djelo razbojništva dok je kazneno djelo teške krađe utvrđeno temeljem priznanja oba optuženika koje nije u suprotnosti s provedenim dokazima.

11.9. U pravu je prvostupanjski sud kada prihvaća kao vjerodostojan iskaz oštećenika nakon što je razmotren sam za sebe te u povezanosti s ostalim dokazima posebno u odnosu na nalaze i mišljenja vještaka te u vezi s medicinskom dokumentacijom i pronalaskom boksera u kući optuženog OC.

12. Žalitelji OC i KC smatraju da je nepotpuno utvrđeno činjenično stanje jer nije prihvaćen njihov dokazni prijedlog da se provede djelomična rekonstrukcija spornog događaja kako bi se otklonile proturječnosti u iskazu žrtve JC. Međutim prvostupanjski sud je osnovano odbio prijedlog iz razloga što je iskaz žrtve ocijenjen kao vjerodostojan i bez proturječnosti, a što prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

13. Stoga nisu osnovane žalbe optuženika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Valja ponoviti kako iz iskaza oštećenika jasno proizlazi da su optuženici trčali za njim, udarali ga, a potom da je OC zavitlao drvenu motku prema glavi oštećenika te da se oštećenik obranio drškom lopate koja je bila slomljena, a u odnosu na kazneno djelo razbojništva da je uporabljeno oružje kako bi mu oduzeli ruksak sa vrjednijim stvarima.

14. Žaleći se zbog odluke o kazni državni odvjetnik smatra da nisu ostvarene takve olakotne okolnosti kod optuženika kojima bi se mogla ublažiti kazna izricanjem kazne ispod donje propisane kazne minimuma bez obzira na to što je djelo ostalo u pokušaju. Naime, državni odvjetnik ističe da je teško ubojstvo ostao u pokušaju iz razloga što je žrtva JC bio dovoljno priseban da blokira udarac motkom za guranje čamca pomoću drške od lopate te je spriječio izravan udarac u svoju glavu. Naime, državni odvjetnik navodi da su optuženici potekli iz nepovoljnih obiteljskih sredina i da su neosuđivani, ali da nigdje ne rade, nemaju radne navike, žive stihijski, bili su u tretmanu Centra za socijalnu skrb pa se ne može zaključiti da je njihov život u odrasloj dobi usuglašen sa zakonskim propisima.

14.1. Optuženi OC iako navodi da se žali zbog svih zakonom dopuštenih razloga, ne navodi ništa posebno vezano za izricanje kaznene sankcije dok optuženi KC navodi da je pogrešna odluka suda o kaznenopravnoj sankciji, jer nije dokazano da bi KC počinio pokušaj teškog ubojstva i kazneno djelo razbojništva pa se iz tog razloga ne može kazniti, odnosno da je za kazneno djelo teške krađe trebalo uzeti u obzir da je priznao počinjenje kaznenog djela, iskazao kajanje, imao nepovoljne okolnosti odrastanja i prethodno nije evidentiran kao počinitelj kaznenog djela te da se za istog trebalo zbog toga što je mlađi punoljetnik primijeniti maloljetničko pravo, jer je samo ponašanje odraz njegove životne dobi i trebalo se zaključiti da će se svrha kažnjavanja postići i maloljetničkom sankcijom.

15. Razmotrivši odluku o kazni, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda okolnosti o kojima ovisi vrsta i mjere kazne pravilno su utvrđene, ali nisu primjereno vrednovane za optuženog OC i to za kazneno djelo pokušaja teškog ubojstva iz članak 111. točka 5 u vezi članaka 34. KZ/11. Naime, optuženi OC je osoba koja je odrastala u neprimjerenoj obiteljskoj sredini u kojoj je otac bio sklon konzumaciji alkohola te je bio prijavljivan za nasilničko ponašanje, ali kao otegotno je ispravno cijenjeno da je postojala ustrajnost i odlučnost, kao i bezobzirnost koju je pokazao prema oštećeniku.

15.1. Uzimajući u obzir da je za teško ubojstvo propisana minimalna kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) godina koja kazna se može ublažiti na temelju zakona upravo zbog toga što je kazneno djelo ostalo u pokušaju pa je za počinitelja OC koji je sada u dobi od 26 godina ovaj drugostupanjski sud nalazi da je primjereno ublažavanje kazne zatvora na 5 (pet) godina pa potom prihvaćanjem kazni zatvora koje su izrečene po prvostupanjskoj presudi za ostala dva kaznena djela bilo je osnovano osuditi optuženog OC na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) godina. Ovakva kazna je primjerena težini počinjenih djela, osobnosti optuženika te je dostatna da se njome ostvari zakonom propisana svrha kažnjavanja. Stoga je u ovom djelu valjalo prihvatiti žalbu državnog odvjetnika dok bi blaže kažnjavanje prema prijedlogu optuženog u odnosu na kazneno djelo teške krađe bilo neosnovano, jer je utvrđena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci ujedno zakonski minimum za ovo kazneno djelo, a na temelju članka 229. stavak 1. KZ/11.

15.2. Nije u pravu žalitelj, državni odvjetnik da se u odnosu na mlađeg punoljetnika KC treba izreći stroža kazna, odnosno nije u pravu ni optuženi KC da je trebalo izreći maloljetničku sankciju, jer je u vrijeme počinjenja djela isti bio dvadesetogodišnjak Naime, KC je kao maloljetnik višestruko prijavljivan za kaznena djela pa su mu izricane maloljetničke sankcije: upućivanja u disciplinski centar, odgojna mjera pojačane brige i nadzora te najteža odgojna mjera upućivanja u odgojni zavod. Ujedno su državna odvjetništva u više navrata odbacivala kaznene prijave upravo iz razloga što se prema istom primjenjivala odgojna mjera, iz čega opravdano proizlazi da nema uvjeta za primjenu maloljetničkog prava, jer se ne može sa sigurnošću zaključiti da bi se maloljetničkom sankcijom ostvarila svrha izricanja kaznenih sankcija.

15.3. Također, nije u pravu žalitelj KC kada osporava izricanje sigurnosne mjere na temelju članka 70. KZ/11. jer je osnovano prvostupanjski sud utvrdio da je tri kaznena djela počinio s obilježjima nasilja te da obzirom na već izricane odgojne mjere kao maloljetniku da postoji opasnost da će počiniti isto ili slično djelo pa je i opravdano izrečena sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana. Također, na temelju članka 478. ZKP/08., u odnosu na optuženika OC, koji je izjavio žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja pa ista u sebi sadrži i žalbu zbog sigurnosne mjere pa je ovaj sud po službenoj dužnosti utvrdio da je ispravno prvostupanjski sud izrekao sigurnosnu mjeru na temelju članka 70. KZ/11. jer je optuženik OC počinio tri kaznena djela s obilježjima nasilja i okolnosti počinjenja kaznenih djela ukazuju da postoji opasnost od počinjenja istih ili sličnih kaznenih djela.

16. Neosnovano optuženi KC upire da nije utvrđeno da je vrijednost ukradenih predmeta u ruksaku kao i vrijednost razbijenog stakla sveukupno 5.000,00 kuna, jer pod točkom 27.1. prvostupanjski sud je zaključio, a prema iskazu oštećenog JC, vrijednost ruksaka i otuđenih stvari u ruksaku, a jedan mobitel je vraćen u neispravnom stanju pa je postavljen sveukupni imovinsko pravni zahtjev u iznosu od 4.200,00 kuna, kao i 800,00 kuna štete zbog razbijenog stakla.

16.1. Stoga je neosnovan navod u žalbi da prvostupanjski sud u točki 37. ne obrazlaže zbog čega je utvrđena svota prihvaćena kod dosuđivanja imovinskopravnog zahtjeva, jer je isto obrazloženo u presudi, kako je navedeno pod točkom 27.1. Suprotno stavu žalitelja, podaci kaznenog postupka dali su pouzdanu osnovu za potpuno dosuđenje imovinskopravnog zahtjeva pa nije bilo potrebno da se oštećenik s imovinskopravnim zahtjevom uputi u parnicu, a temeljem članka 158. stavak 2. ZKP/08.

17. Slijedom navedenog, na temelju članka 486. stavak 1. i članka 482. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 8. rujna 2022.

Predsjednica vijeća:

mr.sc. Ljiljana Stipišić, v.r.