REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

P-2421/2021

Ex vojarna Sveti Križ, Dračevac

S P L I T

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Mirjani Rubić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja S.-U. d.o.o. S., O.:

…, zastupana po punomoćniku A. B., odvjetniku u S.,

protiv tužene G. Š. iz S., O.: …,

zastupana po punomoćniku G. L., odvjetniku u S., radi isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene dana 13. lipnja 2022. u nazočnosti punomoćnika tužitelja odvjetnika A. B. te tužene osobno uz zamjenika punomoćnika M. P. odvjetničkog vježbenika kod odvjetnika G.

L., dana 8. rujna 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Dužna je tužena G. Š., O.: …, isplatiti tužitelju iznos od 7.684,00 kuna /1.019,84 EUR/ sa zakonskim zateznim kamatama koja na taj iznos teku od 21.lipnja 2021. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena,

dok se za više traženu kamatu potraživanu:

- na iznos od 609,00 kuna, od 16.01.2020. do 20.lipnja 2021.

- na iznos od 637,00 kuna, od 16.02.2020. do 20.lipnja 2021.

- na iznos od 659,00 kuna, od 16.03.2020. do 20.lipnja 2021.

- na iznos od 625,00 kuna, od 16.04.2020. do 20.lipnja 2021.

- na iznos od 601,00 kuna, od 16.05.2020. do 20.lipnja 2021.

- na iznos od 659,00 kuna, od 16.06.2020. do 20.lipnja 2021.

- na iznos od 649,00 kuna, od 16.07.2020. do 20.lipnja 2021.

- na iznos od 649,00 kuna, od 16.08.2020. do 20.lipnja 2021.

- na iznos od 649,00 kuna, od 16.09.2020. do 20.lipnja 2021.

- na iznos od 649,00 kuna, od 16.10.2020. do 20.lipnja 2021.

- na iznos od 649,00 kuna, od 16.11.2020. do 20.lipnja 2021.

- na iznos od 649,00 kuna, od 16.12.2020. do 20.lipnja 2021.

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena tužbeni zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan. II. Dužna je tužena G. Š. O.: …, isplatiti tužitelju parnične troškove ovoga postupka u iznosu od 4.200,00 kn /557,44 EUR/ sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena.

O b r a z l o ž e nj e

1.U tužbi zaprimljenoj kod ovog suda 21. lipnja 2021. se navodi kako se aktivna legitimacija u ovoj pravnoj stvari se temelji na odredbi članka 378. i 379. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Tužena je vlasnica garaže u stambenoj zgradi u S. anagrafske oznake R. Stambena

zgrada posjeduje vlastito postrojenje za centralno grijanje. Troškove rada postrojenja za centralno grijanje kao i troškove potrošene vode, struje za lift i troškove čišćenja zgrade podmiruju svi suvlasnici kao zajedničke troškove.

Nadalje, sve radnje vezane za izračun, evidenciju i naplatu naprijed navedenih troškova vodi blagajnik zgrade. Pregledom dostavljenog obračuna razvidno je da tužena nije podmirila obveze zajedničkih troškova za razdoblje od siječnja do prosinca 2020.

Suvlasnici stambene zgrade su tijekom spornog razdoblja u cijelosti platili sve zajedničke troškove zgrade, a samim time i troškove koje je tužena bila u obvezi platiti, a koji troškovi se potražuju ovim postupkom. Takvim postupanjem tužena je stekla bez osnove iznos od 7.684,00 kuna koji se potražuje zajedno s kamatama i parničnim troškom kako je tamo pobliže navedeno

2.U odgovoru na tužbu tužena se protivila tužbi i tužbenom zahtjevu kao neosnovanom. Tužena prvenstveno ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja. Uz predmetnu tužbu radi stjecanja bez osnove tužitelj dostavlja i tablicu napravljenu u privatnom angažmanu iz koje ni na koji način nije dokazano na koju osobu se točno odnosi navedeno potraživanje, niti na točno koji dio nekretnine.

Ujedno, tužitelj dostavlja podatke iz tablice koju je isti sastavio sam, proizvoljno i bez ikakvih dokaza, a potražuje naknadu za: centralno, vodu, struju za lift i čistoću. Tužitelj je uz tužbu dostavio i Ugovor o upravljanju nekretnine u S., R. B. sklopljen između M. Č. kao predstavnika

suvlasnika te A. Z. kao direktora S. d.o.o. (dalje: Ugovor). Ističe

se kako tužena nikada nije potpisala ugovor sa S., niti je ikada, a niti ima saznanja o tome da bi itko od suvlasnika zgrade plaćao pričuvu S..

Temeljem dostavljenog Ugovora, odnosno njegovog čl. 1. određeno je kako su suvlasnici nekretnine ovlastili tužitelja za upravljanje kotlovnicom. Tužitelj nema osnovu naplaćivati struju za vodu, struju za lift i čistoću u ime i za račun stanara. Tužitelj ne može biti upravitelj zgrade nego samo suvlasnici zgrade zastupani po S. Tužitelj nije dokazao niti visinu niti osnov potraživanja, odnosno da bi

S. kao tužitelj bila namirena za utuženi iznos niti da bi imala pravo na potraživanje od tužene. Tužitelj u tužbi navodi kako su suvlasnici stambene zgrade tijekom spornog razdoblja u cijelosti platili sve zajedničke troškove zgrade, a samim time i troškove koje je tuženik bio u obvezi platiti. Ukoliko je tome tako, kao što tužitelj navodi, pravo na naknadu bi imali tražiti svi suvlasnici razmjerno uplaćenom iznosu, a zasigurno ne tužitelj. Ako bi sud usvojio tužbeni zahtjev, tužitelj bi bio namiren dva puta za istu stvar. Nadalje, opreza radi tužena ističe prigovor promašene pasivne legitimacije budući sukladno dostavljenom izvatku iz zemljišne knjige razvidno je kako predmetna nekretnina predstavlja društveno vlasništvo dok je nositelj prava korištenja P. za izgradnju S.-S..

Tužitelji nisu dostavili dokaz da bi se predmetni troškovi odnosili na trošak garažnog boksa br.42. Tužena ističe prigovor zastare potraživanja. Uz tužbu dostavljeni obračun nije vjerodostojna isprava i ne dokazuje ništa radi čega se ne može uzeti kao dokaz u postupku.

3.U tijeku postupka sud je izveo dokaz pregledom izvatka iz zemljišne knjige za nekretnine upisane u kat. čest. zem. 461/3, Ugovora o upravljanju nekretnina u S., R. B. br. K.: .. od 2. siječnja 2018.,

M. ugovora od 2. siječnja 2018., e-mail-a upućenog od strane tužitelja punomoćniku tužene od 7. travnja 2022., pregledom spisa ovog suda P.- 2963/2013 i P-2639/2020, saslušanjem svjedoka Z. B., M. Č. i tužene kao parnične stranke time da stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

4.Tužbeni zahtjev djelomično je osnovan.

5.Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 7.684,00 kn kojega su suvlasnici zgrade u S., R. B. platili na ime rada sustava za

centralno grijanje, struje za lift i čišćenja zgrade a radi toga što su ostali suvlasnici platili umjesto tužene njezin dio zajedničkih troškova.

6.Nije sporno da predmetna zgrada ima vlastito postrojenje za centralno grijanje, a prema priloženim ispravama proizlazilo bi da su suvlasnici zastupani po predstavniku M. Č. 2. siječnja 2018. sa S.-upravom (ovdje tužiteljem)

sklopili Ugovor o upravljanju kojim je utvrđeno da su Međuvlasničkim ugovorom odredili da će upravljanje kotlovnicom povjeriti S.-upravi, uz stipulaciju prava i obveza vezanih za upravljanje kotlovnicom.

Spisu prileži i Međuvlasnički ugovor od 2. siječnja 2018. kojim su uređeni uzajamni odnosi suvlasnika zgrade u svezi s upravljanjem i korištenjem zajedničke kotlovnice.

Člankom 9. Međuvlasničkog ugovora određeno je da se za pokrivanje troškova kotlovnice kod upravitelja otvori poseban račun za gorivo i kotlovnicu na koji će blagajnik nekretnine vršiti uplate, koji će također voditi evidenciju na uplatama na objektu i naplaćivati zajedničke režijske troškove.

Ove ugovore prema priloženim privitcima potpisala je natpolovična većina suvlasnika zgrade u S. R. B.

7.Sporna je aktivna legitimacija tužitelja, pasivna legitimacija, valjalo je ocijeniti i po tuženoj istaknuti prigovor zastare.

7.1.Iz iskaza saslušanog svjedoka Z. B. proizlazilo bi da dugi niz godina kao blagajnik prikuplja od suvlasnika novčana sredstva s naslova troškova centralnog grijanja, vode, struje u liftovima i za čistačice i to za prostore koji se nalaze na ulazima R. B. na način što se centralno

grijanje plaća po m2, voda po broju članova, dok struja i čistačica imaju fiksni iznos (37,00 kn i 17,00 kn). Svim suvlasnicima je poznato da ta sredstva prikuplja određenim danima u tjednu, prilikom uplata svjedok suvlasnicima daje potvrdu, a nakon toga uplaćena sredstava raspoređuje na račune upravitelja (za centralno grijanje, HEP-a (za struju), vodovoda i kanalizacije (za vodu), a čistačicama vrši uplatu na ruke) upravo je ovaj svjedok ispravu sa lista 5 sa specifikacijom troškova po utuženim osnovama koja tereti tuženu dostavio tužitelju kao upravitelju, pri čemu je svjedok bio određen u kazivanju da se spomenuti obračun odnosi na stan kojeg na adresi R.B. koristi tužena, a ne na garažu koje je inače tužena vlasnica budući potrošnja vezana za garažu nije predmet ove parnice.

7.2.Bitno istovjetno iskazivao je svjedok M. Č. koji je od 2000.

predstavnik suvlasnika zgrada u S. na adresama R. B. i kojemu je

poznato da tužena koristi stan na 10. katu zgrade R. B. te za istog ne podmiruje utužene troškove.

7.3.Tužena koja i ne iskazuje da je utuženu tražbinu podmirila to obrazlaže tvrdnjom što bi joj tužitelj ustvrdio da je M. kao vlasnik stana izvršio potrebna plaćanja, a blagajnik zgrade je nikada nije niti upozorio da ima nekih nepodmirenih obveza, niti ju je o tome obavijestio predstavnik Č..

Iz njezinog iskaza proizlazi i da predmetni stan koristi od 1992., da je u tijeku postupak kojim je tražila od države – M.-a otkup stana, što još nije riješeno te da je u vrijeme useljenja troškove koji se ovdje traže bila plaćala.

8.U bitnom je provedenim dokazima koje nijedna stranka s osnovom nije dovela u pitanje utvrđeno da tužena živi-koristi stan u zgradi u S., S., R. B. 16 na 10. katu, da za taj stan nije platila ovdje utuženu tražbinu s naslova troškova za centralno grijanje, struje za lift i čišćenja zgrade, da se sredstva za te troškove prikupljaju po blagajniku Z. B. koji ih potom uplaćuje na račune izdavatelja usluga (i na ruke čistačicama za čišćenje zgrade).

Također bi proizlazilo da tužena nije vlasnica predmetnog stana budući u provedenim dokazima nema uporišta protivnom zaključku jer se priloženi zk izvadak odnosi na garažni boks broj 42 čiji je 23. suvlasnički dio s neodređenim omjerom Etažno vlasništvo (E-23) u ZU 14043 KO S. upisan na tuženu, ali se u ovoj parnici potražuju troškovi za stan, ranije opisan.

Tužena, kao što je uvodno navedeno osporava svoju obvezu između ostalog ističući prigovor aktivne legitimacije tužitelju koji je inače upravitelj zgrade u kojoj se nalazi stan kojeg tužena koristi.

9.Za ocjenu prigovora nedostatka aktivne legitimacije po nalaženju ovog suda odgovor je naći u odredbama čl. 378. st. 5. i čl. 379. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 114/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12. i 152/14 - dalje: ZVDSP) prema kojima upravitelj zgrade, u konkretnom slučaju tužitelj zastupa suvlasnike u svezi s upravljanjem nekretninom te je dužan raspoređivati i druge troškove nekretnine na suvlasnike, naplaćivati dugovanja te redovno podmirivati te troškove prema trećima te je ovlašten na podnošenje konkretne tužbe bez poimeničnog navođenja imena svih suvlasnika zgrade.

Stoga je neosnovan tuženičin prigovor nedostatka aktivne legitimacije.

10.Tužitelj tvrdi da su suvlasnici predmetne zgrade troškove utuženih usluga platili za tuženu, pa se radi o izdatku za drugoga po posebnom pravilu stjecanja bez osnove iz čl. 1119. ZOO-a u svezi sa čl. 38. st. 2. ZVDSP-a.

Ovdje se radi o potraživanju koje zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina prema odredbi čl. 225. ZOO-a, pa kako je tužbe podnesena 21. lipnja 2021., a prvo potraživanje dospijevalo je u siječnju 2020. to je prigovor zastare kao neosnovan valjalo odbiti.

11.Također je neosnovan i prigovor nedostatka pasivne legitimacije jer nije bilo sporno da tužena predmetni stan u zgradi u S. R.. B. na 10. katu koristi od 1992., pa bi kao korisnica bila u obvezi plaćati troškove u svezi sa stanovanjem.

Naime, to što bi eventualno RH bila vlasnik stana kojoj se, kako tvrdi tužena obratila radi otkupa, što još nije riješeno, po nalaženju ovog suda u konkretnoj stvari nije od značaja budući predmet postupka nije plaćanje pričuve koju radi pokrića troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine plaćaju svi suvlasnici razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima (čl. 89. st. 2. ZVDSP-a), već je predmet postupka plaćanje troškova u svezi sa stanovanjem, odnosno korištenjem stana adresi R. B. na 10. katu u kojem nesporno stanuje tužena.

Prema odredbi čl. 84. st. 1. ZVDSP-a suvlasnik na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo određenoga posebnoga dijela nekretnine održava taj dio o svome trošku te snosi sve javne obveze i terete u svezi s vlasništvom toga dijela, ako nije što drugo zakonom određeno.

Prema odredbi čl. 84. st. 2. ZVDSP-a kad dužnik obveze na povremena davanja za komunalne usluge u svezi s uporabom nekog posebnoga dijela nekretnine (naknade zbog trošenja električne energije, plina, toplinske energije, odvoza otpada i sl.) nije neka druga osoba, suvlasnik na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo toga posebnoga dijela nekretnine duguje te naknade dobavljačima odnosno davateljima usluga.

Prema st. 3. čl. 84. ako je dužnik obveze iz st. 2. tog Zakona osoba koja posebni dio nekretnine rabi ili iskorištava na temelju najma, zakupa ili drugoga ugovora sa suvlasnikom na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo toga posebnog dijela taj suvlasnik jamči dobavljaču za ispunjenje te obveze

Prema navedenom tužena kao korisnica nekretnine - stana u S., R. B. 12 (pregledom rješenja M. obrane, K. za privremeno

korištenje stana K.: … od 15.12.1992. koje je sadržano u pregledanom spisu ovog suda P.-2963/2013 utvrđeno je da je isti M., Komisija za privremeno korištenje stanova, temeljem odredbe čl. 3., a u svezi sa odredbom čl. 7. Zakona o privremenom korištenju stanova donijela rješenje kojim je stan u Splitu u R. Boškovića 16/10 površine 90 m2 dala na privremeno korištenje ovdje tuženoj uz naknadu za korištenje stana u visini od stanarine i drugih troškova u svezi korištenjem stana) dužna je snositi režijske troškove, odnosno tužena je druga osoba (u odnosu na vlasnika stana) iz čl. 84. st. 2. i 3. ZVDSP-a koja je dužnik obveze za komunalne usluge u svezi s uporabom nekog posebnog dijela nekretnine. Tuženičine tvrdnje o tome da bi M. podmirio utužene troškove nemaju uporišta u provedenom dokaznom postupku niti to proizlazi iz maila od 7.travnja 2022. (upućen od tužitelja punomoćniku tužene) u kojem se spominje visina dugovanja tužene ali se iz njegovog teksta ne može utvrditi na koje se razdoblje dugovanje odnosi budući nije poznat sadržaj pismena (upita) kojeg je tužitelju uputio punomoćnik tužiteljice, čemu je dodati da je među strankama u tijeku i parnični postupak P-2639/2020 u kojem se od tužene s istih osnova ali za drugo razdoblje (od siječnja do uključiv prosinac 2019.) potražuje iznos od 7.047,00 kuna.

12.Tužitelj je dostavio obračun troškova za tuženu po pojedinim utuženim mjesecima iz kojih je vidljiva visina troškova za centralno grijanje, vodu, struju (lift) i čistačicu što predstavlja obračun sastavljen po blagajniku zgrade Z. B. koji je u svjedočkom iskazu detaljno obrazložio način obračuna po pojedinim stavkama, što je ovom sudu logično, jasno i prihvatljivo, a tužena ga uopćenim prigovorom nije dovela u pitanje, radi čega ju je valjalo obvezati na isplatu ukupnog zatraženog iznosa od 7.684,00 kn budući su prema provedenim dokazima ostali suvlasnici snosili izdatak za tuženu slijedom čega tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu od tužene. Sud je kao tijelo javne vlasti u ovom sudskom aktu ukupan iznos novčane obveze dvojno iskazao u kunama i eurima, a sve na temelju odredbi čl. 48. st. 1. i 2. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" br. 57/22) i Odluci o stopi konverzije kune u euro po središnjem paritetu 1 euro = 7,53450 kuna (7.684,00 kuna: 7,53450 = 1.019,84 EUR

).

12.1.Međutim, kako iz priloženog obračuna nije vidljivo dospijeće niti kada je točno učinjen izdatak za drugoga, to je tuženu valjalo obvezati na isplatu kamate od dana podnošenja tužbe, a za više traženu kamatu zahtjev tužitelja odbiti kao neosnovan (čl. 1115. ZOO-a).

13.Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 5., 155. i 164. ZPP-a. Tužitelju zastupanom po punomoćniku je trošak odmjeren tako što je sud imao u vidu vrijednost predmeta spora (7.684,00 kn), priloženi popis troška, odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/2012.,103/2014., 118/2014.,107/2015. dalje: Tarifa) uz primjenu Uredbe o tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine broj 53/19. – dalje u tekstu Uredba) i to za sljedeće radnje: za sastav tužbe, podneska od 27.2.2022. kojim se očituje na navode odgovora na tužbu, pristupe na ročište od 11. travnja 2022. i 13. lipnja 2022. po 75 bodova što je ukupno 300 bodova što pomnoženo s vrijednošću boda od 10,00 kn predstavlja iznos od 3.000,00 kn čemu je s naslova PDV-a valjalo dodati iznos od 750,00 kn te još i pristojbu tužbe plaćenu 5. srpnja 2021. u iznosu od 150,00 kn, a sa naslova pristojbe presude 300,00 kn, pa bi ukupan trošak tužitelja iznosio 4.200,00 kn koji je tužitelju dosuđen u cijelosti budući nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu zahtjeva zbog čega nisu nastali posebni troškovi. Sud je kao tijelo javne vlasti u ovom sudskom aktu ukupan iznos novčane obveze dvojno iskazao u kunama i eurima, a sve na temelju odredbi čl. 48. st. 1. i 2. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" br. 57/22) i Odluci o stopi konverzije kune u euro po središnjem paritetu 1 euro = 7,53450 kuna (4.200,00 kuna: 7,53450 = 557,44 EUR).

Trošak tužitelju je odmjeren primjenom Tbr. 7. st. 1., Tbr. 8. st. 1. i 3., Tbr. 9. st. 1., Tbr. 42., 48. i 50 Tarife.

Kamata na trošak sukladno čl. 30. Ovršnog zakona (Narodne novine 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20. dalje OZ) teče od presuđenja.

U Splitu, 8. rujna 2022.

SUTKINJA:

Mirjana Rubić

v. r.

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi Županijskom sudu, putem ovog suda u tri primjerka. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude objavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude objavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

-pun. tužitelja,

-pun. tužene,

-u spis.