Zakon.hr

Posl. broj: P-216/2022-38.

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZLATARU

Zlatar, Trg slobode 14A

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru po sucu Damiru Čižmeku kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda K., OIB: …, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Z., protiv tuženika R. M., V. T., Ul. S. R. …, OIB: … i R. S., V. T., Ul. S. R. …, OIB: …, oboje zastupanih po punomoćniku I. Z., odvjetniku iz K., radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, nakon javne glavne rasprave zaključene 2. rujna 2022. godine u prisutnosti zastupnice tužiteljice I. F. – T., zamjenice Općinske državne odvjetnice u Z. i punomoćnika tuženika, 8. rujna 2022. godine

p r e s u d i o j e

I. Ugovor o prijenosu poslovnih udjela od 01. veljače 2019., solemniziran po javnom bilježniku V. P. u Z. pod brojem OU-9/10-2., a koji je zaključen između 1. tuženika M. R., OIB: …, kao prenositelja i 2. tužene S. R., OIB: …, kao stjecateljice, u odnosu na ½ poslovnih udjela trgovačkog društva H. & R. S.-M. d.o.o., za ugostiteljstvo, V. T., Ul. S. R. …, OIB: …, MBS: …, nominalne vrijednosti 2.100.000,00 kn, gubi pravni učinak prema tužiteljici Republici Hrvatskoj, u dijelu u kojem je to potrebno radi ispunjenja novčane tražbine Republike Hrvatske u iznosu od 2.228.631,62 kn (dvamilijunadvijestodvadesetosamtisućašestotridesetjenu kuna i šezdesetdvije lipa)/ 295.790,25 EUR (dvjiestodevedesetpettisućasedamstodevedeset eura i dvadesetpet centi)[1] , zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 20. studenoga 2018. pa do isplate, sve prema stopi u visini sukladno čl. 29. ZOO-a, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječen kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve temeljem ovršne isprave – izvršnog poreznog rješenja Porezne uprave, Područnog ureda K., klasa: UP/I-471- 02/14-01/87, Urbroj: 513-07-02-14-02 od 21. listopada 2014.

II. Nalaže se tuženicima M. R. i S. R. da solidarno tužitelji Republici Hrvatskoj nadoknade troškove parničnog postupka u iznos od 67.361,00 kn (šezdesetsedamtisućatristošezdesetjednu

kunu)/

8.940,34

EUR

(osamtisućadevetstočetardeset eura i tridesetčetiri centa)[2] sa zakonskom zateznom kamatom tekućim od 8. rujna 2022. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica navodi da je tuženik M. R. 1. veljače 2019. s tuženicom S. R. sklopio ugovor o prijenosu poslovnog udjela u trgovačkom društvu H. & R. S.- MI.d.o.o., za ugostiteljstvo, V. T., Ul. S. R. …, OIB: …, MBS: …, kojim je prenio ½ poslovnih udjela nominalne vrijednosti 2.100.000,00 kn, bez naknade, u vlasništvo i na raspolaganje stjecateljici S. R., svojoj supruzi. Navedenim ugovorom, solemniziranim po javnom bilježniku, utvrđeno je da je nakon izvršenog prijenosa jedini član društva tuženica S. R., koja je preuzela i postala vlasnicom 2 jednaka poslovna udjela, svaki nominalne vrijednosti 2.100.000,00 kuna. Trgovački sud u Z. izvršio je navedenu promjenu rješenjem Tt.19/5049-2. od 5. veljače 2019. koje je objavio 6. veljače 2019., a kojim je dopušten i izvršen upis promjene sjedišta, promjene članova društva i promjena člana uprave te izmjena društvenog ugovora predlagatelja H. & R. S.-M. d.o.o. Tužiteljica tvrdi da joj tuženik M. R. duguje na ime poreznog duga iznos od ukupno 2.228.631,62 kn, a dugovanje se odnosi na ime razlike poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak za razdoblje od 01. 01. 2005. do 31. 12. 2020. godine, a koja razlika je utvrđena u provedenom upravnom postupku poreznog nadzora po čl. 63. Zakona o porezu na dohodak te je utvrđeno pravomoćnim i izvršnim poreznim rješenjem Republike Hrvatske, Ministarstva financija – Porezne uprave, Područnog ureda K., klasa: UP/I-471-02/14-01/87, Urbroj: 513-07-02-14-02 od 21. listopada 2014. Tužiteljica navodi da je, nastojeći osigurati naplatu tražbine u većem broju navrata i različitim pravnim sredstvima na različitim vrstama imovine tuženika M. R. pokušala naplatiti predmetni dug, međutim nije uspjela naplatiti svoje potraživanje. Tako je: 14. prosinca 2018. tuženiku izdana opomena klasa: 415/01/2018-002/4616, urbroj: 513-007-02/2018-01 kojom je pozvan na platež duga od 2.239.458,50 kn; 31. siječnja 2019. donijeto je rješenja o ovrsi Porezne uprave, Područnog ureda K. klasa: UP/I-415-02/2019-001/25, urbroj: 513- 07-02/2019-11 o pljenidbi poslovnih udjela u trgovačkom društvu u suvlasništvu tuženika temeljem ovršne isprave, koje je rješenje postalo izvršno 11. veljače 2019. ali je provedba ovrhe bila neuspješna; 24. siječnja 2019. izdano je rješenje o ovrsi Porezne uprave, Područnog ureda K. klasa: UP/I-415-02/2019-001/25, urbroj: 513- 07-02/2019-11 pljenidbom, procjenom i prodajom pokretnina tuženika temeljem ovršne isprave, koje je postalo izvršno 5. veljače 2019. ali provedba ovrhe nije bila uspješna; 21. siječnja 2019. izdano je rješenje o ovrsi Porezne uprave, Područnog ureda K. klasa: UP/I-415-02/2019-001/25, urbroj: 513-07-02/2019-11 pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava ovršenika koje je postalo izvršno 25. siječnja 2019., a ovršeniku je blokiran račun te je obveza naplate duga od 2.254.923,37 kn zavedena u Očevidnik o redoslijedu plaćanja FINA-e ali dugovanje nije namireno; 17. travnja 2019. Porezna uprava, Područni ured K., podnijela je inicijativu za osiguranje novčane tražbine prisilnim zasnivanjem založnog prava po kojoj je, po prijedlogu nadležnog državnog odvjetništva rješenjem o osiguranju Općinskog suda u Zlataru posl. broj: Ovr-…/19-2. od 30. travnja 2019. uknjiženo založno pravo radi osiguranja novčane tražbine u korist Porezne uprave, Područnog ureda K. za iznos od 2.228.631,62 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na suvlasničkim dijelovima nekretnina tuženika i to na /14 dijela nekretnine upisane u zk.ul. 2110 k.o. V. T., i na 1/6 dijela nekretnine upisane u zk.ul. 1250 k.o. Z.; rješenjem Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku posl. broj Z-…/2019. odbijen je upis uknjižbe prava zaloga na nekretninama upisanim u zk.ul. 2073, 3948, 3949 i 5804 k.o. Z. jer u trenutku podnošenja prijedloga za upis tuženik M. R. više nije bio upisan kao vlasnik je je ugovorom o kupoprodaji od 18. travnja 2019. s aneksom od 19. travnja 2019. prodao iste T. H.. Nadalje, tuženik M. R. bio je stranka upravnog postupka pred nadležnim upravnim tijelom, a vezano na njegov prijedlog od 12. veljače 2019. kojom je predlagao sklapanje upravnog ugovora u svrhu rješavanja pitanja postojećeg dugovanja ali je taj prijedlog odbijen od strane Središnjem ureda Porezne uprave, pisanom obavijesti klasa: 415-02/19-10/14, urbroj: 513-07-21-06-19-4 od 9. travnja 2019. zbog neispunjenja zakonom propisanih uvjeta, odnosno zato što tuženik nije dao ni predlagao odgovarajuće sredstva osiguranja plaćanja poreznog duga. Također, tuženik nema u svom vlasništvu drugih pokretnina većih vrijednosti na kojim bi se mogla ostvariti svrha namirenja. Slijedom izloženog tužiteljica zaključuje da je iznos potraživanja koje tuženik M. R. duguje tužiteljici na ime poreznog duga daleko veći od imovine koje je vlasnik, kao i da sama naplata koja se provodi na računima tuženika nije moguća dok uknjižena založna prava nisu dostatna da bi se namirilo potraživanje tužiteljice. Tužiteljica tvrdi da je tuženik M. R. unatoč tome što je bio svjestan temeljem čega i koliko duguje tužiteljici, 1. veljače 2019. sklopio naveden ugovor o prijenosu poslovnih udjela te da je iz iznesene kronologije vidljivo da je jasna svrha i namjera sklapanja tog ugovora da ovim raspolaganjem umanji svoju imovinu u svrhu nemogućnosti namirenja duga. Sukladno navedenom, tužiteljica je postavila tužbeni zahtjev kao u tužbi.

2. Tuženici u odgovoru na tužbu osporavaju tvrdnju tužiteljica da dugovanje tuženika M. R. u iznosu od 2.228.631,62 kuna po osnovi razlike poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak za razdoblje od 1. 1. 2005. do 31. 12. 2012. utvrđeno pravomoćnim rješenjem Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda K., klasa: UP/I-471-02/14-01/87, urbroj: 513-07-02-14-02 od 21. listopada 2014. te tvrde da to rješenje nije steklo svojstvo pravomoćnosti jer je protiv njega podnijeta žalba Ministarstvo financija, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupka, a protiv drugostupanjskog rješenja oznake klasa: UP/II-410-18/14-02/123, urbroj: 513- 04/18-3. od 22. listopada 2018. podnijeta je tužba te je presudom Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj Usl-4077/18-12 od 27. siječnja 2020., točkom I. izreke, poništeno rješenje Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak klasa: UP/II-410-18/14-02/123, urbroj: 513-04/18-3. od 22. listopada 2018. u dijelu u kojem je odbijena žalba izjavljena protiv točke I. koji se odnosi na utvrđeni porez i prirez na dohodak za razdoblje od 2005. do 2010. godine, točke II., III. i IV. u dijelu koji se odnosi na navedeni porez i prirez na dohodak izreke rješenja Porezne uprave, Područnog ureda K., klasa: UP/I-471-02/14-01/87, urbroj: 513-07-02-14-02 od 21. listopada 2014. i točkom II. izreke poništena je točka 1. u dijelu koji se odnosi na utvrđeni porez i prirez na dohodak za razdoblje od 2005. do 2010. godine, točke II., III. i IV. u dijelu koji se odnosi na navedeni porez i prirez na dohodak izreke rješenja Porezne uprave, Područnog ureda K., klasa: UP/I-471- 02/14-01/87, urbroj: 513-07-02-14-02 od 21. listopada 2014. Točkom III. izreke tužbeni se zahtjev odbija, što znači utvrđenje porezne obveze za 2011. (275.596,11 kn) i za 2012. (462.000,08 kn), u ukupnom iznosu od 737.596,19 kuna. Navode i da je tuženik M. R. protiv prvostupanjske presude u dijelu u kojem je tužba odbijena (točka III. izreke) podnio žalbu Visokom upravnom sudu RH povodom koje se vodi postupak pod posl. brojem Usž: 162/20. Tuženici tvrde da slijedom navedenoga ne postoji pravomoćno rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda K., klasa: UP/I-471-02/14-01/87, urbroj: 513-07-02-14-02 od 21. listopada 2014. na koje se tuženica poziva te da utvrđeni iznos porezne obveze u poreznom postupku predstavlja i prethodno pitanje u konkretnom sporu pa predlažu da sud odredi prekid postupka do okončanja spora pred Visokim upravnim sudom RH. Navode i da se radi predmetnog poreznog duga vodi postupa i pred Ministarstvom financija, Samostalnim sektorom za drugostupanjski upravni postupak povodom podnijetog izvanrednog pravnog lijeka, zahtjeva za obnovu postupka od 22. svibnja 2020., okončanog rješenjem Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak klasa: UP/II-410-18/14-02/123, urbroj: 513-04/18- 3. od 22. listopada 2018., o kojem do pisanja odgovora na tužbu nije odlučeno tako da je visina porezne obveze još uvijek predmet poreznog postupka i postojanje tražbine je sporno pa se i to ističe kao postojanje pretpostavke za odluku o prekidu postupka. Tuženici ističu i da bi nastavak spora prije pravomoćnosti rješenja za tuženiku S. R. predstavljao veliku štetu budući da se radi o osporavanom prijenosu udjela u društvu H. & R. S.-M. d.o.o. čiji je sada 100% vlasnik, a društvu je 7. 4. 2020. od strane E. & S. B. d.d. odobren investicijski kredit u iznosu od 1.850.000,00 kn, a obzirom da banke prate kreditni rejting korisnika kredita, odnosno rizike, potencijalna je opasnost da banka proglasi odobreni kredit dospjeli, a što bi za tuženicu predstavljalo nenadoknadivu štetu u vidu nemogućnosti povrata istoga i nemogućnosti daljnjeg poslovanja društva čiji je 100% vlasnik. Tuženici navodi i da je rješenjem o osiguranju Općinskog suda u Zlataru posl. broj: Ovr-…/19-2. od 30.travnja 2019. uknjiženo založno pravo radi osiguranja novčane tražbine u korist Porezne uprave, Područnog ureda K. za iznos od 2.228.631,62 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na suvlasničkim dijelovima nekretnina tuženika M. R. i to ¼ dijela nekretnine upisane u zk.ul. 2110 k.o. V. T. i na 1/6 dijela nekretnine upisane u zk.ul. 1250 k.o. Z. te tvrde da je tržišna vrijednost nekretnina u visini iznosa nepravomoćno utvrđene porezne obveze i da je moguća provedba ovrhe prodajom predmetnih nekretnina, tako da raspolaganjem udjelom I. tuženik nije onemogućio namirenje duga tužiteljici. Navode i da je se temeljem rješenja o ovrsi Porezne uprave, Područnog ureda K. klasa: UP/I-415-02/2019-01/25, urbroj: 513-07-02/2019- 11. od 21. siječnja 2019. provodi pljenidba prijenosom novčanih sredstava ovršenika na plaći te da njegova neto plaća za travanj 2020. iznosi 8.750,00 kuna, što znači da je moguće naplatiti porezni dug provedbom te ovrhe, odnosno da je osigurana naplata (nepravomoćnog) poreznog duga u iznosu od 737.596,19 kuna. Sukladno tome, predlažu da se tužbeni zahtjev odbije.

3. Presudom ovog suda posl. broj: P-…/2020-19. od 28. listopada 2020. godine tužbeni je zahtjev usvojen budući da je ocijenjeno da su ispunjene sve pretpostavke za pobijanje dužnikove pravne radnje propisane odredbom čl. čl. 66. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO), među ostalim i postojanje dospjele tražbine vjerovnika utvrđene ovršnom ispravom – izvršnim poreznim rješenjem Porezne uprave, Područnog ureda K., klasa: UP/I-471-02/14-01/87, Urbroj: 513-07-02-14-02 od 21. listopada 2014. godine. Pri tome je ovaj sud zauzeo pravno shvaćanje da nije odlučno što je rješenjem Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak klasa: UP/II-410-18/14-02/123, urbroj: 513-04/18-3. od 22. listopada 2018. djelomično uvažena žalba M. R. te je izmijenjena točka II. izreke navedenog prvostupanjskog rješenja na način je plaćanje navedenog iznosa naloženo "u roku od 15 dana od dana izvršnosti rješenja…", (budući da prema čl. 167. Općeg poreznog zakona, "Narodne novine", br. 147/08 i 73/13, žalba odgađa izvršenje rješenja do donošenja rješenja o žalbi), a u ostalom je dijelu žalba odbijena; da je rješenjem Upravnog suda u Zagrebu posl. broj: UsI-4077/18-4. od 18. veljače obijen prijedlog tužitelja M. R. za odgodnim učinkom tužbe radi poništenja rješenja tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak klasa: UP/II-410-18/14-02/123, urbroj: 513-04/18-3. od 22. listopada 2018.; da je presudom Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: UsI-…/18-8 od 27. siječnja 2020. godine: I. poništeno rješenje Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak klasa: UP/II-410-18/14-02/123, urbroj: 513-04/18- 3. od 22. listopada 2018. u dijelu u kojem je odbijane žalba "izjavljena protiv točke I. u dijelu koji se odnosi na porez i prirez na dohodak za razdoblje od 2005. do 2010. godine, točke II. III i IV u dijelu koji se odnosi na navedeni porez i prireza na dohodak izreke rješenja Ministarstva financija – Porezne uprave, Područnog ureda K. klasa:

UP/I-471-02/14-01/87, urbroj: 513-07-02-14-02 od 21. 10. 2014.", II. poništena je "točka I. u dijelu koji se odnosi na utvrđeni porez i prirez na dohodak za razdoblje od 2005. do 2010. godine, točke točke II. III i IV u dijelu koji se odnosi na navedeni porez i prireza na dohodak izreke rješenja Ministarstva financija – Porezne uprave, Područnog ureda K. klasa: UP/I-471-02/14-01/87, urbroj: 513-07-02-14-02 od 21. 10. 2014." (sve to zbog utvrđenja suda da je nastupila apsolutna zastara prava na utvrđivanje porezne obveze za navedene poreze za razdoblje od 2005-2010. godine), dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev odbijen te da su protiv navedene presude žalbe Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske podnijeli i tužitelj M. R. i tuženik Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, a o kojom žalbama još nije donesena odluka, sve to budući da prema odredbi čl. 66. st. 5. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", br. 20/2010, 143/2012, 152/2014, 94/2016 i 29/2017), žalba odgađa izvršenje pobijane presude što znači da i dalje egzistira izvršno porezno rješenje za cjelokupan iznos, a temeljem kojeg tužiteljica ima dospjelu tražbinu (ovlaštena je zahtijevati njeno ispunjenje) prema tuženiku u tom iznosu što je dovoljna pretpostavka za pobijanje dužnikove pravne radnje pa za ovu parnicu ishod postupka po žalbi nije odlučan zbog čega je i odbijen prijedlog tuženika za određivanje prekida postupka do odluke Visokog upravnog suda Republike Hrvatske o žalbama stranaka.

4. Povodom žalbe tuženika je rješenjem Županijskog suda u Z. posl. broj: 13 Gž-1333/2020-2. od 12. siječnja 2021. godine ukinuta navedena presuda te je predmet vraćen sudu prvog stupnja radi održavanja nove glavne rasprave, uz pravno shvaćanje da je zbog podnesenih žalbi protiv presude Upravnog suda u Zagrebu visina porezne obveze, odnosno tražbine tužiteljice i dalje sporna pa to predstavlja prethodno pitanje budući da će parnični sud biti vezan pravomoćnom odlukom donesenom u upravnom postupku zbog čega je upućeno na primjeni odredbe čl. 213. st. 1. u vezi odredbe čl. 12. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, proč. tekst , 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP).

5. S obzirom na takvo pravno shvaćanje, rješenjem ovog suda posl. broj: 1. P- 23/2021-28. od 26. siječnja 2021. određen je prekid postupka do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi povodom žalbi tužiteljice i tuženika M. R. protiv presude Upravnog suda u Zagrebu posl. broj: Usl-…/18-8. od 27. siječnja 2020. Rješenje je postalo pravomoćno 17. veljače 2021.

6. Rješenjem ovog suda posl. broj: 1. P-…/2021-32. od 6. svibnja 2022. nastavljen je postupak budući da je presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske posl. broj: Usž-1621/20-2. od 25. studenoga 2021., koja je ispravljena rješenjem tog suda posl. broj: Usž-1621/20-5. od 27. siječnja 2022. odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja, usvojena je žalba tuženika i poništena presuda Upravnog suda u Zagrebu poslovni broje: 32 Usl-4077/18-8. od 27. siječnja 2020. te je odbijen tuženim zahtjev kojim se traži poništavanje rješenje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupka, KLASA: UP/II-410-18/14-02/123, URBROJ: 513-04/18-3. od 22. listopada 2018. te je tako upravni spor zbog kojeg je ovaj postupak prekinut pravomoćno okončan. Ovo je rješenje postalo pravomoćno 24. svibnja 2022.

7. U ponovnom postupku su pročitani: ugovor o prijenosu poslovnog udjela u trgovačkom društvu H. & R. S.-M. d.o.o. solemniziran od javnog bilježnika V. P. iz Z.

1. veljače 2019. pod posl. brojem Ou-9/19-2., rješenje Trgovačkog suda u Z. broj Tt- 19/5049-2. od 5. veljače 2019. s podacima za upis u glavnu knjigu Sudskog registra, povijesni izvadak iz Sudskog registra za navedeno društvo od 7. veljače 2020., vjenčani list za tuženike, ispisi podataka iz JRO MUP RH za tuženike, porezno rješenje Ministarstva financija – Porezne uprave, Područnog ureda K. klasa: UP/I- 471-02/14-01/87, urbroj: 513-07-02-14-02 od 21. 10. 2014. s dostavnicom, rješenje Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak klasa: UP/II-410-18/14-02/123, urbroj: 513-04/18-3. od 22. listopada 2018., zahtjev Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda K. klasa: UP/I-415-02/2019- 01/25, urbroj: 513-07-02/19-23. od 23. prosinca 2019. Županijskom državnom odvjetništvu u Z. za podnošenje tužbe za pobijanje dužnikovih pravnih radnji, opomena Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda K. klasa: 415- 01/2018-002/04616 od 14. 12. 2018. M. R. s dostavnicom, rješenje o ovrsi Porezne uprave, Područnog ureda K. klasa: UP/1-415-02/2019-001/00025, ur.broj: 513-007- 02/2019-02 od 24. 1. 2019. na pokretninama ovršenika, rješenje o ovrsi Porezne uprave, Područnog ureda K. klasa: UP/1-415-02/2019-001/00025, ur.broj: 513-007- 02/2019-11 od 31. 1. 2019. na poslovnom udjelu ovršenika, u trgovačkom društvu s dostavnicama, rješenje o ovrsi Porezne uprave, Područnog ureda K. klasa: UP/1- 415-02/2019-001/00025, ur.broj: 513-007-02/2019-01 od 21. 1. 2019. na novčanim sredstvima ovršenika s dostavnicom, dopis Porezne uprave, Središnjeg ureda klasa: 415-02/19-10/14 urbroj: 513-07-21-06-19-4. od 9. travnja 2019. M. R., zahtjev Porezne uprave Područnog ureda K. klasa: 415-02/2019-01/06, urbroj: 513-07- 02/2019-01 od 17. travnja 2019. Općinskom državnom odvjetništvu u Z. za podnošenje prijedloga za osiguranje novčane tražbine prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini, rješenjem ovog suda posl. broj: 1. Ovr-…/2019-7. od 11. lipnja 2019., rješenje Općinskog suda u Z., Stalne službe u Z. posl. broj: Z- 5069/2019. od 7. lipnja 2019., rješenje Općinskog suda u Z., Stalne službe u Z. posl. broj: Z-6883/2019. od 21. kolovoza 2019., dopis Porezne uprave, Područnog ureda K., Ispostave Z. klasa: 410-20/19-04/187, urbroj: 513-07-02-02-19-2. od 12. prosinca 2019. Poreznoj upravi, Područnom uredu K., ispisi upita o imovini M. R. od 19. prosinca 2019. za vozilo, vrijednosne papire, dividende, udjele i novčana sredstva na računima, ispisi izvadaka iz zemljišne knjige za zk.ul. 2110 k.o. V. T. te zk.ul. 1250, 2073, 4906, 5804, 3948, 3949 i 2075, sve k.o. Z., prvi list sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke) na nekretnini sklopljen 7. 4. 2020. između E. & S. b. d.d. i H. & r. S.-M. d.o.o., prva strana ugovora o kreditu broj 5117800279 sklopljenog 7. 4. 2020. između E. & S. b. d.d. i H. & r. S.-M. d.o.o., presuda Upravnog suda u Zagrebu posl. broj: UsI-…/18-8. od 27. siječnja 2020., žalba tužitelja M. R. protiv navedene presude s povratnicom, odgovor M. R. protiv žalbe tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak protiv navedene presude s povratnicom, prijedlog M. R. za obnovu postupka okončanog rješenjem Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak klasa: UP/II-410-18/14-02/123, urbroj: 513-04/18- 3. od 22. listopada 2018., obračunski list plaće tužitelja M. R. od 30. 4. 2020., očitovanje Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak klasa: UP/II-410-18/14-02/123, urbroj: 513-04-20-20. od 8. rujna 2020., žalba Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske protiv presude Upravnog suda u Zagrebu posl. broj Usl-…/18-8 od 27. 1. 2020., prijedlog za odgodu izvršenja rješenja i tužba M. R. radi poništenja rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak klasa: UP/II-410-18/14-02/123, urbroj: 513-04/18- 3. od 22. listopada 2018., dopuna tužbe M. R. od 17. 1. 2020., rješenje Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: UsI-4077/18-4. od 18. 2. 2019., očitovanje Porezne uprave, Područnog ureda K. od 24. kolovoza 2020., dopis Porezne uprave, Područnog ureda K. Ministarstvu financija, Samostalnom sektoru za drugostupanjski postupka od 20. kolovoza s ispisima stanja računa poreznog obveznika i upita o imovini, obračuni plaća M. R. od 30. 4., 31. 5., 30. 6. , 31. 7. i 31. 8. 2020. godine kao i presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske posl. broj: Usž-1621/20-2. od 25. studenoga 2021. te rješenje Visokog upravnog suda Republike Hrvatske posl. broj: Usž-1621/20-5. od 27. siječnja 2022. kojim je navedena presuda ispravljena.

8. Na ročištu za glavnu raspravu 14. rujna 2020. odbijeni su dokazni prijedlozi tužiteljice za provođenje vještačenja radi utvrđenja vrijednosti nekretnina upisanih u zk.ul. 1250 i 2075 k.o. Z. i za saslušanje svjedoka jer to nije potrebno za utvrđivanje odlučnih činjenica.

9. Drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

10. Na ročištu za glavnu raspravu 2. rujna 2022. odbijen je novi prijedlog tuženika za određivanje prekida postupka, sada zbog podnesene ustavne tužbe u povodu presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske posl. broj: Usž-1621/20- 2. od 25. studenoga 2021. te je, sukladno odredbi čl. 218. st. 2. ZPP-a, odmah nastavljeno s raspravljanjem o glavnoj stvari, iz razloga koji će biti izneseni u nastavku.

11. Tužbeni zahtjev je osnovan.

12. Prema odredbi čl. 66. st. 1. ZOO-a, svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu, i bez obzira kada je nastala može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika, a prema stavku 2. smatra se da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako zbog nje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine. Prema odredbi čl. 67. st. 2. ZOO-a, ako je treća osoba dužnikov bračni drug, ili krvni srodnik u ravnoj liniji, ili u pobočnoj liniji do četvrtog stupnja, ili po tazbini do istog stupnja, smatra se da joj je bilo poznato da dužnik poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, osim ako dokaže suprotno, a prema stavku 3. istog članka, kod besplatnih raspolaganja i s njime izjednačenih pravnih radnji, smatra se da je dužnik znao da poduzetim raspolaganje znao da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, i za pobijanje tih radnji ne zahtijeva se da je trećoj osobi to bilo poznato ili moglo biti poznato. Prema odredbi čl. 69. st. 2. ZOO-a, tužba za pobijanje pravnih radnji podnosi se protiv dužnika i treća osobe s kojom je ili u čiju je korist poduzeta pravna radnja koja se pobija, odnosno protiv njezinih sveopćih pravnih sljednika.

13. Dakle, opće pretpostavke za pobijanje dužnikovih pravnih radnji jesu: 1. dospjelost tražbine vjerovnika prema dužniku, 2. pravna radnja dužnika, 3. insolventnost dužnika i postojanje oštećenja vjerovnika, time da pobijanje omogućuje vjerovnikovo namirenja, a sve ove pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske, npr. Rev. 1008/05-2. od 24. siječnja 2006., Rev. 109/2015-2. od 25. rujna 2018.).

14. Iz isprava u spisu je vidljivo, a nije ni sporno:

- da su poreznim rješenjem Ministarstva financija – Porezne uprave, Područnog ureda K. klasa: UP/I-471-02/14-01/87, urbroj: 513-07-02-14-02 od 21. 10. 2014. poreznom obvezniku M. R. utvrđene razlike poreza i prireza za uplatu: za 2005. godinu u iznosu od 83.936,09 kn, za 2006. godine u iznosu od 64.639,34 kn, za 2007. godinu u iznosu od 66.219,08 kn, za 2008. godinu u iznosu od 716.715,86 kn, za 2009. godinu u iznosu od 102.359,19 kn, za 2010. godinu u iznosu od 457.165,87 kn, za 2011. godinu u iznosu od 275.596,11 kn i za 2012. godinu u iznosu od 462.000,08 kn te mu je točkom II. tog rješenja naloženo da na ime razlike poreza i prireza porezu na dohodak za razdoblje od 01. 01. 2005. do 31. 12. 2012. plati ukupni iznos od 2.228.631,62 kune u roku od 15 dana od primitka rješenja,

- da je rješenjem Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak klasa: UP/II-410-18/14-02/123, urbroj: 513-04/18-3. od 22. listopada 2018. djelomično uvažena žalba M. R. te je izmijenjena točka II. izreke navedenog prvostupanjskog rješenja na način je plaćanje navedenog iznosa naloženo "u roku od 15 dana od dana izvršnosti rješenja…", (budući da prema čl. 167. Općeg poreznog zakona, Narodne novine, br. 147/08 i 73/13, žalba odgađa izvršenje rješenja do donošenja rješenja o žalbi), a u ostalom je dijelu žalba odbijena,

- da je na prvostupanjskom poreznom rješenju potvrda da je isto postalo izvršno 19. studenoga 2018. godine,

- da je rješenjem Upravnog suda u Zagrebu posl. broj: UsI-…/18-4. od 18. veljače obijena prijedlog tužitelja M. R. za odgodnim učinkom tužbe radi poništenja rješenja tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak klasa: UP/II-410-18/14-02/123, urbroj: 513-04/18-3. od 22. listopada 2018.,

-da je presudom Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: UsI-…/18-8 od 27. siječnja 2020. godine: I. poništeno rješenje Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak klasa: UP/II-410-18/14-02/123, urbroj: 513-04/18- 3. od 22. listopada 2018. u dijelu u kojem je odbijane žalba "izjavljena protiv točke I. u dijelu koji se odnosi na porez i prirez na dohodak za razdoblje od 2005. do 2010. godine, točke II. III i IV u dijelu koji se odnosi na navedeni porez i prireza na dohodak izreke rješenja Ministarstva financija – Porezne uprave, Područnog ureda K. klasa: UP/I-471-02/14-01/87, urbroj: 513-07-02-14-02 od 21. 10. 2014.", II. poništena je "točka I. u dijelu koji se odnosi na utvrđeni porez i prirez na dohodak za razdoblje od 2005. do 2010. godine, točke točke II. III i IV u dijelu koji se odnosi na navedeni porez i prireza na dohodak izreke rješenja Ministarstva financija – Porezne uprave, Područnog ureda K. klasa: UP/I-471-02/14-01/87, urbroj: 513-07-02-14-02 od 21. 10. 2014." (sve to zbog utvrđenja suda da je nastupila apsolutna zastara prava na utvrđivanje porezne obveze za navedene poreze za razdoblje od 2005-2010. godine), dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev odbijen,

- da su protiv navedene presude žalbe Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske podnijeli i tužitelj M. R, i tuženik Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, a o kojom žalbama još nije donesena odluka,

- da je tuženik M. R., kao prenositelj sa svojom suprugom S. R., kao stjecateljicom, 1. veljače 2019. sklopio ugovor o prijenosu poslovnog udjela u trgovačkom društvu H. & R. S.-M. d.o.o., nominalne vrijednosti 2.100.000,00 kn, bez naknade, koji je solemniziran po javnom bilježniku V. P. iz Z. pod broje OU-9/10-2. te da je temeljem tog ugovora Trgovački sud u Zagrebu rješenjem Tt-…/5049-2. od 5. veljače 2019. u sudski registar upisao promjenu sjedišta, člana društva, promjena člana uprave – direktora i promjenu odredbi Društvenog ugovora u društvu s ograničenom odgovornošću, tako da je sada jedni član društva tuženica S. R.,

- da je tužiteljica po Ministarstvu financija, Poreznoj upravi, Područnom uredu K., temeljem ovršne isprave – poreznog rješenja klasa: UP/I-471-02/14-01/87, urbroj: 513-07-02-14-02 od 21. 10. 2014., donijela rješenja o ovrsi: 24. 1. 2019. pljenidbom procjenom i prodajom pokretnina i 31. 02. 2019. pljenidbom poslovnih udjela u trgovačkom društvu (temeljem kojih ništa nije naplaćeno) te 21. siječnja 2019. pljenidbom i prijenosom sredstava ovršenika na računu kod banke temeljem kojeg ovršeniku blokiran račun te je obveza naplate duga od 2.254.923,37 kuna zavedena u Očevidnik o redoslijedu plaćanja FINA-e, ali dugovanje isto nije namireno, odnosno do stupanja na snagu Zakona o dopunama Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (Narodne novine, br. 47/20), naplaćen je samo iznos od 5.877,58 kuna te iznos od 324,25 kuna iz povrata po godišnjoj prijavi poreza na dohodak za 2019. godinu,

- da su povodom prijedloga tužiteljice, temeljem rješenja o osiguranju ovog suda posl. broj: Ovr-206/19-2. od 30. 4. 2019., radi osiguranja predmetne tražbine, uknjižena založna prava za korist tužiteljice: u zk.ul. 2110 k.o. V. T. sa suvlasničkom dijelu ¼ tuženika M. R. na čkbr. 212 kuća, poslovna zgrada, spremište, dvorište, dvorište i parkiralište od 1226 m2 i to s danom 3. 05. 2019 (s time da je prije toga, s danom 14. 6. 2017. uknjiženo založno pravo na cijeloj nekretnini radi osiguranja tražbine od 350.000,00 kn s pripadajućim kamatama i troškovima za korist H.-B., K. …, Z.); u zk.ul. 1250 k.o. Z. na suvlasničkom dijelu 1/6 tuženika M. R. na čkbr. 4413 livada od 978 m2 te zk.ul. 4906 k.o. Z. na suvlasničkom dijelu M. R. od 1/3 na čkbr. 1043/3 vinograd od 299 m2 i 1043/5 oranica od 1608 m2,

- da je tuženik M. R. zaposlen u društvu H. & R. S.-M. d.o.o te prima plaću od 8.750,00 kuna neto, od čega mu se na zaštićeni račun isplaćuje 4.289,33 kn, a na redovan račun 4.460,67 kuna te

- da je presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske posl. broj: Usž- 1621/20-2. od 25. studenoga 2021., koja je ispravljena rješenjem tog suda posl. broj: Usž-1621/20-5. od 27. siječnja 2022.: I. odbijena kao neosnovana žalba tužitelja, II. usvojena žalba tuženika i poništena presuda Upravnog suda u Zagrebu posl. broj:

Usl-4077/18-8 od 27. siječnja 2020., III. odbijen tužbeni zahtjev kojim se traži poništavanje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-18/14-02/123, URBROJ: 513-04/18-3. od 22. listopada 2018. te III odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog postupka.

15. Imajući u vidu navedene činjenice sud utvrđuje da je ispunjena prva pretpostavka za pobijanje dužnikove pravne radnje, odnosno da tužiteljica ima dospjelu tražbinu prema tuženiku M. R. i to u iznosu od 2.228.631,62 kune sa pripadajućim zakonskom zateznom kamatom od 20. studenoga 2018. pa do isplate. Naime, ta se tražbina temelji na poreznom rješenju Ministarstva financija – Porezne uprave, Područnog ureda K. klasa: UP/I-471-02/14-01/87, urbroj: 513-07-02-14-02 od 21. 10. 2014. koje je rješenjem Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak klasa: UP/II-410-18/14-02/123, urbroj: 513-04/18- 3. od 22. listopada 2018. izmijenjeno samo u pogledu roka plaćanja, odnosno dospjelosti tražbine te je u skladu s time i na prvostupanjsko rješenje stavljena potvrda da je isto izvršno 19. 11. 2018. godine, a prema čl. 133. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, br. 47/09) rješenje doneseno u upravnom postupku izvršava se nakon što postane izvršno. Nakon toga je i presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske posl. broj: Usž-1621/20-2. od 25. studenoga 2021., koja je ispravljena rješenjem tog suda posl. broj: Usž-1621/20- 5. od 27. siječnja 2022., među ostalim odbijena kao neosnovana žalba tužitelja, a usvojena je žalba tuženika i poništena presuda Upravnog suda u Zagrebu posl. broj:

Usl-4077/18-8 od 27. siječnja 2020. (kojom su poništena navedena rješenja u dijelu koji se odnosi na porez i prirez na dohodak za razdoblje od 2005. do 2010. godine) te je odbijen tužbeni zahtjev kojim se traži poništavanje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-18/14-02/123, URBROJ: 513-04/18-3. od 22. listopada 2018.

16. Na opisani su način nadležna tijela pravomoćno odlučila o postojanju i visini tražbine tužiteljice te o tome ovaj sud, sukladno odredbi čl. 12. st. 1. ZPP-a, nije ovlašten odlučivati niti kao o prethodnom pitanju. Zbog toga ne postoje niti pretpostavke za određivanje prekida postupka temeljem odredbe čl. 213. st. 1. t. 1. ZPP-a pa je taj prijedlog tuženika odbijen, pri čemu treba naglasiti i da prema odredbi čl. 63. st. 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 99/1999 i 29/2002) ustavna tužba u pravilu ne sprječava primjenu osporavanog akta, a prema stavku 2. tog članka, na prijedlog podnositelja ustavne tužbe Ustavni sud može odgoditi ovrhu do donošenja odluke, ako bi ovrha prouzročila podnositelju tužbe štetu koja bi se teško mogla popraviti, a odgoda nije suprotna javnom interesu niti bi se odgodom nanijela nekome veću štetu (što podnositelj u ustavnoj tužbi nije ni predložio).

17. Nadalje, nesporno je da je tuženik M. R. pobijanu radnju sklapanje ugovora o prijenosu poslovnog udjela poduzeo 1. veljače 2019., dakle nakon dospijeća tražbine tužiteljice.

18. S obzirom da se radi o pravnoj radnji koju je tuženik M. R. sklopio s tuženicom S. R., svojom suprugom, prema odredbi čl. 67. st. 2. ZOO-a, smatra se da joj je bilo poznato da dužnik poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, a kako se radi i o besplatnom raspolaganju, prema stavku 3. istog članka, smatra se da je dužnik znao da poduzetim raspolaganje znao da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, i za pobijanje tih radnji ne zahtijeva se da je trećoj osobi to bilo poznato ili moglo biti poznato, pri čemu se radi o neoborivoj presumpciji (praesumptio iuris et de iure). Sukladno tome, ispunjena je i druga opća pretpostavka za pobijanje dužnikove pravne radnje.

19. Konačno, imajući u vidu visinu tražbine te imovinske prilike tuženika M. R., sud utvrđuje da je ispunjena i treća osnovna pretpostavka za pobijanje tuženikove pravne radnje budući da dužnik zbog te radnje nema dovoljno sredstava za ispunjenje tražbine te je time pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika. Naime, iz ispisa upita o imovini je vidljivo da tuženik M. R., nema u vlasništvu vozila, nema vrijednosnih papira niti dividendi koje bi se vodile kod Središnjeg klirinškog depozitarnog društva d.o.o, a (nakon pobijanog posla) nema više ni udjela u trgovačkim društvima. U ovršnim postupcima koje je tužiteljica pokretala na pokretninama i poslovnom udjelu nije naplaćeno ništa, a pljenidbom novčanih sredstava na računu kod banke naplaćeni su gotovo neznatni iznosi. Imajući u vidu visinu plaće koju tuženik M. R. prima te ograničenja mogućnosti ovrhe iz čl. 173. Ovršnog zakona (Narodne novine, br. 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016. i 73/2017.) jasno je da niti iz nje u razumnom roku nije moguće naplatiti porezni dug. 20. Što se založnih prava upisanih ne nekretninama tuženika u korist tužiteljice tiče, sud ocjenjuje da, imajući i vidu suvlasničke omjere te procjenu vrijednosti istih od strane Porezne uprave navedenih u dopis od 12. prosinca 2019. godine (iako u njoj nema podataka o građevinskom dijelu koji se odnosi na kuću i spremište na čkbr. 212 upisanoj u zk.ul. 2110 k.o. V. T.), niti ovrhom na tim nekretninama nije moguće naplatiti porezni dug, naročito što je na najvrjednijoj, prethodno navedenoj nekretnini, prethodno upisano založno pravo za korist drugog vjerovnika.

21. S obzirom na navedeno, treba istaći i da nije odlučna činjenica što tužiteljica ova založna prava nije aktivirala, odnosno pokrenula ovrhu na tim nekretninama. Naime, prema pravnim shvaćanjima iznesenim u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. broj: Rev 109/2015-2. od 25. rujna 2018. godine, donesenom povodom izvanredne revizije (svrha koje je upravo osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog čega su ta stajališta obvezna za sve sudove), za pobijanje pravnih radnji dužnika u smislu odredbe čl. 66. st. 2. ZOO-a, nije nužno utvrditi da je namirenje vjerovnika potpuno onemogućeno – a nije niti nužno da vjerovnik prije pokretanja postupka po tužbi za pobijanje pravne radnje dužnika pokuša namiriti svoju tražbinu u ovrsi i te okolnosti nemaju značaj pretpostavki za takvu tužbu. U navedenom se rješenju Vrhovni sud Republike Hrvatske poziva i na svoju odluku posl. br. Rev 1008/05-2. od 24. siječnja 2006., prema kojoj pravna radnja dužnika "mora dovesti do negativne promjene u dužnikovoj imovini zbog koje je namirenje vjerovnika postalo otežano ili potpuno onemogućeno. Oštećenje vjerovnika postoji kada zbog poduzete radnje dužnik više nema dovoljno imovine za ispunjenje vjerovnikove tražbine…", a takva situacija u konkretnom slučaju nepobitno postoji te zbog toga nije potrebno provoditi vještačenje na okolnosti vrijednosti nekretnina, niti saslušavati svjedoke, zbog čega su ti dokazni prijedlozi tužiteljice odbijeni, tim više što prema pravnom shvaćanju izraženom u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. broj: Rev 3245/2015-2. od 30. listopada 2018. godine, "teret dokaza da je I. tuženik solventan, odnosno da ima drugu imovinu dostatnu za podmirenje tražbine tužitelja (vjerovnika) – jest na tuženicima", a tuženici to u ovoj parnici nisu ni predložili.

22. Sukladno tome, pobijanje dužnikove pravne radnje (uz ovrhu na nekretninama i drugim predmetima ovrhe) jedino omogućuje vjerovnikovo namirenje u konkretnom slučaju tako da su ispunjene sve opće pretpostavke za pobijanje dužnikove pravne radnje u ovoj parnici.

23. Osim toga, prema odredbi čl. 69. st. 4. ZOO-a, tuženik može izbjeći pobijanje ako ispuni dužnikovu obvezu.

24. Činjenica da je društvu H. & R. d.o.o. odobren kredit od strane E. & S. b. d.d. i tvrdnja tuženice S. R. da bi nastavak ovog postupka za predstavljao veliku štetu jer da bi banka mogla proglasiti kredit dospjelim nema nikakvog značenja za ovu parnici.

25. Zbog navedenoga je valjalo, temeljem citiranih odredbi te odredbe čl. 70. ZOO-a, tužbeni zahtjev usvojiti u cijelosti tako da pobijana pravna radnja gubi učinak samo prema tužiteljici i samo koliko je potrebno za namirenje njezine tražbine.

26. Budući da su tuženici cijelosti izgubili parnicu, valjalo im je, temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a naložiti da tužiteljici nadoknadi parnični trošak i to, temeljem odredbe čl. 161. st. 3., solidarno. Tužiteljici su temeljem odredbe čl. 163. ZPP-a, priznati troškovi zastupanja po Općinsko državnom odvjetništvu u Zlataru, odmjereni prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika koji se sastoje od sastava tužbe po tbr. 7/1 u iznosu od 22.287,00 kuna, zastupanja na ročištima 14. rujna 2020. i 2. rujna 2022. po tbr. 9/1 u iznosima od po 22.287,00 kuna te sastava podneska od 5. svibnja 2022. po tbr. 8/3 u iznosu od 500,00 kuna pa je tuženicima naloženo da joj ukupno plate 67.361,00 kunu.

27. Na troškove je, temeljem odredbe čl. 30. st. 2. OZ-a, dosuđena i zakonska zatezna kamata od donošenja presude.

U Zlataru 8. rujna 2022. godine

S u d a c:

Damir Čižmek

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove je presude dopuštena žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 dana.

DNA:

1. zastupniku tužiteljice ODO u Zlataru

2. punomoćniku tuženika I. Z., odvjetniku iz K.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte