REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 13. Pr-11335/2020-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Domagoju Franji Frntiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja M.M. iz Z., OIB: …, zastupanog po odvjetnicima iz O.u. G., Z., protiv tuženika P.-t. škola, Z . OIB: …, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 25. srpnja 2022. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja M.S., odvjetničkog vježbenika, dana 8. rujna 2022.

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 7.625,29 kn bruto / 1.012,05 eur¹, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućim na pojedine iznose s dospijećem kako slijedi:

- na iznos od 557,21 kn od 16. siječnja 2016. do isplate,

- na iznos od 525,80 kn od 16. veljače 2016. do isplate,

- na iznos od 536,58 kn od 16. ožujka 2016. do isplate,

- na iznos od 528,80 kn od 16. travnja 2016. do isplate,

- na iznos od 536,58 kn od 16. svibnja 2016. do isplate,

- na iznos od 531,48 kn od 16. lipnja 2016. do isplate,

- na iznos od 521,19 kn od 16. srpnja 2016. do isplate,

- na iznos od 526,59 kn od 16. kolovoza 2016. do isplate,

- na iznos od 683,51 kn od 16. rujna 2016. do isplate,

- na iznos od 535,93 kn od 16. listopada 2016. do isplate,

- na iznos od 530,32 kn od 16. studenog 2016. do isplate,

- na iznos od 543,61 kn od 16. prosinca 2016. do isplate,

- na iznos od 527,66 kn od 16. siječnja 2017. do isplate,

- na iznos od 540,03 kn od 16. veljače 2017. do isplate, sve u roku od 15 dana.

II/ Odbija se dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na zatraženu isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u zahtjevu za isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos od 7.625,29 kn.

III/ Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.281,25 kn / 435,50 eur¹, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućim od 8. rujna 2022. do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi podnesenoj ovom sudu dana 10. prosinca 2020. i tijekom postupka navodio da je između njega kao radnika, i tuženika kao poslodavca, sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme. U vremenskom razdoblju od 1. prosinca 2015. do 31. siječnja 2017. tuženik je kao poslodavac pogrešno obračunao i potom tužitelju isplatio umanjenu plaću. Plaća je ispravno trebala biti obračunata temeljem odredbe čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. između Vlade Republike Hrvatske i Sindikata. Naime, Sporazumom o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog između strana Sporazuma dana 23. studenog 2006. utvrđeno je da će se osnovica za izračun plaća u javnim službama povećavati za 6% u odnosu na prethodnu godinu, što će se primjenjivati od 1. siječnja svake godine.

2. Dodatkom tom Sporazumu, sklopljenim 13. svibnja 2009., u toč. II. utvrđuje se osnovica za izračun plaća iz 2008., u visini od 5.108,84 kn bruto. U toč. III. utvrđuje se da će se osnovica povećati na 5.415,37 kn bruto u trenutku kad službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto. Izmjenama i dopunama navedenog Dodatka sklopljenog 26. listopada 2011., u toč. III. utvrđuje se kako će se osnovica od 5.415,37 kn bruto primjenjivati kada se ispune prethodno navedeni kriteriji za rast BDP-a, a u razdoblju iza nastalog povećanja BDP-a do prve slijedeće promjene prema istim kriterijima. Navedeni dokumenti formalno i sadržajno predstavljaju sastavni dio Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja koji je primjenjuje na radni odnos tužitelja. Prema službenim podacima Državnog zavoda za statistiku, negativni rast BDP-a trajao je od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014.. Nakon toga, od zadnjeg tromjesečja 2015. do prvog tromjesečja 2017. zabilježen je rast BDP-a za više od 2,0% u odnosu na prethodna tromjesečja.

3. S obzirom da aritmetička sredina gore navedene dvije stope realnog rasta BDP-a iznosi upravo 2% (1,2%+2,8% podijeljeno s 2), krajem studenog 2015. ispunjen je uvjet iz čl. III. Izmjena Dodatka Sporazumu, jer su u tom mjesecu objavljeni relevantni podaci DZS-a. Budući da je odredbom čl. VII.c st. 3. Izmjena Dodatka sporazumu ugovoreno da ako se nešto isplaćuje ili povećava "za mjesec", da se u prvom sljedećem mjesecu vrši ta primjena, isplata odnosno povišica, onda se osnovica u prosincu 2015. povećala na iznos od 5.415,37 kn.

4. Tim slijedom bi po navodima tužitelja proizlazilo da je tuženik od prosinca 2015. do 31. siječnja 2017. obračunavao tužitelju plaću po osnovici od 5.108,84 kn umjesto sukladno Izmjenama Dodatka Sporazumu po osnovici od 5.415,37 kn. Stoga tužitelj predlaže sudu, za razdoblje od prosinca 2015. do siječnja 2017., naložiti tuženiku isplatiti mu ukupan bruto iznos od 7.625,29 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, uz naknadu parničnih troškova sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.

5. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava tužbu i tužbeni zahtjev, ističući pritom u bitnome da tužitelj u tužbi navodi kako je dana 23. studenog 2006. između Vlade Republike Hrvatske i Sindikata javnih službi sklopljen Sporazum o osnovici plaće u javnim službama kojim je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama za 6% u odnosu na prethodnu godinu, što će se primjenjivati od 1. siječnja svake godine. Zbog nastupa recesije dana 13. svibnja 2009. Vlada Republike Hrvatske i Sindikati javnih službi sklopili su dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama kojim je osnovica privremeno zamrznuta na razinu iz 2008. na iznos od 5.108,84 kn, dok je povećanje osnovice za preostalih 6% iz 2009. na iznos od 5.415,37 kn sporazumno odgođeno sukladno uvjetima iz čl. 3. Dodatka sporazumu. Dana 26. listopada 2011. između Vlade Republike Hrvatske i Sindikata javnih službi sklopljene su Izmjene i dopune Dodatka sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, koje predstavljaju i osnovu tužbe tužitelja, a koje su usvojene u obliku Arbitražne odluke od dana 7. prosinca 2011.. Konačno, Vlada Republike Hrvatske i Sindikati javnih službi su dana 28. prosinca 2012. usvojili Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu radi pojašnjenja primjene čl. IV. st. 5. u vezi čl. VII. st.1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu.

6. Tuženik nastavno ističe kako Sporazum o osnovici, Dodatak Sporazumu i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu nisu kolektivni ugovori jer sadržajno ne utvrđuju konkretna prava zaposlenih koja bi se, izravno i neposredno, mogla primijeniti. Osim navedenog, tuženik ističe i da isti nisu bili na zakonit način sklopljen kolektivni ugovor, prvenstveno jer sklapanju kolektivnog ugovora (svih dodataka te izmjena i dopuna) nisu prethodili zakoniti kolektivni pregovori u smislu odredbi Zakona o radu, s obzirom na to da poslodavac o sklapanju kolektivnog ugovora nije pregovarao s pregovaračkim odborom sastavljenim od zastupnika Sindikata, nego samo s predstavnicima određenih i pojedinačnih sindikata s područja za koje se kolektivni ugovor sklapa te da ti predstavnici nisu imenovani zajedničkim sporazumom svih sindikata niti su imenovani odlukom GSV-a, a što je izravno protivno pravnom uređenju Odbora sindikata za kolektivne pregovore, što govori da se radi o sporazumu koji po svojoj pravnoj naravi predstavlja običan ugovor (sporazum obveznog prva), a ne kolektivni ugovor radnog prava.

7. Nadalje, Temeljni kolektivni ugovori za službenike i namještenike u javnim službama iz 2010. i 2012. u člancima 51. st. 4. navode kako "Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima". Navedeno se razlikuje u odnosu na odredbu čl. 49. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama iz 2007. prema kojem "Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, zaključen između sindikata javnih službi i Vlade Republike Hrvatske 23. studenoga 2006. i svi sporazumi koji iz njega proističu, sadržajno predstavljaju sastavni dio ovog kolektivnog ugovora.".

8. Slijedom navedenog, činjenica da se u pogledu navedenih pravnih izvora ne bi radilo o kolektivnim ugovorima po svojoj pravnoj naravi, dovodila bi i do toga da ne postoje pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnih odnosa koja bi se neposredno i obvezno primjenjivala na sve zaposlene, tako i na tužitelja, pa se niti tužitelj, kao radnik zaposlen kod tuženika kao javne ustanove koja obavlja djelatnost javne službe, ne bi mogao pojaviti u sudskom postupku kao aktivno legitimirana potraživati prava iz Sporazuma o osnovici, Dodatka Sporazumu i Izmjena i dopuna Dodatka sporazumu. Također, tuženik osporava pravnu valjanost odnosno ističe prigovor ništavosti Izmjena i dopuna Dodatka sporazumu, a time i Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. koja potvrđuje sadržaj odredbe čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, s obzirom na to da je na strani jednog pregovarača, odnosno na strani sindikata bilo nedostataka u pogledu potpisnika istih odnosno nedostatka potpisa od svih sindikata koji su pregovarali s Vladom Republike Hrvatske. Naime, Sporazum o osnovici i Dodatak Sporazumu sklopili su i potpisani su od strane osam sindikata javnih službi (Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara – medicinskih tehničara i Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi). Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu utvrđene Arbitražnom odlukom (koja potvrđuje sadržaj odredbe čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu) sklopili su i potpisani su od strane sedam sindikata javnih službi odnosno predmetne izmjene, koje predstavljaju pravnu osnovu tužbe tužitelja, nisu potpisane od strane Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske. Iz navedenog je razvidno da nisu svi potpisnici prihvatili i sudjelovali u Izmjenama i dopunama Dodatka Sporazumu te sklopili Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu.

9. Tuženik ovdje ističe notornu činjenicu da se, kako bi izmjene i dopune bile pravno valjane, trebaju sklopiti od svih stranaka ugovornog odnosa, što je temeljno načelo obveznog prava. Iz gore navedenog jasno proizlazi da na ugovornoj strani sindikata ne postoji identitet stranaka, što predmetne Izmjene i dopune Dodataka Sporazumu čini pravno nevaljanim. Konačno, tuženik ističe da, jednako tako, i Vjerodostojnom tumačenju Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 28. prosinca 2012. nedostaje suglasnost volje, odnosno pristanak i potpis Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, slijedom čega je i ono kao i Izmjene i dopune Dodataka Sporazumu i Arbitražna odluka, pravno nevaljano odnosno ništetno i nepostojeće.

10. Nadalje, neovisno o gore navedenom, a suprotno tumačenju tužitelja, tuženik ističe da je iz priležeće dokumentacije vidljivo kako nisu ispunjeni niti uvjeti za primjenu odredbe čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, jer se nisu ispunili uvjeti za primjenu odnosno "uskladbu" propisani čl. VII. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu koji propisuje da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a trajao u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja navedenih u čl. III-V Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma. Kako je, nakon sklapanja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, prema podacima Državnog zavoda za statistiku, BDP Republike Hrvatske promatran na tromjesečnoj razini u odnosu prema istom tromjesečju prethodne godine zabilježio dvanaest posljedičnih razdoblja uzastopnih negativnih stopa rasta, počevši od četvrtog tromjesečja 2011., a zaključno s trećim tromjesečjem 2014., to iz gore navedenog, imajući u vidu podatke o tzv. negativnom rastu nesporno proizlazi da se uskladba prema čl. III. do V. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu treba odgoditi. S druge strane, do iste odgode je i došlo u praksi odnosno nastupile su nove okolnosti jer su sindikati naknadno i opetovano više puta pristali na daljnju odgodu isplate zbog promijenjenih okolnosti, i to bez obzira na prethodne kolektivne ugovore odnosno sporazume. To bi također svakako značilo da okolnosti za povećanje osnovice plaće u javnim službama u iznosu i na način kako to tumači tužitelj, nisu nastupile.

11. Tuženik nadalje ističe i kako se plaće u javnim službama, prije svega, uređuju Zakonom o plaćama u javnim službama (NN 27/01, 39/09) i Zakonom o osnovici plaće u javnim službama (NN 39/09, 124/09), pri čemu je odredbama čl. 4. i 5. Zakona o plaćama u javnim službama propisano što čini plaću službenika i namještenika i koje je polazište za utvrđivanje osnovice za izračun plaće, a odredbom čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama propisano je kako se utvrđuje osnovica plaće u javnim službama. Nastavno, prema prijelaznim i završnim odredbama Zakona o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama, do utvrđivanja nove osnovice plaće u javnim službama na temelju čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama primjenjuje se osnovica plaće u javnim službama utvrđena Dodatkom Sporazumu. Slijedom navedenog, sve do donošenja Odluke o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama dana 29. prosinca 2016., s primjenom od dana 1. siječnja 2017., počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017. koja je isplaćena u mjesecu veljači 2017., u primjeni je bila osnovica za obračun plaće u javnim službama u visini od 5.108,84 kn bruto, prema Dodatku Sporazumu od 13. svibnja 2009..

12. U tom smislu, tuženik je osporavao tužbu i tužbeni zahtjev (kod čega je u podnesku od 11. srpnja 2022. navedeno da nije sporan matematički izračun visine postavljenog tužbenog zahtjeva /7.625,29 kn/), te je predloženo da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti uz naknadu parničnih troškova, te je istaknuo i prigovor zastare.

13. Sud je u svrhu utvrđenja činjeničnog stanja tijekom postupka izvršio uvid u ugovor o radu od 29. listopada 2010. (list 6-7 spisa), obračunske liste (list 8-22 spisa), kao i u priloge predane uz tužbu (list 23-68 spisa, službena bilješka na listu 23 spisa).

14. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN, 53/91 i dr.) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

15. Među strankama nije sporno da je tužitelj zaposlen kod tuženika te da je tuženik tužitelju u utuženom razdoblju obračunavao i isplaćivao plaću po osnovici od 5.108,84 kn, odnosno u iznosima kako je to navedeno u obračunskim ispravama dostavljenim u spis, s tim da je tim slijedom predmet ovog spora potraživanje tužitelja kao radnika tuženika, od kojeg kao poslodavca potražuje isplatu pripadajuće plaće koja se sukladno čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama isplaćuje iz Državnog proračuna Republike Hrvatske.

16. Spomenutim Sporazumom od 23. studenog 2006. Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi ugovorili su povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama za po 6% u 2007., 2008. i 2009..

17. Dana 13. svibnja 2009. sklopljen je Dodatak Sporazumu, kojim Dodatkom je utvrđeno da se danom potpisivanja Sporazuma primjenjuje osnovica za izračun plaća za javne službenike i namještenike iz 2008. u iznosu od 5.108,84 kn, dok će se od 1. siječnja 2010. osnovica povećat za inflaciju mjerenu indeksom potrošačkih cijena u razdoblju od 1. srpnja do 31. prosinca 2009. (čl. II.). Odredbom čl. III. ugovoreno je da u trenutku kada službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) osnovica za obračun plaće u javnim službama iznosit će 5.415,37 kn bruto. Nadalje, odredbama čl. IV-V Dodatka Sporazuma ugovoreno je daljnje postepeno povećanje osnovice radi uskladbe plaća u javnim službama s prosječnim plaćama u Republici Hrvatskoj. Pri tome su kao osnovne kategorije povećanja osnovice uzeti prosječna mjesečna bruto plaća VSS početnika u javnim službama (koeficijent 1,25) i prosječna mjesečna bruto plaća u Republici Hrvatskoj, te je odnos te dvije vrijednosti kroz povećanje osnovice do kraja 2016. trebao doseći ciljanu razinu od 92:100.

18. Dana 26. listopada 2011. između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi sklopljene su Izmjene Dodatka Sporazumu kojima je izmijenjen čl. III. Dodatka Sporazuma, čl. IV. koji se odnosi na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta i čl. VII. u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodataka Sporazumu. Odredbom čl. III. Izmjena Dodatka Sporazumu određeno je da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivati će se iza toga do prve sljedeće promjene prema Izmjenama i dopunama. Člankom XI. Izmjena Dodatka Sporazumu propisano je da se Dodatak Sporazumu i navedene izmjene i dopune smatraju ugovorom na određeno vrijeme u trajanju od pet godina s time da se ugovorne strane obvezuju u dobroj vjeri pristupiti produljenju roka trajanja izmjena i dopuna za godinu dana u slučaju da u razdoblju od potpisivanja izmjena i dopuna zaključno do kraja 2016. bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a manji od tri posto.

19. Od osam sindikata koji su zaključili Sporazum, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske nije potpisao Dodatak Sporazumu, već je isti samo parafirao.

20. Izmjene Dodatka Sporazumu usvojene su i u obliku Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. koja odluka je sadržaj Izmjena Dodatka Sporazumu utvrdila na prethodno opisani način.

21. Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi dana 28. prosinca 2012. usvojili su Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici plaće za javne službe, u odnosu na čl. IV. u vezi s čl. VII. Dodatka Sporazumu. Državni zavod za statistiku objavio je dana 28. kolovoza 2015. prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015., a u kojoj se ističe da prva procjena pokazuje da je tromjesečni BDP u drugom tromjesečju 2015. realno veći za 1,2% u odnosu na isto tromjesečje 2014.. Dana 27. studenog 2015. Državni zavod za statistiku objavio je prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015. u kojoj se ističe da prva procjena pokazuje da je tromjesečni BDP u trećem tromjesečju 2015. realno veći za 2,8% u odnosu na isto tromjesečje 2014.. Također je Državni zavod za statistiku objavio dana 4. ožujka 2016. procjenu tromjesečnog BDP-a za četvrto tromjesečje 2015. u kojoj je istaknuo da je BDP realno veći za 1,9% u četvrtom tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014..

22. Nastavno iznesenom, kao sporno proizlazi da li je tuženik tužitelju u utuženom razdoblju bio dužan obračunavati i isplaćivati plaću prema osnovici od 5.415,37 kn, temeljem čl. III. Izmjena Dodatka Sporazumu.

23. Pritom nisu osnovani prigovori tuženika koji se odnose na ništetnost i nevaljanost Izmjena Dodatka Sporazumu, Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. i Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna od 28. prosinca 2012.. Da bi činjenica nepotpisivanja predmetnih dokumenata od strane Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske utjecala na valjanost istih, navedeni sindikat trebao je biti isključen iz samog pregovaranja. Tuženik nije dokazao da je Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske bio isključen iz pregovaranja, pa su Izmjene Dodatka Sporazumu valjane i proizvode učinke.

24. Također, odredbom čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN, 141/12, dalje u tekstu: TKU/12) utvrđena je primjena Dodatka Sporazumu te svih njegovih izmjena i dopuna na pitanje visine plaće u javnim službama. TKU/12 uredno je potpisan po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske iz čega proizlazi da je navedeni sindikat prihvatio navedene izmjene i dopune. Slijedom navedenog, Izmjene Dodatka Sporazumu postale su dio TKU/12, čiji su sadržaj prihvatili i svi sindikati koji su sudjelovali u kolektivnom pregovaranju.

25. Člankom 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama (NN, 39/09 i 124/09) propisano je da se osnovica plaće u javnim službama određuje kolektivnim ugovorom između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi.

26. Sukladno odredbi čl. 192. Zakona o radu kolektivnim ugovorom uređuju se prava i obveze stranaka koje su sklopile taj ugovor, a može sadržavati i pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa, pitanja, te druga pitanja iz radnog odnosa iz radnog odnosa ili u vezi s radnim odnosom, a plaća je bitan sastojak ugovora o radu.

27. Kako su čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN, 115/10, dalje u tekstu: TKU/10), odnosno čl. 51. st. 4. TKU/12 ugovorne strane zajednički utvrdile da se Dodatak Sporazumu te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njege proizlaze primjenjuju na pitanje visine plaće u javnim službama, proizlazi da su sindikati nedvojbeno mogli pregovarati, kao i zaključivati sve izmjene i dopune kolektivnog ugovora kojima se odlučivalo o plaćama i osnovici o plaćama u javnim službama.

28. Izmjene Dodatka Sporazumu zaključene su na pet godina, a kako to proizlazi iz čl. XI., što znači da su trebale isteći s danom 25. listopada 2016., ali sukladno odredbi čl. 199. st. 1. Zakona o radu na njih se primjenjuju pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora, a što znači da važe i daljnja tri mjeseca od isteka roka na koji su bile zaključene. Slijedom navedenog, rok važenja Izmjena Dodatka Sporazumu istekao je 26. siječnja 2017..

29. Stoga Izmjene Dodatka Sporazumu predstavljaju kolektivni ugovor sklopljen sukladno čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama, čl. 51. st. 4. TKU/10 i čl. 51. st. 4. TKU/12. Navedeno proizlazi i iz Vjerodostojnog tumačenja Izmjena Dodatka Sporazumu koje su dana 28. prosinca 2012. prihvatili Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi radi pojašnjenja primjene čl. IV. st. 5., a u vezi s čl. VII. st. 1. Izmjena Dodatka Sporazumu. Slijedom navedenog, uvjeti za povećanje osnovice na temelju odredbe čl. III. Izmjena Dodatka Sporazumu ispunjeni su krajem 2015. s početkom primjene od siječnja 2016., a što proizlazi i iz sadržaja citiranog čl. III. Izmjena Dodatka Sporazumu.

30. Iz podataka Državnog zavoda za statistiku od 28. kolovoza 2015., 27. studenog 2015. i 4. ožujka 2016. proizlazi da je aritmetička sredina stopa rasta BDP- a 2%, pa je u tom smislu krajem studenog 2015. ispunjen uvjet iz čl. III. Izmjena i dopuna za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivati će se iza toga do prve sljedeće promjene prema Izmjenama i dopunama, jer je tim izmjenama i dopunama ugovoreno da ako se nešto isplaćuje ili povećava za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) primjenjivat će se iza toga do prve sljedeće promjene prema Izmjenama i dopunama u sljedećem mjesecu pa se osnovica plaće u tom smislu u prosincu 2015. povećala na iznos od 5.415,37 kn. Tuženikova obveza na isplatu plaće tužitelju prema osnovici od 5.415,37 kn na temelju čl. III. Izmjena Dodatka Sporazumu i Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. proizlazi iz čl. 8. st. 1. Zakona o radu kojim je propisano da su se u radnom odnosu poslodavac i radnik dužni pridržavati Zakona o radu i drugih zakona, međunarodnih ugovora koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu sa Ustavom Republike Hrvatske i objavljeni, a koji su na snazi, drugih propisa, kolektivnih ugovora i pravilnika o radu.

31. Sukladno čl. VII. st. 1. Izmjena Dodatka Sporazuma ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u čl. III-IV Izmjena i dopuna uskladba se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je trajao pad realnog tromjesečnog BDP-a u odnosu na isto razdoblje prethodne godine.

32. U konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za primjenu čl. VII. st. 1. Izmjena Dodatka Sporazumu. Iz podataka o realnom tromjesečnom stanju BDP-a u navedenim razdobljima, a koje je objavio Državni zavod za statistiku, vidljivo je da od četvrtog kvartala 2014. pa nadalje nije bilo negativnog rasta BDP-a, već upravo suprotno, razvidno je da je BDP stalno rastao. Članak VII. st. 1. Izmjena Dodatka Sporazumu ne odnosi se na povrat osnovice iz čl. III., već na usklađenje osnovice iz čl. IV. i V. Izmjena Dodatka Sporazumu. Iz odredbe čl. III. proizlazi da se ista odredba odnosi na razdoblje od trenutka ispunjenja uvjeta za povećanje osnovice pa nadalje tj. ubuduće. Namjera Vlade Republike Hrvatske bila je povrat osnovice na razinu iz 2009., i to na iznos od 5.415,37 kn.

33. Odgoda uskladbe dvanaest neprekidnih kvartala proizlazi iz čl. IV. st. 5. Izmjena Dodatka Sporazumu i temeljem Vjerodostojnog tumačenja od 28. prosinca 2012., jer je odredbom čl. IV. st. 5. Izmjena Dodatka Sporazumu bilo ugovoreno ako se do 31. prosinca 2012. ne ispune pretpostavke iz čl. III., da će Vlada Republike Hrvatske biti u obvezi korigirati i isplatiti povećanu osnovicu plaće od 1. travnja 2013. pa nadalje.

34. Slijedom svega navedenog, tuženik je tužitelju bio u obvezi obračunavati i isplaćivati plaću po osnovici od 5.415,37 kn.

35. Iz podataka Državnog zavoda za statistiku proizlazi da paritet za 2015. iz čl. IV. st. 1. alineja 1. Izmjena Dodatka Sporazumu iznosi 85,9:100. Odredbom čl. VIII. b st. 3. i 8. Izmjena Dodatka Sporazumu ugovoreno je da paritet za 2008. iznosi 87,9:100. Sukladno čl. IV. st. 1. Izmjena Dodatka Sporazumu kvocijent pariteta određuje se stavljanjem u odnos pariteta iz točke 3.2.3. i 3.2.4. Proizlazi da je odnos pariteta za 2015. 2,33% manji od pariteta iz 2008.. Prema čl. IV. st. 2. Izmjena dodatka ugovoreno je da u slučaju smanjenja pariteta u odnosu na 2008. osnovica za obračun plaća korigirat će se od prvog sljedećeg mjeseca nakon utvrđene razlike na način da se ista uveća za polovicu utvrđene razlike između pariteta i za polovicu projekcije očekivanog postotnog rasta prosječne bruto plaće u privredi Republike Hrvatske u tekućoj godini, s ciljem očuvanja pariteta iz 2008.. Kvocijent pariteta iz čl. IV. st. 1. Izmjena Dodatka Sporazumu nije utvrđen, jer se Vlada Republike Hrvatske oglušila na poziv sindikata javnih službi čime je povrijedila svoju obvezu iz čl. IV. st. 1. Izmjena Dodatka Sporazumu. Prema čl. 297. st. 4. Zakona o obveznim odnosima uzima se da je uvjet ispunjen ako njegovo ispunjenje protivno načelu savjesnosti i poštenja spriječi strana na čiji je teret određen. Utvrđenje kvocijenta pariteta iz čl. IV. st. 1. Izmjena Dodatka Sporazumu je uvjet primjene čl. IV. st. 2. Izmjena Dodatka Sporazumu. Vlada Republike Hrvatske nije se odazvala pozivu sindikata javnih službi od 2. lipnja 2016. čime je spriječila ispunjenje uvjeta. Sukladno čl. 297. st. 4. Zakona o obveznim odnosima treba uzeti da je zbog opisanog propuštanja ispunjen uvjet odnosno da je kvocijent pariteta utvrđen. Kvocijent pariteta odrediv je u smislu čl. 272. Zakona o obveznim odnosima jer se može odrediti temeljem objektivnih statističkih podataka Državnog zavoda za statistiku dostavljenih sindikatima javnih službi. Primjenom čl. IV. st. 2. Izmjena Dodatka Sporazumu kojom je određeno da se osnovica uvećava za polovicu utvrđene razlike između pariteta, osnovica se od srpnja 2016. do siječnja 2017. uvećava za daljnjih 1,16% te iznosi 5.478,19 kn. 36. Prema čl. IV. st. 3. Izmjena Dodatka Sporazuma nakon pet mjeseci od početka primjene korigirane osnovice sukladno prethodnom stavku osnovica će se uvećati za preostalih 50% utvrđene razlike između pariteta za polovicu projekcije očekivanog rasta prosječne bruto plaće u privredi Republike Hrvatske u tekućoj godini s ciljem očuvanja pariteta uz 2008.. Stoga, osnovica se za prosinac 2016. i siječanj 2017. povećava za daljnjih 1,16% te iznosi 5.541,74 kn.

37. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva, kako je prethodno već rečeno, tuženik podneskom od 11. srpnja 2022. naveo da matematički izračun tužitelja nije sporan, već da se osporava osnovanost tužbenog zahtjeva što predstavlja pravno pitanje, kojim slijedom stranke nisu predlagale izvođenje dodatnih dokaza, osim uvida u priloženu dokumentaciju.

38. Slijedom navedenog, tužitelju je na ime razlike naknade bruto plaće za razdoblje od prosinca 2015. do siječnja 2017. dosuđen iznos od 7.625,29 kn. 39. Tim slijedom odlučeno je kao pod točkom I. izreke ove presude (u tom smislu i Vrhovni sud Republike Hrvatske, u svojoj odluci poslovnog broja Rev 1111/2020 od 1. prosinca 2020., u istovrsnoj pravnoj stvari, iz koje odluke također proizlazi stajalište da su spominjanim Izmjenama Dodatka Sporazumu Vlada Republike Hrvatske i sindikati dogovorili da se nakon povrata osnovice na razinu iz 2009. na iznos od 5.415,37 kn, daljnjim usklađivanjem osnovica za plaće u javnim službama dovede do ciljane cijene rada javnih službi u odnosu na onu prosječnu plaću u privredi Republike Hrvatske na razinu od 95:100, iz čega proizlazi zaključak da ostvarenje pretpostavki iz čl. VII. st. 1. Izmjena Dodatka Sporazumu nije preduvjet za primjenu čl. III., odnosno za povrat osnovice na razinu iz 2009., kojim slijedom nije moguće prihvatiti tvrdnju da je relevantna samo činjenica da je BDP padao i koliko je dugo padao od dana stupanja na snagu Izmjena Dodatka Sporazumu iz 2011.

/pozivom na tekst čl. VII. st. 1. po kojem je ta „odredba primjenjuje od dana stupanja na snagu ovih izmjena i dopuna“/, dok je valjalo prihvatiti navode tužitelja prema kojem je smisao navedenog teksta /iz citirane odredbe čl. VII. st. 1./ isključiti razdoblje negativnog rasta BDP-a koje je zabilježeno između sklapanja Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. i sklapanja Izmjena Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. jer je u razdoblju između svibnja 2009. i listopada 2011. zbog gospodarske krize ostvaren negativan rast BDP-a pa se navedeni tekst može protumačiti samo kao pojašnjenje da se na Izmjene Dodatka Sporazumu ne primjenjuje negativan rast BDP-a koji je zabilježen kod sklapanja Dodatka Sporazumu iz 2009., u vezi čega onda Vrhovni sud Republike Hrvatske u citiranoj odluci navodi da slijedom navedenog proizlazi da je negativan rast BDP-a od kraja 2011. do sredine 2014. korišten radi odgode povećanja osnovice temeljem čl. IV. st. 5. Izmjena Dodatka Sporazumu, i to sukladno odredbama čl. 1. i 2. Vjerodostojnog tumačenja, i da se negativan rast BDP-a koji se koristio radi odgode povećanja osnovice sukladno čl. IV. st. 5. ne može primijeniti za razdoblje iz čl. III., jer u tom razdoblju nije niti bilo negativnog rasta BDP-a, i što je čl. VII. st. 1. relevantan samo za primjenu čl. IV. st. 5. tj. za odgodu „uskladbe“ pariteta osnovice plaća u javnim službama i plaće u privredi, a ne i za „vraćanje“ osnovice, dogovorene u čl. III.).

40. Tužitelju na svaki pojedini dosuđeni mjesečni iznos pripada i zatezna kamata od dospijeća, tj. od 16-og u mjesecu za protekli mjesec, obzirom se radi o dodatku na plaću koji se isplaćuje najkasnije 15-og u mjesecu za protekli mjesec sukladno čl. 92. st. 3. Zakona o radu. Visina zakonske zatezne kamate za pojedina razdoblja određena je sukladno odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.) te na način pobliže naveden u točki I. izreke ove presude, s tim da, a s obzirom na odredbu čl. 45. st. 1. i 2., u vezi sa čl. 14. Zakona o porezu na dohodak (NN, 177/04 i dr.) te čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (NN, 95/05 i dr.) plaćanje poreza i prireza dospijeva s isplatom primitka od nesamostalnog rada, to tužitelj ne može ostvariti pravo na zatezne kamate za razdoblje kroz koje isto kao sastavni dio bruto plaće nije dospjelo, zbog čega je valjalo odbiti zahtjev za isplatu zateznih kamata u dijelu iznosa poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak na citirani iznos od 7.625,29 kn, kako je to pobliže navedeno pod točkom II. izreke ove presude.

41. Uz navedeno, za ukazati je da nije osnovan niti prigovor zastare potraživanja, kojeg je tuženik navodio u odgovoru na tužbu, budući da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 10. prosinca 2020., dok se iznosi dosuđeni tužitelju odnose na razdoblje od prosinca 2015. (s dospijećem na dan 15. siječnja 2016.) pa nadalje, dakle unutar su zastarnog roka od pet godina, u smislu odredbe čl. 139. Zakona o radu.

42. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. Zakona o parničnom postupku, a u vezi odredbe čl. 155. istog Zakona.

43. Punomoćniku tužitelja u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika te temeljem priloženog troškovnika stoga pripada nagrada za sastav tužbe te podneska od 20. listopada 2021., za svaku radnju po 75 bodova, kao i nagrada za zastupanje na ročištu održanom 25. srpnja 2022. od 75 bodova, te nagrada za pristup na ročište za objavu od 37,5 bodova, što je ukupno 262,5 bodova koji pomnoženi s vrijednošću boda od 10,00 kn daju iznos od 2.625,00 kn, tj. uz uvećanje za PDV od 25% (656,25 kn) iznos od 3.281,25 kn, koliko je onda s naslova nadoknade parničnih troškova tuženik dužan isplatiti tužitelju, budući da tužitelj u ovoj parnici nije uspio samo u neznatnom dijelu.

44. Tijek zakonske zatezne kamate na dosuđene parnične troškove temelji se na odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (NN, 112/12 i dr.).

45. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom III. izreke ove presude.

Zagreb, 8. rujna 2022.

Sudac:

Domagoj Franjo Frntić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku putem ovog suda u pet (5) istovjetnih primjeraka u roku od petnaest (15) dana, a o žalbi odlučuje nadležan Županijski sud.

Ova presuda može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1.,2.,4.,5.,6.,8.,9.,10. i 11. Zakona o parničnom postupku i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

- punomoćniku tužitelja

- tuženiku

Broj zapisa: eb311-454ff

Kontrolni broj: 0f27d-7e730-e14b7

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=DOMAGOJ FRANJO FRNTIĆ, L=ZAGREB, O=OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU,

C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski radni sud u Zagrebu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.