Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Poslovni broj Gž-1159/2022-2
Osijek, Europska avenija 7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda, Josipa Frajlića, kao predsjednika vijeća, Marijane Žigić, kao suca izvjestitelja i dr. sc. Sanje Zagrajski, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D.G. iz Š.B., OIB: ..., zastupane po punomoćnicima Zajedničkog odvjetničkog ureda V. & R. & C.C. iz V., protiv prvotužene Republike Hrvatske, OIB: ..., Ministarstvo financija – Carinska uprava, Središnji ured Z., zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u V., Građansko- upravni odjel i drugotuženog V.G. iz Š.B., OIB: ..., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Virovitici, poslovni broj P-122/2022-5 od 10. svibnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 8. rujna 2022.
p r e s u d i o j e
Žalba tužiteljice odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Virovitici, poslovni broj P-122/2022-5 od 10. svibnja 2022.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:
" I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:
"Proglašava se nedopuštenom ovrha koja se vodi u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Republika Hrvatska, Ministarstvo financija – Carinska uprava, Središnji ured Z., OIB: ..., a koja se vodi kod Općinskog suda u Virovitici, broj: Ovr-299/2018 protiv ovršenika V.G. iz Š.B., OIB: ..., u dijelu koji se vodi na ½ dijela nekretnina upisanih u zk. ul. br. 487 k.o. Š.B. i to čkbr. 3209/2 Kuća, dvor i oranica V. sa 400 čhv."
II. Nalaže se tužiteljici da prvotuženoj Republici Hrvatskoj naknadi parnični trošak u iznosu od 4.312,50 kuna, u roku od 15 dana."
2. Protiv te presude žalbu je pravovremeno izjavila tužiteljica zbog svih žalbenih razloga označenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07-Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispr., 57/11., 148/11. – proč. tekst, 25/13., 28/13., 89/14-Odluka USRH, 70/19. i 80/22., dalje ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda, odnosno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zahtjeva trošak žalbe.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Pobijana presuda nije zahvaćena bitnim povredama odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. tog Zakona.
6. Nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, na koju se poziva žalba, uopćenim žalbenim prigovorima da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama i da izneseni razlozi proturječe sa izvedenim dokazima. Izreka presude jasna i razumljiva, sadrži razloge o odlučnim činjenicama u kojima nema proturječnosti između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.
7. Tužiteljica je upućena na ovu parnicu zaključkom ovršnog suda broj Ovr-299/18-8, od 6. rujna 2018. radi proglašenja nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi broj Ovr-299/2018-2 od 3. srpnja 2018. U činjeničnoj osnovi tužbe tužiteljica tvrdi da su nekretnine na kojima se provodi ovrha bračna stečevina nje i 2. tuženika.
8. Iz nespornih činjenica i isprava koje se nalaze u spisu, proizlazi:
- da je rješenjem o ovrsi broj Ovr-299/2018-2 od 3. srpnja 2018., radi namirenja novčanih tražbina ovrhovoditelja Republike Hrvatske, temeljem ovršne isprave, određena ovrha na nekretninama ovršenika V.G., ovdje 2. tuženika,
- da je 5. srpnja 2018. pod brojem Z-5191/2018 u zemljišnim knjigama provedena zabilježba rješenja o ovrsi,
- da je prijedlog za ovrhu podnesen 27. lipnja 2018.
- da je 2. ovršenik predmetne nekretnine naslijedio od svojih roditelja,
- da su tužiteljica i 2. tuženik u braku od 1989., te je za vrijeme trajanja braka sagrađena kuća koja je predmet ovrhe,
- da je rješenjem Z-1484/2018 od 18.5.2018. na predmetnim nekretninama uknjiženo založno pravo za korist 1. tuženika Republike Hrvatske.
9. U ovom predmetu tužiteljica kao treća osoba i predmnjevana vlasnica traži proglašenje ovrhe nedopuštenom na ½ njezinog suvlasničkog dijela nekretnine stečenog po osnovi bračne stečevine.
10. Predmnjevani vlasnik, može uspješno štititi svoje vlasništvo na predmetu ovrhe kada dokaže da je ovrhovoditelj bio nesavjestan, nepošten odnosno zloupotrijebio svoje pravo ( pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 22. veljače 2018. pod br. Su-IV-4/17-4).U parnici radi proglašenje ovrhe nedopuštenom, treći kao predmnjevani vlasnik, osim što mora dokazati svoje predmnjevano vlasništvo, mora dokazati da je ovrhovoditelj bio nesavjestan u trenutku podnošenja prijedloga za ovrhu odnosno u trenutku upisa zabilježbe ovrhe.
11. U konkretnom slučaju utvrđeno je da su predmetne nekretnine stečene radom tužiteljice i 2. tuženika za vrijeme trajanja braka i da je tužiteljica temeljem samog zakona, s osnove bračne tečevine suvlasnica u ½ dijela.
12. U odnosu na daljnju pretpostavku savjesnosti 1. tuženika kao ovrhovoditelja, iz izloženog stanja predmeta proizlazi da su nekretnine bile upisane kao vlasništvo 2. tuženika u vrijeme podnošenja prijedloga za ovrhu, kao i u vrijeme upisa zabilježbe ovrhe. Obzirom da su predmetne nekretnine u vrijeme predlaganja i upisa zabilježbe ovrhe bile upisane na 2. tuženika, ovrhovoditelj je postupao u dobroj vjeri, u skladu s načelom povjerenja u zemljišne knjige iz članka 122. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugima stvarnim pravima ("Narodne novine" 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, i 94/17, dalje ZV). Prema navedenoj odredbi smatra se da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine, pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnoga stanja, uživa glede toga stjecanja zaštitu prema odredbama zakona. Prema odredbi članka 122. stavak 2. ZV, stjecatelj je bio u dobroj vjeri ako u trenutku sklapanja posla, a ni u trenutku kad je zahtijevao upis, nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da stvar pripada otuđivatelju, a prema članku 122. stavak 3. ZV, nedostatak dobre vjere ne može se predbaciti nikome samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje.
13. Za trajanja postupka pred prvostupanjskim sudom, tužiteljica nije dokazala, niti je pokušala dokazati, da je ovrhovoditelj u trenutku podnošenja prijedloga za ovrhu i upisa zabilježbe ovrhe, imao razloga posumnjati da upisano zemljišnoknjižno stanje ne odgovara stvarnom stanju. Pravo suvlasništva koje nije upisano u zemljišne knjige nije pravo koje sprječava ovrhu. U tom smislu pravilna je odluka iz izreke kojom je odbijen tužbeni zahtjev.
14. Iz razloga navedenih u ovoj presudi, odbijena je žalba tužiteljice i temeljem članka 368. st. 1. ZPP, potvrđena prvostupanjska presuda.
Osijek, 8. rujna 2022.
Predsjednik vijeća
Josip Frajlić, v.r.
