REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Rijeka, Erazma Barčića 5

Poslovni broj: 6 Us I-96/2022-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dariji Pugel, uz sudjelovanje zapisničarke Ljiljane Vasiljević, u upravnom sporu tužitelja M. d.d., R., kojeg zastupaju opunomoćenici iz O. d. B. D. V., odvjetnici u Z., protiv tuženika Centra za restrukturiranje i prodaju, Z., uz sudjelovanje zainteresirane osobe Županijskog državnog odvjetništva u P., radi utvrđivanja neprocijenjene imovine u postupku pretvorbe društvenog poduzeća, 8. rujna 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Centra za restrukturiranje i prodaju, KLASA: UP/I-943-01/18-03/9, URBROJ: 360-04-03/05-2021-11 od 14. prosinca 2021.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Centra za restrukturiranje i prodaju, KLASA: UP/I-943- 01/18-03/9, URBROJ: 360-04-03/05-2021-11 od 14. prosinca 2021. utvrđuje se da nekretnine oznake kč. br. …, …, …, …, …, …, … i … sve k.o. R., i dio nekretnina oznake k.č.br. …, … i … sve k.o. R. nisu procijenjene niti uključene u vrijednost društvenog kapitala u postupku pretvorbe društvenog poduzeća M. s p.o., R..

2. Osporavajući zakonitost pobijanog rješenja tuženika, tužitelj u tužbi i kasnijem tijeku spora (na ročištu za raspravu) ističe da tuženik prilikom donošenja pobijanog rješenja nije utvrđivao status predmetnih nekretnina u smislu čl. 65. Zakona o upravljanju i raspolaganju imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske (primjerice radi li se o pomorskom dobru ili građevinskom zemljištu), već samo okolnost procijenjenosti istih u postupku pretvorbe tužitelja, čime je postupio protivno svojoj ovlasti iz čl. 28. st. 9. tog zakona, te posljedično pogrešno primijenio materijalno pravo. Nastavno ističe da tuženik nije utvrđivao da li nekretnine oznake k.č.br. … i … k.o. R. predstavljaju pomorsko dobro, a koja okolnost predstavlja prethodno pitanje, čije je rješavanje stavljeno u isključivu nadležnost drugog upravnog tijela. U tom smislu ukazuje da je tijekom postupka obavijestio tuženika da je pokrenuo postupak utvrđivanja granice pomorskog dobra za k.č.br. … koja okružuje k.č.br. …, te je stoga tuženik bio dužan prekinuti predmetni upravni postupak. Ističe da okolnost što su navedene nekretnine klasificirane kao "ulaganje u pomorsko dobro" ne znači da je zemljište na kojima su objekti izgrađeni uistinu pomorsko dobro. Zaključno ističe da nije bilo osnove da se za navedene nekretnine utvrdi da djelomično nisu uključene u vrijednost temeljnog kapitala, budući da iz uvjerenja tuženika od 15. prosinca 2014. proizlazi da su iste bile uključene, a iz geografskog smještaja istih odnosno udaljenosti od obalne crte, razvidno je da iste ne mogu predstavljati pomorsko dobro. 3. Tužbenim zahtjevom predlaže da Sud poništi pobijano rješenje tuženika, te da tuženika obveže na naknadu troškova upravnog spora tužitelju.

4. Tuženik u odgovoru na tužbe predlaže odbacivanje tužbe kao nepravovremene, ističući da je pobijano rješenje dostavljeno tužitelju 20. prosinca 2021., slijedom čega je posljednji dan roka za podnošenje tužbe istekao 19. siječnja 2022. Nastavno se tuženik u odgovoru na tužbu poziva na obrazloženje osporenog rješenja, ističući da je sukladno čl. 28. st. 9. Zakona o upravljanju i raspolaganju imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske predmet postupka bilo utvrditi jesu li predmetne nekretnine procijenjene ili nisu u postupku pretvorbe društvenog poduzeća M., a ne utvrđivati pravni status tih nekretnina. Ističe da su nekretnine koje je to društvo procijenilo u postupku pretvorbe navedene u Elaboratu o pretvorbi društvenog poduzeća, na temelju kojega su Hrvatski fond za privatizaciju i tuženik izdali rješenja, uvjerenja i zaključke u kojima su iskazane nekretnine koje su procijenjene, a koje isprave predstavljaju jedini relevantni dokaz u predmetnom postupku. Ističe da je sam tužitelj u podnesku od 15. srpnja 2019. istaknuo da nekretnine k.č.br. … i … ne predstavljaju pomorsko dobro, a navedena okolnost nije predstavljala prethodno pitanje u provedenom postupku, budući da to zemljište nije procijenjeno u postupku pretvorbe prednika tužitelja. Ukazuje da tužitelj netočno navodi da je u uvjerenju tuženika od 15. prosinca 2014. navedeno da su navedene nekretnine bile uključene u vrijednost društvenog kapitala prednika tužitelja, budući se u istom uvjerenju izrijekom navodi da je u vrijednost društvenog kapitala uključeno ulaganje u protuvrijednosti objekata sagrađenih na neprocijenjenom zemljištu. Slijedom navedenog, budući da su u vrijednost procijenjeni samo objekti sagrađeni na tim nekretninama, to je u pobijanom rješenju navedeno da dio tih nekretnina nije procijenjen. Zaključno tuženik ukazuje da je u presudama upravnih sudova zauzet pravni stav da predmet postupka po čl. 28. st. 9. Zakona o upravljanju i raspolaganju imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske nije utvrditi pravo vlasništva, već utvrditi koje su nekretnine bile procijenjene u vrijednost društvenog kapitala u postupku pretvorbe, a ne ispitivati da li su iste trebale ili nisu trebale biti procijenjene. Stoga smatra da je pobijano rješenje donijeto na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, pravilnom primjenom materijalnog prava, sve u zakonito provedenom postupku te predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva kao neosnovanog.

5. Županijsko državno odvjetništvo u P.-P., koje u ovome sporu ima status zainteresirane osobe, u dostavljenom odgovoru na tužbu osporava tužbene navode, pridružuje se navodima i utvrđenjima iz pobijanog rješenja, te predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva kao neosnovanog.

6. U tijeku spora održana je rasprava na ročištu održanom 1. rujna 2022., u prisutnosti opunomoćenice tužitelja, a na temelju čl. 39. st. 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17, 110/21, dalje: ZUS), u odsutnosti uredno pozvanih tuženika i zainteresirane osobe, koji svoj izostanak nisu opravdali, čime se smatra da je strankama u smislu čl. 6. ZUS-a dana mogućnost očitovanja o svim zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koji su predmet ovog upravnog spora.

7. Odlučujući prije upuštanja u meritum spora o pravodobnosti tužbe, Sud nalazi da je ista podnijeta u zakonskom roku te da prigovor tuženika nije osnovan. Naime, kako to i tuženik navodi, pobijano rješenje dostavljeno je tužitelju 20. prosinca 2021., slijedom čega je posljednji dan roka za podnošenje tužbe bio 19. siječnja 2022. Budući da je tužba podnesena preporučenom pošiljkom predanom pošti toga dana (19. siječnja 2022.), proizlazi da se ista na temelju čl. 25. st. 2. ZUS-a smatra toga dana predanom sudu, te je stoga ista podnijeta u zakonskom roku od 30 dana (čl. 24. st. 1. ZUS-a).

8. Radi ocjene zakonitosti pobijanog rješenja tuženika izvršen je uvid u dokumentaciju koja prileži spisu upravnog spora te dostavljenom spisu upravnom postupka.

9. Razmatrajući sporna, činjenična i pravna pitanja spora, sud smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Iz spisa upravnog postupka proizlazi da je pobijano rješenje donijeto na temelju zahtjeva Općinskog državnog odvjetništva u Puli od 28. veljače 2018., podnesenog na temelju čl. 28. st. 9. i čl. 66. Zakona o upravljanju i raspolaganju

"Narodne novine" br. 94/13, 18/16, imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske (

89/17), a nastavljenog po prijedlogu podnositelja od 12. rujna 2018. za nastavkom postupka u smislu čl. 64. Zakona o upravljanju državnom imovinom ("Narodne novine" broj 52/18).

11. Sukladno čl. 28. st. 9. al. 1. Zakona o upravljanju i raspolaganju imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske, Centar za upravljanje državnom imovinom kao javnu ovlast u upravnom postupku utvrđuje procijenjenu i neprocijenjenu imovinu u postupku pretvorbe i privatizacije društvenih poduzeća.

12. Sukladno čl. 65. Zakona o upravljanju i raspolaganju imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske, neprocijenjena imovina, u smislu ovoga Zakona, su dionice u trgovačkim društvima, poslovni udjeli u trgovačkim društvima, građevinska zemljišta, poslovni prostori, stanovi, potraživanja i pokretnine koje nisu, u cijelosti ili u dijelu, procijenjene u vrijednost društvenog kapitala društvenog poduzeća ili su ista uključena po knjigovodstvenoj vrijednosti, u postupku pretvorbe na temelju Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća ("Narodne novine" br. 19/91, 83/92, 94/93, 2/94, 9/95 i 118/99), odnosno koje nisu unesene u temeljni kapital trgovačkog društva u postupku privatizacije na temelju Zakona o privatizaciji ("Narodne novine" br. 21/96, 71/97, 16/98 i 73/00), a na kojoj su pravo korištenja, upravljanja i raspolaganja imala društvena poduzeća te u pogledu kojih imovinskopravni odnosi nisu uređeni posebnim propisom (st. 1.). Neprocijenjenom imovinom, u smislu ovoga Zakona, smatraju se i stanovi koje su društvena poduzeća u postupku pretvorbe prenijela fondovima u stambenom i komunalnom gospodarstvu, a koji nisu prodani nositeljima stanarskog prava na temelju Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ("Narodne novine", br. 43/92, 69/92, 25/93, 48/93, 2/94, 4/94, 44/94, 47/94, 58/95, 11/96, 11/97, 68/98, 96/99, 120/00 i 78/02) (st. 2.).

13. Međutim, iako je predmetni upravni postupak na temelju čl. 64. Zakona o upravljanju državnom imovinom i pravodobnog prijedloga podnositelja zahtjeva (državnog odvjetništva) nastavljen po odredbama Zakona o upravljanju i raspolaganju imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske, prilikom tumačenja dosega i smisla odredbi tog Zakona valja imati na umu i odredbu čl. 57. Zakona o upravljanju državnom imovinom.

14. Sukladno čl. 57. Zakona o upravljanju državnom imovinom, Centar, na zahtjev stranke, izdaje uvjerenje o nekretninama procijenjenim u temeljni kapital kao javnu ispravu o činjenicama o kojima Centar vodi službenu evidenciju, a za potrebe upisa prava vlasništva nekretnina u zemljišne knjige, odnosno polaganja u knjigu isprava (st. 1.). Uvjerenjem o procijenjenim nekretninama utvrđuju se nekretnine koje su procijenjene u vrijednost društvenog kapitala društvenog poduzeća u postupku pretvorbe na temelju Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća ("Narodne novine", br. 19/91, 83/92, 94/93, 2/94, 9/95 i 118/99), odnosno koje su unesene u temeljni kapital trgovačkog društva u postupku privatizacije na temelju Zakona o privatizaciji ("Narodne novine", br. 21/96, 71/98, 16/98 i 73/00). Uvjerenjem o procijenjenim nekretninama utvrđuju se i nekretnine koje su u vrijednost društvenog kapitala u postupku pretvorbe društvenog poduzeća unesene po knjigovodstvenoj vrijednosti, a u protuvrijednosti kojih je rješenjem o suglasnosti na tu pretvorbu određena rezervacija dionica odnosno poslovnih udjela (st. 3.). Nekretnine koje nisu uvjerenjem iz stavka 1. ovoga članka ili uvjerenjem odnosno rješenjem pravnih prednika Centra utvrđene procijenjenim, jesu neprocijenjene nekretnine u smislu ovoga Zakona i Zakona o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije ("Narodne novine", br. 92/10) (st. 6.).

15. U konkretnom slučaju, predmetni je postupak proveden po zahtjevu nadležnog državnog odvjetništva, a u istome je sudjelovao kao stranka i tužitelj, kojemu je pružena adekvatna mogućnost sudjelovanja i očitovanja o svim relevantnim okolnostima i činjenicama.

16. U provedenom postupku tuženik je činjenično stanje utvrdio na temelju uvida u svoju evidenciju, i to Elaborat o pretvorbi društvenog poduzeća M. s p.o. R., te na temelju tog Elaborata izdane isprave, i to rješenje Hrvatskog fonda za privatizaciju KLASA: UP/I-943-01/98-02/80, URBROJ: 563-04-403/98-2 od 6. travnja 1998., Zaključak Hrvatskog fonda za privatizaciju KLASA: UP/I-943-01/04-02/73, URBROJ: 563-03-0201/02-2004-3 od 30. prosinca 2014., Zaključak Hrvatskog fonda za privatizaciju KLASA: UP/I-943-01/04-02/73, URBROJ: 563-03-02/01-2005-5 od 19. siječnja 2005., Uvjerenje tuženika KLASA: UP/I-943-01/14-02/578, URBROJ: 360- 03/02-2014-3 od 15. prosinca 2014. te Uvjerenje tuženika KLASA: 943-01/14-02/578, URBROJ: 360-03/02-2014-4 od 15. prosinca 2014.

17. Navedene isprave, kako to pravilno navodi tuženik, predstavljaju jedine relevantne isprave i dokaze temeljem kojih se može donijeti odluka o (ne)procijenjenoj imovini, te je pravilno tuženik uvidom u istu utvrdio da nekretnine navedene u izreci pobijanog rješenja, a na kojima je prednik tužitelja imao pravo korištenja, upravljanja ili raspolaganja, nisu procijenjene niti uključene u vrijednost društvenog kapitala u postupku pretvorbe društvenog poduzeća M. s p.o., R.

18. Nisu osnovani navodi tužitelja glede toga da tuženik nije utvrđivao status tih nekretnina u smislu čl. 65. Zakona o upravljanju i raspolaganju imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske, naime da li je riječ o građevinskim zemljištima ili o pomorskom dobru, budući da u provedenom postupku nije bilo sporno da se radi o građevinskim zemljištima. Dapače, sam je tužitelj u dostavljenim podnescima od 15. srpnja 2019. i 12. studenog 2019. istaknuo da u odnosu na k.č.br. … i k.č.br. …, s obzirom na njihov geografski položaj, nema osnove da bi se iste mogle smatrati pomorskim dobrom.

19. U tom smislu pravilno tuženik ukazuje da predmetne nekretnine nisu procijenjene u temeljni kapital tužitelja, a što proizlazi i iz uvjerenja tuženika KLASA: 943-01/14-02/578, URBROJ: 360-03/02-2014-3 od 15. prosinca 2014., a u kojemu se utvrđuje da je u vrijednost temeljnog kapitala uključeno ulaganje na navedenim česticama kao neprocijenjenom zemljištu.

20. Nastavno, valja istaknuti da iz dokumentacije dostavljene uz tužbu proizlazi da je nastavnim rješenjem tuženika KLASA: 943-01/14-02/578, URBROJ: 360-03/02- 2014-6 od 15. prosinca 2014. odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za utvrđivanjem da su u postupku pretvorbe društvenog poduzeća M. s p.o. R. u vrijednost društvenog kapitala procijenjene (i) nekretnine – zemljište k.č.br. …, …, …, … i …, sve zk.ul. … k.o. R. i k.č.br. …, zk.ul. … k.o. R., osim dijela te čestice molo kod nove hladnjače i dijela te čestice širine šest metara od mora koji pripada pomorskom dobru; a zakonitost kojeg je rješenja potvrđena pravomoćnom presudom ovoga suda posl.br. UsI-138/2015-15 od 27. siječnja 2017.

21. Slijedom navedenog, budući da navedene čestice, na kojima je prednik tužitelja imao pravo korištenja, upravljanja ili raspolaganja nisu procijenjene niti uključene u vrijednost društvenog kapitala u postupku pretvorbe društvenog poduzeća M. s p.o., R., odnosno nisu uvjerenjem tuženika ili uvjerenjem odnosno rješenjem pravnih prednika tuženika utvrđene procijenjenim, to je pobijanim rješenjem tuženika na temelju čl. 28. st. 9. Zakona o upravljanju i raspolaganju imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske pravilno i zakonito to i utvrđeno.

22. Zaključno, nisu osnovani ni prigovori tužitelja u pogledu potrebe prekidanja predmetnog upravnog postupka do rješenja prethodnog pitanja (granice pomorskog dobra), a kraj činjenice da sporne nekretnine nedvojbeno nisu (u cijelosti ili djelomično) procijenjene niti uključene u vrijednost društvenog kapitala u postupku pretvorbe.

23. Slijedom navedenog, budući da se pobijano rješenje tuženika temelji na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju, na koje je pravilno primijenjeno materijalno pravo, sve u okviru zakonito provedenog postupka u kojem je tužitelju pružena mogućnost sudjelovanja i očitovanja, to je na temelju čl. 57. st.1. ZUS-a valjalo odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

24. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 79. st. 4. ZUS-a, prema kojoj tužitelju, koji nije uspio u ovome sporu, ne pripada pravo na naknadu troškova spora.

25. Stoga je riješeno kao u izreci ove presude.

U Rijeci 8. rujna 2022.

Sutkinja

Daria Pugel, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.