REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Rijeka, Erazma Barčića 5

Poslovni broj: 6 Us I-237/2022-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dariji Pugel, uz sudjelovanje zapisničarke Ljiljane Vasiljević, u upravnom sporu tužitelja G.I.K.-K. d.o.o., I., kojeg zastupaju opunomoćenici iz O. d. V. i p., odvjetnici u R., protiv tuženika Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, ., uz sudjelovanje zainteresirane osobe G. O., O., radi komunalnog doprinosa, 8. rujna 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, KLASA: UP/II-363-02/21-01/22, URBROJ: 2170-03-08/5-22-2 od 27. siječnja 2022., rješenja Grada Opatije, Upravnog odjela za komunalni sustav i zaštitu okoliša, KLASA: UP/I-363-02/21-01/23, URBROJ: 2156/01-06/01-21-2 od 22. siječnja 2021., te rješenja Grada Opatije, Upravnog odjela za komunalni sustav i zaštitu okoliša, KLASA: UP/I-363-02/21-01/23, URBROJ: 2156/01-06/01-21-3 od 1. veljače 2021.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem Grada Opatije, Upravnog odjela za komunalni sustav i zaštitu okoliša, (na kojem su pogrešno naznačeni KLASA: UP/I-363-02/20-01/68, URBROJ: 2156/01-06/01-21-3 i datum 22. srpnja 2020.), tužitelju je utvrđena obveza plaćanja komunalnog doprinosa za zgradu izgrađenu na pravu građenja na kč. br. … k.o. O., legaliziranu rješenjem o izvedenom stanju KLASA: UP/I-361-03/12-12/158, URBROJ: 2170/1-03-06/10-20-29 od 27. travnja 2020. (izvršnim 1. lipnja 2020.), razlike obujma od 896,47 m³, u iznosu od 138,00 kn/m[3] , odnosno ukupno 123.712,86 kn, uz ostala popratna utvrđenja.

2. Nastavno, rješenjem Grada Opatije, Upravnog odjela za komunalni sustav i zaštitu okoliša, KLASA: UP/I-363-02/21-01/23, URBROJ: 2156/01-06/01-21-3 od 1. veljače 2021. ispravljeno je citirano rješenje o komunalnom doprinosu, na način da su ispravljene omaške u pisanju u pogledu oznake KLASE i URBROJa te nadnevka tog rješenja, koje tako ispravno ima nositi oznaku KLASA: UP/I-363-02/21-01/23, URBROJ: 2156/01-06/01-21-2, te nadnevak 22. siječnja 2021.

3. Stoga će se prilikom budućeg citiranja rješenja o komunalnom doprinosu navoditi da se radi o rješenju KLASA: UP/I-363-02/21-01/23, URBROJ: 2156/01- 06/01-21-2 od 22. siječnja 2021. (čl. 104. st. 2. Zakona o općem upravnom postupku, "Narodne novine" broj 47/09, dalje: ZUP).

4. Pobijanim rješenjem tuženika Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, KLASA: UP/II-363-02/21-01/22, URBROJ: 2170-03-08/5-22-2 od 27. siječnja 2022. odbijene su tužiteljeve žalbe protiv navedenog rješenja o komunalnom doprinosu i protiv rješenja o ispravku tog rješenja kao neosnovane.

5. Osporavajući zakonitost pobijanog rješenja tuženika, a podredno i prvostupanjskih rješenja, tužitelj u tužbi i kasnijem tijeku spora (u podnescima i na ročištu za raspravu) ne osporava utvrđenu visinu obveze komunalnog doprinosa, međutim smatra da je pogrešno utvrđen obveznikom plaćanja te obveze. Ističe da je podnositelj zahtjeva za ozakonjenje bila stečajna masa iza trgovačkog društva V. d.o.o. u stečaju, u odnosu na koju je donijeto i rješenje o izvedenom stanju, a da je vlasnik k.č.br. … k.o. O. G. O. Navodi da tužitelj nije sudjelovao u postupku legalizacije, već je pravo građenja kupio od stečajne mase iza trgovačkog društva V. d.o.o. u stečaju nakon što je okončan taj postupak (19. svibnja 2020.), kojom prilikom nije na sebe preuzeo obvezu plaćanja komunalnog doprinosa. Stoga smatra da je pravilnom primjenom čl. 77. Zakona o komunalnom gospodarstvu, čl. 22. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim građevinama te čl. 4. Odluke o komunalnom doprinosu G. O., obveza plaćanja komunalnog doprinosa mogla biti utvrđena samo stečajnoj masi trgovačkog društva V. d.o.o. u stečaju (podnositelju zahtjeva za ozakonjenje) odnosno G. O. (vlasniku zemljišta), a ne tužitelju.

6. Tužbenim zahtjevom predlaže da sud poništi pobijano rješenje tuženika, rješenje o komunalnom doprinosu te rješenje o ispravku rješenja o komunalnom doprinosu, te obveže tuženika na naknadu troškova spora tužitelju.

7. Tuženik u odgovoru na tužbu ustraje kod navoda iz obrazloženja osporenog rješenja, te također ističe da sukladno čl. 22. st. 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim građevinama obveza s osnove komunalnog doprinosa nastaje po izvršnosti rješenja o izvedenom stanju, pa je stoga pravilno tužitelj utvrđeno obveznikom te obveze. Stoga predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva kao neosnovanog.

8. G. O., koji u predmetnom sporu ima status zainteresirane osobe, u dostavljenom odgovoru na tužbu ističe da je tužitelj pravilno utvrđen obveznikom plaćanja komunalnog doprinosa za legaliziranu zgradu, budući da je isti u trenutku izvršnosti rješenja o izvedenom stanju (1. lipnja 2020.) bio upisan u zemljišnoj knjizi kao nositelj prava građenja na k.č.br. … k.o. Opatija. Stoga predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva kao neosnovanog.

9. U tijeku spora održana je rasprava na ročištu održanom 1. rujna 2022., u prisutnosti opunomoćenika tužitelja te opunomoćenice tuženika, a na temelju čl. 39. st. 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17, dalje: ZUS) u odsutnosti uredno pozvane zainteresirane osobe, čime se smatra da je strankama u smislu čl. 6. ZUS-a dana mogućnost očitovanja o svim zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koji su predmet ovog upravnog spora.

10. Radi ocjene zakonitosti pobijanog rješenja tuženika izvršen je uvid u dokumentaciju koja prileži spisu upravnog spora te dostavljenom spisu upravnog postupka.

11. Razmatrajući da sporna pitanja ovoga spora, sud smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan.

12. Predmet spora jest ocjena zakonitosti pobijanog rješenja tuženika, kojim je potvrđena zakonitost prvostupanjskog rješenja o komunalnom doprinosu (i rješenja o ispravku tog rješenja), a kojim je rješenjem tužitelju utvrđena obveza komunalnog doprinosa za zgradu izgrađenu na pravu građenja na kč. br. … k.o. O., u iznosu od ukupno 123.712,86 kn, a koja je zgrada (odnosno nezakonita rekonstrukcija ista) legalizirana rješenjem o izvedenom stanju KLASA: UP/I-361-03/12-12/158, URBROJ: 2170/1-03-06/10-20-29 od 27. travnja 2020. Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša Primorsko-goranske županije, Ispostava Opatija, koje je rješenje postalo izvršno 1. lipnja 2020.

13. Pritom je tužitelj utvrđen obveznikom plaćanja navedene javne obveze temeljem utvrđenja da je isti bio nositelj prava građenja na kojem je izgrađena predmetna zgrada u trenutku izvršnosti rješenja o izvedenom stanju, odnosno dostave tog rješenja prvostupanjskom tijelu te pokretanja postupka utvrđivanja komunalnog doprinosa.

14. Među strankama ovoga spora nije sporno:

- da tužitelj nije bio podnositelj zahtjeva za donošenje rješenja o izvedenom stanju,

- da tužitelj u vrijeme donošenja rješenja o izvedenom stanju nije bio stranka postupka legalizacije, niti upisan kao nositelj prava građenja ili vlasnik zemljišta na kojem se nalazi pravo građenja,

- da je tužitelj počev od dana 20. svibnja 2020. u zemljišnim knjigama za k.o. Opatiju upisan kao nositelj prava građenja na k.č.br. …, temeljem ugovora o kupoprodaji nekretnine – prava građenja sklopljenog sa stečajnom masom trgovačkog društva V. d.o.o. u stečaju od 19. svibnja 2020.

- da je rješenje o izvedenom stanju postalo izvršno 1. lipnja 2020.

15. Nastavno, nisu sporni ni podaci bitni za obračun komunalnog doprinosa, kao ni utvrđena visina obveze.

16. Među strankama je sporna osnovanost utvrđivanja upravo tužitelja obveznikom plaćanja navedene obveze komunalnog doprinosa, a s obzirom na tvrdnje tužitelja da nije bio investitor predmetne građevine niti sudjelovao u postupku legalizacije kao stranka, te da nije ni vlasnik zemljišta na kojem se nalazi pravo građenja, te da kao naknadni nositelj prava građenja na kojeg obveza s osnove komunalnog doprinosa nije prenijeta ugovorom ne može biti utvrđen obveznikom tog javnog davanja.

17. Odredbom čl. 22. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, („Narodne novine“ broj 86/12, 143/13, 65/17, 14/19, dalje: Zakon o postupanju) temeljem kojeg je donijeto citirano rješenje o izvedenom stanju, propisano je da je podnositelj zahtjeva, odnosno vlasnici zgrade za koju je doneseno rješenje o izvedenom stanju, osim za pomoćnu zgradu, dužan po izvršnosti tog rješenja platiti komunalni doprinos ili vodni doprinos u skladu s posebnim propisima ako ovim zakonom nije drukčije propisano (st. 1.). Nadležno upravno tijelo dužno je tijelima nadležnim za utvrđivanje komunalnog doprinosa i vodnog doprinosa dostaviti podatke potrebne za obračun iznosa tog doprinosa u roku od 15 dana od dana izvršnosti rješenja o izvedenom stanju (st. 4.).

18. Sukladno čl. 77. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“ br. 68/18, 110/18, 32/20, dalje: ZKG), komunalni doprinos plaća vlasnik zemljišta na kojem se gradi građevina ili se nalazi ozakonjena građevina, odnosno investitor ako je na njega pisanim ugovorom prenesena obveza plaćanja komunalnog doprinosa.

19. Odredbom čl. 280. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 94/17, 152/14, 81/15, dalje: ZV) propisano je da je pravo građenja ograničeno stvarno pravo na nečijem zemljištu koje ovlašćuje svoga nositelja da na površini toga zemljišta ili ispod nje ima vlastitu zgradu, a svagdašnji vlasnik tog zemljišta dužan je to trpjeti (st. 1.). Pravo građenja je u pravnom pogledu izjednačeno s nekretninom (st. 2.). Zgrada koja je izgrađena, ili koja bude izgrađena, na zemljištu koje je opterećeno pravom građenja pripadnost je toga prava, kao da je ono zemljište (st. 3.).

20. Sukladno čl. 281. st. 1. ZV-a, tko je nositelj prava građenja, taj je i vlasnik zgrade koja je pripadnost toga njegova prava.

21. Budući da je zgrada koja je legalizirana rješenjem o izvedenom stanju prema citiranom rješenju izgrađena na pravu građenja; a da je je tužitelj kako u vrijeme izvršnosti rješenja o izvedenom stanju tako i u trenutku donošenja rješenja o komunalnom doprinosu bio u zemljišnim knjigama upisan kao nositelj prava građenja, proizlazi da je tužitelj vlasnik predmetne zgrade (čl. 281. st. 1. ZV-a), te je kao takav pravilno utvrđen obveznikom plaćanja komunalnog doprinosa za istu (čl. 22. st. 1. Zakona o postupanju, čl. 77. ZKG-a).

22. Pritom nije relevantno to što tužitelj nije bio ujedno i podnositelj zahtjeva za ozakonjenje, budući da upravno tijelo koje donosi rješenje o komunalnom doprinosu sukladno citiranim odredbama može navedenu obvezu utvrditi i vlasniku zemljišta (pravo građenja je sukladno čl. 280. st. 2. ZV-a izjednačeno s nekretninom), odnosno vlasniku zgrade (tužitelj je sukladno čl. 280. st. 1. ZV-a kao nositelj prava građenja ujedno i vlasnik zgrade).

23. Preostali navodi tužitelja nisu od utjecaja na zakonitost pobijanog rješenja tuženika.

24. Slijedom navedenog, budući da je u sporu utvrđeno da je pobijano rješenje tuženika u cijelosti na zakonu osnovano, to je na temelju čl. 57. st. 1. ZUS-a valjalo odbiti tužbeni zahtjev te riješiti kao pod točkom I. izreke ove presude.

25. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 79 st. 4. ZUS-a, pa tužitelju, koji nije uspio u predmetnom upravnom sporu, ne pripada pravo na naknadu troškova spora (točka II. izreke).

U Rijeci 8. rujna 2022.

Sutkinja

Daria Pugel, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.