Republika Hrvatska
Županijski sud u Šibeniku
Gž-787/2022-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud , po sucu Maji Skorić, u pravnoj stvari tužitelja R. H., OIB …, zastupana po punomoćniku O. državnom odvjetništvu u S., protiv tuženika G. Z., OIB …, T. S. R. 1, Z., radi naknada štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Sisku pod brojem Pn- 82/2021-10 od dana 1. lipnja 2022. godine, dana 8. rujna 2022. godine,
r i j e š i o j e
I. Uvažava se djelomično žalba tužitelja, te se povodom te žalbe, a po službenoj dužnosti djelomično preinačava rješenje Općinskog suda u Sisku pod brojem Pn-82/2021-10 od dana 1. lipnja 2022. godine u točki II. izreke na način da se odbija zahtjev za naknadu parničnog troška tuženika u iznosu od 2.500,00 kuna / 331,81 eura[1] , dok se djelomično odbija žalba tužitelja kao neosnovana i u preostalom dijelu za dosuđeni iznos od 1.250,00 kuna / 165,90 eura[1] potvrđuje prvostupanjsko rješenje.
II. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana naknadi tužitelju parnični trošak žalbenog postupka u iznosu od 85,00 kuna / 11,29 eura[1] dok se odbija tužitelj sa preostalim zahtjevom za naknadu troška.
Obrazloženje
1.Prvostupanjskim rješenjem je utvrđeno da je tužba tužitelja povučena (točka I. izreke), te je naloženo tužitelju da tuženiku u roku od 15 dana nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 3.750,00 kuna (točka II. izreke).
2. Protiv tog rješenja u dijelu odluke o parničnom trošku pod točkom II. izreke, žalbu je podnio tužitelj, pobijajući ga zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje: ZPP) u vezi članka 158. stavak 1. ZPP, te sadržajno zbog pogrešne primjene materijalnog prava, sa prijedlogom da drugostupanjski sud uvaži žalbu, u pobijanom dijelu prvostupanjsko rješenje preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno, da se odluka o parničnom trošku ukine i predmet u tom dijelu vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, uz zahtjev za naknadu parničnog troška žalbenog postupka.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je djelomično osnovana.
5. Iz razloga pobijanog rješenja proizlazi:
- da je u predmetnom postupku tužitelj podnio tužbu radi naknade štete protiv tuženika T. M. koji je umro tijekom postupka,
- da je rješenjem Općinskog suda u Sisku od 3. ožujka 2021. godine, poslovni broj Pn-11/2021-2 utvrđen prekid postupka zbog smrti tuženika i da je po pravomoćnosti istog, rješenjem od 8. listopada 2021. godine, poslovni broj Pn- 11/2021-5 nastavljen postupak u ovoj pravnoj stvari te je pozvan G. Z. da preuzme postupak iza smrti tuženika, jer je utvrđeno da su se tijekom ostavinskog postupka nasljednici tuženika odrekli nasljedstva, slijedom čega je ostavinska imovina, a koja se sastojala od preplate po polici dopunskog zdravstvenog osiguranja te novčanih sredstava u HPB d.d., uručena G. Z., sada pravnom slijedniku tuženika (pravomoćno rješenje javnog bilježnika Ž. M. pod brojem O-3304/2020, UPP-OS-7/2021 od dana 9. ožujka 2021. godine, list broj 103-104 spisa),
- da je tužitelj podneskom koji je dostavljen sudu dana 27. svibnja 2022. godine, povukao tužbu u ovoj pravnoj stvari, te predložio da svaka stranka snosi svoj trošak ovog postupka, a tuženik, G. Z., je podneskom od 31. svibnja 2022. godine pristao na povlačenje tužbe, ujedno protiveći se prijedlogu da svaka stranka snosi svoj trošak ovog postupka,uz zahtjev za naknadu parničnog troška,
- da je prvostupanjski sud odluku o parničnom trošku donio pozivom na odredbu članka 158. stavak 1. u vezi sa člankom 164. ZPP, navodeći da je trošak odmjeren u skladu sa vrijednošću predmeta spora i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22, dalje: Tarifa), kao i članka 6. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19, dalje: ZN).
6. Slijedom navedenog kako je tuženik Grad Zagreb preuzeo postupak nakon smrti prijašnjeg tuženika T. M. (jer se kao tuženik deklarirao u podnesku od 31. svibnja 2022. godine), za zaključiti je da G. Z. kao pravni slijednik prijašnjeg tuženika odgovara za njegove dugove, ali stupa i u poziciju istog s obzirom na prava koja bi prijašnji tuženik imao u ovom postupku, pa tako i pravo na naknadu parničnog troška u situaciji propisanoj odredbom članka 158. ZPP kada je tužitelj povukao tužbu premda prijašnji tuženik, a niti njegov pravni slijednik u ovom postupku, nisu udovoljili zahtjevu tužbe.
7. Kako do povlačenja tužbe nije došlo niti zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku, jer smrt stranke i preuzimanje postupka od strane G. Z. (koji ex lege ima jednak položaj kao nasljednik sukladno članku 6. ZN po osnovi preuzimanja ošasne imovine, koje se u ostavinskom postupku ne može odreći) nije takav razlog u smislu članka 158. stavak 2. ZPP, pravilno je prvostupanjski sud u odnosu na trošak sastav prijedloga za povrat u prijašnje stanje primijenio odredbu članka 158. stavak 1. ZPP.
8. Suprotno stanovištu žalbe, nije bilo uvjeta za primjenu odredbe članka 158. stavak 2. ZPP u odnosu na trošak sastava prijedloga za povrat u prijašnje stanje zbog propuštanja roka za davanje odgovora na tužbu u iznosu od 1.250,00 kuna (Tbr. 8. točka 2. Tarife, a koji trošak tužitelj pripisuje krivnji tuženika, budući da je prema podacima spisa, prijedlog za povrat u prijašnje stanje usvojen i prethodno donesena presuda zbog ogluhe od dana 12. svibnja 2020. godine pod brojem Pn- 99/2019-5 ukinuta, što bi upućivalo na opravdane razloge iz članka 117. ZPP, te je tužitelj takvu odluku mogao pobijati u žalbi protiv odluke o glavnoj stvari, koja nije donesena upravo iz razloga jer je tužitelj povukao tužbu.
9. U odnosu na dosuđeni trošak sudske pristojbe prijedloga za povrat u prijašnje stanje u iznosu od 2.500,00 kuna, niti iz prijedloga za povrat u prijašnje stanje, a niti iz podneska tuženika od dana 31. svibnja 2022. godine ne proizlazi da je zahtjev u tom dijelu postavljen određeno (članak 164. stavak 1. i 2. ZPP), slijedom čega je povodom žalbe tužitelja, a vodeći računa o pravilnoj primjeni materijalnog prava (u postupku pokrenutom 1. kolovoza 2019. godine), žalbu tužitelja trebalo djelomično uvažiti, te u tom dijelu odluku o trošku pod točkom II. izreke prvostupanjskog rješenja preinačiti i za iznos od 2.500,00 kuna odbiti zahtjev tuženika za naknadu troška (članak 380. točka 3. ZPP), a u preostalom dijelu, za iznos od 1.250,00 kuna, žalbu tužitelja trebalo je djelomično odbiti i potvrditi prvostupanjsku odluku (članak 380. točka 2. ZPP).
10. Konačno, u odnosu na prigovor da je trošak nastao za vrijeme života tuženika T. M., treba imati u vidu da je tuženik G. Z., kao preuzimatelj ošasne imovne i nasljednik, te preuzimatelj predmetnog postupka, legitimiran i na potraživanje naknade parničnog troška, budući da to pravo proizlazi iz prava prijašnjeg tuženika u čiju je procesnu poziciju stupio, a čiji su se nasljednici po zakonu – pravni slijednici po srodstvu, odrekli nasljedstva.
11. Kod uspjeha tužitelja u ovom žalbenom postupku sa 67%, te tuženika sa 33%, sukladno odredbi članka 154. stavak 2. ZPP, konačan uspjeh tužitelja iznosi 34%, pa je kod vrijednosti ožalbenog dijela od 3.750,00 kuna, tužitelju sukladno odredbi članka 10. stavak 5. Tarife trebalo priznati trošak u iznosu od 85,00 kuna, te ga odbiti sa preostalim zahtjevom za naknadu troška.
12. U dijelu pod točkom I. izreke, u kojem nije pobijano žalbom, prvostupanjsko rješenje ostalo je neizmjenjeno.
U Šibeniku, 8. rujna 2022. godine
S U D A C
Maja Skorić v.r.