Poslovni broj: 21. Pr-277/2021-9

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Saši Rešetaru, kao sucu pojedincu, na prijedlog više sudske savjetnice Lee Pihler, u pravnoj stvari tužiteljice T.P. iz O., OIB: ..., zastupane po punomoćniku T.F., odvjetniku iz O., protiv tuženika Gimnazije iz O., OIB: ..., radi isplate razlike plaće, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 8. rujna 2022. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice, T.F., odvjetnika iz O. i punomoćnice tuženika Ž.H., tajnice škole, a objave 8. rujna 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Gimnaziji iz O., OIB: ..., isplatiti tužiteljici T.P. iz O., OIB: ..., bruto iznos od 8.440,42 kn/1.120,24 eur[1] (slovima:osamtisućačetiri stočetrdesetkunačetrdesetdvijelipe/tisućustodvadeseteuradvadesetčetiricenta), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznose kako slijedi:

- na iznos od 588,86 kn od 16. siječnja 2016. do isplate;

- na iznos od 591,14 kn od 16. veljače 2016. do isplate;

- na iznos od 558,51 kn od 16. ožujka 2016. do isplate;

- na iznos od 605,83 kn od 16. travnja 2016. do isplate;

- na iznos od 572,98 kn od 16. svibnja 2016. do isplate;

- na iznos od 594,06 kn od 16. lipnja 2016. do isplate;

- na iznos od 580,25 kn od 16. srpnja 2016. do isplate;

- na iznos od 586,58 kn od 16. kolovoza 2016. do isplate;

- na iznos od 583,17 kn od 16. rujna 2016. do isplate;

- na iznos od 684,54 kn od 16. listopada 2016. do isplate;

- na iznos od 634,26 kn od 16. studenog 2016. do isplate;

- na iznos od 618,51 kn od 16. prosinca 2016. do isplate;

- na iznos od 624,65 kn od 16. siječnja 2017. do isplate;

- na iznos od 617,08 kn od 16. veljače 2017. do isplate;

izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.812,50 kn/373,28 eur (slovima:dvijetisućeosamstodvanaestkunapedeset lipa/tristosedamdesettrieuradvadesetosamcenta) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude prvog stupnja 8. rujna 2022. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi podnesenoj putem punomoćnika kao radnik potražuje od tuženika kao poslodavca isplatu razlike plaće za razdoblje od prosinca 2015. do siječnja 2017. temeljem odredaba Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. Tužiteljica je u utuženom razdoblju bila zaposlena kod tuženika, a tuženik kao poslodavac predstavlja javnu službu. Tuženik je tužiteljici obračunavao sve plaće u utuženom razdoblju s osnovicom od 5.108,84 kn, osim plaće za siječanj 2017. s osnovicom od 5.211,02 kn, umjesto s osnovicom od 5.415,37 kn. Slijedom navedenog, tuženik je obračunom plaće s nižom osnovicom pogrešno obračunao svaki element plaće za rad za utuženo razdoblje, pa je ukupan dug tuženika prema tužiteljici s osnove razlike plaće 8.440,42 kn bruto za sve plaće u utuženom razdoblju uvećano za zakonske zatezne kamate za svaki mjesečni iznos neisplaćene plaće, izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ne spori da je tužiteljica zaposlena kod tuženika temeljem ugovora o radu. Na ročištu 8. rujna 2022. tuženik nije osporavao ni visinu tužbenog zahtjeva. Smatra da je pogrešno da bi 13. svibnja 2009. sklopljen Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama te 26. listopada 2011. sklopljene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, bili sklopljeni kao dodaci, izmjene i dopune u odnosu na Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti. Osporava pravnu valjanost Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., budući da nisu potpisane od strane svih koji su sklopili početni Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenoga 2006. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. je parafirao, ali nije i potpisao jedan potpisnik Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama i Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama - Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske. Prigovara i pravnoj naravi i valjanosti Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenoga 2006., Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. i Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. kao kolektivnog ugovora, obzirom da za njih nikad, prema proceduri iz Zakona o radu, nije sporazumno uspostavljen ili ustanovljen (ugovoren) Odbor sindikata za kolektivne pregovore, odnosno on nije imenovan po Gospodarsko-socijalnom vijeću. Osim toga, smatra da se u pogledu sadržaja Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006., Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. i Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. ne može govoriti o kolektivnom ugovoru, jer isti sadržajno ne utvrđuju konkretna prava zaposlenih koja bi se pozivom na iste mogla primijeniti. Osporava i primjenu osnovice od 5.415,37 kn za utuženo razdoblje, navodeći da je sve do donošenja Odluke Vlade Republike Hrvatske o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama od 29. prosinca 2016. bila utvrđena osnovica za obračun plaće u visini od 5.108,84 kn bruto, kao i da nisu ispunjeni uvjeti iz čl. III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama za povećanje osnovice. Napominje i da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. imaju ugovoreno vremensko važenje od pet godina, čije je trajanje isteklo 25. listopada 2016. Ističe i prigovor zastare za sva potraživanja. Slijedom navedenog, tuženik tužbu i tužbeni zahtjev smatra u cijelosti neosnovanima.

3. U podnesku od 4. veljače 2022. tužiteljica navodi su prigovori tuženika neosnovani, da izmjene kolektivnog ugovora ne moraju nužno biti potpisane od svih izvornih potpisnika kolektivnog ugovora, da su neosnovani navodi tuženika o nezakonito provedenim kolektivnim pregovorima, jer su se Sporazum o osnovici iz 2006., Dodatak Sporazumu iz 2009. i Izmjene Dodatka Sporazumu iz 2011. neprekidno primjenjivali od kraja 2006. do početka 2017. te su ih kao takve prihvatili i Vlada Republike Hrvatske i svi sindikati javnih službi. U odnosu na tuženikov prigovor da gore navedeni akti nemaju pravnu narav kolektivnog ugovora, tužiteljica navodi da su Kolektivni ugovori zaključeni u razdoblju od 2007. do 2012. sami izričito utvrdili primjenu Dodatka Sporazumu i svih njegovih izmjena i dopuna po pitanju visine plaće u javnim službama. Tužiteljica navodi i da nisu osnovani prigovori tuženika o tome da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti iz čl. III Izmjena Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011., dok u odnosu na priloženu sudsku praksu od strane tuženika navodi da se ne radi o pravno obvezujućim mišljenjima.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u obračun razlike plaće, ugovor o radu, Procjenu tromjesečnog bruto domaćeg proizvoda za drugo, treće i četvrto tromjesečje 2015., Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009., Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., Arbitražnu odluku od 7. prosinca 2011., Podatke o stopama rasta bruto domaćeg proizvoda, Priopćenje za javnost Državnog zavoda za statistiku od 28. kolovoza 2015. i 27. studenog 2015. i 20. listopada 2016., Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 28. prosinca 2012., Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006.

5. Sud nije izvršio uvid u sudske odluke i Zaključke sa sastanka od 8. prosinca 2016. s profesorima pravnih fakulteta u Republici Hrvatskoj na temu Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama, koje je u spis dostavio tuženik, koji se nalaze u e-spisu, jer se ne radi o pravno obvezujućim aktima.

6. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, ocjenjujući svaki dokaz posebno i u međusobnoj vezi, sud nalazi tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti osnovanim.

7. Naime, nesporno je da je tužiteljica bila zaposlenica tuženika u utuženom razdoblju, da tuženik kao poslodavac predstavlja javnu službu, da je tuženik obračunavao plaću tužiteljici po osnovici od 5.108,84 kn bruto za razdoblje od prosinca 2015. do prosinca 2016. i po osnovici od 5.211,02 kn bruto za siječanj 2017. Nije sporan ni izračun manje isplaćenih plaća u utuženom razdoblju u iznosu od ukupno 8.440,42 kn bruto.

8. Sporna je pravna valjanost Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., te da li se u pogledu sadržaja Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006., Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. i Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. može govoriti o kolektivnom ugovoru, kao i da li tužiteljica ima pravo na obračun plaće po osnovici od 5.415,37 kn bruto za cijelo utuženo razdoblje.

9. Odlučujući o zahtjevu tužiteljice, sud nalazi da je Sporazumom o dodacima na plaću u obrazovanju od 25. studenoga 2006. određeno kako će se u svrhu reguliranja zaostajanja plaća u sustavu obrazovanja i znanosti, prilikom obračunavanja plaće, uz povećanje osnovice utvrđene u čl. 2. tog Sporazuma, osnovna plaća uvećati dodacima za povećanje obujma i složenosti posla kako slijedi: 2% od 1. kolovoza 2007., 2,1%; od 1. srpnja 2008., 2,2%; od 1. srpnja 2009., 2,2%; od 1. srpnja 2010., 2,2%; od 1. srpnja 2011. i 2,3% i od 1. srpnja 2012. Uvećanja se obračunavaju na način da se ugovoreni dodaci za svaku godinu obračunavaju na već uračunati dodatak iz prethodne godine.

10. Odredbom čl. 9. st. 3. Zakona o radu (NN 93/14 - u nastavku teksta ZR) propisano je da će se za radnika primijeniti najpovoljnije pravo, ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, osim ako Zakonom o radu ili drugim zakonom nije drugačije određeno.

11. Vlada Republike Hrvatske i Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara - medicinskih tehničara i Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi sklopili 23. studenog 2006. Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama kojim su ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama za 2007., 2008. i 2009., povećava za 6% u odnosu na osnovicu za izračun plaće koja se primjenjivala u prethodnoj godini, a da se primjenjuje od 1. siječnja svake godine.

12. Vlada Republike Hrvatske i gore navedeni sindikati javnih službi sklopili su 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama. U čl. II utvrđeno je da se danom potpisa ovog Sporazuma primjenjuje osnovica za izračun plaća za javne službenike i namještenike iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto. U čl. III ugovoreno je da će u trenutku kad službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto.

13. Nadalje, Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi sklopili su 26. listopada 2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, te je izmijenjen čl. III, kojim je sada određeno da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i da će se primjenjivati iza toga do prve sljedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama. Članak XI je također izmijenjen, te je utvrđeno da se dodatak Sporazumu i ove Izmjene i dopune smatraju ugovorom na određeno vrijeme u trajanju od pet godina s time da se ugovorne strane obvezuju u dobroj vjeri pristupiti produljenju roka trajanja ovih izmjena i dopuna za godinu dana u slučaju da u razdoblju od potpisivanja ovih izmjena i dopuna zaključno do kraja 2016. bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a manji od tri posto. 14. Neosnovano tuženik osporava primjenu i pravnu valjanost Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., navodeći da nisu potpisane od strane svih koji su sklopili početni Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenoga 2006. Iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revr-408/12 i odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske br. U-III/3535/12 proizlazi da izmjene kolektivnog ugovora ne moraju biti potpisane od svih izvornih potpisnika kolektivnog ugovora, kao i da pojedini sindikati ne smiju biti protivno zakonu isključeni iz kolektivnog pregovaranja i sklapanja kolektivnog ugovora. Stoga, okolnost da je Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama potpisan od strane osam potpisnika, a Izmjene i dopune od strane sedam, ne utječe na pravnu valjanost. Tuženik tijekom postupka nije dokazao da bi Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske bio protuzakonito isključen iz pregovaranja, jer je taj sindikat parafirao Izmjene Dodatka Sporazumu, što znači da je ravnopravno s ostalim sindikatima sudjelovao u pregovorima. Osim toga, tuženik ničim nije dokazao niti da je prilikom donošenja navedenih akata povrijeđena procedura iz Zakona o radu, da nije sporazumno uspostavljen Odbor sindikata za kolektivne pregovore, odnosno da nije imenovan po Gospodarsko-socijalnom vijeću.

15. Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2011. usvojen je sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.

16. Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 28. prosinca 2012. ne odnosi se na povrat osnovice, odnosno na čl. III Izmjena i dopuna, kojim je određena visina osnovice od 5.415,37 kn bruto.

17. U čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama (NN 39/09, 124/09) propisano je da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada Republike Hrvatske posebnom odlukom. Odredbom čl. 3. istog zakona propisano je da se do utvrđivanja nove osnovice plaće u javnim službama na temelju čl. 2. ovog zakona primjenjuje osnovica plaće u javnim službama utvrđena Dodatkom Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, sklopljenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi 13. svibnja 2009.

18. Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi zaključili su 31. srpnja 2007. Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (NN 84/07). Odredbom čl. 49. st. 2. propisano je da osnovnu plaću zaposlenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, a odredbom čl. 49. st. 4. propisano je da su Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006. i svi sporazumi koji iz njega proističu sastavni dio ovog kolektivnog ugovora. Odredbom čl. 50. st. 1. propisano je da se plaća isplaćuje jednom mjesečno za prethodni mjesec, s tim da razmak između dviju isplata ne smije biti dulji od 30 dana.

19. Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi zaključili su 4. listopada 2010. Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (NN 115/10). Odredbom čl. 51. st. 2. propisano je da osnovnu plaću zaposlenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, a odredbom čl. 51. st. 4. propisano je da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima. Odredbom čl. 52. st. 1. propisano je da se plaća isplaćuje jednom mjesečno za prethodni mjesec, s tim da razmak između dviju isplata ne smije biti dulji od 30 dana.

20. Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi zaključili su 12. prosinca 2012. Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12). Odredbom čl. 51. st. 2. ponovno je propisano je da osnovnu plaću zaposlenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, a odredbom čl. 51. st. 4. propisano je da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima. Odredbom čl. 52. st. 1. propisano je da se plaća isplaćuje jednom mjesečno za prethodni mjesec, s tim da razmak između dviju isplata ne smije biti dulji od 30 dana.

21. Kako je odredbom čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12) propisano da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima, neosnovan je prigovor tuženika da se u pogledu sadržaja Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006., Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. i Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. ne može govoriti o kolektivnom ugovoru.

22. Odlukom Vlade Republike Hrvatske od 29. prosinca 2016. (NN 123/16) određeno je da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u visini od 5.211,02 kn bruto i primjenjuje od 1. siječnja 2017., počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017. koja će biti isplaćena u mjesecu veljači 2017.

23. Prema čl. 192. st. 1. ZR-a kolektivnim ugovorom uređuju se prava i obveze stranaka koje su sklopile taj ugovor, a može sadržavati i pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnih odnosa, pitanja socijalnog osiguranja te druga pitanja iz radnog odnosa ili u vezi s radnim odnosom. Odredbom čl. 199. st. 1. ZR-a propisano je da se nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor, odnosno tri mjeseca od isteka otkaznog roka.

24. Iz priopćenja za javnost Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske od 28. kolovoza 2015. proizlazi da je bruto domaći proizvod realno veći za 1,2% u drugom tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014. Iz priopćenja od 27. studenog 2015. proizlazi da je bruto domaći proizvod realno veći za 2,8% u trećem tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014.

25. Iz Procjene tromjesečnog bruto domaćeg proizvoda za drugo i treće tromjesečje 2015. vidljivo je da je bruto domaći proizvod realno veći za 1,2% u drugom tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014., te da je bruto domaći proizvod realno veći za 2,8% u trećem tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014.

26. Prema odredbi čl. 45. st. 1., 2., 4. i 5. u vezi s čl. 14. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14, 143/14) i čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 9/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 157/14) plaćanje poreza i prireza dospijeva s isplatom primitka od nesamostalnog rada.

27. Kako je prema podacima Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske utvrđeno da je u utuženom razdoblju došlo do rasta BDP-a za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine prosječno dva ili više posto, odnosno da je bruto domaći proizvod bio veći za 1,2% u drugom tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014., te da je bruto domaći proizvod bio veći za 2,8% u trećem tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014., što daje aritmetičku sredinu od 2%, a imajući u vidu da su podaci za treće tromjesečje od 27. studenog 2015., sud nalazi da su se već tada ispunili uvjeti za primjenu čl. III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, kojima je određeno da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja), odnosno za primjenu više osnovice od 5.415,37 kn bruto u odnosu na osnovicu od 5.108,84 kn bruto temeljem koje je tužiteljici isplaćena plaća u razdoblju od prosinca 2015. do prosinca 2016., kao i u odnosu na osnovicu od 5.211,02 kn bruto temeljem koje je tužiteljici isplaćena plaća za siječanj 2017.

28. Stoga nije osnovan prigovor tuženika da tužiteljici ne pripada povećana osnovica od 5.415,37 kn bruto za utuženo razdoblje, te da nisu ispunjeni uvjeti iz čl. III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama.

29. U odnosu na prigovor tuženika da tužiteljici ne pripada plaća po povećanoj osnovici za cijelo utuženo razdoblje, već samo do 25. listopada 2016., sud nalazi da se konkretnom slučaju primjenjuju pravila o produženoj primjeni kolektivnog ugovora sukladno čl. 199. st. 1. ZR-a.

30. Naime, prema Izmjenama i dopunama Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., koje su sastavni dio kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama, osnovica za obračun plaća u javnim službama od 5.415,37 kn bruto primjenjivati će se do prve sljedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama, pri čemu se dodatak Sporazumu i ove Izmjene i dopune smatraju ugovorom na određeno vrijeme u trajanju od pet godina, odnosno do 26. listopada 2016., a kako je odredbom čl. 199. st. 1. ZR-a propisano da se nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor, odnosno tri mjeseca od isteka otkaznog roka, očito je da je primjena osnovice produljena do 26. siječnja 2017.

31. Nije osnovan prigovor tuženika da je nastupila zastara za sva potraživanja, jer je najstarije utuženo potraživanje za prosinac 2015. dospjelo 16. siječnja 2016., a kako je tužba podnesena 28. prosinca 2020., evidentno je da nije protekao zastarni rok od pet godina sukladno čl. 139. ZR-a.

32. Obzirom na navedeno, sud smatra da tužiteljici pripada ukupan iznos od 8.440,42 kn bruto (čl. 433. a st. 1. Zakona o parničnom postupku - NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 - u nastavku teksta ZPP) za razdoblje od prosinca 2015. do siječnja 2017. s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 - u nastavku teksta ZOO) tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate izuzev zakonskih zateznih kamata na porez na dohodak i prirez poreza na dohodak, koji čine sastavne dijelove bruto plaće, a koji dospijevaju tek s isplatom.

33. Odluka o trošku postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, budući da je tužiteljica u cijelosti uspjela u sporu, a odnosi se na trošak zastupanja tužiteljice putem odvjetnika. Tužiteljici je kao opravdan priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 750,00 kn sukladno Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 - u nastavku teksta Tarifa), trošak sastava obrazloženog podneska od 4. veljače 2022. kojim odgovara na navode odgovora na tužbu u iznosu od 750,00 kn (Tbr. 8. t. 1. Tarife) i trošak zastupanja na ročištu 8. rujna 2022. u iznosu od 750,00 kn (Tbr. 9. t. 1. Tarife), što je ukupno 2.250,00 kn, što uvećano za 25% PDV-a u iznosu od 562,50 kn, sveukupno iznosi 2.812,50 kn, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja, odnosno od 8. rujna 2022. do isplate po stopi sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a. O zahtjevu tužiteljice za naknadu troška zastupanja na ročištu za objavu presude, odlučiti će se posebnim rješenjem, nakon održanog ročišta, budući da je sukladno čl. 335. st. 8. ZPP-a do ročišta za objavu presude potrebno izraditi i samu presudu i uručiti ovjereni prijepis stranci koja je pristupila.

34. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

Osijek, 8. rujna 2022.

Sudac

Saša Rešetar, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka. Žalba se podnosi pisanim putem, putem ovog suda, nadležnom županijskom sudu. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a.

Dostaviti:

1. tužiteljici putem punomoćnika

2. tuženiku

Nakon pravomoćnosti:

3. Poreznoj upravi