REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
Rijeka, Erazma Barčića 5
Poslovni broj: 2 Us I-452/2022-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarke Sofije Germovšek, u upravnom sporu tužiteljice A. F., protiv tuženika Višega službeničkog suda, Zagreb, Maksimirska 63, radi teške povrede službene dužnosti, 8. rujna 2022.,
p r e s u d i o j e
I. Poništava se rješenje Višega službeničkog suda, KLASA: UP/II-114- 02/2201/19, URBROJ: 514-31-22-02 od 2. ožujka 2022. u dijelu kojim je odbijena žalba tužiteljice protiv točke IV. rješenja Službeničkog suda u Primorsko-goranskoj županiji, KLASA: UP/I-114-03/20-01/3, URBROJ: 2170/1-16-21-77 od 28. prosinca 2021. godine.
II. Poništava se točka IV. rješenja Službeničkog suda u Primorsko- goranskoj županiji, KLASA: UP/I-114-03/20-01/3, URBROJ: 2170/1-16-21-77 od 28. prosinca 2021. godine.
III. Nalaže se Primorsko-goranskoj županiji da tužiteljici A. F. nadoknadi troškove upravnog postupka u iznosu od 3.125,00 (tri tisuće stotinu dvadeset pet) kuna / 414,76 eura (četiri stotine četrnaest eura i sedamdeset šest centi)[1] , PDV uključen, u roku od 60 dana od dostave pravomoćne odluke o troškovima upravnog postupka. Ako Primorsko-goranska županija u navedenom roku tužiteljici ne nadoknadi troškove upravnog postupka, tužiteljici pripadaju i zakonske zatezne kamate, od dana izvršnosti točke III. izreke ove presude.
IV. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja dijela rješenja Višega službeničkog suda, KLASA: UP/II-114-02/22-01/19, URBROJ: 514-31-22-02 od 2. ožujka 2022. u dijelu kojim je odbijena žalba tužiteljice izjavljena protiv točaka II. i III. rješenja Službeničkog suda u Primorsko-goranskoj županiji, KLASA: UP/I-114- 03/20-01/3, URBROJ: 2170/1-16-21-77 od 28. prosinca 2021. godine.
V. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja točaka II. i III. rješenja Službeničkog suda u Primorsko-goranskoj županiji, KLASA: UP/I-114-03/20-01/3, URBROJ: 2170/116-21-77 od 28. prosinca 2021. godine.
VI. Odbija se tužbeni zahtjev radi nalaganja Primorsko-goranskoj županiji da tužiteljici A. F. vrati ustegnuti dio plaće u iznosu od 904,90 kuna (devetsto četiri kune i devedeset lipa).
VII. Odbija se tužbeni zahtjev radi naknade troškova upravnog postupka u preostalom iznosu od 3.125,00 (tri tisuće stotinu dvadeset pet) kuna.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Službeničkog suda u Primorsko-goranskoj županiji, KLASA: UP/I-114-03/20-01/3, URBROJ: 2170/1-16-21-77 od 28. prosinca 2021., donesenim u ponovnom postupku, zbog nenadležnosti je odbačen zahtjev za pokretanje postupka protiv tužiteljice zbog teških povreda službene dužnosti činjenično opisanih u točki I. zahtjeva za pokretanje postupka zbog teške povrede službene dužnosti (t. I. izreke). Oneroznim dijelom rješenja utvrđeno je da je tužiteljica počinila tešku povredu službene dužnosti iz članka 46. točke 1. Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi ("Narodne novine", broj 86/08, 61/11, 4/18, 96/18 i 112/19, u nastavku teksta: ZSN)
- neizvršavanje, nesavjesno, nepravodobno ili nemarno izvršavanje službeničkih obveza (t. II.), zbog čega je tužiteljici izrečena novčana kazna na vrijeme od dva mjeseca, u mjesečnom iznosu od 5% ukupne plaće isplaćene u mjesecu u kojem je kazna izrečena (t. III.). Ujedno je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova za zastupanje u prvostupanjskom postupku (t. IV.). Činjenično, počinjenje disciplinske povrede utvrđeno je, u bitnome, zbog toga što tužiteljica, u svojstvu službenice Primorsko - goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Odsjeka za imovinskopravne poslove (u nastavku teksta: Odsjek), preuzete iz Ureda državne uprave u Primorsko-goranskoj županiji, raspoređene na radno mjesto viša stručna suradnica za imovinsko-pravne poslove, u razdoblju od 1. siječnja 2020. do 31. ožujka 2020. nije riješila niti jedan upravni predmet, riješivši samo jedan neupravni predmet manje složenosti.
2. Tuženik je rješenjem, KLASA: UP/II-114-02/22-01/19, URBROJ: 514- 31-22-02 od 2. ožujka 2022. odbio žalbu tužiteljice izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja.
3. Tužiteljica osporava zakonitost tuženikove odluke u oneroznom dijelu te odluke i tvrdi, u bitnome, sljedeće. U upravnom postupku pogrešno su utvrđene odlučne činjenice što se tiču zdravstvenog stanja tužiteljice, organizacije rada Odsjeka, odnosa tužiteljice prema radu za vrijeme i nakon relevantnog razdoblja, te postupanja voditeljice Odsjeka K. M., što tužiteljica dodatno elaborira. Zastupanje tužiteljice po opunomoćeniku odvjetniku u upravnom postupku bilo je ne samo potrebno, već i nužno. Zahtjev kojim je pokrenut disciplinski postupak usvojen je tek u neznatnom dijelu, pa tužiteljici pripada naknada troškova upravnog (disciplinskog) postupka. Na raspravi dodatno ukazuje na posljedice osporavanih odluka (nemogućnost napredovanja i godišnje ocjenjivanje), na nalaz sistematskog liječničkog pregleda, na godišnje izvješće prvostupanjskog tijela za 2021. (smatrajući da ne pripada u „društvo“ ostalih službenika protiv kojih je vođen disciplinski postupak), te na ustavnu tužbu koju je podnijela u predmetu godišnjeg ocjenjivanja. Tužiteljica predlaže da Sud poništi drugostupanjsko rješenje u dijelu kojim su potvrđene točke II., III. i IV. prvostupanjskog rješenja, da poništi točke II., III. i IV. prvostupanjskog rješenja, te da sam riješi stvar oslobođenjem tužiteljice od disciplinske odgovornosti, uz povrat iznosa plaće ustegnutog tužiteljici u izvršenju osporavane odluke tuženika (u ukupnom iznosu od 904,90 kn), te uz dosuđenje tužiteljici troškova upravnog postupka u iznosu od 6.250,00 kuna.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda osporenog rješenja, te predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.
5. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje i u spisu ovoga upravnog spora. Raspravnim rješenjem odbijeni su daljnji dokazni prijedlozi tužiteljice, zbog razloga iznesenih u tom rješenju, kao i razloga koji proizlaze iz nastavka ovog obrazloženja.
6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je, nakon rasprave provedene 7. rujna 2022. u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.
7. Neizvršavanje, nesavjesno, nepravodobno ili nemarno izvršavanje službeničkih obveza predstavlja tešku povredu službene dužnosti (46. t. 1. ZSN-a).
8. Novčana kazna na vrijeme od jednog do šest mjeseci, u mjesečnom iznosu do 20% ukupne plaće isplaćene u mjesecu u kojem je kazna izrečena među kaznama je propisanima za teške povrede službene dužnosti (čl. 65. st. 1. t. 1. ZSN-a).
9. Sud ne nalazi da je u upravnome (disciplinskom) postupku došlo do povrede zakona na štetu tužiteljice u pogledu merituma disciplinske odgovornosti i izbora kazne izrečene tužiteljici. Prvostupanjsko tijelo sveobuhvatno je i utemeljeno odgovorilo na tužiteljičine prigovore u pogledu zdravstvenog stanja tužiteljice, organizacije rada Odsjeka, odnosa tužiteljice prema radu za vrijeme i nakon relevantnog razdoblja, (ne)prihvaćanja dokaznih prijedloga i drugih pitanja. Sud je suglasan s razlozima koje je prvostupanjsko tijelo pritom iznijelo, koji razlozi su tužiteljici poznati. Usto, Sud naglašava da se službenik, kada u tromjesečnom razdoblju, u kojem je radio 60% vremena, ne riješi ni jedan upravni predmet, ne može uvjerljivo i osnovano pozivati na razloge na koje se pozvala tužiteljica. Nadoknađivanje broja riješenih predmeta u preostalom dijelu godine ne utječe na sâmo (ne)ostvarivanje bitnih obilježja navedene teške povrede službene dužnosti, pa ne utječe ni na (ne)postojanje disciplinske odgovornosti. Pri tome je na umu potrebno imati i učinak takve radne neaktivnosti u određenom razdoblju na ažurnost rješavanja predmeta, ali i na stanje u radnom kolektivu u kojem drugi službenici uredno izvršavaju svoje dužnosti. Istodobno, kasnije nadoknađivanje broja riješenih predmeta može utjecati na izbor kazne. Prvostupanjsko tijelo pravilno je rečenu činjenicu tretiralo kao olakotnu okolnosti pri određivanju kazne. Što se tiče učinaka disciplinske kazne na primjenu drugih službeničkopravnih instituta, riječ je o zakonom propisanim učincima. Uzgredno, učinak na godišnje ocjenjivanje je jednokratan, dok je na nemogućnost napredovanja taj učinak neizravan (čl. 102. t. c) ZSN-a), povezan s jednim godišnjim ocjenjivanjem, a napredovanje ionako nije subjektivno pravo službenika, čak ni kada službenik ispunjava pretpostavke propisane za napredovanje. Na koncu, na rješavanje ovog spora ne utječe činjenica podnošenja ustavne tužbe u predmetu godišnjeg ocjenjivanja službenice, niti za koje su povrede službene dužnosti terećeni ostali službenici navedeni u godišnjem izvješću prvostupanjskog tijela.
10. U ovome je sporu Sud utvrdio i sljedeće:
10.1. u prvostupanjskom stadiju disciplinskog postupka provedeno je potrebno dokazivanje, uz mogućnost sudjelovanja tužiteljice u postupku;
10.2. prvostupanjsko tijelo detaljno je, cjelovito i koherentno ocijenilo izvedene dokaze, pri čemu ovaj Sud ne nalazi da je pri ocjeni njihove uvjerljivosti to tijelo postupilo očito nerazložno, niti protivno načelu samostalnosti i slobodne ocjene dokaza (čl. 9. Zakona o općem upravnom postupku, „Narodne novine“, broj 47/09 110/21, u nastavku teksta: ZUP);
10.3. drugostupanjsko tijelo valjano je odgovorilo na žalbene prigovore tužiteljice;
10.4. obrazloženja osporavanih rješenja udovoljavaju kriterijima relevantnosti i dostatnosti;
10.5. odluke disciplinskih tijela temelje se na zakonito i pravilno provedenom postupku, u skladu sa odredbama ZSN-a i ZUP-a, u kojem postupku je tužiteljica imala mogućnost sudjelovati i u kojem je kvalificirano zastupana od strane branitelja odvjetnika;
10.6. nedvojbeno je da je činjenični opis djela sadržan u točki II. izreke prvostupanjskog rješenja obuhvaćen bitnim obilježjima teške povrede službene dužnosti iz članka 46. točke 1. ZSN-a.
11. Za odluke disciplinskih tijela postojala je valjana pravna osnova, kao i legitiman cilj. U tom pogledu disciplinska tijela nisu učinila očitu pogrešku u prosudbi, pogrešno procijenila postojanje nekog važnog čimbenika, niti propustila razmotriti sve relevantne čimbenike, niti su propustila uzeti u obzir sve činjenične i pravne elemente koji su objektivno mjerodavni za donošenje odluke te su u obzir uzela sve važne aspekte razmatranog slučaja koji su mogli utjecati na konačnu odluku javnopravnih tijela.
12. Izbor disciplinske kazne podliježe slobodnoj (diskrecijskoj) ocjeni nadležnih javnopravnih (disciplinskih) tijela, kao obliku slabije vezanosti javnopravnog tijela pravnom normom, u okviru zakonom dane ovlasti i sukladno svrsi radi koje je ovlast dana (čl. 5. st. 2. ZUP-a), dok je upravnosudski nadzor zakonitosti pojedinačne odluke donesene primjenom slobodne ocjene ograničen na zakonitost takve odluke, granice ovlasti i svrhu radi koje je ovlast dana (čl. 4. st. 2. Zakona o upravnim sporovima,
„Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, u nastavku teksta: ZUS). Ovdje je nesporno da je izbor kazne obavljen u okviru zakonom dane ovlasti. Pored toga, disciplinska tijela cijenila su olakotne i otegotne okolnosti u odnosu na tužiteljicu. Tužiteljici je izrečena kazna koja je blizu donjoj granici raspona najblaže kazne propisane za tešku povredu službene dužnosti. Imajući na umu karakter konkretnih povreda službene dužnosti, Sud ne nalazi da bi kazne izrečene tužiteljici bile protivna svrsi radi koje je ta ovlast dana.
13. Pri sudskoj potvrdi zakonitosti osporavanih rješenja u dijelu što se odnosi na postojanje odgovornosti tužiteljice za počinjenje teške povrede službene dužnosti i na određivanje za to izrečene kazne, neosnovan je i dio tužbenog zahtjeva kojim je zatražen povrat dijela tužiteljičine plaće ustegnutog u izvršenju osporavanih rješenja.
14. Nadalje, troškovi upravnog postupka u bitnome su uređeni člancima 161. i 162. ZUP-a. Navedene odredbe glase:
Troškovi postupka i stranaka
Članak 161.
(1) Javnopravno tijelo snosi redovite troškove postupka, osim troškova upravnih pristojbi ili drugih troškova koje stranke plaćaju po posebnim propisima. (2) U postupcima pokrenutim na zahtjev stranke ili u upravnim stvarima u kojima sudjeluju dvije stranke ili više njih s protivnim interesima troškove postupka snosi stranka na zahtjev koje je postupak pokrenut ili protiv koje se vodio postupak koji je za nju nepovoljno okončan, ako nije drukčije propisano. (3) Kad je postupak pokrenut na zahtjev stranke, a sa sigurnošću se može predvidjeti da će u ispitnom postupku izazvati posebne izdatke, službena osoba može zaključkom naložiti stranci da unaprijed položi potreban novčani iznos za pokriće tih troškova. Ako stranka ne položi taj iznos u određenom roku, službena osoba može odustati od izvođenja dokaza ili obustaviti postupak, osim ako produženje postupka zahtijeva javni interes.
(4) O troškovima postupka odlučuje se rješenjem o upravnoj stvari. Iznimno, ako u trenutku donošenja rješenja o upravnoj stvari nisu poznati svi troškovi postupka, o troškovima postupka donijet će se dopunsko rješenje. (5) Kad je postupak koji je pokrenut po službenoj dužnosti okončan povoljno za stranku, troškove postupka snosi javnopravno tijelo koje je postupak pokrenulo, ako nije drukčije propisano.
(6) Kad je postupak okončan nagodbom, svaka stranka snosi svoje troškove, osim ako nagodbom nije drukčije određeno.
Nagrade i naknade troškova drugim osobama koje sudjeluju u postupku Članak 162.
(1) Svjedoci, vještaci, prevoditelji, tumači i privremeni zastupnici imaju pravo na nagradu, odnosno naknadu stvarnih troškova nastalih u vezi s postupkom. Protivna stranka u dvostranačkim ili višestranačkim upravnim stvarima ima pravo na naknadu putnih troškova i izgubljene zarade, ako je postupak okončan povoljno za tu stranku.
(2) Službena osoba dužna je osobe koje imaju pravo na naknadu troškova na to upozoriti. O iznosu nagrade, odnosno naknade troškova odlučuje se rješenjem, u skladu s propisima, a ako takvih nema, prema stvarno nastalim i dokumentiranim troškovima.
(3) Kad osoba koja sudjeluje u postupku uzrokuje svojom krivnjom ili obiješću troškove pojedinih radnji u postupku, dužna je snositi te troškove. (4) Vještaci, prevoditelji i tumači dužni su podnijeti zahtjev za naknadu troškova odnosno nagradu ili naknadu u roku od 30 dana od dana poduzimanja tražene radnje, s priloženim troškovnikom. Kad zahtjev nije podnesen u propisanom roku ili nije dokumentiran, a službena je osoba upozorila podnositelja zahtjeva na posljedice tog propuštanja, podnositelj zahtjeva gubi to pravo.
(5) Troškove postupka, kao što su putni troškovi službenih osoba, izdaci za svjedoke, vještake, tumače, uviđaj, oglase i drugo koji su nastali u postupku, snosi stranka koja je cijeli postupak izazvala svojim postupanjem.
15. Postupak zbog teške povrede službene dužnosti višestranački je upravni postupak, u kojem sudjeluju podnositelj zahtjeva za pokretanje postupka i službenik protiv kojeg je pokrenut postupak. Tužiteljica je u upravnom postupku bila zastupana po opunomoćenicama koje su odvjetnice. Na to je tužiteljica bila ovlaštena i po posebnom zakonu (čl. 56. st. 1. ZSN-a), i prema općem propisu (čl. 36. st. 1. ZUP-a). Tužiteljica je, pritom, djelomice uspjela u upravnom postupku, slijedom djelomičnog odbacivanja zahtjeva za pokretanje postupka (t. I. prvostupanjskog rješenja). K tomu, zbog razloga iznesenih u nastavku ovog obrazloženja, djelomično je osnovan i tužiteljičin zahtjev za nadoknadu troškova upravnog postupka. Taj je zahtjev bio obuhvaćen odlučivanjem javnopravnih tijela u upravnom postupku, pa se o navedenom zahtjevu ovdje odlučuje u tom svjetlu, a ne odlučivanjem o troškovima upravnog spora (troškovi upravnog postupka ne mogu činiti dio troškova upravnog spora, ali mogu činiti dio odluke donesene u upravnom postupku čija se zakonitost ocjenjuje u upravnom sporu).
16. Tumačenje članaka 161. i 162. ZUP-a na kojem se baziraju negativne odluke javnopravnih tijela o zahtjevu tužiteljice za nadoknadu troškova upravnog postupka, sukladno je donedavnoj praksi Visokoga upravnog suda Republike Hrvatske. No, u međuvremenu je u tom pogledu došlo do zaokreta u sudskoj praksi, najprije od strane Vrhovnog suda Republike Hrvatske (npr. presuda, U-zpz 44/20166 od 14. srpnja 2021.), a potom i Visokoga upravnog suda Republike Hrvatske (npr. presuda, Usž-4003721-2 od 10. veljače 2022.). Načelna stajališta iznesena u potonjim presudama dijeli i ovaj Sud. Na umu je ovdje potrebno imati i da troškovi vezani uz zastupanje po odvjetniku nisu troškovi odvjetnika (u smislu čl. 162. ZUP-a), već je riječ o troškovima stranke. To je stajalište ovaj Sud, u dijelu svojih odluka, iznosio i u vrijeme prijašnje prakse Visokoga upravnog suda Republike Hrvatske.
17. U obrazloženju presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske od od 14. srpnja 2021. istaknuto je, između ostalog, sljedeće:
(…) Shvaćanje podnositelja zahtjeva da u konkretnom slučaju ne postoji mogućnost naknade troškova nastalih zastupanjem po opunomoćeniku odvjetniku suprotno je izričitoj odredbi čl. 161. st. 5. ZUP-a prema kojoj, u situaciji kada je postupak koji je pokrenut po službenoj dužnosti okončan povoljno za stranku troškove postupka snosi javnopravno tijelo koje je postupak pokrenulo. Iz prakse Europskog suda razvidno je da se ljudska prava moraju jamčiti na djelotvoran i praktičan način, što je osobito važno s obzirom na mjesto prava na pristup pravosuđu u demokratskom društvu (presuda u predmetu Airey protiv Irske od 9. listopada 1979., zahtjev br. 6289/73, § 24). Za pojam pravičnog postupka, kako u građanskom tako i u kaznenom postupku, ključno je da stranke mogu učinkovito i djelotvorno raspravljati i da su u odnosu na protivnu stranu u stanju na jednak način braniti svoja prava i interese (presuda u predmetu De Haes i Gijsels protiv Belgije od 24. veljače 1997., zahtjev br. 19983/92, § 53). Ovaj sud ocjenjuje da je navedeno shvaćanje primjenjivo i u predmetnom upravnom postupku.
S obzirom na to da je citiranim odredbama ZUP-a predviđena mogućnost angažiranja opunomoćenika odvjetnika za zastupanje u postupku i da, u situaciji kada je postupak koji je pokrenut po službenoj dužnosti okončan povoljno za stranku troškove postupka snosi javnopravno tijelo koje je postupak pokrenulo (kao što je to ovdje slučaj) te uzimajući u obzir složenost samog postupka (postupak utvrđivanja carinskog duga) odnosno sposobnost tužitelja da se sam zastupa (pravna osoba), svako tumačenje odredbi o troškovima postupka koje ne bi imalo za svrhu omogućavanje ravnopravne pozicije između stranke koja nema pravna znanja potrebna za poduzimanje određenih radnji i zastupanje svojih interesa u tom postupku
(pokrenutom po službenoj dužnosti, a okončanom povoljno za stranku) bilo bi suprotno navedenoj praksi.
18. Netom citirana presuda donesena je u kontekstu upravne stvari rješavane u postupku pokrenutom po službenoj dužnosti, u jednostranačkom postupku. No, načelna stajališta u pogledu opravdanosti priznavanja troškova stranke nastalih zastupanjem po odvjetniku na odgovarajući su način primjenjivi i kada je višestranački upravni postupak pokrenut na zahtjev jedne od stranaka (kao što je to slučaj u konkretnome predmetu teške povrede službene dužnosti), te u drugim slučajevima kada stranci pripada naknada troškova postupka. S time u vezi, kada nije riječ o tzv. skrivljenim troškovima i kada se ne primjenjuju odredbe posebnih zakona, općenito vrijedi sljedeće:
18.1. stranka nema pravo na naknadu troškova postupka kada uspije u jednostranačkom postupku koji je sâma pokrenula;
18.2. stranka po koju je postupak nepovoljno okončan nema pravo na naknadu troškova postupka;
18.3. kad je postupak koji je pokrenut po službenoj dužnosti okončan povoljno za stranku, troškove postupka snosi javnopravno tijelo koje je postupak pokrenulo (uključujući troškove zastupanja po opunomoćeniku odvjetniku);
18.4. u postupcima u kojima sudjeluju dvije stranke ili više njih s protivnim interesima, troškove postupka (uključujući troškove zastupanja po opunomoćeniku odvjetniku) snosi stranka na zahtjev koje je postupak pokrenut ili protiv koje se vodio postupak koji je za nju nepovoljno okončan (ovdje: stranci pripadaju troškovi postupka, uključujući troškove zastupanja, ako je po nju povoljno okončan postupak pokrenut na zahtjev druge stranke s protivnim interesima);
18.5. logičko zaključivanje od većega na manje daje podlogu za zaključak da stranci koja je djelomično uspjela u postupku ne moraju biti priznati svi troškovi postupka, već to može biti učinjeno i razmjerno uspjehu stranke u postupku.
19. U predmetnom slučaju, u svjetlu članka 161. stavka 2. ZUP-a, primjenjivo je navedeno pod 18.4. i 18.5. ovog obrazloženja: postupak je pokrenuo podnositelj zahtjeva, pri čemu je postupak djelomice okončan nepovoljno po podnositelja zahtjeva, a povoljno po tužiteljicu (t. I. prvostupanjskog rješenja). Sud, pritom ocjenjuje da je tužiteljica u upravnom postupku uspjela u polovici, dok je u drugoj polovici postupak okončan nepovoljno po tužiteljicu. U dijelu u kojem tužiteljici pripada naknada troškova upravnog postupka, uključujući troškove zastupanja po opunomoćeniku odvjetniku, troškove snosi protivna stranka (ovdje je to županijsko upravno tijelo, pa je kao obveznik podmirenja troškove označena županija).
20. Završni troškovnik tužiteljice u upravnom postupku sadržan je u žalbi izjavljenoj protiv prvostupanjskog rješenja, pa je sadržaj troškovnika poznat i tuženiku. Troškovi upravnog postupka iskazani su u ukupnom iznosu od 6.250,00 kuna (PDV uključen). Sud utvrđuje da je troškovnik sukladan Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22), te sadržaju spisa predmeta upravnog postupka. Polovica navedene svote iznosi 3.125,00 kuna.
21. Sukladno prethodnom, Sud je poništio drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za nadoknadu troškova upravnog postupka, te je u tom pogledu sam riješio stvar, dosudivši tužiteljici polovicu troškova upravnog postupka koje je imala slijedom zastupanja po opunomoćenicama odvjetnicama (čl. 58. st. 1. ZUS-a), dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev odbijen (čl. 57. st. 1. ZUS-a, vezano uz čl. 59. st. 1. toga Zakona). Rok za isplatu naknade troškova upravnog postupka određen je sukladno članku 81. stavku 2. ZUS-a, dok je početak tijeka roka zakonskih zateznih kamata vezan uz izvršnost odluke o troškovima postupka, tj. uz istek paricijskog roka iz članka 80. stavka 1. ZUS-a.
22. Premda to ne utječe na ocjenu zakonitosti osporavanih upravnih akata, Sud primjećuje da je tuženik u navedenom obrazloženju pri citiranju pravnih normi nepotrebno označio broj stavka u jednostavačnom članku 46. ZSN-a. To nije u skladu s ustaljenim načinom citiranja pravnih normi, ali ni sa člankom 30. stavkom 4. Jedinstvenih metodološko-nomotehničkih pravila za izradu akata koje donosi Hrvatski sabor ("Narodne novine", broj 74/15).
23. Kako tužba nije odbačena, niti je tužbeni zahtjev u cijelosti odbijen, te uzevši u obzir propisana oslobođenja od plaćanja sudskih pristojbi, tužiteljica nije pozvana na plaćanje sudske pristojbe, sukladno odredbama članka 22. stavka 1. i članka 11. stavka 1. točke 4. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine,“ broj 118/18).
U Rijeci 8. rujna 2022.
S u d a c
dr. sc. Alen Rajko
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.
