Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: 20 Gž Ovr-301/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinja Mirjane Macure, predsjednice vijeća, Sanje Prosenice, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Blanke Pervan, članice vijeća, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja T. d.o.o. Z., OIB: …, …, zastupanog po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćnicima - odvjetnicima u O. društvu B. i partneri iz Z., P. Z., …, protiv ovršenika T. I., OIB: …, iz L., …, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Zadru poslovni broj Ovr-932/2011-18 od 12. srpnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 8. rujna 2022.,

r i j e š i o  j e

I Uvažava se žalba ovrhovoditelja T. d.o.o. Z. i preinačuje rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj Ovr-932/2011-18 od 12. srpnja 2022. u dijelu u kojem je ukinuta klauzula pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi Općinskog suda u Zadru poslovni broj Ovr-4703/2001 od 17. listopada 2001. i rješava tako da se odbija prijedlog ovršenika T. I. za ukidanje klauzule pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr-4703/2001 od 17. listopada 2001.

II Uvažava se žalba ovrhovoditelja T. d.o.o. Z., ukida rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj Ovr-932/2011-18 od 12. srpnja 2022. u dijelu koji se odnosi na pravodobnost žalbe ovršenika T. I. od 7. svibnja 2018. i predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na daljnje postupanje.

Obrazloženje

1. Uvodno označenim rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

"Po zahtjevu ovršenika ukida se klauzula pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi ovog suda poslovni broj Ovr-4703/2001 od dana 17. listopada 2001. te se žalba ovršenika od 7. svibnja 2018., smatra pravodobnom."

2. Protiv navedenog rješenja žalbu je izjavio ovrhovoditelj zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanje te pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se pobijano rješenje preinači, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

2.1. U žalbi ističe da pobijano rješenje ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati jer je izreka rješenja nerazumljiva, proturječna sama sebi i onome što se navodi u izreci i obrazloženju rješenja koje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama. Ovršenik je 7. svibnja 2018. podnio zahtjev za ukidanje potvrde pravomoćnosti i ovršnosti navodeći kako mu nikad nije dostavljeno rješenje o ovrsi prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr-4703/2001 od 17. listopada 2001. pa da isto nije moglo postati pravomoćno i ovršno uz prijedlog da se isto na zakonit način dostavi ovršeniku kako bi dobio priliku uložiti prigovor i dokazati da ovrhovoditelju ne duguje ništa. Tim istim podneskom ovršenik je podredno izjavio žalbu nakon proteka roka tvrdeći da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu temeljem citirane ovršne isprave jer da ovršeniku navedena isprava nije bila dostavljena, kao i da se u ovršnoj ispravi radi o drugoj osobi. Pobijana prvostupanjska odluka je nejasna i kontradiktorna razlozima obrazloženja, kao i sadržaju isprava koje prileže spisu. Naime, ako je sud ukinuo klauzulu pravomoćnosti i ovršnosti citiranog rješenja o ovrsi jer je grafološkim vještačenjem utvrdio da isto nije bilo dostavljeno ovršeniku tada ono nije niti moglo postati pravomoćno kad je uslijedila dostava citiranog rješenja o ovrsi ovršeniku kako bi imao mogućnost izjaviti pravni lijek. Iz spisa predmeta je razvidno da je ovršenik izjavio prigovor protiv rješenja o ovrsi i o navedenom prigovoru je pravomoćno odlučeno pa stoga nije jasno kako bi rezultati grafološkog vještačenja mogli poslužiti pri utvrđenju spornih činjenica. Glede odluke prvostupanjskog suda da se žalba ovršenika od 7. svibnja 2018. smatra pravodobnom obrazloženje ne sadrži nikakve razloge. Žalba nakon proteka roka koji je ovršenik podredno izjavio 7. svibnja 2018. može se podnijeti nakon pravomoćnosti rješenja o ovrsi. Stoga ukoliko sud usvoji zahtjev za ukidanje klauzule pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi isti ne može usvojiti i podredno izjavljenu žalbu koja se podnosi nakon pravomoćnosti rješenja o ovrsi jer tada rješenje o ovrsi nije pravomoćno. Pri tom nije jasno odnosi li se dio izreke o pravodobnosti žalbe na podredno izjavljenu žalbu ovršenika od 7. svibnja 2018. niti kakvi pravni učinci bi uopće proizlazili iz pobijane odluke. Ovršenik u prijedlogu za ukidanje klauzule pravomoćnosti i ovršnosti tvrdi da mu rješenje o ovrsi nikada nije bilo dostavljeno, a potom da mu je rješenje o ovrsi neko vrijeme nakon donošenja uručila njegova kćer I. I.. Uvidom u spis predmeta slijedi da je ovršenik izjavio prigovor protiv rješenja o ovrsi od 15. veljače 2002. te je isti pravomoćno odbačen kao nepravodoban (pravomoćno i ovršno rješenje prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr-4703/2001 od 2. lipnja 2003.). Nakon toga, ovršenik je 3. studenoga 2005. podnio prijedlog za povrat u prijašnje stanje zbog propuštanja roka za podnošenje prigovora, a 24. svibnja 2011. i tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. O prijedlogu za povrat u prijašnje stanje i nedopuštenosti ovrhe također je pravomoćno odlučeno i to rješenjem Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-639/2008 od 4. lipnja 2008. i presudom Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-867/2018-3 od 6. veljače 2020. Dakle, nije sporno da je ovršenik prije 20 godina zaprimio rješenje o ovrsi, već je sporno na koji način je obavljena dostava. Nakon obavljene dostave ovršenik je izjavio prigovor protiv rješenja o ovrsi uz svoje ime navodeći istu adresu na koju mu je rješenje o ovrsi dostavljeno. Nije niti sporno da je kroz cijelo razdoblje od 20 godina ovršenik bio upoznat sa postupkom povodom prijedloga za ovrhu, njegovim sadržajem i sadržajem rješenja o ovrsi. Odluka o pravodobnosti izjavljenog pravnog lijeka protiv rješenja o ovrsi poslovni broj Ovr- 4703/2001 predstavlja prethodno pitanje o kojem je pravomoćno odlučeno. Rezultati grafološkog vještačenja u ovom postupku ne mogu biti od utjecaja na pitanje pravodobnosti prigovora protiv rješenja o ovrsi koji je nesporno izjavljen od strane ovršenika i povodom kojeg je već pravomoćno odlučeno. Prvostupanjskim rješenjem ovrhovoditelju je povrijeđeno pravo na obrazloženu i zakonitu odluku. Predlaže da mu se obistini trošak sastava žalbe.

3. Ovršenik u odgovoru na žalbu ovrhovoditelja ističe da je prvostupanjski sud propustio naložiti ovršeniku da se po pravomoćnosti rješenja od 12. srpnja 2022. dostavi rješenje o ovrsi od 17. listopada 2001. kako bi mogao uložiti prigovor. Međutim, sadržajno žalba protiv rješenja o ovrsi za koju je sud utvrdio da je pravovremena predstavlja prigovor pa stoga smatra da se nakon pravomoćnosti rješenja prvostupanjskog suda mora staviti izvan snage rješenje o ovrsi te postupak nastaviti kao povodom prigovora protiv platnog naloga. Još uvijek je moguće i da prvostupanjski sud prvi put ovršeniku dostavi rješenje o ovrsi od 17. listopada 2001. kako bi ovršenik na isto uložio prigovor. Iz navedenog razloga ovršenik nije ulagao žalbu na rješenje prvostupanjskog suda iako je u izreci istog utvrđeno da se žalba (a ne prigovor) ovršenika smatra pravovremenim. Ističe da su žalbeni navodi ovrhovoditelja neutemeljeni, da nikada nije bio u poslovnom odnosu s njim te da mu nije ništa dužan, a o čemu nikada nije meritorno odlučeno. Ti prigovori uopće nisu razmatrani jer je u svim dosadašnjim postupcima prvostupanjski sud smatrao da je ovršenik bio prekludiran u iznošenju takvih prigovora. Kako o tome nikada nije meritorno odlučeno to se ne može raditi o presuđenoj stvari i to upravo iz razloga što je u postupku utvrđeno da rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-4703/2001 od 17. listopada 2001. ovršeniku nikada nije dostavljeno. Ukinute su klauzule pravomoćnosti i ovršnosti, a ovaj institut bi u potpunosti izgubio smisao ukoliko bi ga se tumačilo na način kako to radi ovrhovoditelj. Stoga se predlaže odbiti žalbu ovrhovoditelja. Ističe da prvostupanjski sud nije ukinuo i kasnije rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr- 1078/2009 od 26. svibnja 2009., a što je također bilo obuhvaćeno prijedlogom ovršenika te se predlaže da se nakon pravomoćnosti rješenja od 12. srpnja 2022. isto ukine jer više ne postoji pravna osnova po kojoj je isto doneseno.

4. Žalba je osnovana.

5. Suprotno navodima ovrhovoditelja prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba ovršnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14, dalje ZPP/14), a koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 70/19, dalje ZID ZPP), u svezi s čl.19. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj 57/96 i 29/99, dalje OZ) na koju u žalbi ukazuje ovrhovoditelj jer pobijano prvostupanjsko rješenje sadrži razloge o odlučnim činjenicama, izreka istog nije nerazumljiva i ne proturječi sama sebi ili razlozima rješenja što znači da pobijano prvostupanjsko rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

6. Nisu počinjene ni bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti po čl. 365. st. 2. u svezi s čl. 381. istog Zakona i čl. 19. st.1. OZ.

7. Iz spisa predmeta proizlazi:

- da je prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave (računa broj Rn-05 19- 210018-377 od 15. veljače 2001. na l.s. 3) podnesen 11. srpnja 2001.,

- da je u vjerodostojnoj ispravi kao kupac naveden T. I. iz Z., …, kao i da je u prijedlogu za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave od 11. srpnja 2001. kao ovršenik naveden T. I. iz Z., …,

- da je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovr-4703/2001 doneseno 17. listopada 2001. te da je ta odluka pravomoćna 13. veljače 2002.,

- da iz dostavnice od 4. veljače 2002. proizlazi da je ista adresirana na primatelja T. I. iz Z., da se radi o dostavi rješenja od 17. listopada 2001. te da je dostava pokušana u dva navrata tj. 1. studenoga 2002., dok je datum drugog pokušaja dostave nečitak te da se na mjestu primatelja nalazi potpis za kojeg dostavljač nije konstatirao čiji bi to potpis bio,

- da je ovršenik 15. veljače 2002. izjavio prigovor protiv rješenja o ovrsi poslovni broj Ovr-4703/2001 od 17. listopada 2001. (l.s. 6) te da je u navedenom prigovoru naveo kako u cijelosti pobija to rješenje kao neosnovano, da nije dužnik ovrhovoditelja jer s njim nije zaključio bilo koji pravni posao te da je račun broj 05 19-210018-377 izdan u Zadru 15. veljače 2001. prvi put vidio u prilogu rješenja o ovrsi od 17. listopada 2001.,

- da je u prigovoru od 15. veljače 2002. naveden datum 7. veljače 2002. te da je potpisan od strane T. I. s adresom Z., …,

- da je u prigovoru protiv sudske pristojbe od 15. veljače 2002. (l.s. 9) kao podnositelj prigovora naveden T. I. iz Z., … i da je i na tom prigovoru naveden datum 7. veljače 2002.,

- da je rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr-4703/2001 od 2. lipnja 2003. (l.s. 14) prigovor ovršenika od 15. veljače 2002. odbačen kao nepravodoban te da je u tom rješenju ovršenik označen kao T. I. iz Z., …, a iz dostavne naredbe je razvidno da je isto dostavljeno ovršeniku osobno te da se na dostavnici od 5. lipnja 2003. nalazi na mjestu primatelja potpis osobe I. bez navođenja tko je primio navedeno rješenje od 2. lipnja 2003. s tim što je golim okom vidljivo da se navedeni potpis razlikuje od nespornih potpisa ovršenika na prigovoru od 15. veljače 2002. (l.s. 6), prigovoru od 15. veljače 2002. (l.s. 9) i žalbi ovršenika od 12. lipnja 2003. koja je predana preporučeno na poštu 13. lipnja 2003. (l.s. 15),

- da je protiv rješenja prvostupanjskog suda od 2. lipnja 2003. ovršenik T. I. s adresom Z., …, izjavio žalbu koja je predana na poštu 13. lipnja 2003., a na prvostupanjski sud zaprimljena 20. lipnja 2003. (l.s. 15), u kojoj navodi: "netočno su navedeni i adresa i ime tako da je slučajni primalac-ukućanin dvoumio da li je ispravno postupio zaprimivši pošiljku, te ju nije odmah ni obznanio, već je to učinio 07. veljače 2002. kada sam već bio otputovao izvan mjesta prebivanja i zadržao se tijekom žalbenog roka, te nisam bio u prilici potpisati i odaslati pripremljeni prigovor, već sam to učinio odmah po povratku u Z., a u prilog čega mogu priložiti dokaze.",

- da je rješenjem Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-889/2003 od 12. veljače 2004. (l.s. 19 i 20) odbijena kao neosnovana žalba ovršenika T. I. iz Z., … i potvrđeno rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj Ovr-4703/2001 od 2. lipnja 2003.,

- da je 4. studenoga 2005. ovršenik T. I. iz Z., …, podnio prijedlog za povrat u prijašnje stanje zbog propuštanja roka za izjavljivanje prigovora te da u istom navodi, između ostalog, da nije uzet u obzir njegov prijedlog za povrat u prijašnje stanje od 5. siječnja 2005., već da je predmet proslijeđen sudskom ovršitelju pri čemu se ističe da na listu spisa 21 prileži zapisnik o popisu i procjeni od 2. listopada 2005. gdje je kao ovršenik naveden T. I. iz Z., …, te je ovršitelj sastavio uredovnu bilješku da ovršenik nije zatečen te je istom ostavljen poziv,

- da u prijedlogu za povrat u prijašnje stanje od 4. studenoga 2005. ovršenik navodi da je na krivo označenu kućnu adresu i krivo ime doneseno rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-4703/2001 od 17. listopada 2001., da mu to rješenje o ovrsi nikada nije osobno uručeno jer da je sudska pošta "glavinjala" od ulaza do ulaza, dok je nije zaprimila odrasla osoba domaćinstva, već njegova malodobna kći koja činjenica je nesporna i odmah uočljiva iz potpisa na dostavnici suda koji je različit od njegovog potpisa u sudskom spisu, a koja je pošiljku pospremila i obznanila je kada je već bio otputovao izvan mjesta prebivanja pa da je za navedeno rješenje o ovrsi saznao po isteku zakonskog žalbenog roka,

- da je na ročištu od 30. listopada 2006. ovršenik izjavio da nikada nije živio na adresi …, već na adresi …, a trenutačna adresa prebivališta da mu je L., …, da je za rješenje o ovrsi saznao od supruge kad se vratio sa službenog puta, a rješenje da je preuzela njegova kći I.,

- da je prijedlog ovršenika T. I. iz Z., …, za povrat u prijašnje stanje zbog propuštanja roka za podnošenje prigovora od 3. studenoga 2005. odbijen kao neosnovan rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr-4703/2001 od 9. ožujka 2007. (l.s. 34 i 35), a koje rješenje je po žalbi ovršenika ukinuto i odbačen prijedlog ovršenika od 3. studenoga 2005. za povrat u prijašnje stanje zbog propuštanja roka za podnošenje prigovora kao nepravovremen (l.s. 42 do 44), s obrazloženjem da je u konkretnom slučaju ovršenik prijedlog za povrat podnio tek nakon uredovanja sudskog ovršitelja tj. 3. studenoga 2005. po proteku objektivnog roka za podnošenje prijedloga za povrat iz čl. 118. st. 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05) te da u toj fazi postupka ovršenik ne može isticati da je adresa navedena u prijedlogu za ovrhu pogrešna stoga što prema stanju spisa predmeta slijedi da je ovršenik uredno primio rješenje o ovrsi protiv kojeg je izjavio "prigovor-žalbu", a također je na tu adresu primio i rješenje Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-889/03 od 12. veljače 2004.,

- da je ovrhovoditelj 18. ožujka 2009. (l.s. 71) podnio prijedlog za promjenu sredstva/predmeta ovrhe u kojem je kao ovršenik naveden T. I. iz L., …,

- da je rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr-1078/09 od 26. svibnja 2009. (l.s. 78 i 79) obustavljena ovrha pljenidbom pokretnina ovršenika T. I. određena rješenjem o ovrsi istog suda poslovni broj Ovr-4703/01 od 17. listopada 2001. te da je određena ovrha novim sredstvom i to pljenidbom preko 2/3 plaće ovršenika koju prima od J. d.d. R.,

- da je protiv navedenog rješenja o ovrsi ovršenik izjavio žalbu koja je odbijena rješenjem Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-1750/09 od 5. siječnja 2010. kao neosnovana i potvrđeno rješenje o ovrsi prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr- 1078/09 od 26. svibnja 2009. te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu da sa žalbom ovršenika T. I. u dijelu u kojem je izjavljena zbog razloga propisanog u čl. 46. st. 2. toč. 11. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj 57/96 i 29/99, dalje OZ) postupi do kraja u skladu s odredbom čl. 48. OZ,

- da je ovrhovoditelj podnio prijedlog za promjenu sredstva/predmeta ovrhe koji je na prvostupanjski sud zaprimljen 14. travnja 2011., jer je ovrha pljenidbom preko 2/3 plaća ovršenika ostala bezuspješna te je stoga predložena ovrha na novčanim sredstvima ovršenika po svim računima i oročenim novčanim sredstvima u svim bankama,

- da je rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr-1078/09 od 15. travnja 2011. upućen ovršenik na parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, da je obustavljena ovrha na plaći ovršenika prema rješenju o ovrsi od 26. svibnja 2009. te je djelomično odbijena, a djelomično odbačena kao nedopuštena žalba ovršenika T.

I. sukladno rješenju ovog drugostupanjskog suda poslovni broj Gž-1522/2011 od 28. lipnja 2011., nakon čega je 7. svibnja 2018. ovršenik podnio prijedlog za ukidanje pravomoćnosti i ovršnosti, podredno žalbu protiv rješenja o ovrsi prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr-4703/2001 od 17. listopada 2001. i

- da je iz grafološkog vještačenja MUP RH C. za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja I. V. od 19. travnja 2021. (l.s. 45 do 50) utvrđeno da T. I. nije skriptor spornog potpisa na dostavnici Općinskog suda u Zadru na ime primatelja T. I. u predmetu poslovni broj Ovr-4703/2001 glede dostave rješenja od 4. veljače 2002.

8. Pogrešno prvostupanjski sud smatra da se na način dostave rješenja o ovrsi ovršeniku primjenjuje odredba čl. 143. st. 1. Zakona o parničnom postupku iz 2019.

9. Ovo stoga što je u konkretnom slučaju dostava rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovr-4703/2001 od 17. listopada 2001. prema dostavnici izvršena 4. veljače 2002. pa se stoga na način dostave navedenog rješenja o ovrsi ovršeniku primjenjuje odredba čl. 141. st. 1. u svezi s čl. 142. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92 i 112/99 - dalje ZPP/91).

10. Odredbom čl. 142. st. 1. ZPP/91 propisano je da se tužba, platni nalog, izvanredni pravni lijek, presuda i rješenje protiv kojih je dopuštena posebna žalba dostavlja osobno stranci odnosno njezinu zakonskom zastupniku, odnosno punomoćniku. Ostala pismena dostavit će se osobno kad je to ZPP-om izričito određeno ili kad sud smatra da je zbog priloženih isprava u izvorniku ili iz kojega drugog razloga potrebna veća opreznost.

11. Ako se osoba kojoj se pismeno mora osobno dostaviti ne zatekne tamo gdje se dostava ima obaviti, dostavljač će se obavijestiti kad bi i na kojem mjestu mogao tu osobu zateći i ostaviti joj kod jedne od osoba navedenih u čl. 141. st. 1. i 2. ZPP/91 pismenu obavijest da radi primanja pismena bude u određeni dan i sat u svom stanu odnosno na svom radnom mjestu. Ako i nakon toga dostavljač ne zatekne osobu kojoj se pismeno ima dostaviti, postupit će prema odredbama čl. 141. ovog Zakona i time se smatra da je dostava obavljena (čl. 142. st. 2. ZPP/91).

12. Nadalje, odredbom čl. 141. st. 1. ZPP/91 propisano je da ako se osoba koje se pismeno ima dostaviti ne zatekne u svom stanu, dostava se obavlja predajom pismena nekome od njezinih odraslih članova domaćinstva, koji je dužan primiti pismeno. Ako se oni ne zateknu u stanu pismeno će se predati kućepazitelju ili susjedu ako oni na to pristanu.

13. S obzirom da se u konkretnom slučaju radi o dostavi rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave protiv kojeg je dopuštena posebna žalba to u konkretnom slučaju nije prijeporno da se dostava istog trebala izvršiti osobno stranci tj. ovršeniku.

14. Glede sadržaja dostavnice koja je potpisana 4. veljače 2002. proizlazilo bi da je dostavljač u dva navrata i to 1. veljače 2002. te drugi put (datum nečitak) stavio napomenu da je dostava pokušana, da je stan zatvoren i da je ostavljena obavijest nakon čega je dostava izvršena 4. veljače 2002. bez navođenja tko bi bio primatelj navedenog rješenja o ovrsi.

15. S tim u vezi istaći je da ovršenik u prigovoru koji je na prvostupanjski sud zaprimljen 15. veljače 2002. (l.s. 6) uopće ne ističe da mu ne bi bila izvršena dostava pismena već osporava navedeno rješenje o ovrsi kao neosnovano. Tek u podnesku od 3. studenoga 2005., koji je na prvostupanjski sud zaprimljen 4. studenoga 2005. (l.s. 22 – 24) navodi da sudsku poštu nije zaprimila odrasla osoba domaćinstva već njegova malodobna kći koja činjenica je, po tvrdnji ovršenika, nesporna i odmah uočljiva iz potpisa na dostavnici koji je različit od njegovog potpisa u sudskom spisu.

16. Također, u prijedlogu za ukidanje potvrde pravomoćnosti i ovršnosti od 5. ožujka 2018., a koji je na prvostupanjski sud zaprimljen 7. svibnja 2018. (l.s. 15 – 17), ovršenik ponovo ističe da je u to vrijeme imao u vlasništvu stan u Z., …, (a ne … kako je navedeno u računu i rješenju o ovrsi) u kojem on nije živio već drugi stanari pa da je moguće da su oni zaprimili navedeno rješenje o ovrsi.

17. Glede tvrdnje da bi rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-4703/2001 od 17. listopada 2001. primila njegova kćer koja je tada bila maloljetna, ovršenik nije predložio provođenje nikakvih dokaza pa se stoga radi o paušalnoj tvrdnji koja ničim nije dokazana.

18. S druge strane, kako iz dostavnice od 4. veljače 2002. proizlazi da je dostavljač u dva navrata ostavio obavijest u smislu odredbe čl. 142. st. 2. ZPP/91 te je nakon toga dostavnica potpisana od strane primatelja, za koji potpis je, prema provedenom grafološkom vještačenju po C. za forenzička ispitivanja, istraživanja i vještačenja I. V. od 1. veljače 2021. (l.s. 45 – 49), nedvojbeno utvrđeno da T. I. nije skriptor spornog potpisa na dostavnici u prilogu na listu spisa 1, to imajući u vidu sve prethodno navedene okolnosti konkretnog slučaja, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je dostava rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave od 4. veljače 2002. izvršena tuženiku u skladu s odredbom čl. 142. st. 1. i 2. u svezi s čl. 141. st. 1. ZPP/91.

19. Stoga, za primjenu odredbe čl. 33. OZ nije pravno odlučno da li je ovršenik osobno primio navedenu pošiljku ili je navedenu pošiljku nakon ostavljenih obavijesti dostavljača primila neka od osoba iz čl. 141. st. 1. ZPP/91, već je pravno odlučna činjenica da je u ovom slučaju na takav način dostava rješenja o ovrsi ovršeniku izvršena u skladu s odredbama tada važećeg ZPP/91.

20. Da je tome tako ovaj drugostupanjski sud zaključuje i iz činjenice što ovršenik u prigovoru od 7. veljače 2002., koji je na prvostupanjski sud zaprimljen 15. veljače 2002. (l.s. 6), uopće ne navodi da mu pismeno ne bi bilo osobno dostavljeno već samo da osporava navedeno rješenje o ovrsi pa kako je tvrdnju da mu dostava nije izvršena u skladu sa zakonom istakao tek u prijedlogu za povrat u prijašnje stanje od 3. studenoga 2005., a koji je na prvostupanjski sud zaprimljen 4. studenoga 2005. (l.s. 22 – 24), tj. više od tri godine nakon izjavljivanja prigovora protiv rješenja o ovrsi, dok je prijedlog ovršenika radi ukidanja potvrde pravomoćnosti i ovršnosti podnesen 5. svibnja 2018., a zaprimljen na prvostupanjski sud 7. svibnja 2018., odnosno, više od 16 godina nakon donošenja rješenja o ovrsi, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je u pravu ovrhovoditelj kada ističe kako u konkretnom slučaju nije bilo mjesta primjeni odredbe čl. 33. OZ na način da se ukine potvrda pravomoćnosti i ovršnosti na navedenom rješenju.

21. Glede dijela prvostupanjskog rješenja da se žalba ovršenika od 7. svibnja 2018. smatra pravodobnom istaći je da se radi o žalbi nakon proteka roka iz čl. 49. OZ koja žalba se može izjaviti tek nakon što je rješenje o ovrsi postalo pravomoćno i to zbog razloga iz čl. 46. st. 2. toč. 7. do 11. istog Zakona, dakle taksativno određenih razloga, uz uvjet da ovršenik taj razlog nije mogao iz opravdanih razloga istaknuti već u žalbi protiv rješenja o ovrsi, a koja odredba se u konkretnom slučaju primjenjuje sukladno čl. 53. st. 3. OZ.

22. Pored toga, da bi se izjavio prigovor nakon proteka roka protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave iz čl. 53. st. 2. OZ potrebno je da se taj prigovor temelji na činjenici koja je nastala nakon donošenja rješenja o ovrsi.

23. Konačno, odredbom čl. 53. st. 3. OZ propisano je da se na žalbu nakon proteka roka na odgovarajući način primjenjuju odredbe čl. 49. do 52. istog Zakona, to slijedi da se primjenjuje i odredba čl. 49. st. 2. OZ tj. da se takva žalba može podnijeti sve do dovršetka ovršnog postupka (uz kumulativno ispunjenje pretpostavki iz čl. 49. st. 1. u svezi s čl. 53. st. 2. OZ).

24. Stoga, kako u konkretnom slučaju nije ukinuta potvrda pravomoćnosti i ovršnosti prvostupanjski sud je trebao ispitati da li su ostvarene pretpostavke iz čl. 49. st. 1. u svezi s čl. 53. st. 2. i 3. OZ glede žalbe od 7. svibnja 2018.

25. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP/14 odlučiti kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

26. U nastavku postupka u odnosu na žalbu ovršenika od 7. svibnja 2018. prvostupanjski sud će ocijeniti da li su ispunjene pretpostavke iz. čl. 49. st. 1. u svezi s čl. 53. st. 2. i 3. OZ nakon čega će donijeti odgovarajuću odluku.

Zadar, 8. rujna 2022.

Predsjednica vijeća

Mirjana Macura, v.r.