Republika Hrvatska

Poslovni broj: 47. Pp J- 3702/2019-20

Općinski prekršajni sud u Splitu

Split, Domovinskog rata 4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Suzani Budimir uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Jelavić Mitrović i zapisničarke Drine Roščić u prekršajnom postupku pokrenutom protiv okrivljenika D. K., N. R., I. B. i M. L., zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („NN“ 5/90, 30/90, 47/90, 29/94), povodom optužnog prijedloga MUP-a RH, PU SD, I. Policijske postaje Split pod brojem: 51112-23-05-5-545-1/19 od 20. studenog 2019. nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene 5. rujna 2022. u nazočnosti okrivljenika, a izočnosti ovlaštenog tužitelja, 8.

rujna 2022. u izočnosti stranaka,

p r e s u d i o  j e

Na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona,

Prvookrivljenik: D. K., OIB: ..., sin V. i M. rođ. B., rođen ... u S., sa prebivalištem u S., umirovljenik, doktor profesor znanosti i specijalista nuklearne energetike, neoženjen, bez djece, državljanin Republike Hrvatske, prekršajno nekažnjavan, kojeg brani H. B., odvjetnik u S.,

Drugookrivljenik: N. R., OIB: ..., sin pok. S. i pok. V. A. dj. K., rođen ... u S., sa prebivalištem u S., državljanin Republike Hrvatske, pomorac, nezaposlen, oženjen, otac dvoje djece, srednjeg imovnog stanja, nekažnjavan iz oblasti javnog reda i mira, kojeg brani D. K., odvjetnik u S.,

Trećeokrivljenik: I. B., OIB: ..., sin G. i N. dj. P., rođen ... u S., sa prebivalištem u S., državljanin Republike Hrvatske, SSS, tehničar poštanskog prometa, zaposlen, vlasnik firme "B. p.", neoženjen, bez djece, srednjeg imovnog stanja, nekažnjavan iz oblasti javnog reda i mira,

Četverookrivljenik: M. L., OIB: ., sin A. i M. dj. O., rođen ... u R., sa prebivalištem u S., državljanin Republike Hrvatske, SSS, građevinski tehničar, zaposlen, vlasnik firme "S. n. j. m.", oženjen, otac jednog djeteta, lošeg imovnog stanja, prekršajno kažnjavan,

o s l o b a đ a j u  s e  o p t u ž b e

da bi 19. studenog 2019. oko 9,30 sati u S., dvorište kuće, narušavali javni red i mir, na način što su se zbog spora oko podrezivanja zelenila međusobno verbalno sukobili na način da je prvookrivljeni vikao na drugookrivljenika, trećeokrivljenika i četvrtookrivljenika riječima:" ..., riješit ću ja vas, nećete to šišat, imam veze u policiji,...!" nakon čega je drugookrivljenik vikao:"..., zaklat ću te,...!" trećeokrivljenik vikao:"..., imam oca u policiji, sredit ću te,...", te na posljetku četvrtookrivljenik vikao:"...rušit ću ovo,...!",

pa da bi time počinili prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

Na temelju članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava ovoga Suda.

Obrazloženje

MUP-a RH, PU SD, I. Policijska postaja Split pod naprijed navedenim brojem podnijela je optužni prijedlog protiv okrivljenika zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

Prvookrivljenik na ročištu pred ovim Sudom upitan u smislu članka 171. A Prekršajnog zakona da se očituje o optužnom aktu i krivnji za prekršaj za koji se tereti iskazao da nije kriv, da je sudu dostavio pisanu obranu i da se ista uzme kao njegov iskaz. U pisanoj obrani prvookrivljenik je naveo kako je jedino točno da su članovi organizirane grupe koju je okupio i instruirao N. R. došli 19. studenog 2019. u jutarnjim satima u dvorište kuće u ... s namjerom da ga osobito drskim i provokativnim ponašanjem dovedu u ponižavajući položaj, kako bi ga doveli do stanja duševne napetosti koja će imati pogubne posljedice po njegov integritet. Nadalje, kako valja istaći da mu ne pada na pamet izazivanje i učestvovanje u bilo kakvoj vrsti sukoba budući ima 70 godina i da je njegov fizički integritet doveden u pitanje budući da je čudom preživio tri srčana udara i tešku operaciju u kojoj je dobio tri srčane premosnice kao upozorenje. Liječnički tim koji se brine o njegovom zdravlju da ga stalno upozorava na mogući letalni ishod pri većim fizičkim ili psihičkim naporima a posebice pri naglo uzrujavanju, pa da nema, niti može postojati racionalna logička konstrukcija koja bi opravdala tvrdnju da bi išao u bilo koju vrstu sukoba s bilo kojom osobom, a posebice s grupom koja je s predumišljajem isplanirala čitav incident pa i ovaj sudski postupak, a da spomenutu organizaciju čine N. R. u svojstvu organizatora, I. B. glavni provokator i poticatelj i M. L. saučesnik, te da ne treba zaboraviti ni nepoznatu žensku osobu koja je s upaljenim mobitelom patrolirala u stražarskoj misiji ispred ulaza u dvor. Nadalje je naveo kako, podučen prethodnim iskustvima, u susretima s N. R. u kojima mu je primjerice, gurao upaljenu motornu pilu pod nos, ili mu "slučajno" ispustio oveću glavu lovora na glavu, itd., zauzeo poziciju iza ulaznih vrata stana bojeći se fizičkog napada, napominjući kako u oba spomenuta slučaja N. R. nije kažnjen jer su se svi događaji događali u privatnom dvorištu a ne na javnom mjestu. N. R. da već više godina sirovom silom koja uključuje pilanje 30 m3 pitospora 50 godina, pilanje stabala lovora, "uljepšavanje" cvjetnica herbicidima, trovanje voćaka herbicidima, trovanje mačje obitelji plavih očiju, plavljenje i rušenje stana u vlasništvu A. K., želi prisiliti A. K. da mu proda ili još bolje pokloni svoj dio vrlo vrijedne građevne nekretnine na M., a kada bi A. K. pristala na tu i takvu neodoljivu ponudu onda bi N. R. tu sagradio slatki hotelčić gdje bi bilo i novčića za sve prijatelje koji daju vidljivu i manje vidljivu podršku naporima N. R. da otjera A. K. sa njezine djedovine. Sva događanja 19. studenog 2019., a i kasnije, da su pomno isplanirana od strane N. R. koji ima enormni financijski motiv, a da je on žrtva koju je trebalo izmamiti iz kuće i srediti ovako ili onako jer je teški srčani bolesnik i sam kriv što se upustio u svađu, a kojem zaključku ide u prilog izjava N. R. kada je stojeći na skalama kazao: "Moram paziti da ti se nešto ne dogodi i da ti ne moram davati umjetno disanje." Predmetni događaj od 19. studenog 2019. da valja sagledati u korelaciji s ostalim događanjima koja su se odigrala u razdoblju od 13. studenog 2019. do 10. prosinca 2019. u dvorištu kuće u S., a koja su bila u režiji i izvedbi N. R.. Da 19. studenog 2019. N. R. dovodi pojačanje u vidu organizirane grupe koja ima jedan i samo jedan cilj, da njega "srede" jer je zbog svog zdravstvenog stanja "najslabija karika", jer ukoliko se njemu nešto nezgodno dogodi A. K. se neće moći braniti i onda će prodati, a napad na njega da je trebao biti verbalan kako bi ga uzrujali ali i da je fizički dio plana spominjan, međutim, da je on ostao u svom stanu, da je A. K. pozvala policiju koju je pozvao i vođa grupe, koji policiji pričaju basne o brutalnim prijetnjama koje je izrekao, troje na jednoga, a policija zaključuje da je sve zakuhao on a ne grupa koju je organizirao N. R. i koja je došla njemu u posjet, a kojem ne pada na pamet da ulazi u tuđa dvorišta i koji ne juriša na tuđa vrata. Ujutro 19. studenog 2019. da je ležao u krevetu i začuo neku čudnu buku, dovikivanje i galamu, da se digao, prišao kuhinjskom prozoru i čuo kako N. R. sa dva njemu poznata glasa dogovara o tome kako će srušiti stabla lovora, a nakon čega da je nastupila tišina, da se obukao, otišao do ulaznih vrata te ih odškrinuo, iza njega da je bila A. K., a ispred njega s jedne strane N. R., udaljen oko 2 metra od ulaznih vrata, a sa druge strane dvorišnog prilaza I. B. i M. L. na 3 do 4 metra udaljenosti. Da je vidio i žensku osobu s upaljenim mobitelom kako je šetala tamo – amo oko ulaznih vrata u dvor, da se u zraku osjećala klasična "sačekuša", da je osjetio strah i da ih je zamolio da ništa ne pilaju dok se sudski stvar ne riješi ili dok se ne dogovore i da će zvati policiju ako počnu pilati, da se N. R. tada okrenuo prema udarnoj dvojci i kazao:" Evo prijeti, jel tako da prijeti", a da su se sva trojica tada lagano pomaknula prema njemu, a da je mlađi i jači po konstituciji rekao: "Moj otac radi u policiji, sredit će te on ili ja" dok je stariji podjarivao N. R. riječima: "Ajde utiraj tog starog u kuću da više nikad ne izađe" i da je tada krenuo prema vratima i potiho i bijesno kazao: "Marš u kuću đubre jedno, zaklat ću te", da je stajao paraliziran na vratima i A. K. viknuo da zove policiju, što je ona i napravila, a N. R. da je u međuvremenu došao do vrata stana i kada ih je želio zatvoriti da je stavio nogu između vratnica, odgurnuo ga i proturio glavu kroz vrata i stisnutih očiju "prosiktao": "Pusti da se sve ovo sruši bit će i tebi i meni bolje, nemoj se kapricirati, nećeš ti mene zajebavati, dosta mi te je, nemoj me vraćati tamo gdje sam bio, zaklat ću te, i reci onoj Asji da se okane crne magije, platit će mi to", da je tada osjetio navalu straha, da mu je srce počelo preskakati i da je uspio zatvoriti vrata kada se N. R. odmaknuo i da je tada umjesto olakšanja osjetio bol u prsima i rekao A. da zove hitnu jer da mu nije bilo dobro, da je hitna brzo došla kao i policija, a da mu je doktorica dala injekciju za umirenje i htjela ga odvesti u bolnicu na daljnju obradu, ali da nije bio svjestan što se oko njega događa pa da je otklonio tu mogućnost bojeći se što bi N. R. sa onom dvojicom mogli učiniti A. koja bi ostala sama.

Na pitanje branitelja drugookrivljenika prvookrivljeniku, kako je moguće da se sjeća detalja da je dobio injekciju neposredno nakon što se srušio a kasnije navodi da se ne sjeća ničega, da je bio u magli od injekcija od psihijatra, prvookrivljenik je iskazao da nije istina da je rekao da je dobio injekciju neposredno nakon što se srušio jer da prva pomoć nije odmah došla a da je rekao da je u magli bio i kasnije kada je završio u bolnicu i dobio injekcije od psihijatra. Na daljnji upit branitelja, kako zaključio da je kritične prigode s ostalim okrivljenicima doveden njegov fizički integritet u pitanje ako ih je on samo ugledao a nije s njima imao fizički kontakt, prvookrivljenik se okrenuo prema branitelji pokazujući sliku koja prikazuje okrivljenike kako idu prema njemu i drugookrivljenika koji mu stavlja nogu pred vrata. Na daljnji upit branitelja da se izjasni, iz čega proizlazi da bi okrivljenici bili organizirana skupina prema njemu prvookrivljenik je iskazao da je to zaključio po tome kako ni jedan od njih nije imao alat ni radnu robu za posao za koji su navodno došli. Na daljnji upit branitelja je li po tome mogao zaključiti da su ovi okrivljenici došli u vezi dogovora ili pak nekakvog sporazuma ili neke druge predradnje o eventualnoj sječi lovora prvookrivljenik je iskazao da po ranijim radnjama drugookrivljenika koji je bušio stabla lovora nekoliko dana ranije i ulijevao strojno ulje u namjeri da izazove njihovo rušenje ne predstavlja nikakav pokušaj dogovora. Na daljnji upit branitelja, je li drugookrivljenik suvlasnik nekretnine anagrafske oznake gdje se dogodio sporni incident, prvookrivljenik iskazuje da nije. Napomenuo je da se ovaj događaj nije dogodio na javnom mjestu već u dvorištu koje je zaklonjeno zelenilom od pogleda javnosti, a sve što se zbilo da se nije moglo čuti van dvorišta.

Drugookrivljenik na ročištu pred ovim sudom upitan u smislu članka 171. A Prekršajnog zakona da se očituje o optužnom aktu i krivnji za prekršaj za koji se tereti iskazao je da nije kriv, da samo može reći da proklinje dan kada je došao u posjed stana odnosno vlasništvo stana ove nekretnine, da je njegov stan na katu dvojne kuće a da u prizemlju kuće stanuje prvookrivljenik, da je stan kupio od polusestre prvookrivljenika A. K. koja je suvlasnica predmetne nekretnine i s kojom u stanu živi prvookrivljenik. Da su ga prvookrivljenik i gospođa A. K. prijavili svim institucijama Republike Hrvatske, da je od policije, načelnika policije i drugih tijela tražio savjete i zaštitu, međutim da ga nitko nije mogao zaštititi. Ove prigode da je doveo dva djelatnika iz tvrtke koja su mu ranije renovirala taj stan, da mu daju ponudu odnosno prijedlog kako da se sasječu lovori koji doslovce svojom visinom kada vjetar puše dižu kupu s krova i zaklanjaju mu pogled i sunce, pa da je htio s njima vidjeti što će s lovorima napraviti. Dok su tako u dvorištu raspravljali i pričali odjednom da je iz kuće izletio prvookrivljenik, ničim izazvan, i da je počeo vikati prema njima trojici riječima: "Riješit ću se ja vas, vidit ćete vi svoga Boga, imam ja vezu u policiji" nakon čega da je izgubio živce i da je prvookrivljeniku rekao: "Mrš u kuću jebem ti mater, na što da mu je prvookrivljenik rekao: "Govno jedno srpsko, riješit ću te ja, zaklat ću te", i da je otišao u kuću. Da se prilikom njegovih prijetnji prema njima kad je rekao da ima vezu u policiji sjeća da mu je trećeokrivljenik I. B. rekao da je i njegov otac radio u policiji, a da mu nije pritom prijetio niti mu rekao da će ga srediti, a da mu ni četvrtookrivljeni M. L. pritom nije rekao riječi koje mu se stavljaju na teret niti je što vikao prema njemu, da ljudi koji su bili s njim nisu njegovi prijatelji već da su došli nešto zaraditi i napraviti ponudu i da su mu za taj posao tražili 5.000,00 kuna, i da se ne radi o njegovim prijateljima već ljudima koji se bave ovim poslom koji mu je bio potreban. Nadalje je naveo, kako živi u ulici niže, da su mu ljudi rekli da je provookrivljeni K. tražio svjedoke ali da mu nitko nije htio biti svjedok, u spis je priložio fotografije iz kojih je razvidno koliko je predmetni lovor zapušten, pušten da raste stihijski, nije podrezivan i čime je ometao dolazak sunca na prozore kao i urednost cijele kuće i dvorišta te vidljivost s prozora kuće, a sve da bi sudu pokazao što je htio okresivanjem lovora postići i da se uvjeri da to nije nikakva haračija samovolje ni napad na ničiji integritet već da bi to bilo dobro za njih obojicu. Drugookrivljeni R. je upoznat sa pisanom obranom prvookrivljenika K., nakon čega je prvookrivljeni K. pitao drugookrivljenog R. je li kada je došao prvi put u dvorište ove kuće njegovoj supruzi pokazao značku i rekao da je branitelj Domovinskog rata i da je on novi šerif tu, na što mu je drugookrivljeni iskazao kako to izmišlja, posebice što on nema nikakvu značku branitelja niti se predstavljao kao branitelj, niti je bio branitelj. Prvookrivljeni je negirao da bi vrijeđao drugookrivljenog po nacionalnoj osnovi jer da je i njegov djeda bio srpske nacionalnosti, te negirao da bi bilo kakvim provokacijama izazvao ovakvo stanje. Branitelj drugookrivljenog R. naveo je, da je obzirom na iskaze okrivljenika da je sasvim razvidno da je iskaz prvookrivljenog K. paušalan, iskonstruiran i utemeljen isključio na laži te usmjeren na lažnom prezentiranju njegovog branjenika, te da je isto tako vrlo značajno i razvidno iz iskaza prvookrivljenog da nema govora o nikakvom fizičkom napadu na njegov fizički integritet, da njegov branjenik utužene prigode nije došao s grupom i predumišljajem da bi uznemirio i oštetio prvookrivljenog i da nema govora o nikakvoj ženskoj osobi koja je navodno snimala predmetni događaj. Drugookrivljeni R. pred sudom je iskazao da je još spreman za mirno rješenje svih sporova između njih uz obostrano popuštanje i toleranciju i neucjenjivanje, na što je prvookrivljeni iskazao da se slaže da se mirno dogovore. Napomenuo je da se ovaj događaj nije dogodio na javnom mjestu već u dvorištu koje je zaklonjeno zelenilom od pogleda javnosti, a sve što se zbilo da se nije moglo čuti van dvorišta.

Trećeokrivljeni I. B. na ročištu pred ovim Sudom upitan u smislu članka 171. A Prekršajnog zakona da se očituje o optužnom aktu i krivnji za prekršaj za koji se tereti iskazao da nije kriv, da je 19. studenog 2019. zajedno sa prijateljem M. L. došao na adresu, S. gdje su došli radi dogovora sa N. R. oko rušenja stabla lovora koje se nalazilo u dvorištu kuće na navedenoj adresi. Kad su u dvorištu obavljali razgovor sa N. R. iz kuće da je izašla tada njemu nepoznata muška osoba za koju da je kasnije saznao da se radi o D. K. koji, kada ih je ugledao, se počeo verbalno obračunavati sa N. R., da je pokušao smiriti taj verbalni obračun rekavši im da to riješe mirnim putem ali da je D. K. povišenim tonom njima govorio da će ih se riješiti, da neće tu raditi, da on ima veze u policiji, na što da mu je odgovorio da je i on imao oca u policiji, nakon čega da je gospodin N. pozvao djelatnike policije u cilju sprječavanja daljnjih nesporazuma. Na upit suda, gdje se naprijed navedeni događaj odigrao iskazao je da se cijeli događaj odvijao u dvorištu ograđenim zelenilom ispred kuće, napominjući da niti od strane njega niti od strane njegovog prijatelja M. nije bilo niti galame niti prijetnje upućenih prema bilo kome prisutnome.

Četvrtookrivljeni M. L. na ročištu pred ovim Sudom upitan u smislu članka 171. A Prekršajnog zakona da se očituje o optužnom aktu i krivnji za prekršaj za koji se tereti iskazao da nije kriv, da je 19. studenog 2019. zajedno sa prijateljem I. B. došao na adresu, S. gdje su došli radi dogovora sa N. R. i rušenja stabla lovora koje se nalazilo u dvorištu kuće na navedenoj adresi. Kad su u dvorištu obavljali razgovor sa N. R. iz kuće da je izašla do tada njemu nepoznata muška osoba za koju je kasnije saznao da se radi o D. K. koji je kada ih je ugledao počeo se verbalno obračunavati sa N. R., da je njegov prijatelj I. B. pokušao smiriti taj verbalni obračun rekavši im da to riješe mirnim putem ali da je D. K. povišenim tonom govorio da će ih se riješiti, da neće tu raditi, da on ima veze u policiji, na što da mu je I. B. odgovorio da je i on imao oca u policiji, nakon čega da je gospodin N. pozvao djelatnike policije u cilju sprječavanja daljnjih nesporazuma. Na upit Suda gdje se naprijed navedeni događaj odigrao iskazao je da se cijeli događaj odvijao u dvorištu ograđenim zelenilom ispred kuće, napominjući da niti od strane njega niti od strane njegovog prijatelja I. nije bilo niti galame niti prijetnji upućenih prema bilo kome prisutnome, a nakon kratkog vremena da su došli policijski službenici.

Ispitana svjedokinja L. D. iskazala je da se ovaj događaj zbio prije dvije godine, pa da nije sigurna da će sudu sve vjerodostojno prenijeti što se dogodilo predmetne prigode, ali da se sjeća da je sa suprugom ujutro između 9 i 10 sati došla, te suradnikom I. B., a na poziv N. R. u ulicu ispred kuće br. ... poradi ugovaranja oko sječe grana lovora koji su u dvorištu kuće N. R. koje dvorište on dijeli i sa drugim suvlasnikom, a koji su bili zapušteni i ometali su normalan pogled sa prozora iz stana R. a da su se krošnje lovora spuštale do ceste i na cesti smetale normalnom prohodu ljudi, da je ostala sjediti u vozilu dok su njezin suprug i njegov kolega sa N. krenuli gledati lovore i kako bi sve mogli izvesti, te da su se uputili na cestu gdje je krošnja od lovora najviše padala, da je odjednom čula viku i galamu, da nije vidjela osobu koja je vikala, niti je odmah shvatila kome se isti obraća, ali da je čula kako ta osoba iz svega glasa više "Nećete ovdje raditi ništa, nećete majku vam jebem, nećete taknut ovo dok sam ja živ, imam ja veze u policiji" i slično, da je čula kako mu je I. B. normalnim tonom uzvratio : "Pa kakve to veze ima sa ovim vaša veza u policiji, i moj je otac u policiji, to nema nikakve veze sa ovim" nakon čega da se I. odmakao do njenog supruga koji je bio na suprotnoj strani ceste i da su njih dvojica tu stajali i gledali što će dalje biti, da je tada čula N. kako se obratio ovom čovjeku koji je vikao normalnim tonom:" prestani više ovo radit, dosta je ovog tvog maltretiranja, sad ću je zvat policiju jer ja ovo više ne mogu trpiti" a na ovo njegovo, da je ovaj gospodin i dalje nastavio vikati, te se sve više i više približavao njima i da je tek tada vidjela da se radi o istom čovjeku koji je 3-4 mjeseca ranije također stvarao probleme kada je N. radio renoviranje stana u kojem je također sudjelovao njezin suprug, da je tada ovaj čovjek bio još žešći, da je bacao neke kante za smeće po podu, da je bio jako neugodan, vikao je i psovao i da se tada također morala zvati policija jer je isti onemogućavao posao i kada je došla policija da su ga isti primirili i da su nastavili sa radovima, da je tada shvatila da se radi o istom čovjeku tj. D. K. koji živi ispod stana R., a da je i ove prigode R. pozvao policiju jer je vidio da s njim ne može doći na kraj. Na upit suda svjedokinji je li okrivljenik B. što rekao K. te prigode iskazala je da on više ništa nije rekao već da se samo povukao, a raspravu s istim da je nastavio samo N. koji mu je cijelo vrijeme govorio da ga pusti više na miru i da dokad više misli. Na daljnji upit suda je li njemu N. rekao riječi: "Zaklat ću te", iskazala je da to nije rekao niti u jednom trenutku već da mu je nastojao jednim razumnim razgovorom dati do znanja da više ne može podnijeti to njegovo protivljenje bilo kakvim radovima, bez ikakvog vrijeđanja, bez pretjerane buke, na jedan rezolutan način, te ukoliko je bio glasan da je bio samo da bi ga nadjačao kako bi ovaj mogao čuti što govori, jer da je K. bio doista neugodan. Na daljnji upit suda je li M. L. vikao prema K. iskaza je da M. L. te prigode nije progovorio niti jednu riječ s K., što mogu posvjedočiti svi drugi okrivljeni.

Prvookrivljenik u završnoj riječi iskazao je da se ovaj događaj nije desio na javnom mjestu već u dvorištu kuće na privatnom posjedu i da se nije reflektirao na javnost, dok je branitelj okrivljenika naveo kako niti iz optužnog prijedloga na niti iz dokaza koji su provedeni u ovom postupku ne proizlazi okolnost objektivnog obilježja utuženog prekršaja tj. da u konkretnom slučaju nedostaje činjenica javnog mjesta u svakom smislu pa u odnosu na prvookrivljenog predlaže donijeti oslobađajuću presudu, dok drugookrivljenik, trećeokrivljenik i četvrtookrivljenik u završnoj riječi nisu imali ništa za dodati.

U daljnjem je dokaznom postupku sud izvršio uvid u potvrde Ministarstva pravosuđa, Uprave za kazneno pravo, Odjela za prekršajne evidencije, obavijesti iz članka 109. a stavka 1. Prekršajnog zakona serijskog broja: 00250324, 00250323, 00250322 i 00250321, naredbe o određivanju mjere opreza serijskog broja 00820424 i 00820423, zapisnik o ispitivanju osumnjičenika N. R., I. B. i M. L., te zapisnik o ispitivanju svjedokinje L. D., pisanu obranu prvookrivljenika s prilozima, kao i u kompletan spis.

Odredba članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, propisuje, da će se kazniti onaj tko se na javnom mjestu tuče, svađa, viče ili na drugi način remeti javni red i mir.

Naime, za postojanje inkriminiranog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira od odlučnog je značenja javnost mjesta koje je kao obilježje prekršaja navedeno s posebnim naglaskom, a što znači da određena ponašanja neće biti kažnjiva ako nisu počinjena na javnom mjestu. Iz označenog optužnog prijedloga proizlazi da je u konkretnom slučaju inkriminirano javno mjesto dvorište kuće koje po kategorizaciji javnih mjesta spada u tzv. fiktivna javna mjesta, tj. ona mjesta koja po svojoj namjeni nisu javna mjesta, ali pod određenim uvjetima to mogu biti, odnosno okolnosti koje su postojale u vrijeme izvršenja prekršaja činili su radnju dostupnu javnosti. Naime, da bi se radilo o fiktivnom javnom mjestu nužno je naznačiti u činjeničnom opisu da se ponašanje okrivljenika reflektiralo na neograničenom javnom mjestu, bez koje okolnosti u činjeničnom opisu djelo ne bi bilo prekršaj, pa je na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona okrivljenike trebalo osloboditi od optužbe, a sve kako je navedeno u izreci Presude.

Napominje se da ovaj Sud u konkretnom slučaju nije pozvao ovlaštenog tužitelja da nadopuni ili ispravi optužni prijedlog jer bi time postupao na štetu okrivljenika, a što znači povredu načela jednakosti oružja koje se u judikaturi Europskog suda za ljudska prava afirmiralo kao konstitutivni element prava na pravično suđenje.

Kako su okrivljeni oslobođeni od optužbe to troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava ovog suda.

Split, 8. rujna 2022.

zapisničarka

sutkinja

Drina Roščić,v.r.

Suzana Budimir,v.r.

viša sudska savjetnica

Ivana Jelavić Mitrović,v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude zainteresirane stranke imaju pravo podnijeti žalbu u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovom Sudu u dva primjerka, a o istoj će odlučivati nadležni Sud.

Dostaviti: okrivljenicima, branitelju prvookrivljenika H. B., odvjetniku u S., branitelju drugookrivljenika D. K., odvjetniku u S., ovlaštenom tužitelju, pismohrana.

za točnost otpravka – ovlaštena službenica Drina Roščić