REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: III Kr 102/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ileane Vinja, kao predsjednice vijeća te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog H. B. i dr., zbog kaznenih djela iz čl. 315. st. 4. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11. i 144/12. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenog A. B. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, koju čine presuda Općinskog suda u Vukovaru od 3. svibnja 2019., br. K-182/2015. i presuda Županijskog suda u Osijeku od 24. siječnja 2020., br. Kž-17/2020-4, u sjednici vijeća održanoj 8. rujna 2022.,
p r e s u d i o j e :
Odbija se zahtjev osuđenog A. B. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Vukovaru od 3. svibnja 2019., br. K-182/2015. H. B. i A. B. proglašeni su krivima zbog dva kaznena djela iz čl. 315. st. 4. KZ/11., za koja su im utvrđene kazne zatvora u trajanju od po jedne godine svakome, i dva kaznena djela iz čl. 139. st. 3. KZ/11., za koja su im utvrđene kazne zatvora u trajanju od po šest mjeseci svakome, te su na temelju čl. 51. KZ/11. osuđeni na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od po dvije godine i sedam mjeseci, svaki.
2. Županijski sud u Osijeku, kao drugostupanjski sud, u povodu žalbi optuženika, a po službenoj dužnosti, preinačio je u pravnoj oznaci djela i odluci o kazni prvostupanjsku presudu na način da su H. B. i A. B. počinili svaki po dva kaznena djela iz čl. 315. st. 4. KZ/11., za koja su im prihvaćene kazne zatvora od po jedne godine svakome, te su primjenom čl. 51. KZ/11., osuđeni na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju jedne godine i deset mjeseci, svaki. U ostalom dijelu žalbe
III Kr 102/2022-3
optuženika odbijene su kao neosnovane, te je u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđena prvostupanjska presuda.
3. Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude podnio je osuđeni A. B., putem branitelja K. K., odvjetnika iz S. B., zbog razloga iz čl. 517. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje u tekstu: ZKP/08.), s prijedlogom pravomoćnu presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.
4. Postupajući u skladu s čl. 518. st. 4. ZKP/08. spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, koje je podnijelo odgovor na zahtjev s prijedlogom odbiti zahtjev kao neosnovan.
5. Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude nije osnovan.
6. Podnositelj zahtjeva nije u pravu kada je, olako, ustvrdio kako je ostvarena povreda kaznenog zakona na štetu osuđenika iz čl. 517. st. 1. toč. 1. u svezi čl. 469. toč. 5. ZKP/08. Nasuprot podnositeljeve paušalne tvrdnje, pri utvrđivanju pojedinačnih i odmjeravanju jedinstvene kazne zatvora, nije prekoračena ovlast koju sud ima po zakonu. Naime, osuđeniku je nakon utvrđivanja i ocjene svih okolnosti koje utječu na odabir vrste i visine sankcije, pravilno izrečena jedinstvena kazna zatvora u zakonom propisanim okvirima.
7. Iz sadržaja zahtjeva se može iščitati kako je isti podnesen i zbog povreda iz čl. 517. st. 1. toč. 1. u svezi čl. 469. toč. 4. ZKP/08. Podnositelj zahtjeva, obrazlažući navedeni oblik povrede, neosnovano tvrdi da je u konkretnom slučaju umjesto odredbi o počinjenju kaznenih djela u stjecaju iz čl. 51. KZ/11., trebalo primijeniti odredbu o produljenom djelu iz čl. 52. KZ/11.
8. Podnositelj zahtjeva ignorira odredbu čl. 52. st. 2. KZ/11., koja propisuje da se kaznena djela, koja predstavljaju napad na život, tijelo, spolnu ili druge slobode osobe, ne mogu pravno označiti kao produljena. Dakle, u konkretnom slučaju osuđeni A. B. kaznenim djelima napada na službenu osobu iz čl. 315. st. 4. KZ/11., napao je na život dva policajca (koji su kritične zgode zadobili i tjelesne ozljede), pa slijedom citirane zakonske odredbe nema mjesta primjeni odredbi o produljenom kaznenom djelu.
9. Nije u pravu podnositelj zahtjeva ni kada tvrdi da je dva kaznena djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. KZ/11., trebalo označiti kao jedno kazneno djelo. Pri tome, očito, ispušta iz vida da je drugostupanjski sud preinačio presudu suda prvog stupnja glede pravne oznake djela, te jasno utvrdio da se u konkretnom slučaju ne radi o idealnom, već o prividnom stjecaju kaznenih djela po načelu konsumpcije. To znači da je kriminalna količina neprava dvaju kaznenih djela prijetnji, kao blaži nasrtaj na osobnu slobodu oštećenika, inkludirana u značajnijoj kriminalni količini neprava kaznenih djela napada na službenu osobu, pa je slijedom toga i cjelokupno kriminalno djelovanje pravilno označeno samo kao dva kaznena djela iz čl. 315. st. 4. KZ/11.
III Kr 102/2022-3
10. Osuđenik u zahtjevu ističe da je u žalbi protiv prvostupanjske presude istaknuo bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08., "… na koje se drugostupanjski sud nije praktično obazirao …"
11. Nasuprot takvoj tvrdnji podnositelja zahtjeva, drugostupanjski sud je ocijenio sve istaknute žalbene razloge, uslijed čega nije ostvarena povreda odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, a koja povreda je mogla utjecati na presudu. Iz drugostupanjske presude jasno proizlaze odgovori na sve navode koje je osuđenik isticao u svojoj žalbi. Između ostaloga, vezano uz navodno bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, drugostupanjski sud je izložio zašto navedena postupovna povreda nije ostvarena, obrazlažući da ista predstavlja žalbeni osnov pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, izričito se referirajući na iskaze ispitanih svjedoka u okviru te osnove. To što je drugostupanjski sud, odgovarajući na iste prigovore osuđenika iznesene u žalbi na prvostupanjsku presudu, zaključke suda prvog stupnja prihvatio pravilnim, ne predstavlja istaknutu povredu odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku. Ispitujući pobijanu presudu, u skladu čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08., drugostupanjski sud nije našao da bi bila ostvarene ni bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti. No, ispitujući pobijanu presudu u skladu s čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP/08., utvrdio je da je počinjena povreda kaznenog zakona na štetu osuđenika te je preinačio prvostupanjsku presudu glede pravne oznake i izrekao blažu jedinstvenu kaznu, o čemu je već bilo riječi, te je sve ovo detaljno obrazložio.
12. Podnositelj zahtjeva, nadalje, tvrdi da se "zadnje ročište održalo bez prisutnosti okrivljenika, čime mu je povrijeđeno pravo na obranu".
13. Osuđenik je na raspravi 27. veljače 2019. iznio svoju obranu u prisutnosti branitelja, te primio na znanje datum rasprave 3. svibnja 2019. Kako na raspravu nije pristupio, to je 3. svibnja 2019. rasprava provedena u odsutnosti optuženika. S obzirom na zapriječenu kaznu sud je, sukladno odredbi čl. 404. st. 3. ZKP/08., procijenio da su ispunjene zakonom propisane pretpostavke da se rasprava provede u odsutnosti osuđenika.
14. Međutim, u pogledu istaknute povrede prava obrane na raspravi, treba istaknuti kako osuđenik nema pravo podnijeti zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude iz citirane osnove, ako tu povredu nije isticao u žalbi na prvostupanjsku presudu, što izričito propisuje čl. 517. st. 2. ZKP/08. Osuđenik tu povredu, nedvojbeno, nije isticao u žalbi, pa se ovaj izvanredni pravni lijek ne može ni podnijeti zbog povrede iz čl. 517. st. 1. toč. 3. ZKP/08.
15. Usprkos izričitoj i jasnoj odredbi čl. 517. ZKP/08., iz zahtjeva se može iščitati kako podnositelj zahtjeva osporava i visinu jedinstvene kazne zatvora iz pravomoćne presude, te predlaže izreći osuđeniku blažu kaznu.
16. Primjenom citirane odredbe, ovaj se izvanredni pravni lijek ne može podnijeti niti zbog odluke o kazni.
17. Slijedom iznesenog, a na temelju čl. 519. u svezi čl. 512. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 12/11. - pročišćeni tekst,
III Kr 102/2022-3
91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22.) trebalo je odlučiti kao u izreci.
Zagreb, 8. rujna 2022.
Predsjednica vijeća:
Ileana Vinja, v.r.
