REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: III Kr 89/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ileane Vinja, kao predsjednice vijeća te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog D. B., zbog kaznenog djela iz čl. 229. st. 1. toč. 1. u vezi s čl. 228. st. 1. i čl. 52. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17. i 118/18. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, koju čine presuda Općinskog suda u Puli - Pola od 29. srpnja 2019., br. K-60/19. i presuda Županijskog suda u Sisku od 20. siječnja 2022., br. Kž-45/2020-11, u sjednici vijeće održanoj 8. rujna 2022.,
p r e s u d i o j e :
Odbija se zahtjev osuđenog D. B. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Pravomoćnom presudom, koju čine presuda Općinskog suda u Puli - Pola od 29. srpnja 2019., br. K-60/19. i presuda Županijskog suda u Sisku od 20. siječnja 2022., br. Kž-45/2020-11, D. B. je proglašen krivim zbog kaznenog djela iz čl. 229. st. 1. toč. 1. u vezi s čl. 228. st. 1. i čl. 52. KZ/11., za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju dvije godine i šest mjeseci, zbog kaznenog djela iz čl. 228. st. 1. KZ/11., za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju deset mjeseci i zbog kaznenog djela iz čl. 229. st. 1. KZ/11., za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju šest mjeseci te je, primjenom čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11., osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju tri godine i dva mjeseca.
2. Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude osuđenik je, putem branitelja D. Š., odvjetnika iz P., podnio na temelju čl. 515. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje u tekstu: ZKP/08.). U zahtjevu se upire na povredu iz čl. 517. st. 1. toč. 3. ZKP/08., zatim na povrede ustavnih prava iz čl. 5., čl. 29. st. 1. i čl. 118. st. 3. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90., 135/97., 8/98. – pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. – pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. – pročišćeni tekst, 55/01. –
III Kr 89/2022-3
ispravak, 76/10., 85/10. – pročišćeni tekst i 5/14. – dalje: Ustav RH), te na čl. 6. Konvencije za zaštitu temeljnih ljudskih prava i sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak, 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10. i 13/17., dalje: Konvencija). Predlaže se „prekinuti izvršenje pravomoćne presude“ i ukinuti presudu Općinskog suda u Puli - Pola od 29. srpnja 2019., br. K-60/19. i presudu Županijskog suda u Sisku od 20. siječnja 2022., br. Kž- 45/2020-11.
3. Postupajući u skladu s čl. 518. st. 4. ZKP/08. spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, koje je podnijelo odgovor na zahtjev s prijedlogom odbiti zahtjev kao neosnovan.
4. Odgovor na zahtjev dostavljen je osuđeniku i njegovom branitelju.
5. Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude nije osnovan.
6. Nije u pravu podnositelj zahtjeva kada, paušalno, tvrdi da su osuđeniku povrijeđena ustavna prava zajamčena čl. 5. st. 3., čl. 29. st. 1. i 2. te čl. 118. st. 3. Ustava RH te čl. 6.1. Konvencije.
7. Podnositelja zahtjeva se upućuje na odredbu čl. 517. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 12/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje u tekstu: ZKP/08. – I), kojom je propisano da se zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude može podnijeti zbog povrede kaznenog zakona na štetu osuđenika, predviđene u čl. 469. toč. 1. do 4. ZKP/08. – I, ili zbog povrede iz toč. 5. tog članka ako se prekoračenje ovlasti odnosi na odluku o kazni, djelomičnoj uvjetnoj osudi, posebnim obvezama, zaštitnom nadzoru, sigurnosnoj mjeri, oduzimanju imovinske koristi ili predmeta. Zahtjev se, nadalje, može podnijeti zbog povrede odredaba kaznenog postupka predviđenih u čl. 468. st. 1. toč. 1., 5., 9. i 10., odnosno zbog povrede iz čl. 468. st. 2. ZKP/08. – I, ili zbog sudjelovanja u odlučivanja u drugom, odnosno trećem stupnju suca ili suca porotnika koji se morao izuzeti, odnosno zbog toga što je okrivljeniku, protivno njegovu zahtjevu, uskraćeno da na raspravi upotrebljava svoj jezik i naposljetku, zbog povrede prava okrivljenika na obranu na raspravi, odnosno zbog povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku ako je ta povreda mogla utjecati na presudu. Zbog drugih se razloga ovaj izvanredni pravni lijek ne može podnijeti.
8. Nije u pravu podnositelj zahtjeva kada tvrdi da mu je povrijeđeno pravo na obranu na raspravi iz osnove propisane u čl. 517. st. 1. toč. 3. ZKP/08., a time i na jednakost oružja, jer mu je tijekom postupka onemogućeno slobodno, nesmetano i povjerljivo komunicirati s braniteljem u smislu čl. 64. st. 1. toč. 5. ZKP/08.
9. Iz spisa je razvidno da je optuženik imao osiguranu obranu putem izabranog branitelja i mogućnost nesmetane komunikacije. Rasprava, 12. travnja 2019., bila je odgođena jer je branitelj optuženika zatražio određeno vrijeme za pripremu obranu. Na raspravi 25. travnja 2019. bili su prihvaćeni svi prijedlozi obrane za ispitivanjem četiri svjedoka te provođenjem psihijatrijskog vještačenja. Navedeni dokazni su
III Kr 89/2022-3
izvedeni na raspravi 31. svibnja i 8. srpnja 2019. Budući da je državni odvjetnik, na raspravi 17. srpnja 2019., izvršio izmjene činjeničnog opisa (ali samo u odnosu na ime oštećenika i iznos imovinske koristi), obrana je, ponovno, zatražila određeno vrijeme za pripremu obrane, čemu je udovoljeno premda daljnjih dokaznih prijedloga više nije bilo. Naposljetku se državni odvjetnik, na raspravi 24. srpnja 2019., očitovao kako, između ostaloga, ostaje i kod predložene sankcije u optužnici. Branitelj optuženika je tada zatražio minutu prekida rasprave, kako bi se optuženiku omogućilo pripremanje obrane. Taj prijedlog sud je, primjenom čl. 11. st. 4. ZKP/08., odbio kao što je uskratio i podnošenje prijedloga za izuzeće suca, smatrajući da optuženik, očigledno, zloupotrebljava svoje pravo. Osuđenik nije htio iznositi obranu, premda je kod redarstvenih vlasti obranu iznio, pa je dokazni postupak završen te je izrečena prvostupanjska presuda.
10. Iz navedenog slijedi da je tijekom prvostupanjskog postupka odgađana rasprava kako bi se optuženiku osiguralo vrijeme za pripremu obrane. Prvi puta 12. travnja 2019., jer zbog tehničkih problema nije mogao komunicirati sa braniteljem, te 17. srpnja 2019., nakon izvršenih izmjena činjeničnog opisa u optužnici. Optuženik je, dakle, imao dostatno vrijeme za pripremu obrane i mogućnost slobodnog i nesmetanog komuniciranja sa braniteljem. To što prvostupanjski sud, u situaciji kada su svi dokazi bili izvedeni a optuženik je imao dostatno vrijeme za pripremu obrane, nije dozvolio da se rasprava prekine, i to nakon što je već bila odgođena upravo kako bi optuženik imao mogućnost pripreme obrane, samo po sebi ne predstavlja povredu optuženikovih prava na obranu. Uostalom, optuženik je u dva navrata prilikom ispitivanja kod redarstvenih vlasti iznio obranu (u kojoj je priznao počinjenje kaznenih djela).
11. Imajući u vidu izloženo, nema govora o povredi optuženikovog prava na obranu na raspravi i povredi načela jednakosti oružja, a time niti povrede ustavnih i konvencijskih prava (pravo na pravično suđenje) na koje se povrede, paušalnim navodima, također upire.
12. Nasuprot daljnjoj tvrdnji podnositelja zahtjeva da je „drugostupanjski sud imao obvezu detaljno i pedantno proučiti dokaze i relevantne činjenice“, nije ostvarena niti povreda odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku iz čl. 517. st. 1. toč. 3. ZKP/08.
13. Županijski sud u Sisku, kao sud drugog stupnja, sukladno čl. 487. st. 1. ZKP/08., ispitao je presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija. Drugostupanjski sud je, odgovarajući na iste prigovore osuđenika istaknute u žalbi na prvostupanjsku presudu, osobito one vezane za povredu prava okrivljenika na obranu, dao dostatnu argumentaciju, koju prihvaća i ovaj sud. Drugostupanjski sud je analizirao žalbene razloge, te je jasno izložio zašto smatra da žalba optuženika, podnesena i zbog odluke o kazni, nije osnovana. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, sud drugog stupnja nije našao da bi bila ostvarene ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka ni povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, osim u odluci o uračunavanju vremena oduzimanja slobode, na koje povrede sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti.
III Kr 89/2022-3
14. S obzirom na izloženo, a na temelju čl. 519. u svezi čl. 512. ZKP/08-I, odlučeno je kao u izreci, a slijedom takve odluke, nije bilo mjesta odgodi izvršenja pravomoćne presude.
Zagreb, 8. rujna 2022.
Predsjednik vijeća:
Ranko Marijan, v.r.
