Republika Hrvatska

Županijski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 1

Poslovni broj: Gž-1621/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Davorke Hudoletnjak, kao predsjednice vijeća, Smiljke Premužić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te sutkinje Sonje Celovec Trivanović, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I. A. iz Z., OIB: …, zastupane po punomoćniku I. Ž., odvjetniku iz Z., protiv tuženice L. d.d., K., OIB: …, koju zastupa punomoćnik D. Š., odvjetnik iz Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice i tuženice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn- 2785/2019-24 od 29. listopada 2021., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 8. rujna 2022.,

p r e s u d i o  j e

I.Žalba tuženice se odbija kao neosnovana, dok se žalba tužiteljice uvažava, pa se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-2785/2019-24 od 29. listopada 2021.,

-p o t v r đ u j e u dosuđujućem dijelu (točka I. izreke),

-p r e i n a č a v a u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška (točka II. izreke), tako da sada glasi:

"Nalaže se tuženici da tužiteljici naknadi daljnji parnični trošak u iznosu od 500,00 kuna/66,36 eura (fiksni tečaj 7,53450 za 1 euro) sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom od 29. listopada 2021. godine do isplate, sve po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje, koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbe.

III. Nalaže se tuženoj da tužiteljici plati na ime troškova žalbe iznos od 125,00 kuna/16,59 eura.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom presuđeno je tako da izreka u cijelosti glasi:

"I Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 13.625,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. studenog 2019. godine do isplate, kao i naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 7.500,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29. listopada 2021. godine do isplate, sve po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.900,00 kuna sa pripadajućom kamatom tekućom od dana presuđenja do isplate, te zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u cijelosti."

2.Protiv dijela odluke o trošku (točka II. izreke) žali se tužiteljica po punomoćniku zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka, te predlaže da drugostupanjski sud uvaži žalbu, preinači odluku o troškovima, te dosudi tužiteljici daljnji trošak od 500,00 kuna i trošak žalbe.

3. Tuženica nije podnijela odgovor na žalbu tužiteljice.

4.Protiv dosuđujućeg dijela presude (točka I. izreke) žali se tuženica po punomoćnicima zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu, na način da odbije tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti uz obvezu naknade troška tuženici ili podredno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

5. Tužiteljica nije podnijela odgovor na žalbu tužene.

6.Žalba tužiteljice je osnovana, dok je žalba tuženice neosnovana.

7.1.Suprotno žalbenim navodima tuženice prvostupanjska presuda sadrži jasne, logične i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u suprotnosti s provedenim dokazima, pa kako prvostupanjska presuda nema niti nekih drugih nedostatka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, to nije počinjena bitna povreda parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14. – dalje: ZPP).

7.2. Tužiteljica ne navodi, niti obrazlaže koju je to bitnu povredu postupka počinio prvostupanjski sud, a ovaj sud ispitujući prvostupanjsku presudu, sukladno članku 365. stavaka 2. ZPP-a, ne nalazi ni postojanje nekih drugih bitnih povreda parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a na koje se u žalbi ne ukazuje, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

8.. Prvostupanjski sud je utvrdio, a to među stranka nije niti sporno, da je tužiteljica kao zaposlenica tuženice, a u vrijeme dok je obavljala svoj redovni posao na svom radnom mjestu kao prodavač zadobila ozljedu od nepoznate muške osobe - kupca, koji je otuđio artikl iz trgovine i pokušao pobjeći iz trgovine, ne plativši isti, te je tužiteljicu odgurnuo na kvaku od vrata i na rub štoka, uslijed čega je tužiteljica zadobila tjelesnu ozljedu u vidu natučenja slabinske kralježnice i istegnuća mišića slabinske kralježnice.

9. Prvostupanjski sud je na temelju nalaza i mišljenja liječničkog vještaka prof dr. sc. Ž. R. i medicinske dokumentacije utvrdio da je tužiteljica u navedenom događaju, a zbog naprijed navedenih ozljeda, trpjela fizičke bolove jakog intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta četiri dana i slabog intenziteta trideset dana, da je trpjela primarni strah, koji je bio jakog intenziteta i kraćeg trajanja, te sekundarni strah jakog intenziteta dva dana, srednjeg intenziteta četiri dana i slabog intenziteta četrnaest dana, te da je kod tužiteljice zbog zadobivenih ozljeda došlo do trajnog smanjena životnih aktivnosti od 2%, koje se očituje u ograničenoj pokretljivosti slabinskog dijela kralježnice, te bolovima kod dužeg stajanja, hodanja, penjanja po stepenicama, rada u nefiziološkom položaju tijela, npr. sagnuti položaj. Obzirom na to, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je kod tužiteljice došlo do povrede prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje.

Prvostupanjski sud je nadalje na temelju nalaza i mišljenja liječničkog vještaka utvrdio da je tužiteljici zbog zadobivenih ozljeda bila potrebna tuđa nestručna pomoć u trajanju od 15 dana po 2 sata dnevno i još 15 dana po jedan sat dnevno za uobičajene kućanske poslove, te pomoć pri odlasku u trgovinu i slično.

10. Dakle, tužiteljica je pretrpjela ozljedu na radu zbog koje trpi neimovinsku i imovinsku štetu, kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud i što zapravo više nije niti sporno, kao ni visina same štete, a koja je i po ocjeni ovoga suda pravilno dosuđena, a imajući u vidu intenzitet i trajanje fizičkih bolova, straha, te stupnja smanjena životnih aktivnosti, životnu dob tužiteljica, koja je u vrijeme štetnog događaja stara 35 godina, te njeno zanimanje, kao i dužina trajanja potrebe za tuđom pomoći, a koju visinu je sud ocijenio po slobodnoj ocjeni, cijeneći sat tuđe pomoći po 25,00 kuna.

11. Za ozljedu na radu odgovara poslodavac po objektivnoj odgovornosti, a sukladno članku 111. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14), te članku 25. Zakona o zaštiti na radu, kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud. Neosnovano tuženica u žalbi ponavlja svoje navode da je štetu tužiteljici prouzročila treća osoba, čiju radnju nije mogla predvidjeti i čije posljedice nije mogla ni izbjeći, ni otkloniti, te da ju je sud primjenom članka 1067. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21 – dalje: ZOO), trebao osloboditi od odgovornosti.

12. Naime, pogrešno je stajalište tuženice da se ponašanje kupca u njenoj prodavaonici zbog čijeg ponašanja je ozlijeđena tužiteljica kao njena radnica, treba smatrati kao djelovanje treće osobe zbog čega bi ju se trebalo osloboditi od odgovornosti za štetu, jer je ponašanje kupca u prodavaonici tuženice kao poslodavca kojom prilikom je tužiteljica kao radnica ozlijeđena dio rizika posla, a ne djelovanje treće osobe, pa dakle, nema mjesta oslobođenju tuženice kao poslodavca od odgovornosti za štetu, a takovo stajalište zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u više svojih odluka npr. Revr-99/03, Rev- 279/99, Revr-536/05. Prema tome, pravilno je prvostupanjski sud, a suprotno žalbenim navodima tuženice, primijenio materijalno pravo kada je utvrdio da je upravo tuženica odgovorna tužiteljici za svu štetu, koju je u navedenom događaju pretrpjela i kada je u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice.

13. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio i odredbu članka 154. stavak 1. ZPP-a kada je tuženici naložio da tužiteljici nadoknadi parnični trošak u cijelosti u ukupnom iznosu od 7.500,00 kuna. Zbog navedenog u cijelosti je neosnovana žalba tuženice, pa ju je valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu u dosuđujućem dijelu i u dijelu kojim joj je naloženo tužiteljici da plati na ime parničnog troška 7.500,00 kuna (točka I. izreke), a sve sukladno članku 368. stavak 1. ZPP-a.

14. Osnovano tužiteljica u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio dio zahtjeva tužiteljice za naknadu troška za zastupanje po odvjetniku na ročištu za objavu presude u zatraženom iznosu od 50 bodova.

15. Naime, po ocjeni ovoga suda, budući da je tužiteljica pravovremeno na glavnoj raspravi od 12. listopada 2021. godine, a prije zaključenja iste između ostaloga zatražila i naknadu troška za zastupanje na ročištu za objavu (list 74-76), te je punomoćnik tužiteljice i pristupio na ročište za objavu presude (list 93. spisa), to je uz pravilnu primjenu materijalnog prava tužiteljici trebalo dosuditi i taj trošak, jer je isti bio potreban, obzirom da od tada tužiteljici i teku rokovi za žalbu i izvršeno joj je uručenje presude. S obzirom na to, valjalo je uvažiti žalbu tužiteljice, te joj je pored parničnog troška dosuđenog u točki I. prvostupanjske presude trebalo dosuditi i daljnji zatraženi trošak u iznosu od 500,00 kuna /66,36 eura, a sukladno Tbr. 9. točka 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12., 103/14., 118/14.,107/15,37/22 i 100/22. – dalje: Tarifa), radi čega je preinačena odluka o trošku (točka II. izreke), a sukladno članku 380. točka 3. ZPP-a.

16. Budući je žalba tužiteljice uvažena, to joj je dosuđen i trošak sastava žalbe po Tbr. 10. točka 5. u svezi sa Tbr. 7. točka 1. Odvjetničke tarife u iznosu od 125,00 kuna/16,59 eura.

17. Obzirom da je žalba tuženice u cijelosti odbijena, to je odbijen i njen zahtjev za naknadu troškova žalbe kao neosnovan.

18. Slijedom izloženog, presuđeno je kao u izreci.

Bjelovar, 8. rujna  2022.

Predsjednica vijeća

Davorka Hudoletnjak, v.r.