Poslovni broj Gž R-740/2020-3

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca, Duška Abramovića predsjednika vijeća, Dubravke Butković-Brljačić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Barbare Bosner, članice vijeća , u pravnoj stvari tužiteljice N. B. S. iz I.-G., OIB ....., zastupane po punomoćnici S.R. K., odvjetnici iz Z., protiv tuženika Republike Hrvatske , Ministarstvo, OIB ..., iz Z., zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu iz Velike Gorice, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu poslovni broj 20 Pr-41/2019-22 od 26. lipnja 2020., u sjednici vijeća održanoj 8. rujna 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu poslovni broj 20 Pr-41/2019-22 od 26. lipnja 2020. potvrđuje.

Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je zatražila da joj tuženik na ime povrede prava osobnosti, zbog povrede prava dostojanstva, časti, ugleda, dobrog glasa te duševnog i tjelesnog zdravlja isplati iznos od 30.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. siječnja 2008. do isplate (točka I. izreke). Tužiteljica je obvezana naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 7.000,00 kn (točka II. izreke).

Protiv citirane presude žali se tužiteljica iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ( „Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 111/99,88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 43/13. i 89/14., 70/19., dalje ZPP) predlažući da se presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz obvezu tuženika na naknadu parničnog troška.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga, a pazeći po službenoj dužnosti u smislu odredbe iz čl. 365. st. 2. u svezi čl. 354. st. 2. ZPP-a na postojanje apsolutno bitnih povreda postupka, ovaj sud nije utvrdio da bi donošenjem pobijane presude bila počinjena neka od navedenih povreda postupka, pa tako niti one iz oderedbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju se upire žalbenim navodima, budući da presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u proturječju, te je presudu moguće ispitati.

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu štete zbog povrede prava osobnosti, dostojanstva, časti, ugleda, dobrog glasa te duševnog i tjelesnog zdravlja u iznosu od 30.000,00 kn s kamatama.

Činjenične navode tužbe tužiteljica temelji na tvrdnji da je kao zaposlenica tuženika obavljala poslove pomoćnice pročelnika za nadzor u Sektoru za nadzor Područnog ureda Z. sa koeficijentom za obračun plaće 2,522, da bi u postupku reorganizacije Porezne uprave i novog unutarnjeg ustrojstva rješenjem tuženika od 9. siječnja 2015. bila raspoređena na poslove više inspektorice za nadzor poreza na dobit i doprinosa u Poreznoj upravi, Područnom uredu Središnja Hrvatska, Služba za nadzor, Odjel za nadzor poreza na dobit i doprinosa, pod rednim brojem 3.3.4.4. Sistematizacije radnih mjesta u Poreznoj upravi, Područnom uredu Središnja Hrvatska, s koeficijentom za obračun plaće 1,697, kojim rasporedom da je degradirana za pet radnih mjesta na radno mjesto sa puno nižom plaćom u Karlovcu, bez obzira na njezin do tada besprijekoran rad, visoke ocjene i titulu magistrice znanosti iz polja ekonomije. Smatra da je ovaj raspored na drugo radno mjesto zapravo posljedica svakodnevnih provokacija i uredskih priča iz anonimnih pisama prema kojima da tužiteljica uzima mito, bavi se kriminalom, pogoduje određenim društvima i da je zajedno sa kolegicom oštetila Državni proračun za desetke milijuna kuna. K tome, da je bila izložena i mobingu ravnatelja Porezne uprave B. Š., koji joj je u više navrata i tobože šaljivo dao na znanje da je isuviše bliska s bivšom ravnateljicom Porezne uprave N. Č. S. i njezinim pomoćnikom Z. F. (koji je zbog sumnje u pogodovanje, prikrivanje i tzv. kriminalne aktivnosti raspoređen na niže radno mjesto), te također (protiv tužiteljice) i pokrenuo postupak zbog povrede službene dužnosti koji je po Službeničkom sudu odbačen, što je sve uzrokovalo posljedice po zdravlje tužiteljice. Drži da je takvo postupanje protivno odredbama Zakona o državnim službenicima i namještenicima, odredbama Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, te joj povrijeđeno dostojanstvo, čast, pravo na poštivanje privatnog i porodičnog života iz čl. 8 Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te mirno uživanje vlasništva iz čl. 1 Protokola br. 1., a narušeno joj je i zdravlje.

Ocjenom provedenih dokaza, a koje prihvaća i ovaj sud, cijeneći istinitima iskaze svjedoka Lj. J., B. Š. i N. Č. S., utvrđeno je da je tužiteljica rješenjem od 9. siječnja 2015., a zatim i ponovnim rješenjem od 5. lipnja 2018. raspoređena na radno mjesto znatno niže razine i s manjom plaćom u odnosu na njezino radno mjesto prije donošenja tih rješenja, međutim, tužiteljica da pogrešno zaključuje kako je njezin raspored ovim rješenjima na drugo radno mjesto rezultat mobinga po njoj nadređenom rukovoditelju, tadašnjem ravnatelju Porezne uprave B. Š. i službenici A. M..

Naime, a kako to pravilno utvrđuje sud prvog stupnja, iako je tužiteljica citiranim rješenjima raspoređena na radno mjesto znatno niže razine, sa nižom plaćom, navedeni je raspored rezultat postupka reorganizacije Porezne uprave, što su potvrdili u svojim iskazima svi saslušani svjedoci, čemu u prilog govori i činjenica da je prema iskazu svjedokinje Lj.J.u toj reorganizaciji još sedam drugih službenika, sličnim rješenjima, također raspoređeno na znatno niža radna mjesta u hijerarhijskoj ljestvici, da je svjedok B. Š. potvrdio da je raspoređivanje službenika u postupku reorganizacije uobičajeno, i to prema diskrecijskoj odluci čelnika, te iskazom svjedokinje Lj. J. utvrđeno da je rad tužiteljice bio ocjenjivan i analiziran u stegovnim i sličnim postupcima povodom raznih prijava, odnosno predstavki protiv tužiteljice, pri čemu ni u jednom od ovih postupaka nije utvrđena kakva nepravilnost, odnosno nezakonitost u njezinom radu. Nije utvrđena ni ikakva veza ili utjecaj ovih postupaka kod donošenja narečenih rješenja od 9. siječnja 2015. i 5. lipnja 2018., čemu u prilog govori i činjenica da je rješenjem od 5. lipnja 2018. tužiteljica raspoređna na isto radno mjesto kao i ranijim (poništenim) rješenjem od 9.siječnja 2015., te da je žalba tužiteljice protiv rješenja od 5. lipnja 2018. odbijena kao neosnovana.

Utvrđeno je da je reorganizacijom Porezne uprave, koju reguliraju Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o Poreznoj upravi ("Narodne novine" broj 154/14), Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o unutarnjem redu Ministarstva financija od 8. siječnja 2015. i Uredba o izmjenama Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova, dodatku na uvjete rada te kriterijima i najvišem mogućem iznosu dodatka za natprosječne razultate u radu za službenike Porezne uprave ("Narodne novine" broj 55/14, 154/14) došlo do spajanja bivših područnih ureda, čime je smanjen broj područnih ureda i ispostava, a primjenom odredaba čl. 127. st. 1. Zakona o državnim službenicima i namještenicima ("Narodne novine" broj 92/05, 107/07, 27/08, 34/11, 49/11, 150/11, 34/12, 49/12, 37/13, 38/13, 138/15, 61/17) službenici i namještenici raspoređeni na radna mjesta propisana citiranim Pravilnikom o unutarnjem redu Ministarstva financija, prema potrebama službe i stručnom znanju.

Pravilno sud utvrđuje da je navedeno uključivalo i redefiniranje poslova radnih mjesta u sektorima, službama i odjelima Porezne uprave, kao i specijalizaciju koja se ogleda u novim opisima poslova pojedinih radnih mjesta sadržanim u Sistematizaciji radnih mjesta u Pravilniku o unutarnjem redu Ministarstva financija. Pri tome je ustrojen Područni ured Središnja Hrvatska, kojem su pripojeni bivši Područni uredi u K. i S. te dio tzv. „z. p.“ (izuzev Ispostave S.), zbog čega je dio službenika Područnog ureda Z. trebalo rasporediti u Područni ured Središnja Hrvatska. Svi ovi službenici da su s danom 9. siječnja 2015. raspoređeni na druga radna mjesta (tako i tužiteljica) sukladno potrebama opisane reorganizacije Porezne uprave i propisima kojima je ona provedena, uzimajući u obzir stručno znanje, vještine, sposobnosti, radno iskustvo, ocjene i rezultate rada službenika.

Utvrđeno je da je u odnosu na raspored tužiteljice na drugo radno mjesto rješenjem od 9. siječnja 2015. uzeta u obzir odluka ravnatelja Porezne uprave od 6. studenoga 2014., kojom su imenovani koordinatori za izradu prijedloga Uredbe o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva financija i Pravilnika o unutarnjem redu Ministarstva financija (u dijelu koji se odnosi na Poreznu upravu), koji prijedlog je trebao sadržavati i tabelarni prijedlog rasporeda službenika na radna mjesta po ustrojstvenim jedinicama. Za Područni ured Z. tome da je bila zadužena J. K., tadašnja pročelnica Područnog ureda K., međutim, naknadno da je ravnatelj Porezne uprave taj posao povjerio načelnici sektora – pomoćnici pročelnika za utvrđivanje poreza i doprinosa u Područnom uredu Z., N. G., koja je trebala pomoću tablica formulirati prijedlog rasporeda svih službenika Područnog ureda Z. (izuzev radnih mjesta – položaja pročelnika i pomoćnika pročelnika), uz napomenu da će za Službu za nadzor Područnog ureda Z. takav prijedlog sastaviti tadašnja voditeljica Službe za nadzor PDV-a A. M..

Zatim da je službenica N. G. od voditelja ispostava i voditelja službi zatražila prijedloge rasporeda službenika za njihove ispostave i službe, sa prijedlogom poimence službenika koji bi radili u Područnom uredu Središnja Hrvatska, koji prijedlog je proslijeđen ravnatelju Porezne uprave i koordinatoru za Područni ured Središnja Hrvatska. Budući da tužiteljica ovim popisom službenika za rad u Područnom uredu Središnja Hrvatska nije bila obuhvaćena, tužiteljica je spornim rješenjem od 9. siječnja 2015. bila raspoređena na radno mjesto više inspektorice za nadzor poreza na dobit i doprinosa u Službi za nadzor, Odjelu za nadzor poreza na dobit i doprinosa, u Područnom uredu Središnja Hrvatska. Međutim, povodom žalbe tužiteljice citirano rješenje od 9. siječnja 2015. je poništeno rješenjem Odbora za državnu službu od 7. lipnja 2017. i predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovno odlučivanje, te je u ponovljenom postupku rješenjem od 5. lipnja 2018. tužiteljica ponovo raspoređena na isto radno mjesto kao u rješenju od 9. siječnja 2015.

Kako je tužiteljica prema ovom rasporedu trebala putovati na posao u Karlovac, radi njezine obiteljske situacije donesena je odluka da se tužiteljicu rasporedi na rad u mjestu njezinog prebivališta u I.-G..

Utvrđeno je da je tužiteljica izjavila žalbu i protiv rješenja od 5. lipnja 2018., koja žalba je odbijena kao neosnovana rješenjem Odbora za državnu službu od 7. veljače 2019., da bi zatim pokrenula upravni spor, koji do zaključenja glavne rasprave u prvostupanjskom postupku nije dovršen. Međutim, u međuvremenu, nakon stupanja na snagu nove Sistematizacije radnih mjesta u Poreznoj upravi (kao dijela novog Pravilnika o unutarnjem redu Ministarstva financija od 24. kolovoza 2017., koji je stupio na snagu 1. rujna 2017.) tužiteljica je rješenjem Ministarstva financija, Porezne uprave, Središnje službe od 1. rujna 2017. raspoređena na radno mjesto – položaj voditelja Odjela za planiranje, pripremu i analizu nadzora u Ministarstvo financija, Poreznu upravu, Područni ured Z., Služba za planiranje, pripremu i analizu nadzora, Odjel za planiranje, pripremu i analizu nadzora II, s koeficijentom obračuna plaće 2,029., te je i protiv ovog rješenja podnijela žalbu, o kojoj do zaključenja glavne rasprave u ovoj parnici nije odlučeno.

Slijedom izloženoga, a suprotno žalbenim navodima tužiteljice, pravilno je utvrđenje sudra prvog stupnja da se ne može prihvatiti pravni stav tužiteljice da bi opisani slijed događaja bio rezultat mobinga, kao specifičnog oblika ponašanja tužiteljici nadređenih osoba ili skupine zaposlenika tuženika s ciljem ugrožavanja njezinog ugleda, časti, ljudskog dostojanstva i integriteta, sve do eliminacije s radnog mjesta, da bi donošenje rješenja o rasporedu tužiteljice u postupku reorganizacije Porezne uprave bilo usmjereno na nanošenje štete samopoštovanju i samopouzdanju tužiteljice te da bi u opisanim okolnostima egzistirala protupravna štetna radnja, posljedično tome i uzročna veza s utuženom štetom, koje pretpostavke tužiteljica nije dokazala.

Pri tome ovaj sud prihvaća da su donošenjem narečenih rješenja o rasporedu tužiteljice za istu nastupile određene okolnosti koje tužiteljica drži otegotnima, međutim, u tom je pravcu tužiteljica bila upućena na odgovarajuću pravnu zaštitu koju je i ostvarila, pa se utoliko donošenje tih rješenja od strane nadređenih joj osoba samo po sebi ne može smatrati uznemiravanjem i mobingom te opravdalo tvrdnje tužiteljice o povredi njezinog prava osobnosti.

Iz ovih je razloga presuda suda prvog stupnja potvrđena i na temelju odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude.

Tužiteljici nije dosuđen trošak žalbenog postupka, budući da u istom nije uspjela.

U Rijeci, 8. rujna 2022.

Predsjednik vijeća

Duško Abramović