Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: I Kžmp-7/2022-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca dr.sc. Lane Petö Kujundžić predsjednice vijeća, te Snježane Hrupek-Šabijan i mr.sc. Ljiljane Stipišić članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog N. I. zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog N. I. podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Varaždinu od 17. siječnja 2022. broj Kmp-1/2021-38, u sjednici održanoj 8. rujna 2022., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice zamjene branitelja optuženika, odvjetnice A. Č.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženog N. I. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom optuženi N. I. proglašen je krivim za kazneno djelo protiv života i tijela, ubojstvo u pokušaju iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11., činjenično i pravno opisanog u izreci, pa je na temelju članka 110. u vezi s člankom 34. stavak 1. KZ/11. uz primjenu članka 48. stavak 1. i članka 49. stavak 1. točke 2. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine i pet mjeseci.
1.1. Na temelju članka 54. KZ/11. optuženom N. I. je u izrečeni dio zatvorske kazne uračunato vrijeme oduzimanja slobode i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 20. travnja 2020. do 15. srpnja 2020.
1.2. Na temelju članka 70. KZ/11. optuženom N. I. izrečena je sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana, koja će se izvršavati u ustanovi za izvršenje kazne zatvora, u trajanju od 2 (dvije) godine.
1.3. Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13.; 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) oštećeni A. B. je s imovinskopravnim zahtjevom upućen u parnicu.
1.4. Na temelju članka 148. stavak 6. ZKP/08. optuženi N. I. u cijelosti je oslobođen obveze plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 6. ZKP/08., te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja.
2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženi N. I. po branitelju, odvjetniku B. K.. Žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni i predlaže da se žalba uvaži i pobijana presuda u cijelosti ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.
3. Odgovor na žalbu podnio je državni odvjetnik s prijedlogom da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.
4. Spis je, u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08., dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na razgledanje.
5. U skladu sa zahtjevom iz žalbe o sjednici drugostupanjskog suda obaviješteni su optuženik, njegov branitelj i državni odvjetnik, a sjednici je nazočila zamjena branitelja optuženika, odvjetnica A. Č., dok je sjednica, sukladno članku 475. stavku 4. ZKP/08. održana u odsutnosti optuženika i državnog odvjetnika.
6. Žalba nije osnovana.
7. Optuženik u žalbi navodi da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. "jer u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama dok su razlozi koji su navedeni nejasni i u znatnoj mjeri proturječni", sve u odnosu na pitanje namjere postupanja optuženika.
7.1. Nasuprot navedenom, pobijana presuda sadrži jasne, dostatne i bez proturječja razloge o svim odlučnim činjenicama, ocjeni personalnih dokaza pa tako i razlozima za prihvaćanje iskaza oštećenika i svjedoka koji potvrđuje njegovu verziju događaja, temeljem kojih nalazi utvrđenim da je optuženikova namjera bila usmjerena na usmrćenje oštećenika, i otklonu optuženikove obrane o slučajnom naletu oštećenika na nož. Pritom nije od značaja u žalbi istaknuti prigovor o izostanku verbalnih prijetnji na usmrćenje oštećenika.
7.2. Stoga nije osnovana žalba optuženika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, a ni ovaj sud pri ispitivanju pobijane presude nije našao da su počinjene bitne povrede na koje kao drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a na temelju članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08.
8. Pobijajući utvrđeno činjenično stanje žalitelj osporava po prvostupanjskom sudu utvrđeno činjenično stanje, prigovara ocjeni dokazne građe, te ponavlja tezu obrane da optuženik nije postupao s izravnom namjerom da usmrti oštećenika i da je do ozljeđivanja oštećenika došlo slučajnim naletom oštećenika na nož. Uz to nalazi da je činjenično stanje i nepotpuno utvrđeno, jer da sudsko medicinska vještakinja dr. A. K. nije mogla zaključiti da je "do nanošenja ozljede došlo aktivnim zadavanjem uboda", bez dopune vještačenja nakon provedene djelomične rekonstrukcije u prisutnosti oštećenika i optuženika.
8.1. Protivno žalbenim navodima, prvostupanjski je sud interpretacijom sadržaja dokazne građe dao argumente za ocjenu dokaza, uključujući detaljne razloge o prihvaćanju nalaza i mišljenja sudskomedicinskog vještačenja uz pravnu ocjenu inkriminiranih radnji i zaključak da je optuženik ostvario elemente bića kaznenog djela, ubojstva u pokušaju, u objektivnoj i subjektivnoj komponenti.
8.2. Pravilno je sud prvog stupnja dinamiku događaja utvrdio na temelju iskaza svjedoka S. B., S. O., G. O. i I. K. koji potvrđuju iskaz oštećenika te nalaza i mišljenja sudsko medicinskog vještaka dr. A. K.. Navedeni svjedoci nisu rodbinski povezani sa oštećenikom niti optuženikom, a svjedoci S. O., G. O. i I. K. bili su očevici događaja i suglasno iskazali da je optuženik dotrčao do oštećenika i da ga je "piknuo". Okolnost da je sudsko medicinska vještakinja dopustila mogućnost nastanka ozljede na način kako je to u obrani prikazao optuženik, nalijetanjem na nož, ali kao manje vjerojatnim pod uvjetom fiksiranja ruke uz tijelo (a taj položaj ruke koji prema nalazu vještakinje znači da se očekuje nalijetanje tijela oštećenika, ne opisuje niti jedan svjedok kojima sud poklanja vjeru), ne dovodi u sumnju pravilnost utvrđenja odlučnih činjenica u pobijanoj presudi. Stoga činjenično stanje nije niti nepotpuno utvrđeno, time što je sud odbio prijedlog obrane za djelomičnom rekonstrukcijom u prisutnosti optuženika, oštećenika i vještakinje, kao nevažan i odugovlačeći (točka 3.2. pobijane presude).
8.3. Žalitelj nastoji osporiti da je postupkom optuženika moglo doći do usmrćenja oštećenika jer iz iskaza dr. I. L. proizlazi mogućnost ozljeđivanja unutarnjih organa. Međutim, iznesene žalbene prigovore u svom je nalazu objasnila sudsko medicinska vještakinja kada se referirala na dio tijela koji je bio predmetom napada (trbušna šupljina), imajući na umu karakter uporabljenog sredstva (nož duljine oštrice 8 cm), ubod srednje jakog intenziteta u vitalni dio tijela gdje se nalazi slezena, bubreg, debelo crijevo, krvne žile, tako da je i pod pretpostavkom da se radilo o malom otklonu u smjeru ubodnog kanala moglo doći do ozljeđivanja već spomenutih vitalnih dijelova tijela.
8.4. Ispravno je stoga sud prvog stupnja zaključio da je optuženik postupao s izravnom namjerom na lišenje života oštećenika, uvažavajući njegovu dob (punoljetna osoba) i određeno životno iskustvo optuženika, kojemu je nesumnjivo bilo poznato da se u trbušnoj šupljini nalaze vitalni organi i da može doći do smrtne posljedice, do čega nije došlo jer sasvim slučajno nisu zahvaćeni organi i krvne žile koji su anatomski smješteni u tom dijelu tijela.
8.5. Dakle, u sklopu analize dokazne građe prvostupanjski sud je izvan sumnje utvrdio mehanizam nastanka ozljede kako ga opisuje oštećenik, i pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je optuženik bez povoda i razloga nožem ubo oštećenika, dok je neprihvatljiva optuženikova teza da je oštećenik naletio na nož i tako se ozlijedio.
8.6. S obzirom na izneseno, ispravno je prvostupanjski sud utvrdio da su se u postupanju optuženika stekla sva bitna objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11.
8.7. Iz navedenih razloga nije osnovana žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, slijedom čega je i neosnovana žalba optuženika zbog tzv. posredne povrede kaznenog zakona odnosno one povrede koja bi proizašla iz primjene kaznenog zakona na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje. Isto tako ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti, u skladu s obvezom iz članka 476. stavak 1. točka 2. ZKP/08. drugostupanjski je sud utvrdio da nije ni na koji način došlo do povrede kaznenog zakona na štetu optuženika.
9. Suprotno tvrdnji žalitelja da je u odnosu na optuženika valjalo primijeniti maloljetničko pravo jer nije navršio 20 godina, valja istači da je prvostupanjski sud razmatrao mogućnost primjene maloljetničkog prava i dao u svemu prihvatljive razloge zbog čega to nije učinio (točka 31.2. pobijane presude) koje razloge u cijelosti prihvaća ovaj drugostupanjski sud.
10. Optuženik, žaleći se zbog odluke o kazni, navodi da prvostupanjski sud nije adekvatno valorizirao sve olakotne okolnosti koje su u konkretnom slučaju bile od utjecaja pri izboru vrste i mjere kazne, odnosno da je učenik koji redovito pohađa školu i uspješno završava nastavni program, što ukazuje na pravilan stav prema životnim vrijednostima i očekivanom zaposlenju, da kao pripadnik romske nacionalnosti dolazi iz teškog okruženja, neimaštine i obiteljskog nasilja.
10.1. Međutim, ovaj drugostupanjski sud nalazi da su u prvostupanjskoj presudi ispravno ocijenjene olakotne okolnosti, da je mlađi punoljetnik, da je žrtva obiteljskog nasilja, pri kraju srednjoškolskog obrazovanja, neosuđivan i da je prvostupanjski sud opravdano primijenio odredbe o tzv. zakonskom ublažavanju kazne iz članka 48. stavka 1. KZ/11., budući da je riječ o pokušaju kaznenog djela ubojstva, te je optuženiku na temelju članka 49. stavka 1. točke 2. KZ/11. izrečena kazna zatvora u trajanju od tri godine i pet mjeseci, koju kaznu nalazi primjerenom, imajući u vidu težinu i opasnost počinjenog djela, ali i podatak da se izostanak težih posljedica ima pripisati slučaju. Stoga je izrečena kazna u cijelosti podobna za ostvarenje svrhe izricanja kazni iz članka 41. KZ/11. i nema mjesta blažoj osudi za koju se zalaže optuženik.
11. Slijedom iznesenog, na temelju članka 482. ZKP/08., trebalo je odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 8. rujna 2022.
Predsjednica vijeća:
dr.sc. Lana Petö Kujundžić, v.r.
