Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kž-262/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Damira Krahuleca, predsjednika vijeća, te sudaca Miroslava Jukića i Krunoslava Barkića, članova vijeća, uz sudjelovanje Sonje Fićok, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. D.K., OIB: ..., zbog kaznenog djela iz čl. 292. st. 2. u vezi st. 1. alineja 4. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03-odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07 – dalje u tekstu KZ/97), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Virovitici od 11. ožujka 2022. poslovni broj K-3/2022-47, u sjednici vijeća održanoj 8. rujna 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba državnog odvjetnika, kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Virovitici na temelju čl. 453. t. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 – dalje u tekstu ZKP/08) oslobođen je optužbe opt. D.K. da bi djelom opisanim u izreci prvostupanjske presude počinio kazneno djelo protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja – zlouporaba ovlasti u gospodarskom poslovanju iz čl. 292. st. 2. u vezi st. 1. alineja 4. KZ/97.

1.1. Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. t. 1. do 5. ZKP/08, te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

2.. Protiv te presude žali se državni odvjetnik, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08 Županijsko državno odvjetništvo u O. razgledalo je spis predmeta.

5. Žalba nije osnovana.

6. Državni odvjetnik se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, predlažući u suštini drugačiju ocjenu izvedenih dokaza. Naime, državni odvjetnik u žalbi navodi da je prvostupanjski sud izveo dokaze nalazima i mišljenjima vještaka financijsko knjigovodstvene struke M.T. i J.B., a da iz tih nalaza i mišljenja proizlazi utvrđenje da je opt. D.K. kao direktor trgovačkog društva K.K. d.o.o. O. i time odgovorna osoba uskratio sredstva "proračunima i fondovima", u iznosu većem od 2.000.000,00 kuna. Pri tome državni odvjetnik navodi da iz nalaza i mišljenja vještakinje J.B. bi proizlazilo da je opt. D.K. kao "direktor odnosno predsjednik uprave" s obzirom na to svoje radno mjesto u trgovačkom društvu K.K. d.o.o. O. "imao utjecaj na odabir obveza koje nisu bile podmirene", iako iz nalaza vještakinje J.B. proizlazi utvrđenje "da okrivljenik nije operativno provodio evidentiranje u poslovne knjige K.K. d.o.o. O. niti je obračunavao razne porezne obveze i obveze za doprinose koje je morao organizirati kako bi se provelo vjerodostojno i potpuno vođenje dokumentacije... a time i odgovara za postavljanje osnove za obračunavanje obveza za poreze i doprinose". Opt. D.K. da je odgovoran za kazneno djelo za koje se tereti jer je "upravo on osoba koja je imala pravo na naknadu troškova poslovne reprezentacije, koristio je automobil "Mercedes" 24 sata sa pokrivenim svim troškovima uporabe, te je time odgovoran za ostale dokaze i zakonito te pravilno vođenje dokumentacije za navedene osnove", a što da proizlazi i iz iskaza svjedokinje V.R. koja je "ispred" Porezne uprave V. provodila porezni nadzor. Iz iskaza svjedokinje Z.P.-S., direktorice ekonomsko financijskog sektora u trgovačkom društvu K.K. d.o.o. O., da proizlazi da kada bi u kakvom slučaju direktor (što se odnosi na opt. D.K.) primijetio da je "dokumentacija nepravilna" da je tražio "ispravak putnog naloga", a što je u suprotnosti s nalazima vještaka knjigovodstveno financijske struke iz kojeg proizlazi "da se nije mogla pronaći dokumentacija koja bi potkrijepila putne naloge". Identično da je i "sa evidencijom za reprezentaciju, ... savjetovanje, consulting i analiza tržišta" u odnosu na koje također iz nalaza vještaka knjigovodstveno financijske struke proizlazi da nije pronađena dokumentacija. Stoga da je pravilnom ocjenom izvedenih dokaza prvostupanjski sud trebao zaključiti da je opt. D.K., kao predsjednik uprave i time odgovorna osoba u trgovačkom društvu K.K. d.o.o. O. "imao mogući utjecaj na odabir obveza koje nisu plaćene... da je provodio evidentiranje u poslovne knjige... odnosno osiguravati procese koji bi pospješili pravilno i vjerodostojno vođenje dokumentacije".

6.1. Suprotno žalbenim navodima državnog odvjetnika prvostupanjski sud je pozornom ocjenom svih izvedenih dokaza pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje o čemu je u pobijanoj presudi naveo valjane razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

6.2. Prvostupanjski sud prvo jasno i provjerljivo navodi da se optužnicom državnog odvjetnika opt. D.K. tereti za počinjenje kaznenog djela zlouporaba ovlasti u gospodarskom poslovanju iz čl. 292. st. 2. u vezi st. 1. alineja 4. KZ/97, koje da je počinjeno u vremenu od 1. siječnja 2007. do 22. travnja 2010.. Obzirom da je u međuvremenu 1. siječnja 2013. stupio na snagu novi Kazneni zakon ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 – dalje u tekstu KZ/11), prvostupanjski sud je shodno čl. 3. st. 2. i 3. KZ/11 ispitao postojanje pravnog kontinuiteta, te je utvrdio da ne postoji pravni kontinuitet, za onaj dio radnji iz opisa kaznenog djela, za koji se tereti optuženik iz kojih proizlazi da nisu obračunati niti uplaćeni doprinosi i druga plaćanja fondovima, jer taj opis djela ne sadrži elemente bilo kojeg kaznenog djela iz KZ/11. Nasuprot toga prvostupanjski sud je utvrdio da postoji pravni kontinuitet između kaznenog djela iz čl. 292. st. 2. u vezi st. 1. alineja 4. KZ/97 i kaznenog djela utaja preza ili carine iz čl. 256. st. 1. i 3. KZ/11, za onaj dio radnji iz opisa kaznenog djela, gdje se optuženika tereti za "ne obračunavanje i neplaćanje poreznih obveza" za 2007., 2008. i 2009. godinu, ali ne i za 2010. jer je ukupni iznos tih poreznih obveza manji od 20.000,00 kuna. Takvi navodi prvostupanjskog suda se niti ne osporavaju žalbenim navodima državnog odvjetnika.

6.3. Prvostupanjski sud je pozorno ocijenio obranu opt. D.K. koji poriče počinjenje kaznenog djela za koje se tereti. Naime, opt. K. ne osporava da je bio predsjednik uprave u trgovačkom društvu K.K. d.o.o. O. i u razdoblju od siječnja 2007. do travnja 2010., ali osporava da bi na bilo koji način utjecao da se u navedenom trgovačkom društvu ne obračunaju i ne plate porezi pobliže navedeni u opisu djela iz izreke prvostupanjske presude. S tim u vezi posebno ističe da je za te poslove bio posebno zadužen član uprave koji je u suštini bio direktor ekonomsko financijskog sektora. Uz to optuženik u obrani navodi da sve dok trgovačko društvo K.K. d.o.o. O. nije došlo u stečaj, da ni revizija a ni nadzor Porezne uprave nije ukazivala na propuste u obračunu i plaćanju poreza, da je nakon odlaska trgovačkog društva u stečaj bio u nemogućnosti ukazati gdje bi se mogla nalaziti poslovna dokumentacija vezana za obračun i plaćanje poreza, a koja je i prema nalazu vještaka knjigovodstveno financijske struke bila smještena na više različitih adresa i nije bila u potpunosti dostupna vještacima. Vještačenjem po vještacima knjigovodstveno financijske struke prvostupanjski sud je utvrdio da su vještaci na temelju dostupne financijsko knjigovodstvene dokumentacije utvrdili da u trgovačkom društvu K.K. d.o.o. O. ne bi bili obračunati i plaćeni porezi, po vrstama i u iznosima pobliže navedenim u opisu djela iz izreke prvostupanjske presude. Uvidom u ugovor o obvezama i ovlaštenjima i plaćanje uprave trgovačkog društva K.K. d.o.o. O. od 9. siječnja 2006. i ugovor o radu, obvezama, ovlaštenjima i pravima direktora ekonomsko financijskog sektora od 1. rujna 2006. prvostupanjski sud je utvrdio da je "operativno provođenje radnji" glede evidentiranja u poslovne knjige, obračunavanja obveza za poreze, osiguravanja vjerodostojne i potpune dokumentacije za unos u poslovne knjige bila dužnost direktora ekonomsko financijskog sektora i odgovarajućih odjela knjigovodstva, računovodstva i likvidature. Na temelju iskaza svjedoka M.K. i Z.P.-S. te uvidom u izvod iz registra Trgovačkog suda za trgovačko društvo K.K. d.o.o. O. prvostupanjski sud je utvrdio da je M.K. bio član uprave i direktor ekonomsko financijskog sektora do 1. svibnja 2009., a nakon toga da je tu dužnost u upravi imenovanog trgovačkog društva imala Z.P.-S., te da su bili ovlašteni zastupati društvo bez posebne punomoći Uprave imenovanog trgovačkog društva, te odgovorni za zakonito, kvalitetno i pravovremeno izvršavanje poslova u ekonomsko financijskom sektoru, rukovodili tim sektorom i bili odgovorni za zakonito poslovanje u računovodstveno financijskom poslovanju društva. Na temelju iskaza svjedoka P.-S., K. i K.B., V.L. i I.Š. prvostupanjski sud je utvrdio opt. D.K. nije utjecao na imenovane da bi na bilo koji način manje obračunali i onda izbjegli plaćati poreze pobliže opisane u opisu djela iz izreke prvostupanjske presude. Stoga prvostupanjski sud utvrđuje da trgovačkom društvu K.K. d.o.o. O. u vremenu od siječnja 2007. do travnja 2010. nisu obračunati i nisu uplaćeni porezi pobliže opisani u opisu djela iz izreke prvostupanjske presude, ali zaključuje da nije dokazano da bi opt. K. s ciljem da se ti porezi ne obračunaju i ne plate poduzeo bilo kakovu radnju. O tome je prvostupanjski suda naveo izuzetno iscrpne, jasne i provjerljive razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i na koje se upućuje radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja.

7. Pravilno prvostupanjski sud zaključuje da je nesporno da je opt. D.K. u spornom vremenskom razdoblju bio predsjednik uprave trgovačkog društva K.K. d.o.o. O., te da je utvrđeno da u tom vremenskom razdoblju nisu obračunati i uplaćeni porezi pobliže opisani u opisu djela iz izreke prvostupanjske presude, što predstavlja objektivni element kaznenog djela utaje poreza ili carine iz čl. 256. KZ/11, ali da nije dokazana namjera optuženika da poduzimanjem kakve radnje koja predstavlja element bića navedenog kaznenog djela, kako bi on (opt. K.) ili trgovačko društvo K.K. d.o.o. O. potpuno ili djelomično izbjegli plaćanje poreza. Kraj takvog stanja stvari kada nije dokazano da bi opt. D.K. počinio kazneno djelo za koje se tereti pravilno je prvostupanjski sud na temelju čl. 453. t. 3. ZKP/08 optuženika oslobodio optužbe.

8. Slijedom navedenog žalba državnog odvjetnika nije osnovana, a ovaj drugostupanjski sud postupajući shodno čl. 476. st. 1. t. 1. ZKP/08 nije utvrdio neku od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, valjalo je odbiti žalbu državnog odvjetnika, kao neosnovanu i na temelju čl. 482. ZKP/08 potvrditi prvostupanjsku presudu.

Osijek, 8. rujna 2022.

Predsjednik vijeća

Damir Krahulec, v.r.