Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj:Ppž-6034/2022
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog A. P., zbog prekršaja iz članka 59. stavka 6. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19.), rješavajući o žalbama tužitelja Općinskog državnog odvjetništva u Splitu i okrivljenika A. P., putem branitelja M. V., odvjetnika u S., protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Kaštel Sućurcu od 31. ožujka 2021., broj: 28 Pp-1951/2022, u sjednici vijeća održanoj 8. rujna 2022.
p r e s u d i o j e
I Odbijaju se žalbe tužitelja Općinskog državnog odvjetništva u Splitu i okrivljenika A. P. kao neosnovane i pobijana prvostupanjska presuda potvrđuje.
II Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okr. A. P. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 400,00 kn (četiristo kuna) / 53,09 EUR[1] (pedesettri eura i devet centi), u roku trideset dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Kaštel Sućurcu okr. A. P. proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci pod točkama 1) i 2) počinio produljeno djelo prekršaja iz članka 59. stavka 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, pod toč. 3) i 4) produljeni prekršaj iz članka 59. stavka 5., pod toč. 5) do 11) produljeno djelo prekršaja iz članka 53. stavka 3., te pod toč. 12) do 15) prekršaje iz članka 49. stavka 4., članka 72. stavka 2., članka 53. stavka 4. i članka 70. stavka 3. istog Zakona, pa mu je na temelju citiranih propisa za djela pod toč. 1) i 2) te od toč. 5) do 11) izrečena ukupna kazna zatvora u trajanju od 80 dana, a za preostale prekršaje ukupna novčana kazna u iznosu od 14.000,00 kuna.
1.1. Na temelju članka 40. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona okrivljeniku je vrijeme uhićenja 12. studenoga 2019. i nadalje zadržavanja po sudu uračunato u izrečenu kaznu zatvora kao 15 dana zatvora, pa je okrivljeniku na ime izrečene kazne zatvora preostalo za izdržati 65 dana.
1.2. Istom presudom odlučeno je da se privremeno oduzeti predmeti, i to SIM kartica broj xxxxx T-mobile, 1Phone X crne boje, oštećenog kućišta na zadnjoj strani IMEJ:xxxx, zaštitna maska za navedeni uređaj modre boje, te motocikl marke Suzuki GSX R1000K5, višebojan (crno-crveni) broja šasije xxxx; xxx, ključ paljenja motocikla Suzuki reg. oznake i broja xxxx, ključ rezervoara i sjedala navedenog motocikla pohranjeni kod MUP RH, I Policijske postaje Split, vrate okrivljeniku.
1.3. Nadalje je okrivljeniku, na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom A kategorije u trajanju od 24 mjeseca.
1.4. Okrivljenik je, sukladno odredbe članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 500,00 kuna.
2. Protiv te prvostupanjske presude tužitelj i okrivljenik, putem branitelja, podnijeli su pravodobne žalbe.
2.1. Tužitelj podnosi žalbu zbog odluke o prekršajno pravnim sankcijama u bitnome navodeći da su kazne preblage, jer da nisu pravilno cijenjene sve okolnosti od utjecaja na kaznu.
2.2. Okrivljenik je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajno pravnim sankcijama.
Okrivljenik u bitnome ističe da je bezuvjetno priznao počinjenje djela i izrazio kajanje, pa da je s obzirom i na njegovu životnu dob trebalo izreći blaže kazne i odrediti kraće trajanje zaštitne mjere, jer da nisu u dovoljnoj mjeri cijenjene olakotne okolnosti.
2.3. Žalitelji predlažu da se iz razloga navedenih u žalbama njihove žalbe prihvate.
3. Žalbe nisu osnovane.
4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ("Narodne novine" br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske (dalje: Suda) je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.
5. Suprotno paušalnim žalbenim navodima okrivljenika kojima citira zakonski tekst odredbe članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona, ne navodeći u čemu bi se konkretnom takva povreda sastojala, po ocjeni ovog Suda, izreka presude je razumljiva i jasna te sadrži sve odlučne činjenice djela iz citiranih odredbi Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a prvostupanjski sud je za svoju odluku dao jasne i određene razloge na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika i kojim se rukovodio kod donošenja odluke o kazni, u kojima nema znatnog proturječja. Stoga je ocijenjeno da pobijana presuda sadrži dostatne i valjane razloge, a žalba zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka nije osnovana.
6. Ispitujući predmet u pogledu navoda žalbe okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja vijeće ovog Suda je stajališta da je prvostupanjski sud na temelju rezultata provedenog postupka utvrdio sve odlučne činjenice te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za prekršaje iz primijenjenih propisa Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koji je prihvatljiv i ovom Sudu.
6.1. Naime, žalitelj se u postupku pred sudom očitovao krivim i izrijekom priznao počinjenje svih djela prekršaja stavljenih mu na teret i nije predlagao izvođenje drugih dokaza, pa sada bez uspjeha pokušava dovesti u pitanje snimku počinjenih djela u pogledu izmjerene brzine kretanja i vremena počinjenja djela.
6.2. Prema tome, budući da je žalitelj u postupku pred sudom imao mogućnost očitovati se o svim činjenicama i dokazima koji ga terete, a ne upire na postojanje novih činjenica i dokaza za koje nije znao u smislu odredbe članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona, niti argumentirano dovodi u sumnju činjenično utvrđenje, to žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.
7. Ispitujući pobijanu presudu u pogledu žalbi tužitelja i okrivljenika na odluku o kazni ovaj Sud je mišljenja da je za počinjenja djela okrivljeniku izrečena kazna koja je primjerena težini prekršaja, opasnosti djela, većem stupnju krivnje te pravilno cijenjenim svim okolnostima konkretnog slučaja mjerodavnim za vrstu i mjeru kazne, u smislu članka 36. Prekršajnog zakona, dok žalitelji ne ističu druge okolnosti koje bi učinile osnovanim preinačenje odluke o kazni i koje nisu bile poznate i pravilno vrednovane u prvostupanjskom postupku.
7.1. Suprotno tvrdnje tužitelja, prvostupanjski sud je pravilno vrednovao težinu i značaj djela počinjenih u stjecaju, pa je već imajući na umu upravo način počinjenja djela i ukupnu količinu ostvarenih protupravnih radnji za dva najteža prekršaja i utvrdio alternativno propisanu strožu vrstu kazne, zatvorsku kaznu, i to u značajnoj mjeri, od po 30 i 50 dana zatvora, koju mjeru kazne za prekršaje iz članka 59. stavka 5. i 53. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, i ovaj Sud smatra razmjernom svim okolnostima od utjecaja na kaznu, te već pravilno vrednovanoj osuđivanosti okrivljenika. Iako su za preostale prekršaje okrivljeniku odmjerene novčane kazne u posebnim zakonom minimalno propisanim iznosima, u predmetnom slučaju ih i ovaj Sud smatra dostatnim za ostvarivanje svrhe kažnjavanja, s obzirom na utvrđene olakotne okolnosti i da se radi o počinitelju mlađe životne dobi, koji je nezaposlen i nema vlastitih izvora primanja.
7.2. Neosnovano okrivljenik ističe da kod odmjeravanja kazne zatvora nisu u dovoljnoj mjeri cijenjene olakotne okolnosti, budući da iz pobijane presude jasno proizlazi vrednovanje njegovog ponašanja nakon počinjenja prekršaja u vidu priznanja i iskazanog žaljenja, međutim koje okolnosti, s obzirom na značaj djela koji proizlazi iz isplaniranog načina grubog kršenja niza prometnih pravila u kontinuitetu u cilju osobne promocije te pogibeljnosti djela, ne pretežu, kako to bez uspjeha upire žalitelj, dok provjerom žalbenih navoda, da nije prekršajno osuđivan i da je promijenio svoje ponašanje nakon počinjenja predmetnih prekršaja, proizlazi da je sklon protupravnom postupanju u prometu, kako je to pravilno cijenio i prvostupanjski sud, što u svojoj ukupnosti opravdava upravo izrečenu mjeru teže vrste kazne za produljena djela prekršaja iz članka 59. stavka 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i članka 53. stavka 3. cit. Zakona. Suprotno tvrdnje okrivljenika, posebnim zakonom za navedena djela alternativno je propisana kazna zatvora do 60 dana, pa je i ovaj Sud mišljenja da je kazna zatvora za svako pojedino produljeno prekršajno djelo odmjerena unutar propisanih okvira, razmjerno utvrđenim okolnostima od utjecaja na kaznu, protupravnu količinu svakog pojedinog od tih prekršaja, budući da je pokazao naročitu upornost, bahatost i bezobzirnost, pa izrečenu kaznu zatvora u ukupnom trajanju od 80 dana i ovaj Sud smatra u svemu primjerenom za odgojno i preventivno djelovanje na njegovo buduće ponašanje. Bez uspjeha žalitelj upire da su i novčane kazne prestrogo odmjerene, jer su utvrđene u najnižoj mjeri posebnim zakonom propisanih kazni za svako pojedino djelo.
7.3. Slijedom navedenog, i ovaj Sud je mišljenja da je izrečena ukupna kazna zatvora u trajanju od 80 dana i novčana kazna u iznosu od 14.000,00 kuna primjerena težini počinjenih djela u stjecaju, individualizirana osobi počinitelja, u svemu pogodna za ostvarivanje svrhe specijalne i generalne prevencije, odnosno potrebe upućivanja takve vrste prijekora koji će utjecati na počinitelja i ostale da ubuduće ne čine prekršaje.
8. Okrivljeniku je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u uhićenju i zadržavanju u vezi s prekršajima, od 12. studenoga 2019. do 25. studenoga 2019. kao 15 dana zatvora. Međutim, 13. studeni 2019. pogrešno je uračunat, kao dan uhićenja i dan zadržavanja po sudu, dakle kao dva dana, što predstavlja povredu materijalnog prava u korist okrivljenika, pa ovaj Sud tu povredu ne može otkloniti, budući da u tom smislu nema žalbe, a po službenoj dužnosti pazi samo na povrede materijalnog prava počinjene na štetu okrivljenika.
9. Treba istaknuti da će se, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene kazne, u za to određenom roku.
9. Odluka o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom A kategorije u trajanju od 24 mjeseca na zakonu je utemeljena, s obzirom na odredbu članka 58. Prekršajnog zakona, a imajući na umu težinu i značaj počinjenih prekršaja, budući da opisano postupanje, zbog brojnosti i naravi postupanja, predstavlja najgrublje kršenje prometne discipline i u potpunosti opravdava procjenu prvostupanjskog suda o postojanju opasnosti od ponavljanja djela i potrebe otklanjanja uvjeta koji omogućavaju i poticajno djeluju na počinjenje novog prekršaja u najdulje zakonom propisanom trajanju. Stoga je i ovaj Sud mišljenja da je izrečena mjera razmjerna naravi potrebe za ograničenjem prava u konkretnom slučaju u smislu članka 51.a Prekršajnog zakona, dok paušalni navodi žalitelja ne dovode u pitanje zakonitost i pravilnost izrečene mjere.
10. Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, s obzirom na složenost i trajanje drugostupanjskog postupka.
11. Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 8. rujna 2022.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Nada Horvatović, v. r.
Renata Popović, v. r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.
