REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: III Kr 107/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te Melite Božičević-Grbić i Ileane Vinja kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv os. P. S., zbog kaznenog djela iz čl. 228. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, koju čine presuda Općinskog suda u Vinkovcima od 23. travnja 2021. broj K-258/2020-44 i presuda Županijskog suda u Splitu od 5. travnja 2022. broj Kž-403/2021-10, u sjednici održanoj 8. rujna 2022.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se zahtjev os. P. S. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Vinkovcima od 23. travnja 2021. broj K-258/2020-44 i presuda Županijskog suda u Splitu od 5. travnja 2022. broj Kž-403/2021-10 P. S. je osuđen na kaznu zatvora u trajanju šest mjeseci zbog kaznenog djela krađe iz čl. 228. st. 1. KZ/11.
2. Protiv te pravomoćne presude os. P. S. je osobno podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje presude zbog „povrede članka 468 stavak (1) točka 5) ZKP-a“ te povrede kaznenog zakona s prijedlogom da se ukine pravomoćna presuda „jer ... nema zahtjeva ovlaštenog tužitelja, već se radi o kaznenom djelu koje se progoni po privatnoj tužbi.“
3. Prije dostavljanja spisa Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prvostupanjski sud je postupio sukladno čl. 518. st. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.).
III Kr 107/2022-3
4. Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude (dalje u tekstu: zahtjev) nije osnovan.
5. Osuđenik navodi da je proglašen krivim zbog kaznenog djela krađe dok je „notorna ... činjenica da je oštećenici iz novčanika otuđeno 200,00 ... kuna ... te da je oštećenica u novčaniku imala još novca“ zbog čega prigovara utvrđenoj namjeri otuđenja veće svote novca. Smatra da se radi o kaznenom djelu koje se progoni po privatnoj tužbi jer otuđena svota ne prelazi 1.000,00 kuna pa „u konkretnom slučaju nema zahtjeva ovlaštenog tužitelja“.
6. Iz obrazloženja prvostupanjske i drugostupanjske presude jasno proizlazi da se osuda za kazneno djelo krađe temelji na utvrđenju suda o postupanju osuđenika u namjeri pribavljanja sveg novca koji se u novčaniku nalazio. Sud prvog stupnja temeljito analizira dokaznu građu, poglavito iskaz oštećenice koja podrobno opisuje da joj je otuđeno „dvjestotinjak kuna ... dok novčanice koje su se nalazile presavijene u drugom pretincu novčanika nisu otuđene“, potom zaključuje da osuđenik „nije nikako mogao znati koliko se točno u njemu [novčaniku] novca nalazi ... te je uzeo sve dostupno iz pretinca gdje su se nalazile novčanice u različitim apoenima“ (odlomak 5 i 10 prvostupanjske presude). Ovu argumentaciju pravilnom prihvaća i sud drugog stupnja pri ocjeni istovjetnih žalbenih navoda osuđenika (odlomak 7. i 7.4. drugostupanjske presude) kojima se osporavala pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja budući da je dokazivanje namjere činjenično, a ne pravno pitanje. Naime, kroz naznačene povrede zakona osuđenik ustvari problematizira dokazanost bitnog elementa kaznenog djela, što nije predviđeno ispitivati ovim izvanrednim pravnim lijekom.
7. Prema tome, polazeći od činjeničnog stanja kako je utvrđeno u pravomoćnoj presudi, bez obzira što je vrijednost ukradene stvari mala (ne prelazi 1.000,00 kuna), kako sudovi ocjenom dokazne građe nisu utvrdili da je osuđenik postupao s ciljem prisvajanja stvari male vrijednosti, kada bi se radilo o kaznenom djelu iz čl. 228. st. 2. KZ/11. na koje smjera osuđenik, već je namjera bila otuđiti sav novac koji zatekne u novčaniku, to je ispravno na tako utvrđeno činjenično stanje primijenjen kazneni zakon osudom zbog kaznenog djela iz čl. 228. st. 1. KZ/11. koje se progoni po službenoj dužnosti, a ovlašteni tužitelj je državni odvjetnik.
8. Slijedom navedenog, na temelju čl. 519. u vezi s čl. 512. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 88/22.) trebalo je zahtjev odbiti kao neosnovan.
Zagreb, 8. rujna 2022.
Predsjednik vijeća:
Ranko Marijan, v.r.
