Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: 20 Gž-520/2021-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinja Mirjane Macure, predsjednice vijeća, Sanje Prosenice, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Blanke Pervan, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljica: 1) M. V., OIB: ... i 2) B. V., OIB: ..., obje iz M., zastupane po punomoćnici I. B., odvjetnici iz P., protiv tuženice O. M., OIB: ..., zastupane po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćniku R. Đ., odvjetniku iz P., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljica pod 1) i 2) protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pn-132/2020-9 od 4. ožujka 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 8. rujna 2022.,

r i j e š i o  j e

I Ukida se presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pn-132/2020-9 od 4. ožujka 2021. pod toč. I te u dijelu pod toč. II izreke kojim je naloženo tužiteljicama pod 1) M. V. i 2) B. V. da tuženici O. M. naknade parnični trošak u iznosu od 1.875,00 kn i u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja radi održavanja nove glavne rasprave.

II Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

»I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženiku da 1. tužiteljici M. V. na ime naknade za oduzeto zemljište isplati iznos od 28.600,00 kn (dvadesetosamtisućašestotina) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 24. prosinca 2019. godine do isplate, u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku da 2.tužiteljici B. V. na ime naknade za oduzeto zemljište isplati iznos od 28.600,00 kn (dvadesetosamtisućašestotina) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 24. prosinca 2019. godine do isplate, u roku od 15 dana.“

II Nalaže se tužiteljicama da tuženici O. M. nadoknade parnični trošak u iznosu od 1.875,00 kuna u roku od 15 dana, dok se u preostalom iznosu od 2.625,00 kuna zahtjev tuženice odbija kao neosnovan.«

2. Protiv navedene presude pod toč. I te u dosuđujućem dijelu troška pod toč. II izreke (kako je to zaključiti iz sadržaja žalbe) žalbu i dopunu žalbe su izjavile tužiteljica pod 1) i 2), dalje tužiteljice, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak. U žalbi ističe da je pogrešno stajalište prvostupanjskog suda kako je rok zastare počeo teći 28. srpnja 2011. tj. stupanjem na snagu Zakona o cestama. Tužiteljice smatraju kako zastara njihovog potraživanja nije mogla početi teći sve dok tuženica ne otpočne radove izgradnje nerazvrstane ceste na spornoj površini (Rev-2433/2018, Rev-1973/2014, Rev-x-311/2017 i dr.). U konkretnom slučaju cesta se na spornom zemljištu tek treba izgraditi, tuženica nije poduzela nikakve aktivnosti na terenu radi promjene stanja zemljišta u svrhu formiranja nerazvrstane ceste niti je tužiteljicama oduzela posjed zemljišta, što među strankama i nije sporno. Tužiteljice su za prijenos vlasništva saznale primitkom rješenja od 23. prosinca 2019. pa im od tada počinje teći zastarni rok za potraživanje naknade za oduzeto zemljište. Da bi nerazvrstana cesta to postala nije dovoljno stupanje na snagu Zakona o cestama već postojanje i drugih akata, i to geodetskog elaborata, Odluke o nerazvrstanim cestama od 6. kolovoza 2014., Odluke o izmjeni i dopunu Odluke o nerazvrstanim cestama na području O. M. od 21. prosinca 2018. i očitovanje tuženice od 17. rujna 2019. Ukazuje se da je pravo vlasništva jedno od temeljenih prava čovjeka i građanina zagarantirano Ustavom Republike Hrvatske te da je zakonom moguće u interesu Republike Hrvatske ograničiti ili oduzeti vlasništvo, ali uz naknadu tržišne vrijednosti. Predlažu da im se obistini trošak sastava žalbe. U dopuni žalbe ističu kako prilažu praksu Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž- 486/2018 od 5. prosinca 2018., a zastara potraživanja naknade počinje teći od trenutka kada je površina zaista postala nerazvrstana cesta, a što u konkretnom slučaju još nije, a pravo na naknadu pripada im u smislu odredbe čl. 33. Zakona o izvlaštenju.

3. U odgovoru tuženice na žalbu i dopunu žalbe tužiteljica predlaže se odbiti žalbu i tuženici naknaditi trošak sastava odgovora na žalbu jer se u konkretnom slučaju primjenjuju čl. 98. i čl. 101. Zakona o cestama pa činjenica kako u naravi izgleda predmetni put tj. je li tuženica poduzela bilo kakve aktivnosti u svrhu formiranja nerazvrstane ceste nisu odlučne za utvrđivanje pravnog statusa nerazvrstane ceste budući da bi takvo tumačenje bilo suprotno odredbama Zakona o cestama jer tim Zakonom nije promijenjeno vlasništvo glede nerazvrstanih cesta nego je tim Zakonom usklađeno postojeće faktično stanje na terenu i konačno određen titular prava vlasništva na nerazvrstanim cestama. Da bi se određena nekretnina i utvrdila kao nerazvrstana cesta na njoj nije potrebno izvršavati nikakve radove već je samo nužno utvrditi da je na dan stupanja na snagu Zakona o cestama ta nekretnina korištena za promet vozila po bilo kojoj osnovi i pristupačna većem broju korisnika te da nije razvrstana kao javna cesta. Kada je nesporno da se predmetna nekretnina još od 1998. koristi za promet vozila te da je pristupačna većem broju korisnika, što su same tužiteljice učinile nespornim, taj je žalbeni navod neosnovan. Po pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske u nizu presuda nije bilo moguće zahtijevati povrat predmetnih nekretnina i od tog datuma počinje teći i zastarni rok potraživanja naknade štete ili isplate na ime oduzetih nekretnina bez naknade i bez provođenja izvlaštenja. Stoga, zastara počinje teći od dana saznanja za štetu i štetnika, a to je bilo najkasnije 2011. pri čemu se ističe da je tužiteljica pod 2) znala da se predmetna nekretnina koristi kao put još prilikom kupnje iste 1998. Kako je Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo stajalište da je stupanjem na snagu Zakona o cestama nerazvrstana cesta postala javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu jedinice lokalne samouprave te budući da je takva činjenica utvrđena zakonom tada se po načelu da nepoznavanje prava ne ispričava nitko ne može pozvati na činjenicu da nije znao niti morao znati da cesta koja po zakonskom opisu ima obilježja nerazvrstane ceste nije takva cesta u smislu Zakona o cestama. Za predmetno potraživanje istekao je i subjektivni i objektivni rok za naknadu štete iz čl. 230. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima. Osim toga, tužiteljice potpuno pogrešno tumače sudsku praksu jer je Zakonom o cestama usklađeno već postojeće faktičko stanje na terenu i određen titular prava vlasništva na njima, kao i da predmetna nekretnina ispunjava sve uvjete za evidentiranje kao nerazvrstana cesta što je utvrđeno provedbom elaborata u zemljišnim knjigama te da je ova nekretnina stekla status nerazvrstane ceste stupanjem na snagu Zakona o cestama, a nikako radnjom poduzetom od strane tuženice. Podredno se ističe da je dvojbeno da li su u konkretnom slučaju ispunjeni svi kumulativno propisani uvjeti za isplatu naknade štete jer tuženica u ovakvoj situaciji ne može biti štetnik zbog čega nedostaje jedan od nužnih elemenata izvanugovorne odgovornosti za štetu. Predlaže da joj se obistini trošak sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba i dopuna žalbe su osnovane.

5. U ovoj pravnoj stvari nisu prijeporne slijedeće činjenice:

- da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 20. srpnja 2020.,

- da su tužiteljice pod 1) i 2) bile upisane svaka za po 89/4856 dijela čest. 638/10 k.o. M. (zemljišnoknjižni izvadak na l.s. 5) i

- da je temeljem rješenja Općinskog suda u Puli – Pola, Zemljišnoknjižni odjel Pula, poslovni broj Z-20152/2019 od 23. prosinca 2019. (l.s. 7-9) na temelju geodetskog elaborata broj 176/2019 ovjerenog od strane Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar Pula – Pola Klasa: 932-06/19-02/2033, Ur. broj: 541-27-02/2-19-3 od 6. prosinca 2019., kopije katastarskog plana, Odluke o nerazvrstanim cestama na području O. M. K.: 021-05/18-01/0004, Ur. broj: 2168/02-03/1-14-38 od 6. kolovoza 2014., Odluke o izmjeni i dopuni Odluke o nerazvrstanim cestama na području O. M. K.: 021-05/18-01/0012, Ur. broj: 2168/02-03/3-18-39 od 21. prosinca 2018., očitovanja O. M., Upravnog odjela za komunalnu izgradnju i održavanje Klasa: 340- 01/14-01/0003, Ur. broj: 2168/02-03/11-19-35 od 17. rujna 2019. i čl. 131. Zakona o cestama (Narodne novine, broj 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14 i 110/19, dalje: ZC) promijenjena površina čest. 638/10 k.o. M., u naravi oranica površine 2428 m2 tako da navedena nekretnina sada u naravi predstavlja oranicu površine 2299 m2 uslijed formiranja nerazvrstane ceste oznake čest. 6293, u naravi nerazvrstana cesta površine 425 m2, upisane u zk. ul. 19339 k.o. M. kao javno dobro u općoj uporabi u neotuđivom vlasništvu O. M., a kao što to proizlazi iz priloženog zemljišnoknjižnog izvatka od 25. lipnja 2020. (l.s. 10).

6. Prvostupanjski sud odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev s obrazloženjem da je tužiteljica pod 2) B. V. kupila, a tužiteljica pod 1) M. V. naslijedila kupljeni dio čest. 638/10 k.o. M. koji je ujedno bio prilazni put uz zapadnu granicu parcele još 1988., da je nakon stupanja na snagu ZC taj dio upisan kao nerazvrstana cesta – javno dobro u općoj uporabi u neutuđivom vlasništvu tuženice i da tuženica nije izmijenila izgled puta te da je protekao zastarni rok iz čl. 225. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 – dalje ZOO) koji je počeo teći od stupanja na snagu ZC tj. 28. srpnja 2011. pa da je isti protekao 28. srpnja 2016.

7. Dakle, iz svega prethodno navedenog proizlazi da nije prijeporna činjenica kako tuženica nije izmijenila izgled spornog puta.

8. Prvostupanjski sud gubi iz vida činjenicu da u konkretnom slučaju valja imati u vidu odluku Sabora o davanju vjerodostojnog tumačenja čl. 98. st. 1. toč. 6. ZC i mišljenje Vlade Republike Hrvatske od 3. siječnja 2013. na kojima se temelji ta odluka, a u svezi toga da li se u konkretnom slučaju, s obzirom na svojstva predmetne nekretnine može smatrati da je ista i faktično nerazvrstana cesta.

9. S obzirom da ni sama tuženica ne osporava činjenicu da na predmetnom putu nije izvodila nikakve radove to ovaj drugostupanjski sud nalazi da je to pravno odlučna činjenica pa da posljedično tome nije pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je zastarni rok počeo teći od dana stupanja na snagu ZC - 28. srpnja 2011.

10. Po stajalištu ovog drugostupanjskog suda, ukoliko je točna činjenica da je predmetna nekretnina u naravi identična kao i prije stupanja na snagu ZC, onda ovaj drugostupanjski sud smatra da zastarni rok počinje teći od trenutka upisa predmetne nekretnine u zemljišnoj knjizi kao nerazvrstane ceste, a to je, kako to slijedi iz priloženog rješenja poslovni broj Z-20152/2019, 23. prosinca 2019.

11. Naime, u situaciji kada se dade zaključiti da tužiteljice nisu izjavile žalbu protiv navedenog rješenja od 23. prosinca 2019. te je u zemljišnim knjigama predmetna nekretnina upisana kao nerazvrstana cesta bitno je utvrditi da li doista ta nekretnina ima obilježja nerazvrstane ceste jer od te činjenice ovisi kada je zapravo počeo teći rok zastare u konkretnom slučaju.

12. Ukoliko je točno da je ta nekretnina identična kao i ranije (koju činjenicu prvostupanjski sud zbog pogrešnog pravnog pristupa nije utvrđivao) tada zastarni rok ne teče od dana stupanja na snagu ZC 28. srpnja 2011. već od dana donošenja rješenja prvostupanjskog suda poslovni broj Z-20152/2019 od 23. prosinca 2019.

13. S tim u vezi navesti je kako je u konkretnom slučaju na tuženici teret dokaza da su ispunjene pretpostavki za upis i evidentiranje predmetne nekretnine u zemljišne knjige na način propisan odredbama čl. 131. i čl. 132. ZC prije 2019.

14. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 369. st. 1. i čl. 380. toč. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19), a koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 70/19) ukinuti pobijanu prvostupanjsku presudu na način kako je to navedeno u toč. I izreke ovog drugostupanjskog rješenja i predmet u tom dijelu vratiti sudu prvog stupnja radi održavanja nove glavne rasprave.

15. U nastavku postupka prvostupanjski sud će pravilno i potpuno utvrditi činjenično stanje na način kako mu je to ukazano ovim drugostupanjskim rješenjem imajući pri tome u vidu činjenicu da su tužiteljice predlagale njihovo saslušanje, očevid na licu mjesta te vještačenje po vještaku graditeljske struke radi utvrđivanja vrijednosti naknade za oduzeto zemljište tužiteljicama, kao i činjenicu da iz skice lica mjesta iz predmeta prvostupanjskog suda poslovni broj R1-229/2016 od 6. veljače 2017. (l.s. 19) proizlazi da su predlagatelji u tom predmetu dogradili nadstrešnicu koja je dijelom sagrađena na čest. 638/10 k.o. M. pa da se u tom slučaju postavlja pitanje kako je ta nekretnina mogla biti korištena za promet na način propisan ZC nakon čega će donijeti odgovarajuću odluku kako o glavnoj stvari, tako i o troškovima cjelokupnog postupka.

16. Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

17. U nepobijanom dijelu pod toč. II izreke kojim je odbijen zahtjev tuženice za naknadom parničnog troška u iznosu od 2.625,00 kn prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

Zadar, 8. rujna 2022.

Predsjednica vijeća

Mirjana Macura, v.r.