REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: III Kr 90/2022-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te Melite Božičević-Grbić i Ileane Vinja kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv os. A. V., zbog kaznenog djela iz čl. 243. st. 1. u vezi s čl. 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15.-ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. - dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, koju čine presuda Općinskog suda u Osijeku od 15. srpnja 2021. broj K- 455/2021-7 i presuda Županijskog suda u Bjelovaru od 3. ožujka 2022. broj Kž- 288/2021-4, u sjednici održanoj 8. rujna 2022.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se zahtjev os. A. V. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Osijeku od 15. srpnja 2021. broj K-455/2021-7 i presuda Županijskog suda u Bjelovaru od 3. ožujka 2022. broj Kž-288/2021-4 A. V. je osuđen na kaznu zatvora u trajanju deset mjeseci zbog kaznenog djela iz čl. 243. st. 1. u vezi s čl. 34. KZ/11.
2. Protiv te pravomoćne presude osuđenik je putem branitelja mr. D. M., odvjetnika iz O., podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje presude zbog povrede zakona iz čl. 517. st. 1. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.-19), zbog povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku od utjecaja na presudu, uz prijedlog da se drugostupanjska presuda ukine i predmet „vrati tom sudu na ponovno odlučivanje uz obvezu obavještavanja i mene i mog branitelja o sjednici vijeća“.
III Kr 90/2022-5
3. Prije dostavljanja spisa Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prvostupanjski sud je postupio sukladno čl. 518. st. 4. ZKP/08.-19.
4. Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude (dalje: zahtjev) nije osnovan.
5. Osuđenik navodi da je prvostupanjskom presudom osuđen na kaznu zatvora te da je „Temeljem odredbe čl. 475. st. 3. ZKP ... postojala ... obveza drugostupanjskog suda da obavijesti i mene i mojeg branitelja o sjednici drugostupanjskog vijeća na kojoj treba biti rješavana ... žalba.“ Nastavlja kako je odlukama „Međunarodnog suda za zaštitu ljudskih prava upozoreno da nisu u skladu s Konvencijom o ljudskim pravima odredbe ZKP koje ograničavaju ili čak ne propisuju obvezu drugostupanjskog suda na obavještavanje i pozivanje okrivljenika i njegovog branitelja na sjednicu drugostupanjskog vijeća na kojoj će se rješavati okrivljenikova žalba“ te da je takva obveza postojala i u ovom predmetu.
6. U odnosu na općenite navode iz zahtjeva o praksi Europskog suda za ljudska prava (dalje: ESLJP) i povredi prava obrane u žalbenom postupku valja reći slijedeće. Prije stupanja na snagu čl. 113. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku, „Narodne novine“ broj 70/17. (dalje: ZIDZKP-17), odredbom čl. 475. st. 3. Zakona o kaznenom postupku, "Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13. i 145/13., na koju eventualno prema sadržaju zahtjeva upire osuđenik, žalbeni sud, unatoč zahtjeva stranaka, nije imao obvezu obavijestiti ih o sjednici vijeća ako se radilo o rješavanju žalbe protiv prvostupanjske presude kojom je izrečena novčana kazna ili uvjetna osuda zbog kaznenog djela za koje je propisana novčana kazne ili kazna zatvora do pet godina. Istovjetno je bilo predviđeno i u Zakonu o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02., 143/02., 62/03. - pročišćeni tekst i 115/06. - dalje: ZKP/97.) za skraćeni postupak u čl. 445. ZKP/97. Pored toga, prema čl. 374. st. 2. ZKP/97. žalbeni sud nije imao obvezu osigurati nazočnost optuženika na sjednici vijeća ako se optuženik nalazio u pritvoru (istražnom zatvoru) ili na izdržavanju kazne i imao je branitelja. Kako su se sudovi u Republici Hrvatskoj, shodno navedenim, tada važećim zakonskim normama koristili diskrecijskim pravom da o sjednici drugostupanjskog vijeća ne izvještavaju optuženika koji je to tražio, ESLJP je u više odluka (Arps protiv Hrvatske od 25. listopada 2016, br. 23444/12, Zahirović protiv Hrvatske od 25. travnja 2013. br. 58590/11, Lonić protiv Hrvatske od 4. prosinca 2014. br. 8067/12) utvrdio povredu čl. 6. st. 1. i 3. toč. c) Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori", broj 18/1997., 6/1999.-pročišćeni tekst, 8/1999.- ispravak, 14/2002., 13/2003., 9/2005., 1/2006. i 2/2010.) jer je optuženiku onemogućeno prisustvovanje drugostupanjskoj sjednici vijeća iako je to u žalbi tražio. Kao posljedica odluka ESLJP o tako utvrđenim povredama u žalbenom postupku izmijenjen je zakon glede obveze izvještavanja stranaka o sjednici drugostupanjskog suda.
7. Sukladno procesnopravnim odredbama važećim od stupanja na snagu čl. 113. ZIDZKP-17, koje su mjerodavne i za ovaj predmet, drugostupanjski sud je uvijek dužan o sjednici vijeća izvijestiti stranku koja to traži, neovisno o težini kaznenog
III Kr 90/2022-5
djela te vrsti i mjeri kazne koja je izrečena u prvostupanjskoj presudi. Time je stranci/obrani bez iznimke i u potpunosti osigurano pravo sudjelovanja u postupku pred drugostupanjskim sudom. Međutim, prava obrane nisu apsolutna odnosno ovise o tome želi li ih obrana iskoristiti ili ne.
8. Naime, pored obveze izvještavanja stranaka o sjednici drugostupanjskog vijeća kada to stranka zahtijeva, drugostupanjski sud (kao i u ranije važećim procesnim odredbama) ima diskrecijsku ovlast o sjednici vijeća izvijestiti stranku koja to nije tražila kada to smatra korisnim za razjašnjenje stvari (čl. 475. st. 2. druga rečenica ZKP/08.-19). Budući da se radi o slobodnoj ocjeni drugostupanjskog suda, koja tek podredno dolazi u primjenu kada stranka/obrana svojom voljom ne želi koristiti pravo prisustva na sjednici žalbenog vijeća to je izlišno i promašeno bilo kakvo smjeranje osuđenika na povredu ove odredbe.
9. Iz sadržaja osuđenikova zahtjeva te stanja spisa Općinskog suda u Osijeku broj K- 455/2021 i Županijskog suda u Bjelovaru broj Kž-288/2021 nije sporno da osuđenik u roku predviđenom za žalbu niti u žalbi podnijetoj protiv prvostupanjske presude (državni odvjetnik se nije žalio protiv prvostupanjske presude) nije zahtijevao da on i/ili njegov branitelj bude izviješten o sjednici vijeća.
10. Stoga kada osuđenik nije tražio nazočnost sjednici vijeća tog prava se odrekao i drugostupanjski sud nije bio dužan izvijestiti ga o sjednici vijeća, dakle sjednica vijeća je zakonito održana bez prisutnosti stranaka te nije povrijeđen zakon u čl. 475. ZKP/08.-19.
11. Slijedom navedenog, na temelju čl. 519. u vezi s čl. 512. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22.), trebalo zahtjev odbiti kao neosnovan.
Zagreb, 8. rujna 2022.
Predsjednik vijeća:
Ranko Marijan, v.r.
