Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj:Ppž-3665/2021

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog M. T., zbog prekršaja iz članka 216. stavka 1. i 3. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20.), rješavajući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave osječko-baranjske, Policijske postaje Đakovo, protiv presude Općinskog suda u Đakovu broj: 10. PpP-483/2020 od 16. veljače 2021., u sjednici vijeća održanoj 8. rujna 2022.

p r e s u d i o  j e

I U povodu žalbe tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave osječko-baranjske, Policijske postaje Đakovo, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela i odluci o kazni, na način da se činjenično opisano postupanje u izreci pobijane presude u točki c) označava djelom prekršaja iz članka 43. stavka 2. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama pa se okr. M. T. na temelju tog propisa utvrđuje novčana kazna u iznosu od 1.000,00 (tisuću) kuna, a za djela u točkama a), b) i d) prihvaćaju se po prvostupanjskom sudu utvrđene kazne u iznosu od 5.000,00 (pettisuća) kuna, 3.000,00 (tritisuće) kuna i 2.000,00 (dvijetisuće) kuna, pa se okr. M. T. na temelju članka 39. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona izriče ukupna novčana kazna u iznosu od 11.000,00 (jedanaesttisuća) kuna / 1.459,95 (tisućučetiristopedesetdevet eura i devedesetpet centi) eura[1] , koju kaznu je dužan platiti u roku od petnaest dana od dana primitka ove presude, pa ako u tom roku plati dvije trećine izrečene kazne, smatrat će se da je kazna u cjelini uplaćena.

II Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se, u pobijanom a nepreinačenom dijelu, prvostupanjska presuda potvrđuje.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Đakovu okr. M. T. proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz članka 216. stavka 1. i 3., članka 199. stavka 2. i 7., članka 43. stavka 2. i 3. u svezi članka 293. stavka 1. i članka 176. stavka 3. i 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te su mu na temelju cit. propisa i uz primjenu instituta ublažavanja za djela u točkama a), b) i d) utvrđene novčane kazne u iznosu od 5.000,00 kuna, 3.000,00 kuna, 2.000,00 kuna i 2.000,00 kuna, a potom izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 12.000,00 kuna.

1.1. Istom presudom okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u ukupnom iznosu od 380,00 kuna.

2. Protiv te presude pravodobnu žalbu podnio je ovlašteni tužitelj zbog odluke o kazni i neizricanju zaštitne mjere.

2.1. Žalitelj predlaže da se prihvaćanjem navoda žalbe, pobijana presuda preinači.

3. Žalba nije osnovana.

4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13, 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske (dalje: Suda) je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.

4.1. Međutim, ovaj Sud je utvrdio da je na štetu okrivljenika povrijeđeno materijalno prekršajno pravo iz članka 196. točke 4. Prekršajnog zakona, jer je prvostupanjski sud činjenično opisano djelo iz izreke pobijane presude u točki c) pogrešno pravno označio.

4.2. Naime, iz činjeničnog opisa djela u izreci nije razvidno da je kao posljedica postupanja protivno odrede članka 43. stavka 2. i 3. Zakon o sigurnosti prometa na cestama izazvana materijalna šteta, a odredba članka 293. stavka 1. citiranog Zakona propisuje da ukoliko je prekršajem izazvana prometna nesreća s materijalnom štetom, kaznit će se počinitelj prekršaja novčanom kaznom propisanom za taj prekršaj uvećanom za iznos od 1.000,00 kuna, pa je za ostvarenje obilježja djela za koje je okrivljenik proglašen krivim pobijanom presudom izostala svaka naznaka i opis materijalne štete, s time da u povodu žalbe tužitelja samo zbog odluke o prekršajno pravnoj sankciji tako manjkav činjenični opis djela nije moguće izmijeniti.

4.3. Stoga je ovaj Sud po službenoj dužnosti pobijanu presudu preinačio u pravnoj oznaci djela, na način da je činjenično opisano postupanje okrivljenika u točki c) izreke te presude pravilno pravno označio prekršajem iz članka 43. stavka 2. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, uslijed čega je po službenoj dužnosti utvrdio i kaznu za to djelo na temelju nove pravne oznake u posebnim zakonom fiksno propisanom iznosu, te posljedično tome preinačio i odluku o ukupnoj novčanoj kazni, prihvaćanjem iznosa utvrđenih kazni po prvostupanjskom sudu za prekršaje u točkama a), b) i d), kao u točki I izreke ove presude.

5. Ispitujući dalje pobijanu presudu po službenoj dužnosti ovaj Sud nije utvrdio postojanje drugih povreda materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika.

6. Neosnovano tužitelj ističe da prvostupanjski sud kod odmjeravanja kazne nije vodio računa o težini djela, budući da iz stanja prvostupanjskog spisa predmeta i pobijane presude proizlazi da je pravilno cijenio sve okolnosti odlučne za vrstu i mjeru kazne u odnosu na djela i osobu počinitelja, vrednujući težinu i značaj prekršaja u konkretnim okolnostima postupanja okrivljenika. Naime, prvostupanjski sud je imajući na umu način počinjenja prekršaja, pokajničko ponašanje i da se radi o do sada neosuđivanoj osobi, stekao dojam da će se i ublaženom kaznom postići svrha kažnjavanja te preventivno djelovati na okrivljenika i sve ostale da ubuduće ne čine takve prekršaje. Takvu odluku prihvaća i ovaj Sud, smatrajući izrečenu novčanu kaznu individualiziranom osobi počinitelja, dok žalbeni navodi tužitelja ne upiru na postojanje konkretnih okolnosti i razloga u odnosu na osobu okrivljenika koji bi doveli u sumnju pravilnost takve odluke.

7. Također i paušalni navod žalitelja da je prvostupanjski sud okrivljeniku trebao izreći zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom nije osnovan. Naime, pozivajući se na opravdane razloge u predmetnom slučaju prvostupanjski sud nije našao svrsishodno okrivljeniku izreći zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom za postizanje svrhe kažnjavanja, budući da isti ranije nije dolazio u sukob za zakonom, pa je opravdano za zaključiti da nije sklon protupravnom postupanju u prometu. Pri takvom stanju stvari, a imajući na umu da je zaštitna mjera u smislu odredbe članka 58. Prekršajnog zakona fakultativne naravi i ovaj Sud je mišljenja da izricanje zaštitne mjere u konkretnom slučaju ne bi bilo u razmjeru s prekršajima koji se mogu očekivati i stupnjem opasnosti počinitelja, u smislu odredbe članka 51.a Prekršajnog zakona.

8. Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 207. i 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 8. rujna 2022.

Zapisničarka

Predsjednica vijeća

Nada Horvatović, v. r.

Renata Popović, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Đakovu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.