Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-1174/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Mihe Mratovića kao predsjednika vijeća, te Nediljke Radić kao sutkinje izvjestiteljice i dr. sc. Lidije Vojković, kao članice vijeća u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, OIB: …, koju zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, protiv tuženika 1. M. B. iz Z., OIB: … i 2. I. B. iz Z., OIB: …, koje zastupa punomoćnica A. Š., odvjetnica u Z., radi isplate, rješavajući žalbe tužiteljice i 2. tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-384/17 od 27. travnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 8. rujna 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se odbija žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-384/17 od 27. travnja 2022. u dijelu pod točkom II. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu zatezne kamate na pojedine iznose od po 11.228,18 kuna i 14.035,13 kuna, te na iznos od 10.413,24 kuna, za razdoblje do 26. travnja 2022.

II. Odbija se žalba 2. tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-384/17 od 27. travnja 2022. pod točkom I. izreke u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev.

III. Prihvaća se žalba tužiteljice, preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-384/17 od 27. travnja 2022. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 344.089,39 kuna s pripadajućom zateznom kamatom i u odluci o troškovima postupka sadržanom u točki I. izreke i sudi:

Nalaže se 1. tuženici M. B. i 2. tuženiku I. B. isplatiti tužiteljici Republici Hrvatskoj pored već pravomoćno dosuđenog iznosa od 821.649,47 kuna daljnji iznos od 344.089,39 kuna/45.668,51 Eura (prema fiksnom tečaju 1 Eur=7,53450) kao i pored već pravomoćno dosuđenog troška parničnog postupka u iznosu od 28.197,20 kuna daljnji iznos od 56,858,30 kuna/7.546,39 Eura, sve sa zateznom kamatom tekućom od 27. travnja 2022. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je kako glasi:

"I. Nalaže se I-tuženici M. B. iz Z., OIB: … i II-tuženiku I. B. iz Z., OIB: … isplatiti tužiteljici Republici Hrvatskoj, OIB: … iznos od 821.649,47 kn, kao i naknaditi joj trošak parničnog postupka u iznosu 28.197,20 kn, sve sa zateznom kamatom tekućom od 27. travnja 2022. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 344.089,39 kn s pripadajućom zateznom kamatom, kao i dio zahtjeva za isplatu zatezne kamate na pojedine iznose od po 11.228,18 kn i 14.035,13 kn te na iznos od 10.413,24 kn za razdoblje do 26. travnja 2022."

2. Tužiteljica pobija presudu u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev i u odluci o troškovima postupka zbog žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. točka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 dalje u tekstu: ZPP) te predlaže da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno da istu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

3. Tuženik 2. pobija presudu u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev i u odluci o troškovima postupka zbog žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. ZPP-a, te predlaže da se presuda u pobijanom dijelu preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno da se ista ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno postupanje.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Nakon što je pobijana presuda ispitana u okviru odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a riješeno je kao u izreci iz sljedećih razloga.

6. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu naknade za korištenje poslovnog prostora od strane tuženika u razdoblju od svibnja 2010. do veljače 2018. s pripadajućom zateznom kamatom.

8. U provedenom dokaznom postupku prvostupanjski sud je utvrdio:

- da je između Grada Z. kao zakupodavca i 1. tuženice kao zakupnika zaključen 19. listopada 2007. ugovor o zakupu predmetnog poslovnog prostora na neodređeno vrijeme, a zakupnik se obvezuje plaćati zakupninu u iznosu od 6.069,60 kuna s time da se zakupnina ima usklađivati u skladu s člankom 30. točkom 8.

Odluke o zakupu poslovnog prostora,

- da je djelomičnim rješenjem Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu Grada od 30. ožujka 2010. koje je pravomoćno 12. svibnja 2010., utvrđeno pravo vlasništva ovdje tužiteljice na predmetnom poslovnom prostoru, s tim da ista ne može zatražiti ispražnjenje i predaju u posjed tog prostora prije isteka roka od godine dana od dana pravomoćnosti rješenja, te da je zakupnik tijekom korištenja tog prostora u istom roku dužan plaćati tužiteljici naknadu u visini zakupnine utvrđene ugovorom o zakupu,

- da je između ovdje tužiteljice i D. N. d.o.o. zaključen 21. veljače 2014. ugovor o poslovno tehničkoj suradnji iz kojeg proizlazi da se D. N. d.o.o. predaju na upravljanje, između ostalog, poslovni prostori te će se za iste u ime tužiteljice, a za račun D. N. d.o.o. vršiti naplata zakupnine, dok je 2. lipnja 2014. zaključena izmjena tog ugovor iz kojeg proizlazi da su D. N. d.o.o. ovlaštene pokretati postupke prisilne naplate tražbina dospjelih s osnova, između ostalog, zakupa i korištenja,

- da je u izračunu zakupnine za sporni poslovni prostor od strane Sektora financija u dopisu od 17. rujna 2014. navedeno da zakupnina prema ugovoru o zakupu iznosi 6.069,60 kuna,

- da je rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu od 18. rujna 2015. koje je pravomoćno 7. listopada 2015., otvoren i zaključen stečajni postupak nad imovinom dužnika ovdje tuženika, vlasnika obrta V.,

- da je obrt V., u vlasništvu ovdje tuženika osnovan 23. siječnja 2006., a prestao je postojati 7. listopada 2015.,

- da su ovdje tuženici dopisom od 25. studenog 2015. obavijestili D. N. d.o.o. o tome da su primili zahtjev u vezi predaje spornog poslovnog prostora, da oni još uvijek nisu primili rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu kojim se zatvara stečajni postupak nad njima, kao vlasnicima obrta V., te da iz baze MInistarstva poduzetništva i obrta proizlazi kako je obrt V. još aktivan i stoga traže najam spornog prostora do datuma prestanka obrta, na kojem dopisu su potpisi ovdje tuženika uz pečat obrta V.,

- da je 8. lipnja 2016. sastavljen zapisnik s uviđaja na licu mjesta iz kojeg proizlazi da je očevidom utvrđeno da poslovni prostor u potpunosti koristi ugostiteljski obrt V. u vlasništvo tuženika, te da je račun ugostiteljskog obrta V. izdan 8. lipnja 2016.,

- da je GSKG dopisom od 3. listopada 2016. obavijestio D. N. d.o.o. o tome da površina spornog poslovnog prostora prema ugovoru o zakupu iznosi 52,37 m2,

- da je 24. siječnja 2018. sastavljen zapisnik o očevidu na licu mjesta iz kojeg proizlazi da je obijena brava na spornom poslovnom prostoru i obavljen ulazak u isti od strane djelatnika D. N. d.o.o.,

- da iz nalaza sudskog vještaka proizlazi da je procjenu visine najamnine izvršio prema Pravilniku o procjeni vrijednosti nekretnine, te da je utvrdio prosječnu najamninu za lokal iste ili slične namjene u istom ili susjednom cjenovnom bloku temeljem izvatka iz zbirke kupoprodajnih cijena za zakup poslovnog prostora dobivenih od službe za vrednovanje nekretnine Grada Z., te da nema nikakvih podataka i ne može se dobiti nikakav službeni podatak za razdoblje od 2010. do polovice 2014. zbog kojeg razloga je iskoristio podatke dobivene od nadležnog tijela koji sadrži cijene u eurima i kunama, te je uzeo u obzir cijene u eurima koje je po tečaju pretvorio na dan 31. prosinca 2017. budući da su iznosi zakupnine i najamnine uvijek bili vezani za tečaj konvertibilne valute, uz napomenu da je vrijednost zakupnine za razdoblje do 2014. utvrdio i na temelju svog dugogodišnjeg iskustva kao vještaka. Mjesečna zakupnina u spornom razdoblju iznosi 11.228,18 kuna i tužiteljica za razdoblje nakon travnja 2014. tužiteljica osnovano potražuje i PDV na taj iznos temeljem članka 6. stavak 5. Zakona o porezu na dodanu vrijednost ("Narodne novine" broj 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14) s obzirom na činjenicu da su naknade za korištenje poslovnih prostora prihod D. N. d.o.o., koji je stoga porezni obveznik.

9. Na temelju takvog utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja je obvezao tuženike da tužiteljici isplate iznos od 821.649,47 kuna na ime naknade za razdoblje od 29. studenog 2012. do 1. veljače 2018. odnosno do trenutka kada je tužiteljica stupila u posjed sporne nekretnine, a na temelju odredbe članka 165. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 i 81/15 – dalje u tekstu: ZV) dok je odbio zahtjev za isplatu iznosa od 344.089,39 pozivom na odredbu članka 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 25/13, 78/15, 29/18 i 126/21, dalje: ZOO) budući da je za razdoblje do 28. studenog 2012. nastupila zastara potraživanja.

10. Tužiteljica je prije podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari provela postupak mirnog ostvarenja prava iz članka 186.a ZPP-a te je zahtjeve za mirnim rješenjem spora dostavila tuženicima dana 11. srpnja 2017. (list 30 i 32 spisa), pa su u tome dijelu neosnovani žalbeni navodi tuženika 2.

11. U poslovnom prostoru se obavljala poslovna djelatnost obrta V. u vlasništvu oba tuženika koji su vršili faktičnu vlast na tom prostoru, slijedom čega su i pasivno legitimirani.

12. Sukladno odredbi članka 190. stavak 2. ZPP-a prvostupanjski sud je dopustio preinaku tužbe koja je učinjena nakon nalaza i mišljenja vještaka, budući da je tek tada tužiteljica imala potpuno saznanje o iznosu naknade koja bi se za predmetni poslovni prostor mogla postići na tržištu u spornom razdoblju.

13. Danom pravomoćnosti rješenja nadležnog tijela (12. svibnja 2010.) ugovor o zakupu predmetnog poslovnog prostora zaključen između Grada Z. i 1. tuženice raskinut je, te su nakon toga tuženici koristili poslovni prostor bez valjanog pravnog temelja, s tim da isti nisu ni predali tužiteljici već je 24. siječnja 2018. ista stupila u posjed predmetnog poslovnog prostora na način da je promijenila bravu na vratima prostora.

14. Pravni položaj poštenog i nepoštenog posjednika propisan je odredbama članka 164. stavak 1. i članka 165. stavak 1. ZV-a.

15. Prema odredbi članka 164. stavak 1. ZV-a pošteni posjednik tuđe stvari koji nema pravo posjedovati mora predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, ali nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi primjereno onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada, a ne treba ni naknaditi ono što je pri tome oštećeno ili uništeno.

16. Odredbom članka 165. stavak 1. ZV-a, propisano je da nepošteni posjednik tuđe stvari mora predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario, dok je stavkom 6. istog članka propisano da od časa kada je pošteni posjednik postao nepošten, njegova se prava i obveze ravnaju prema pravilima postavljenim za nepoštenog posjednika, isto se tako ravnaju i u pogledu onoga što je pošteni posjednik činio sa stvari neprimjerenom onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada. Stavkom 2. citiranog članka je propisano da vlasnikovo od traženja naknade iz stavka 1. ovog članka zastarijeva u roku od tri godine od dana kada mu je stvar predana.

17. Nadalje, prema odredbi članka 18. stavak 3. ZV-a posjed je pošten ako posjednik kada ga je stekao nije znao ni s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada, dok prema stavku 4. istog članka ako je u sporu o pravu na posjed pravomoćno odlučeno da pravo na posjed ne pripada posjedniku, njegov je posjed nepošten od časa kada je primio tužbu.

18. Odredbom članka 1120. ZOO-a propisano je da kada je netko tuđu stvar uporabio u svoju korist, vlasnik može zahtijevati, nezavisno od prava na naknadu štete, ili ako je nema, da mu ovaj naknadi korist koju je imao od uporabe.

19. Vrhovni sud RH je na sjednici Građanskog odjela od 26. listopada 2009. vezano za primjene i tumačenja odredbe članka 1120. ZOO-a te pitanje primjene i tumačenja odredbe članka 164. stavak 1. i članka 165. stavak 1. ZV-a, zauzeo pravno shvaćanje:

"Ako je određena stvar još uvijek u nepromijenjenom obliku (očuvanog identiteta) u posjedu nevlasnika, valja primijeniti odredbe članka 164. stavak 1. i članka 165. stavak 1. ZV-a, prema kojim odredbama je samo nepošten posjednik dužan naknaditi koristi od uporabe tuđe stvari. Ako je određena stvar uporabljena na način da je promijenila identitet (radi čega nije moguće ili gospodarski nije opravdano vraćanje te stvari) tek u takvoj situaciji valja primijeniti odredbu članka 1120. ZOO-a prema kojoj je osoba koja je uporabila tuđu stvar u svoju korist dužna vlasniku naknaditi korist bez obzira na svoje poštenje, odnosno nepoštenje." Isto takvo pravno shvaćanje zauzeto je i na 3. sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH održanoj 14. studenog 2013. i 1. ožujka 2021.

20. Dakle, kada neka osoba posjeduje tuđu stvar ili tuđi suvlasnički dio, ostvari plaćanje vrijednosti postignute koristi u smislu odredbe članka 1120. ZOO-a moguće je samo u slučaju kada je nekretnina ili neka druga stvar uporabljena na način da je promijenila identitet zbog čega nije moguće ili gospodarski opravdano vraćanje te nekretnine ili neke druge stvari, dok u situaciji kada je moguća predaja nekretnine ili stvari u posjed ili suposjed naknada koristi prosuđuje se prema odredbi članka 164. i članka 165. ZV-a.

21. S obzirom da predmetni poslovni prostor nije izgubio identitet, to se na konkretni pravni odnos parničnih stranaka primjenjuje odredba članka 164. stavak 1. ZV-a, prema kojoj je nepošten posjednik tuđe stvari osim predaje stvari i naknade svih šteta koje su na njoj nastale, dužan naknaditi vlasniku sve koristi koje je imao za vrijeme svojeg posjedovanja. Dakle, upravo na temelju odredbe članka 165. stavak 1. ZV-a valjalo je prihvatiti i dio tužbenog zahtjev za isplatu iznosa od 344.089,39 kuna/45.668,51 Eura (prema fiksnom tečaju 1 Eur=7,53450 kuna). Navedeni iznos odnosi se na zakupninu koju tuženici nisu platili tužiteljici za korištenje poslovnog prostora za razdoblje od lipnja 2010. do 28. studenog 2012.

22. Zakonski rok je propisan odredbom članka 165. ZV-a tako da vlasnik može od nepoštenog posjednika potraživati sve koristi u roku od tri godine od kada mu je stvar predana, pa tužiteljica ima pravo potraživati zakupninu za cijelo razdoblje u kojem su tuženici boravili u poslovnom prostoru kao nepošteni posjednici i to u roku od tri godine od predaje. U konkretnom slučaju, u predmetni poslovni prostor tužiteljica je ušla dana 24. siječnja 2018. a tužba je podnesena 29. studenog 2017., dakle prije predaje, pa ni jedan mjesečni iznos koji se traži tužbenim zahtjevom nije u zastari. Na dosuđeni iznos, određena je i zatezna kamata prema odredbi članka 29. stavak 2. ZOO-a koja teče od 27. travnja 2022. do isplate, budući da stranke nisu bile u ugovornom odnosu, pa kako je tek u predmetnom postupku utvrđena visina zakupnine, to tuženici dolaze u zakašnjenje s plaćanjem zakupnine tek podnošenjem prvostupanjske presude, a ne s danom dospijeća pojedine mjesečne zakupnine, pa je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio dio tužbenog zahtjeva za isplatu zatezne kamate na pojedine iznose po 11.228,18 kuna, 14.035,13 i 10.413,24 kuna, za razdoblje do 26. travnja 2022.

23. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 373. točka 3. ZPP-a prihvatiti žalbu tužiteljice, a odbiti žalbu tuženika i odlučio kao pod točkom II. i III. izreke ove drugostupanjske presude, a odredbom članka 368. stavak 1. ZPP-a valjalo je djelomično odbiti žalbu tužiteljice i odlučiti kao pod točkom I. izreke ove drugostupanjske presude.

24. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je provedene dokaze cijenio po svom slobodnom uvjerenju, sukladno odredbi članka 8. ZPP-a utvrđujući relevantne činjenice na kojima temelji svoju ocjenu djelomične osnovanosti tužbenog zahtjeva, pri čemu navedeno uvjerenje prvostupanjskog suda u odnosnu na utvrđenje relevantnih činjenica ima pravnu i činjeničnu osnovu u sadržaju dokaza provedenih tijekom prvostupanjskog postupka.

25. Kako je preinačena odluka o glavnoj stvari, valjalo je preinačiti odluku o troškovima postupka te o istima odlučiti sukladno odredbi članka 166. stavak 2. ZPP- a.

26. Tužiteljici je sukladno vrijednosti spora, te Tarifi o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22), odredbi članka 154. stavak 5. ZPP-a valjalo priznati pored pravilno obračunatog troška postupka u iznosu od 70.493,00 kuna daljnji trošak sastava žalbe u iznosu od 14.562,50 kuna, što sveukupno iznosi 85.055,50 kuna. Kako je tužiteljici na ime troškova postupka dosuđen iznos od 28.197,20 kuna to je valjalo dosuditi daljnji iznos od 56.858,30 kuna/7.564,39 Eura, a sve sa zateznom kamatom tekućom od 27. travnja 2022., pa je odlučeno kao pod točkom III. izreke ove drugostupanjske odluke.

U Splitu 8. rujna 2022.

Predsjednik vijeća:

Miho Mratović, v. r.