Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-763/2021-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Andree Boras Ivanišević, kao predsjednice vijeća, Borisa Mimice, kao suca izvjestitelja te Denis Pancirov Parcen, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljica pod 1. R. B. iz D., pod 2. N. F. iz D., i pod 3. M. H. iz G. D., zastupane po punomoćnicima Zajedničkog odvjetničkog ureda J. D., P. M., odvjetnicima iz G., protiv tuženika Stečajne mase V. T. d.o.o. u stečaju, D., zastupanog po punomoćniku B. R., odvjetniku iz K., radi isplate razlike plaće, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Pr-242/2018-54 od 21. ožujka 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 8. rujna 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužene kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P-242/2018-54 od 31. ožujka 2021. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom i rješenjem suđeno je:

"I. Utvrđuje se da postoji tražbina I. tužiteljice R. B. iz D., u iznosu od 26.034,42 kn, II. tužiteljice N. F. iz D., u iznosu od 26.034,42 kn i III. tužiteljice M. H. iz G. D., u iznosu od 26.034,42 kn, prema tuženiku Stečajna masa V. T. d.o.o. u stečaju, D., M. te se kao prethodno navedene tražbine tužiteljice uvrštavaju u 1. viši isplatni red.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi utvrđena da postoje tražbine I. tužiteljice R. B. u iznosu od 38.316,90 kn, II. tužiteljice N. F. u iznosu od 34.742,55 kn i III. tužiteljice M. H. u iznosu od 30.290,51 kn prema tuženiku

Stečajna masa V. T. d.o.o. u stečaju kao tražbine koje se uvrštavaju u 1. viši isplatni red.

III. Tuženik Stečajna masa V. T. d.o.o. u stečaju, je dužan I. tužiteljici R. B., II. tužiteljici N. F. i III. tužiteljici M. H. nadoknaditi troškove parničnog postupka svakoj u iznosu od 600,00 kn, u roku od 8 dana.

IV. Tuženik Stečajna masa V. T. d.o.o. u stečaju, je dužan I. tužiteljici R. B., II. tužiteljici N. F. i III. tužiteljici M. H. nadoknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 15.170,00 kn, u roku od 8 dana.

r i j e š i o  j e

Tužba radi utvrđenja da postoje tražbine I. tužiteljice R. B. je povučena za iznos od 25.353,49 kn, II. tužiteljice N. F. 19.567,80 kn i III. tužiteljice M. H. 16.501,91 kn prema kn prema tuženiku Stečajna masa V. T. d.o.o. u stečaju koje se uvrštavaju u 1. viši isplatni red."

2. Protiv navedene presude žali se tužena zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u skladu s žalbenim razlozima, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prije svega, a imajući u vidu žalbene navode i prijedloge žalitelja valja navesti kako je u ranijem stadiju postupka rješenjem ovog drugostupanjskog suda poslovni broj Gž R-705/2017-2 od 15. studenog 2018. ukinuta prvostupanjska presuda poslovni broj Pr-182/2016-74 od 19. svibnja 2017. pa je sukladno recentnoj praksi zauzeto pravno stajalište u primjeni članka 366.a ZPP-a ovaj sud u žalbenom stadiju postupak vezan zabranom dvostrukog ukidanja prvostupanjske presude.

6. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda parničnog postupka koje su predviđene odredbom članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

7. Nadalje nije ostvaren ni žalbeni razlog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja jer je prvostupanjski sud raspravivši sve tvrdnje na kojima tužitelji temelje svoj tužbeni zahtjev kao i tvrdnje kojima ih tužena pobija na osnovu provedenih dokaza i njihovom pravilnom ocjenom u smislu članka 8. ZPP-a potpuno i pravilno utvrdio odlučne činjenice za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovoj pravnoj stvari, te je za odlučna činjeničan utvrđenja naveo potpune i jasne razloge a kako ta utvrđenja nisu žalbenim navodima dovedena u sumnju prihvaća ih i ovaj sud.

8. Predmet ovog spora je isplata razlika plaća tužiteljica za razdoblje od mjeseca siječnja 2010. pa do mjeseca siječnja 2013.

9. Sud prvog stupnja utvrdio je slijedeće činjenično stanje:

- da je nesporno između stranaka da su tužiteljice bile zaposlene kod tuženika V. T. d.o.o. i to I. tužiteljice R. B. na radnom mjestu pomoćnog konfekcionara, II. tužiteljica N. F. na radnom mjestu konfekcionara, a III. tužiteljica M. H. na radnom mjestu pomoćni konfekcionar, a koje činjenice proizlaze iz priloženih preslika ugovora o radu,

- da nije sporno između stranaka da je rješenjem Trgovačkog suda u Bjelovaru br. St-19/13-10 od 25. ožujka 2013. godine otvoren stečajni postupak nad tuženikom V. T. d.o.o. iz D., , a za stečajnog upravitelja imenovan B. V., dipl. ing. agronomije iz V.,

-da nije sporno između stranaka da su tužiteljice ovoga postupka u stečajnom postupku prijavile tražbinu kao stečajni vjerovnici, a koja činjenica proizlazi iz dokumentacije priložene po tužiteljicama (list 271-272),

- da je rješenjem Trgovačkog suda u Bjelovaru br. St-19/13-57 od 10. travnja 2014. godine, koje je postalo pravomoćno dana 17. srpnja 2014. godine utvrđene tražbine viših isplatnih redova i to prvog višeg isplatnog reda, za svaku od tužiteljica u iznosu od 703,50 kn, da su osporene tražbine za svaku od tužiteljica u iznosu od 26.034,42 kn, a iz obrazloženja citiranog rješenja proizlazi da je stečajni upravitelj između ostalog osporio njihove tražbine, jer kao vjerovnici nisu dostavili isprave iz kojih se može utvrditi tražbina koja nije zabilježena u dužnikovim poslovnim knjigama te se ujedno o tražbini vodi i spor kod Općinskog suda u Daruvaru (a koje je potraživanje predmetom ovog postupka),

- da je rješenjem Trgovačkog suda u Bjelovaru br. St-19/13 dana 29. siječnja 2015. godine obustavljen i zaključen stečajni postupak nad dužnikom V. T. d.o.o. u stečaju iz D., kojim je rješenjem određeno da će se dužnik brisati iz sudskog registra nakon pravomoćnost tog rješenja, ali da će i stečajni upravitelj B. V. zastupati Stečajnu masu u skladu s odredbama Stečajnog zakona,

-da je prvostupanjski sud je rješenjem poslovni broj P-95/2013-15 od 26. ožujka 2013. utvrdio prekid postupka, zbog nastupa pravnih posljedica otvaranja stečajnog postupka, te je odlučeno da će se postupak nastaviti kada stečajni upravitelj ili pravni sljednik preuzmu postupak ili kada ih sud na prijedlog protivne strane ili po službenoj dužnosti pozove da to učine. Ovo rješenje je postalo pravomoćno 11. travnja 2013.,

-da je rješenjem prvostupanjskog suda P-271/2014-46 od 24. ožujka 2015. prekinut je ponovno postupak zbog nastupa pravnih posljedica otvaranja stečajnog postupka nad tuženikom, a u razlozima je navedeno da je tuženik obavijestio prvostupanjski sud da je obustavljen i zaključen stečajni postupak nad pravnom osobom tuženika, te da je rješenjem Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj Tt- 15/199-I od 24. veljače 2015. izvršeno brisanje pravne osobe tuženika iz sudskog registra.,

-da je rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj Pr-32/15-50 od 3. studenog 2013., određen je nastavak parničnog postupka u pravnoj stvari tužiteljica protiv tuženika Stečajne mase V. T. d.o.o. u stečaju D., te je pozvan stečajni upravitelj B. V. iz V. da za Stečajnu masu V. T. d.o.o. u stečaju D., preuzme predmetni parnični postupak na strani tuženika.,

- da neosnovano tuženik tvrdi da im nisu ispunjene procesne pretpostavke za vođenje ovog parničnog postupka, obzirom da stečajna masa i glede nje se na odgovarajući način primjenjuju odredbe Zakona o stečajnom dužniku i njegovim tijelima, što znači da je time stečajnoj masi priznato svojstvo stranke u postupku, a koju odredbu valja tumačiti u smislu čl. 77. st. 2. ZPP-a, koja stranačku sposobnost ne ograničava na mogućnost sudjelovanja u postupku u samo jednoj stranačkoj ulozi,

-da Stečajna masa ima svojstvo stranke u postupku koja nije ograničena samo na namirenje stečajnoj vjerovnika, već se iz te mase mogu namiriti i vjerovnici stečajne mase nakon dovršetka stečajnog postupka (a kakvo je pravno shvaćanje izrazio Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetu Revt-291/10-2 od 19. veljače 2013. godine).,

-da nije od značaja što stečajna masa kao stranka u ovoj parnici nije upisana u sudski registar, nema svoj OIB, jer se u konkretnom slučaju prilikom stečaja nad tuženikom primjenjivao Stečajni zakon/96, temeljem kojeg nije bilo moguće da stečajna masa dobije OIB, a analogno tome, da se i taj broj upiše u sudski registar, a tek prema Stečajnom zakonu („Narodne novine“, broj 71/15), postoji obveza dodjeljivanja OIB stečajnim masama likvidiranih pravnih osoba i upis istog u sudski registar,

- da iz iskaza saslušanih svjedoka tijekom postupka O. V., Z. H., B. K., Ž. P. i S. M. (koji svjedoci o radu tužiteljica imaju neposredna saznanja, jer su i sami bili radnici V. T. d.o.o. D.), proizlazi da plaća tužiteljica nije bila isplaćivana prema stvarnom radu i koeficijentima, da nisu bili isplaćivani dodaci na plaću, kao što nije bio ni plaćen prekovremeni rad tužiteljica, a istima za prekovremene sate rada nije bila izvršena preraspodjela prekovremenih sati rada korištenjem slobodnih dana.,

- da je na okolnost sporne visine potraživanja izveden dokaz financijsko- knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku M. M. dipl. ing. agr. koja je pri izradi dopunskog nalaza i mišljenja vještakinja nije koristila faktore za uvećanje plaće koje je koristio ranije i u osnovnom nalazu, to je vještakinja dostavila dopunu nalaza i mišljenja 8.1.2021.,(list 471-483) iz kojeg proizlazi da je dopunskom nalazu i mišljenju od 14. travnja 2020., detaljno obrazložen problem utvrđivanja osnovne plaće tužiteljica, u ovom dopunskom nalazu i mišljenju dat je izračun temeljem osnovne plaće koja je jednaka minimalnoj propisanoj plaći u utuženom razdoblju (faktor za tekstilnu industriju 0,97 za 2010., 0,98 za 2011., sve za minimalnu plaću u iznosu od 2.814,00 kn) te uz koeficijent 1 za sve tužiteljice. Za I. tužiteljicu R. B. tuženik je obračunao bruto plaću za razdoblje od siječnja mjeseca 2010. do prosinca mjeseca 2012. u iznosu od 103.373,60 kn. Prema varijanti gdje je osnovna plaća jednaka minimalnoj propisanoj plaći u utuženom razdoblju (faktor za tekstilnu industriju 0,97 za 2010., 0,98 za 2011., sve za minimalnu plaću u iznosu od 2.814,00 kn) i uz koeficijent 1, u nalazu je obračunata bruto plaća u iznosu od 141.690,50 kn te je razlika utvrđena u iznosu od 38.316,90 kn, nadalje, II. tužiteljici N. F. tuženik je obračunao bruto plaću za razdoblje od siječnja mjeseca 2010. do prosinca mjeseca 2012. u iznosu od 109.506,13 kn. Prema varijanti gdje je osnovna plaća jednaka minimalnoj propisanoj plaći u utuženom razdoblju (faktor za tekstilnu industriju 0,97 za 2010., 0,98 za 2011., sve za minimalnu plaću u iznosu od 2.814,00 kn) i uz koeficijent 1¸ u nalazu je obračunata bruto plaća u iznosu od 144.248,68 kn te je razlika utvrđena u iznosu od 34.742,55 kn, a za III. tužiteljici M. H. tuženik je obračunao bruto plaću za razdoblje od srpnja mjeseca 2010., do prosinca mjeseca 2012. u iznosu od 84.823,93 kn. Prema varijanti gdje je osnovna plaća jednaka minimalnoj propisanoj plaći u utuženom razdoblju (faktor za tekstilnu industriju 0,97 za 2010., 0,98 za 2011., sve za minimalnu plaću u iznosu od 2.814,00 kn) i uz koeficijent 1, nalazu je obračunata bruto plaća u iznosu od 115.114,44 kn te je razlika utvrđena u iznosu od 30.290,51 kn. Razlike plaće tabelarno su prikazane za svaki mjesec utuženog razdoblja za sve tužiteljice u dopuni nalaza i mišljenja od 8.1.2021., (list 472,476-477 i 481).,

10. Imajući u vidu izvedene i ocjenjene dokaze sud prvog stupnja pravilno je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljica kako je naznačeno u točki I. izreke prvostupanjske presude, a nakon što je temeljem provedenih dokaza, a posebno knjigovodstveno- financijskog vještačenja utvrdio visinu plaća tužiteljica koje tuženik tužiteljicama u spornom razdoblju nije isplatio. Naime, vještak je u svom nalazu i mišljenju jasno i određeno naveo temeljem kojih činjenica i temeljem kojih pravnih izvora je utvrdio visinu razlike plaća koje tužiteljicama pripadaju a tuženik nije doveo u sumnju potpunost i pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u pogledu visine razlike plaće.

11. U odnosu na žalbene navode valja reći da su u konkretnom slučaju ispunjene procesne pretpostavke za vođenje ovog parničnog postupka, a što indirektno proizlazi iz sadržaja navedenih dvaju rješenja Županijskog suda u Bjelovaru, te da za nastavak ovog parničnog postupka nije od značaja što stečajna masa likvidirane pravne osobe (V. T. d.o.o. D.), koja stečajna masa je stranka u ovoj parnici u vrijeme zaključenja rasprave, nije dobila svoj osobni identifikacijski broj, te što taj OIB nije upisan u sudski registar, jer se u konkretnom slučaju prilikom stečaja nad tuženikom primjenjivao "stari" Stečajni zakon („Narodne novine“, broj 44/96, 29/99, 129/00, 123/03, 82/06), temeljem kojeg nije bilo ni moguće da stečajna masa likvidirane pravne osobe dobije OIB, a analogno tome i da se taj broj upiše u sudski registar.

12. Iz spisa predmeta je razvidno da je sud prvog stupnja rješenjem pod poslovnim brojem Pr 32/2015-50 od 03. studenog 2015. odredio nastavak parničnog postupka, te pozvao stečajnog upravitelja da preuzme predmetni parnični postupak, na koje rješenje je stečajni upravitelj podnio žalbu koju je Županijski sud u Splitu odbio rješenjem poslovni broj Gž R-545/2015 od 24. lipnja 2016.

13. Tuženik se poziva da tužitelji nisu postupili sukladno članku 179. Stečajnog zakona ("Narodne novine", broj 44/96), te podnijeli prijedlog za nastavak ove parnice u roku 8 dana od primitka rješenja o upućivanju na parnicu, već po proteku tog roka. Ovaj navod žalbe se ne može prihvatiti jer pravomoćnim rješenjem od 03. studenog 2015. je već nastavljen parnični postupak, stečajni upravitelj je preuzeo postupak i on se vodi.

14. Stoga nije bilo potrebe da tužitelj u smislu članka 179. SZ podnese prijedlog za nastavak ovog parničnog postupka kad je on već nastavljen i u kojem je već donijeta prvostupanjska presuda kojom se utvrđuju potraživanja tužiteljica. Osim toga člankom 95. SZ/96 je propisano da parnice koje su u vrijeme otvaranja stečajnog postupka bile u tijeku protiv stečajnog dužnika, preuzet će u njegovo ime stečajni upravitelj ako se tiču između ostalog i obveza stečajne mase, a što je stečajni upravitelj i učinio i preuzeo u ime stečajnog dužnika u njegovo ime ovu parnicu.

15. Dakle, po ocjeni ovoga drugostupanjskog suda, nema uporišta navedenoj presumpciji o odustanku od prava na vođenje parnice, obzirom da tužiteljice kao stečajne vjerovnice, nisu propustile rok za podnošenje prijedloga za nastavak parnice, već su, kako se navodi u žalbi tuženika, preuranjeno stavile prijedlog, ali u svakom slučaju nakon donesenog rješenja na ispitnom ročištu kod Trgovačkog suda u Bjelovaru da vjerovnici čije su tražbine osporene mogu staviti prijedlog za nastavak parnice o tražbini o kojoj je već pokrenut parnični postupak u roku od osam dana od primitka rješenja o upućivanju na parnicu temeljem članka 179. SZ.

16. Odluka o parničnom trošku upravo je neutemeljena na odredbi članka 154. stavak 2. u svezi članka 155. ZPP-a te Tarife o naknadi i nagradi troškova za rad odvjetnika.

17. Imajući u vidu sve naprijed navedeno, valjalo je primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu čime je odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

18. U nepobijanom dijelu prvostupanjska presuda i rješenje ostaju neizmijenjeni.

U Splitu 8. rujna 2022.

Predsjednica vijeća:

Andrea Boras Ivanišević, v. r.