Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Kž-192/2020-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda, Ive Vukelja, kao predsjednika vijeća, Jadranke Biga Milutin i Dijane Jakoliš, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Antonije Perkov, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. R. S., zbog kaznenih djela iz čl. 139. st. 1. te čl. 118. st. 1. u svezi čl. 34., sve KZ/11, odlučujući povodom žalbi državnog odvjetnika u Šibeniku broj K-DO-624/17 od 9. srpnja 2019. godine te žalbe branitelja optuženika, I. P., odvjetnika iz Z., podnesnih protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, broj K- 340/17 od 17. travnja 2018. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 8. rujna 2022. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbijaju se kao neosnovane žalba državnog odvjetnika, kao i žalba branitelja opt. R. S., te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1.

Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Šibeniku, broj K-340/17 od 17. travnja 2018. godine opt. R. S. je proglašen krivim zbog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 1. KZ/11 te kaznenog djela teške tjelesne ozljede u pokušaju iz čl. 118. st. 1. u svezi čl. 34., sve KZ/11 činjeničnih opisa razvidnih iz izreke pobijane presude.

2.

Za kazneno djelo iz čl. 139. st. 1. KZ/11, optuženiku je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 3 mjeseca, dok mu je za kazneno djelo iz čl. 118. st. 1. u svezi čl. 34., sve KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 6 mjeseci, te je optuženik temeljem čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 7 mjeseci.

3.

Temeljem čl. 54. KZ/11 u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora optuženiku je uračunato vrijeme koje je proveo u pritvoru i istražnom zatvoru u trajanju od 8. listopada 2017. godine do 4. siječnja 2018. godine.

4.

Temeljem čl. 148. st. 6. ZKP/08 optuženik je oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do toč. 6. ZKP/08, kao i nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja.

5.

Na predmetnu presudu žalbu je podnio Općinski državni odvjetnik u Šibeniku zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 5. ZKP/08 te pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, sa prijedlogom da se pobijana presuda ukine, te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

6.

Branitelj optuženika, I. P., odvjetnik u Z., podnosi žalbu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, povrede Kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni, sa prijedlogom da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

7.

Županijski državni odvjetnik u Šibeniku je temeljem odredbe čl. 474. st. 1. ZKP/08 izvršio uvid u spis te isti vratio ovom sudu na daljnje odlučivanje.

8.

Žalbe nisu osnovane.

U odnosu na žalbu državnog odvjetnika:

9.

Iz žalbenih navoda državnog odvjetnika, razvidno je da se isti žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 5. ZKP/08, navodeći da je prvostupanjski sud povrijedio propise kaznenog postupka o pitanju postoji li optužba ovlaštenog tužitelja, ističući da je optuženik bio tužen zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11, a da ga je prvostupanjski sud proglasio krivim zbog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 1. KZ/11, koje kazneno djelo se progoni po privatnoj tužbi, radi čega državni odvjetnik u postupanju prvostupanjskog suda nalazi naprijed citiranu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka.

10.

Suprotno žalbenim navodima državnog odvjetnika, a sukladno dugogodišnjoj sudskoj praksi, te uputama i Zaključcima Vrhovnog suda Republike Hrvatske, iz podataka koji se nalaze u spisu (str. 7 spisa) razvidno je da je kaznenu prijavu vezanu za utuženi događaj i predmetna kaznena djela podnio oštećenik D. B. dan iza utuženog događaja, dakle, 8. listopada 2017. godine na zapisnik pred Policijskom postajom, koja kaznena prijava se ima smatrati privatnom tužbom. Naime, podnošenjem kaznene prijave, oštećenik D. B. je izrazio svoju volju za pokretanje kaznenog postupka protiv opt. R. S. u odnosu na kazneno djelo prijetnje, a vezano za sadržaj prijetećih riječi koje mu je uputio optuženik, te koje su kod oštećenika izazvale uznemirenost i osjećaj nelagode, sve razvidno iz sadržaja podnesene kaznene prijave nadležnoj policijskoj postaji.

11.

Sukladno naprijed iznijetom, neosnovani su žalbeni navodi državnog odvjetnika, da je prvostupanjska presuda donesena uz bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 5. ZKP/08, te da ne bi postojala „optužba ovlaštenog tužitelja“ za kazneno djelo iz čl. 139. st. 1. KZ/11, za koje je optuženik proglašen krivim.

12.

Jednako tako, neosnovani su i neprihvatljivi navodi državnog odvjetnika da bi činjenično stanje bilo pogrešno utvrđeno u odnosu na kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11 koje je bilo predmet optužnice, te u odnosu na kazneno djelo iz čl. 139. st. 1. KZ/11 za koje je opt. R. S. proglašen krivim od strane prvostupanjskog suda.

13.

Suprotno navodima državnog odvjetnika, ovo vijeće nalazi da je prvostupanjski sud u cijelosti i točno, utvrdio sve činjenice kada je opt. R. S. proglasio krivim za kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 1. KZ/11 počinjenog na štetu oštećenog D. B., te ispravno zaključio da se u konkretnom slučaju ne bi radilo o prijetnji iz stavka 3. u svezi stavka 2. članka 139. KZ/11 upućenoj službenoj osobi u svezi sa njezinim položajem, kako je to stajalo u optužnici državnog odvjetnika, s obzirom da iz rezultata provedenog dokaznog postupka, obrane optuženika te sadržaja iskaza samog oštećenika, inače zamjenika Općinskog državnog odvjetnika u Z., jasno proizlazi da oštećenik kao zamjenik državnog odvjetnika nije nikada poduzimao bilo kakvu radnju prema optuženiku, u bilo kojem kaznenom postupku u svojstvu državnog odvjetnika, radi čega oštećeniku nisu niti poznati motivi za inkriminirano ponašanje opt. R. S..

Dakle, inkriminirano ponašanje optuženika utuženog događaja nije niti u bilo kakvoj svezi sa položajem te obavljanjem funkcije zamjenika državnog odvjetnika oštećenog D. B., što svojim iskazom potvrđuje sam oštećenik.

14.

Prvostupanjski sud, nadalje, ispravno zaključuje da izrečenim riječima prijetnje koje je uputio opt. R. S. oštećenom D. B. navedenim u činjeničnom opisu izreke prvostupanjske presude, između ostalog, „…kad se budeš najmanje nadao, sredit ću te.“, optuženik stavlja u izgled oštećeniku prijetnju nekim zlom da bi ga ustrašio i uznemirio, a ne prijetnju usmrćivanjem kako to stoji u predmetnoj optužnici, čime bi se u postupanju optuženika ostvarila sva bitna obilježja kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 1. KZ/11, kako je to ispravno zaključio i obrazložio prvostupanjski sud.

15.

Stoga se žalbeni navodi državnog odvjetnika i u tom pravcu ukazuju neosnovanima i neprihvatljivima.

U odnosu na žalbu branitelja optuženika:

16.

U prvom redu potrebno je za istaći da se branitelj optuženika u svojim žalbenim navodima poziva na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, citirajući zakonski tekst iste, koju bitnu povredu ovaj sud ne nalazi, a iz sadržaja žalbenih navoda vidljivo je da se isti ustvari odnose na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, te rezultate provedenog dokaznog postupka, koje branitelja osporava u svojoj žalbi.

17.

U odnosu na daljnje navode branitelja da bi se prvostupanjska presuda temeljila na pogrešnom i nepotpunom utvrđenom činjeničnom stanju i to posebno na kazneno djelo iz čl. 118. st. 1. u svezi čl. 34., sve KZ/11, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud ispravno i u cijelosti utvrdio sve činjenice, kada je opt. R. S. proglasio krivim zbog kaznenog djela teške tjelesne ozljede u pokušaju počinjene na štetu oštećenika D. B..

18.

U svojim žalbenim navodima branitelj optuženika se poziva na nalaz i mišljenje sudskog vještaka mr. sc. B. B., specijaliste patološke anatomije i sudske medicine, iz kojeg nalaza i mišljenja proizlazi da bi za nastanak ozljede konstatirane kod oštećenog D. B. u vidu površinske ozljede lijevog prsišta uslijed udarca libelom od strane optuženika bio dovoljan i potreban udarac silom nekog slabijeg intenziteta. Ističe da bi, sukladno nalazu i mišljenju vještaka, metalna libela dužine 1 metra bila podobna za nanošenje teških tjelesnih ozljeda samo u situaciji i isključivo uz korištenje sile jakog intenziteta, kako to navodi i vještak B. B. u svom pismenom nalazu i mišljenju, te iskazu datom na raspravnom ročištu.

19.

Pri svemu tome, branitelj optuženika zanemaruje sve okolnosti te cjelovit tijek utuženog događaja, u konkretnom slučaju, činjenicu da je optuženik proglašen krivim jer sa ciljem da šakom udari oštećenika u predjelu lica, najprije zamahnuo desnom rukom, koji udarac oštećenik izbjegao, potom zamahnuo desnom nogom prema glavi oštećenika, koji udarac oštećenik blokirao rukom, pa nekoliko trenutaka poslije kada je oštećenik izišao iz stana ispred zgrade kako bi razjasnio razloge optuženikova napada, istrčao iz susjednog ulaza, držao sa obje ruke metalnu libelu dužine 1 metar, zamahnuo sa istom dva puta prema glavi oštećenika koje udarce je oštećenik blokirao, da bi potom optuženik ponovno zamahnuo libelom te istom udario oštećenika ispod pazuha u predjelu rebara, pa opisano inkriminirano ponašanje optuženika utuženog događaja upućuje na iskazanu odlučnost i ustrajnost, te iskazanu svijest i volju da oštećeniku nanese tešku tjelesnu ozljedu, koja je spletom okolnosti ostala u pokušaju, kako je to ispravno zaključio i prvostupanjski sud. 20.

Slijedom iznijetog, žalbeni navodi branitelja optuženika da bi činjenično stanje bilo pogrešno i nepotpuno utvrđeno, su neosnovani i neprihvatljivi.

21.

Na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je ispravno primijenio Kazneni zakon kada je opt. R. S. proglasio krivim za kazneno djelo iz čl. 118. st. 1. u svezi čl. 34. KZ/11, te za kazneno djelo iz čl. 139. st. 1. KZ/11, počinjena u stjecaju na štetu oštećenika D. B..

22.

U odnosu na žalbu branitelja optuženika vezanu za odluku o jedinstvenoj kazni zatvora, prvostupanjski sud je opt. R. S. cijenio sve olakotne okolnosti koje je našao u njegovoj osobi, kao i nalaz i mišljenje vještaka mr. sc. R. B., psihijatra, stalnog sudskog vještaka, o smanjenoj ubrojivosti optuženika, činjenicu da se radi o emocionalno nezreloj osobi sa poremećajem u ponašanju, njegovu mlađu životnu dob, a od otegotnih okolnosti, njegovu raniju osuđivanost zbog kaznenih djela nasilničkog ponašanja iz čl. 323. a. i čl. 235. st. 1., sve KZ/11, te mu ocjenom svih olakotnih i otegotnih okolnosti utvrdio pojedinačne kazne zatvora za počinjena kaznena djela, osudivši ga na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 7 mjeseci, sve u uvjerenju da će se istom u cijelosti ostvariti cilj i svrha kažnjavanja te specijalna i generalna prevencija, sa kojim zaključkom prvostupanjskog suda je u cijelosti suglasan i ovaj sud kao drugostupanjski sud.

23.

Stoga su žalbeni navodi branitelja optuženika zbog odluke o kazni zatvora na koju je isti osuđen, neosnovani i neprihvatljivi.

24.

Kako pri svemu tome nisu počinjene niti bitne povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti iz čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08, to je trebalo odbiti žalbe stranaka kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu.

Šibenik, 8. rujna 2022.

ZAPISNIČAR

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Antonija Perkov, v. r.

Ivo Vukelja, v. r.