REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U BJELOVARU

Bjelovar, Trg E. Kvaternika 8

Poslovni broj: 42. Pp-

1935/2021-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, po sucu Ratku Labanu, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničara Andree Hudoletnjak, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika I. M., radi prekršaja iz članka 22. stavka 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, a povodom Optužnog prijedloga Policijske postaje Čazme broj: 511-02-06/05- 5-37-1/2021 od 13.5.2021., nakon održane usmene, javne i glavne rasprave u odsutnosti okrivljenika i podnositelja Optužnog prijedloga, na temelju članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona (NN 107/07), dana 8. rujna 2022.,

p r e s u d i o  j e

OKRIVLJENI I. M., OIB:..., sin rođen ..., u Z., s prebivalištem u B. 187., državljanin Republike Hrvatske, pismen, ostali podaci nepoznati, prekršajno osuđivan,

o s l o b a đ a  s e  o p t u ž b e

I da bi u vremenskom periodu tokom 2020. te do ožujka mjeseca 2021., u B. na kućnom broju ..., nasilnički se ponašao u obitelji na način da je svog maloljetnog sina P. M. (...) povremeno fizički kažnjavao udarajući ga šibom po stražnjici, zbog toga što ga sin ne bi odmah poslušao i kada bi isti bio zaigran, a na njegova upozorenja nije odmah prestao biti neposlušan,

pa da bi time počinio prekršaj iz članka 22. stavka 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

II Na temelju članka 140. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona troškovi nastali provođenjem ovog prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava ovog suda.

Obrazloženje

1. Policijska postaja Čazma podnijela je protiv okrivljenika Optužni prijedlog broj: 511-02-06/05-5-37-1/2021 od 13.5.2021., a radi prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude.

2. Okrivljenik se očitovao o optužbi na način da se u vezi činjeničnih navoda izjasnila kako se ne krivim za prekršaj stavljen joj na teret.

3. Okrivljenik I. M. iznio je pisanu obranu u kojoj navodi da nije istina da bi tukao svog sina P. M. niti ga je ikada tukao. Kažnjava ga time što mu uzme igračke koje voli dok je zločest, a ne sa šibom.

4. Obzirom da je okrivljenik porekao prekršaj za koji se tereti, sud je radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja u svojstvu svjedoka ispitao I. M., kao bivšu suprugu okrivljenika, odnosno majku oštećenika, nakon čega je izvršen uvid u upozorenje Centra za socijalnu skrb. Sud je odustao do ispitivanja svjedoka I. M., obzirom da proizlazi kako ona nema nikakvih osobnih i neposrednih saznanja o protupravnoj radnji za koju se okrivljenik tereti.

5. Ispitana I. M. iskazuje da je ona bivša supruga okrivljenika i iz te zajednice života imaju jedno zajedničko maloljetno dijete i to oštećenog P. M. koji je sada u dobi od 7 godina. Međutim, sa suprugom je formalno brak razvela još 2018., ali su ipak nastavili zajedno živjeli u istoj obiteljskoj kući u B. do prosinca 2021., kada je okrivljenik završio u Zatvoru zbog kaznenog djela. Nakon toga je napustila život s njim i obiteljsku kuću gdje su živjeli zajedno sa maloljetnim oštećenikom. Međutim, napominje da okrivljenik usprkos svom neprimjerenom ponašanju ponajprije prema njoj, uslijed čega su razveli brak, ipak nije nikada tjelesno na bilo koji način kažnjavao njihovog maloljetnog sina P., pa čak niti u odgojne svrhe. Gotovo u pravilu u svakoj situaciji dijete je bilo s njima zajedno u obiteljskoj kući u navedenom periodu tokom 2020. i 2021. i nije nikada vidjela niti primila bilo čije saznanje o tome da bi okrivljenik kažnjavao maloljetnog P. udarajući ga šibom po stražnjici zbog nekog neposluha. Obzirom na bliskost nje i djeteta i njegove dobi u to vrijeme, ne ostaje sumnje da bi joj sin rekao ako bi se zbila situacija da bi ga otac doista kažnjavao na opisani način. Osim toga, ponavlja da gotovo njih dvoje nisu nikada bili sami u kući, pa da bi se to moglo dogoditi u njenom izostanku. U svakom slučaju, da je u bilo kojem trenutku bila prisutna i pratila takvo neprimjereno ponašanje oca prema maloljetnom djetetu, svakako bi to istovremeno spriječila, a u tom smislu ne bi bilo moguće da se takvo što eventualno ponovi, jer u takvoj situaciji ne bi dozvolila da dijete zbog opisanog ponašanja oca s njim u nekoj drugoj prilici ostane nasamo. Ipak, ne spori činjenicu da je okrivljenik u ponekim situacijama maloljetnom oštećenom znao uskratiti nešto što je ovaj toga trenutka poželio kao što je posjedovanje mobilnog telefona i slično, ali nikada zasigurno nije bilo fizičkog nasrtaja na dijete. Ona je kao majka neupitno prva pozvana štititi interese vlastitog djeteta, posebno te dobi, a s druge strane okrivljenik se ponajprije njoj zamjerio u situaciji gdje je ona upravo njega prijavila na nasilje u obitelji kada ju je fizički napao neposredno prije prestanka zajedničkog života, pa stoga svakako njezin interes ne može biti takve naravi da neosnovano štiti okrivljenika za slučaj da joj je poznato bilo kakvo nasilje koje bi on izvršio prema njihovom zajedničkom djetetu. Stoga ponovno odgovorno tvrdi da nikakvog fizičkog nasilja odnosno kažnjavanja, pa ni u odgojne svrhe, od strane okrivljenika nije bilo prema maloljetnom oštećeniku P.. Time nema saznanja o tome tko bi bezrazložno i neistinito mogao prijaviti takvu vrstu nasilja u ovoj obitelji, kada se ono faktično nije zbilo.

6. U postupku nije bilo nespornih okolnosti tako da je valjalo utvrđivati da li se okrivljenik u naznačenom vremenskom periodu nasilnički ponašao u obitelji u odnosu na maloljetnog sina povremeno ga fizički kažnjavajući odnosno udarajući ga šibom po stražnjici.

7. Na temelju raspoloživih dokaza, sud nije na siguran način utvrdio da se okrivljenik ovom prilikom ponašao na način koji nije prihvatljiv za užu socijalnu sredinu odnosno obitelj, te da bi se u naravi radilo upravo o nasilnom činu, pa je stoga oslobođen optužbe.

8. Nakon što se okrivljenik izjasnio da se ne smatra odgovornim za opisani nasilni čin prema maloljetno djetetu, kratko i koncizno je u pisanoj obrani napomenuo da nije nikada fizički kažnjavao maloljetno dijete kao oštećenog, čak niti u odgojne svrhe, a radi eventualno neposluha od njegove strane mogao mu je uskratiti nešto što je on tog trenutka poželio bez da ga je tjelesno kažnjavao.

9. Obzirom da je maloljetni oštećenik u dobi od tek 7 godina, zbog njegove zaštite i sekundarne viktimizacije žrtve nije bilo prihvatljivo njegovo ispitivanje u svojstvu svjedoka.

10. S druge strane, sud je namjeravao ispitati u svojstvu svjedoka službenicu Centra za socijalnu skrb Č. I. M., ali je ona prije rasprave uputila dopis sudu s obrazloženjem da izvjesno vrijeme ne radi u ovoj ustanovi i ne sjeća se spornog događaja, posebno činjenice da bi ona obavljala razgovor sa maloljetnim oštećenim te da bi time mogla imati saznanja o opisanom nasilnom činu.

11. U. tom smislu je sud kao jedini i raspoloživi dokaz imao mogućnost ispitati majku oštećenog odnosno bivšu suprugu okrivljenika I. M.. Prvotno se iz njenog iskaza razabire da je ona sa okrivljenikom brak razvela 2018., iako su nastavili živjeti u istoj kući u mjestu B. do prosinca 2021., kada je okrivljenik zbog kaznenog djela otišao na izdržavanje kazne zatvora. Dalje napominje da sa okrivljenikom ima jedno maloljetno zajedničko dijete i to samog oštećenog, ali izrijekom naznačuje da je potpuno sigurno kako nikada okrivljenik nije fizički zlostavljao njihovo maloljetno dijete, pa čak niti u odgojne svrhe time da bi ga udarao nekom drvenom šibom po stražnjici. Ona se gotovo nikada u obiteljskoj kući nije odvajala od djeteta te dobi, što znači da nije ostajao sam s ocem, pa da bi ga u njenom izostanku otac mogao na neki način maltretirati. Uz to svjedokinja ističe kako je ona u vrlo prisnim odnosima s djetetom, tako da bi joj se dijete bez sumnje požalilo za slučaj da ga je otac u nekoj situaciji udarao po tijelu. kao majka je prva pozvana da štiti interese vlastitog djeteta, posebno te dobi i nikako ne bi dozvolila da ga neki drugi član obitelji zlostavlja i to bi pokušala uvijek spriječiti kao i onemogućiti da se takva situacija eventualno ponovi. Na kraju je vrlo indikativna tvrdnja svjedokinje o tome kako se okrivljenik kao bivši suprug upravo njoj direktno zamjerio vršeći nasilje u obitelji prema njoj samoj, što je i bio jedan od razloga da prekine zajednicu života s njim te se razvede. Stoga je potpuno isključeno da bi u ovoj situaciji pokušala opravdavati ponašanje okrivljenika ili ga u bilo kojem smislu zaštititi, zbog čega mora ponoviti da svakako u predmetnom periodu okrivljenik nikakvo tjelesno nasilje nije vršio prema maloljetnom oštećenom, čak niti u odgojne svrhe, već se zbog određenog neposluha od strane djeteta moglo raditi o tome da bi mu otac uskratio nešto što bi dijete tog trenutka poželjelo, kao što je posjedovanje mobilnog telefona i slično.

12. Isto tako, prema izdanom upozorenju nadležnog Centra za socijalnu skrb na ime okrivljenika nalazimo kako mu je naloženo da se dužan suzdržavati od bilo kojeg oblika fizičkog kažnjavanja djeteta u skladu sa Obiteljskim zakonom. Međutim, takvo upozorenje je očito izdano ishitreno odnosno bez potpunog utvrđenja spornih činjenica, jer prema priloženoj dokumentaciji proizlazi da je prijava povodom navodnog nasilje uslijedila od strane osobe koja je željela ostati anonimna i koja uopće nije pratila neposredno izvršenje nasilnog čina već se radilo o navodnom slušanju razgovora između roditelja maloljetnog oštećenog. Bilo kakvi preostali službeni razgovori u Centru, sa roditeljima kao i maloljetnim djetetom, nikako ne predstavljaju dokaz u postupku vezano za ovu inkriminaciju, dok ujedno potencijalna svjedokinja I. M. ionako tvrdi da joj sporni događaj nije poznat ni u kojem smislu i da ona osobno nije obavljala razgovor sa maloljetnim oštećenim.

13. Prema tome, niti jedan dostupan i proveden dokaz ne ukazuje na jasan, nedvojben i siguran način da je okrivljenik u spomenutom periodu izražavao tjelesno nasilje prema maloljetnom djetetu u odgojne svrhe zbog njegovog neposluha time da je kažnjavao udaranjem šibom po stražnjici. Kod tog zaključka sud se rukovodio upravo iznesenim tvrdnjama svjedokinje I. M. kao bivše supruge okrivljenika koja očito s njim nije u posebno dobrim odnosima, zbog čega je među njima razveden brak, tako da je sud s razlogom smatrao uvjerljivim dio njenog iskaza kada tvrdi da bi u svakoj situaciji bez sumnje štitila interese svog maloljetnog djeteta, a nikako njegovog oca, za slučaj da je imala bilo kakva neposredna ili posredna saznanja o tome kako je okrivljenik kao otac zlostavljao njihovo dijete tjelesnim kažnjavanjem tim više kada se uzme u obzir da je svjedokinja prijavljivala nasilje nad sobom samog okrivljenika, onda nema govora o tome da bi ga iz bilo kojeg životnog razloga štitila i opravdavala njegovo ponašanje i to na uštrb vlastitog maloljetnog djeteta.

14. Zbog naprijed navedenih razloga u nedostatku dokaza o izvršenju protupravne radnje, sud je okrivljenika za odnosni prekršaj oslobodio optužbe.

15. Svi troškovi nastali provođenjem ovog prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava Republike Hrvatske.

U Bjelovaru, 8. rujna 2022.

Zapisničar

SUDAC

Andrea Hudoletnjak v.r.

Ratko

Laban v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude podnositelj Optužnog prijedloga ima pravo žalbe nadležnom Prekršajnom sudu u Zagrebu, u roku od 8 dana od dana primitka ove presude. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u dva istovjetna primjerka, bez naplate takse, a pravodobno podnesena žalba odgađa izvršenje presude.

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

ANDREA HUDOLETNJAK