Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 11 Gž-1185/2021-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Bađun, kao predsjednice vijeća, Milka Samboleka, kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Amalije Švegović, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. M., OIB: ..., iz P., zastupane po punomoćnicima C. R. i V. B., odvjetnicima u D., protiv tuženika A. B. d.d. Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku B. B., odvjetniku u OD Š. & p. d.o.o. iz Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, povodom žalbe tuženika izjavljene protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj: P-399/2019 od 14. lipnja 2021., na sjednici vijeća održanoj 8. rujna 2022.,

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj: P-399/2019 od 14. lipnja 2021. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje u stadij prethodnog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom, toč. I. izreke, utvrđeno je da je ništetna odredba čl. 6. Ugovora o kreditu broj ... (dalje: Ugovor o kreditu) u dijelu u kojem je ugovoreno da je tuženik ovlašten u slučaju promjene situacije na tržištu izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama H. A.-A.-B. d.d. i da korisnik kredita svojim potpisom na ugovoru izjavljuje da je suglasan i da prihvaća primjenu Odluke o kamatnim stopama kao i sve njene kasnije izmjene i dopune, u toč. II. izreke utvrđeno je da je ništetna odredba čl. 2. Ugovora o kreditu kojom je ugovorena valuta obveze na način da je glavnica odobrenog kredita obračunata prema valuti CHF, u toč. III. izreke naloženo je tuženiku da u roku od 15 dan isplati tužiteljici iznos od 200.641,79 kn sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinačno naznačenog iznosa do isplate, dok je u toč. IV. izreke naloženo tuženiku u roku od 15 dana nadoknaditi tužiteljici trošak postupka u iznosu od 26.662,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. lipnja 2021. do isplate.

2. Pravovremenom, potpunom i dopuštenom žalbom tuženik pobija presudu i poziva se na sve zakonske žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03; 88/05; 2/07 - odluka US RH; 84/08; 96/08 - odluka US RH; 123/08 - ispravak; 57/11; 148/11 - pročišćeni tekst; 25/13; 89/14 - odluka US RH; 70/19 i 80/22; dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti te obveže tužiteljicu na plaćanje parničnog troška, a podredno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Načinom vođenja prvostupanjskog postupka te korištenjem procesnih ovlaštenja o dokazima koje će provesti i ocijeniti radi donošenja odluke o tužbenom zahtjevu tužitelja, prvostupanjski sud je počinio apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a na koju se tuženik poziva u žalbi, a koja uvijek postoji ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem nije dana mogućnost da raspravlja pred sudom.

6. Nakon što je u toč. 9. obrazloženja naveo da je predmet spora zahtjev tužiteljice za isplatu razlike više plaćenih anuiteta po kreditu u vezi s povećanjem kamatne stope i tečaja CHF u odnosu na kunu tijekom otplate kredita, prvostupanjski sud u toč. 10. i 11. obrazloženja navodi što je bilo nesporno i sporno među strankama. Zatim u toč. 12.1. do 12.4. obrazloženja analizira sadržaj Ugovora o kreditu kao i sadržaj Aneksa (dodataka) tom Ugovoru. Sud zaključuje da se zahtjev tužiteljice kao potrošača u ovom postupku temelji na istovjetnom interesu koji je bio predmet postupka po tužbi Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem: P-1401/2012 radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, pa se tužiteljica sukladno odredbi čl. 502.c ZPP-a ima pravo pozvati na utvrđenje suda u ovom postupku u kojem je utvrđeno da su nepoštene, time i ništetne odredbe Ugovora o kreditu kojima je ugovoreno pravo banke da jednostranom odlukom, bez objektivnih parametara, izmijeni kamatnu stopu i primijeni na ovaj način valutnu klauzulu u CHF. Prvostupanjski sud u toč. 14. obrazloženja otklanja prigovor tuženika da tužiteljica nema pravo na izravnu primjenu utvrđenja iz kolektivnog spora jer je smisao kolektivne zaštite kao i utvrđenja ništetnosti odredbe oštećene strane ugovora, dok zakonski termin "parnicama radi naknade štete" kako to propisuje čl. 502.c ZPP-a treba tumačiti ekstenzivno i teleološki (u obrazloženju se navodi pogrešan termin: teološki) kao parnica u kojima se oštećenom potrošaču nadoknađuje šteta koja mu je nastala povredom njegovih prava i interesa.

6.1. Prvostupanjski sud u toč. 6. obrazloženja navodi dokaze koje je ocijenio u postupku, a u toč. 7. obrazloženja izričito navodi da daljnji dokazi nisu izvođeni jer je činjenično stanje utvrđeno temeljem provedenih dokaza, pa je ocijenjeno da bi izvođenje daljnjih dokaza bilo protivno načelu ekonomičnosti postupka.

7. Tuženik u točkama 34. i 35. žalbe navodi da je prvostupanjski sud odbio provesti dokaz saslušanjem zaposlenika tuženika I. M., I. G. i I. K. C. premda je na pripremnom ročištu dana 1. listopada 2021. rješenjem odredio da se prihvaćaju svi dokazni prijedlozi stranaka. Ustraje na tvrdnji da pravna utvrđenja iz pravomoćnih sudskih odluka donesenih u kolektivnom sporu P. kada bi se i mogla primijeniti na ovaj parnični postupak, ne odnose se na činjenična utvrđenja i ne dokidaju potrebu da se u odnosu na činjenice izvedu dokazi, pa se prvostupanjski sud ne bi mogao pozvati na te presude pri donošenju odluke u situaciji kada tuženik dokazuje da se Ugovor o kreditu ne može podvesti pod činjenični supstrat na kojem se temelje pravna utvrđenja iz kolektivnog spora P. i kada dokazuje da se o spornim ugovornim odredbama prilikom sklapanja ugovora pregovaralo slijedom čega se te odredbe ne mogu smatrati nepoštenim.

8. Prije svega, u pravu je tuženik kada tvrdi da je prvostupanjski sud na ročištu održanom 1. listopada 2020. donio rješenje kojim je u toč. I. prihvatio dokazne prijedloge stranaka dakle, prihvatio je i dokazni prijedlog tuženika radi saslušanja svjedoka koje je predložio u odgovoru na tužbu i u podnesku kojim je dopunio navode odgovora na tužbu, da bi sada u pobijanoj presudi bez posebnog obrazloženja odbio provedbu daljnjih dokaza navodeći da je činjenično stanje utvrđeno temeljem provedenih dokaza, a da bi izvođenje daljnjih dokaza bilo protivno načelu ekonomičnosti postupka.

8.1. Međutim, prema shvaćanju ovog suda primjena načela ekonomičnosti u parničnom postupku ne može se temeljiti na nezakonitom postupanju suda kojim se stranci ne daje mogućnost da raspravlja pred sudom (pa tako i da predlaže saslušanje svjedoka na pravno relevantne okolnosti), kako je to u konkretnom slučaju učinio prvostupanjski sud.

8.2. Nadalje, ovaj sud ima u vidu pravno shvaćanje koje je Ustavni sud Republike Hrvatske izrazio u svoj odluci poslovni broj: U-III-4372/2021 od 30. lipnja 2022., a koje glasi:

"Slijedom navedenoga, ako se odluka o nepoštenosti (ništetnosti) odredaba potrošačkog ugovora o kreditu u pojedinačnom potrošačkom sporu temelji na presumpciji da određenom potrošaču u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama tog ugovora, a ta okolnost nije bila predmetom dokazivanja i utvrđivanja u kolektivnom sporu, onda su u pojedinačnim potrošačkim sporovima banke ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu (unatoč tome što ih nisu utvrdile konkretnim, formularnim ili standardnim ugovorom) ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač unatoč punoj obaviještenosti svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora. U slučaju postojanja takvog informiranog pristanka, na redovnim je sudovima zadaća da u pojedinačnim potrošačkim sporovima provjere na koji način ta okolnost utječe na promjenjivost (direktni učinak) pravomoćnih presuda donesenih u kolektivom sporu i na ocjenu poštenosti (ništetnosti) odredaba konkretnog ugovora (...).

Ako tuženoj banci ne bi bilo omogućeno dokazivanje da je određenom potrošaču u postupku sklapanja konkretnog ugovora o kreditu dala odgovarajuće obavijesti o spornim odredbama, unatoč tome što je na njoj teret dokazivanja te okolnosti, tada bi se odluka suda o nepoštenosti (ništetnosti) tih odredaba zbog povrede prava potrošača na obaviještenost, kao odlučnoj (i očito jedinoj) s obzirom na tumačenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske o direktnom učinku presuda iz kolektivnog spora) okolnosti za ocjenu osnovanosti tužbenih zahtjeva u pojedinačnim potrošačkim sporovima (a koja nije bila predmet utvrđivanja i dokazivanja u kolektivnom sporu) temeljila na pravnoj presumpciji koja ni u jednom sudskom postupku nije utvrđena jer tuženim bankama nije omogućeno dokazivanje o protivnom.

Drugim riječima, temeljile bi se na odlučnoj okolnosti o kojoj bankama ni u jednom sudskom postupku koji je bio proveden na razini redovnih sudova nije omogućeno dokazivanje, što bi bilo u suprotnosti s temeljnim postupovnim zahtjevima prava na jednakost oružja kako ga tumače i Europski sud za ljudska prava i Ustavni sud Republike Hrvatske, ali i institucionalnim jamstvima prava na pravično suđenje kao što je pravo na pristup sudu (...)."

8.3. Nema nikakve sumnje da je tuženik u odgovoru na tužbu kao i u podnesku kojim je dopunio navode iz odgovora na tužbu izričito tvrdio da je s tužiteljicom pojedinačno pregovarao o spornoj kamatnoj stopi i da je tužiteljica bila upoznata s načinom određivanja kamatne stope te je donijela odluku da je za nju prihvatljiva promjenjiva kamatna stopa. Također tuženik je tvrdio da je prije i u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu poduzeo sve mjere koje su bile u njegovoj mogućnosti kako bi informirao potrošače, pa tako i tužiteljicu o rizicima sklapanja Ugovora o kreditu u valutnoj klauzuli u CHF. U tom pravcu predložio je provođenje dokaza saslušanjem svjedoka (njegovih zaposlenika koji su sudjelovali u sklapanju Ugovora o kreditu). Na opisani način prvostupanjski sud je počinio apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a na koju se tuženik poziva u žalbi, jer je odbijanjem dokaznih prijedloga tuženika bez ikakvog obrazloženja onemogućio u raspravljanju.

9. Slijedom iznijetog, primjenom odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a, a neovisno o daljnjim žalbenim razlozima, prihvaćena je žalba tuženika, ukinuta pobijana presuda i predmet vraćen istom sudu na ponovno suđenje u stadij prethodnog postupka (čl. 377. st. 1. ZPP-a).

10. U nastavku postupka prvostupanjski sud će otkloniti uočenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, imajući u vidu utvrđenja iz ovog drugostupanjskog rješenja, kao i izloženo pravno shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske. Sud će ponovno odlučiti o dokazima koje je potrebno provesti radi utvrđenja pravno relevantnih činjenica kod čega će sud imati u vidu i pravno shvaćanje koje je Ustavni sud Republike Hrvatske u naprijed navedenoj odluci iznio u odnosu na sudsku praksu i načelna stajališta o dokaznoj vrijednosti iskaza zaposlenika banaka i drugih svjedoka te sukladnosti primjene pravila o teretu dokazivanja u pojedinačnim potrošačkim sporovima s pravom na pravično suđenje. Novu zakonitu odluku prvostupanjski sud će obrazložiti sukladno odredbi čl. 338. st. 4. ZPP-a, a tom će odlukom odlučiti i o troškovima postupka (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

U Varaždinu 8. rujna 2022.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun v.r.