REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Glušića člana vijeća, Željka Šarića člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FU, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici Krešimir Galeković i Damir Linta, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačka pivovara d.d., [adresa], OIB 83771985821, kojeg zastupa punomoćnica Melani Polinčić, odvjetnica u Zagrebu, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu i vraćanja na rad, odlučujući o tužiteljevoj reviziji protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-15/2018-4 od 11. svibnja 2021., ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj Gž R-15/18-7 od 30. kolovoza 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-710/17-3 od 31. listopada 2017., u sjednici održanoj 7. rujna 2022.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Drugostupanjskom je presudom odbijena tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvoga stupnja kojom je odlučeno:

"I/ Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I Utvrđuje se da otkaz tuženog poslodavca Zagrebačka pivovara d.o.o. sa sjedištem u Zagrebu, Ilica 224, matični broj: 080027017, OIB: 83771985821, od 28. lipnja 2011. godine i odluka tuženog poslodavca od 4. kolovoza 2011. godine u povodu zahtjeva za zaštitu prava iz radnog odnosa u dijelu točke II kojom se odbija zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa nisu dopušteni, te da radni odnos tužitelja FU s prebivalištem u [adresa] nije prestao.

II Nalaže se tuženiku da vrati tužitelja na posao i prizna mu sva prava iz radnog odnosa, počevši od dana nezakonitog otkaza, u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

III Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi parnične troškove u roku od 8 dana, pod prijetnjom ovrhe.

II/ Nalaže se tužitelju FU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tuženiku ZAGREBAČKA PIVOVARA d.o.o. sa sjedištem u Zagrebu, Ilica 224, OIB: 83771985821, trošak parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn, u roku 8 dana.

2. Tužitelj je protiv drugostupanjske presude podnio reviziju prema odredbi čl. 382.a st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnoga prava i predložio je ovom revizijskom sudu da preinači nižestupanjske presude tako da prihvati tužbeni zahtjev.

3. U odgovor na reviziju tuženik je predložio ovom revizijskom sudu da je odbije kao neosnovanu.

4. Ovaj sud je drugostupanjsku presudu ispitao u cijelosti kako je tužitelj i pobija, a samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, u skladu s odredbom čl. 391. st. 1. ZPP, uzevši u obzir da je odredbom st. 3. toga članka propisano da stranka u reviziji treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, a razlozi koji nisu tako obrazloženi da se neće uzeti u obzir.

5. Revizija nije osnovana.

6. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti tuženikove odluke od 28. lipnja 2011. o otkazu ugovora o radu i tuženikove odluke 4. kolovoza 2011. godine u povodu tužiteljeva zahtjeva za zaštitu prava iz radnog odnosa te za vraćanje na posao.

7. Prvostupanjski je sud utvrdio:

- da su tuženik kao poslodavac i tužitelj kao radnik sklopili Ugovor o radu 15. srpnja 2010., Ugovor o managementu od 14. srpnja 2010., Dodatak broj 1. Ugovoru o managementu i Aneks ugovora o radu od 20. kolovoza 2010., prema kojima tužitelj obavlja poslove Menadžera za edukaciju zaposlenika kod tuženika;

- da je tuženik odluku o otkazu tih ugovora donio 28. lipnja 2011., te potom odlukom od 4. kolovoza 2011. odbio tužiteljev zahtjev za zaštitu prava protiv odluke o otkazu pa je tužitelj u zakonskom roku iz čl. 129. st. 1. i 2. Zakona o radu (Narodne novine br. 149/09, 73/10, 61/11, 73/13, dalje: ZR) podnio predmetnu tužbu,

- da iz odluke o otkazu ugovora o radu proizlazi da je donesena iz organizacijskih razloga jer je odlukom tuženikove uprave od 19. svibnja 2011. ukinuto tužiteljevo radno mjesto i prestala je potreba za njegovim radom a tužitelja nije mogao tuženik zaposliti na nekim drugim poslovima, te se pri odlučivanju o otkazu vodilo računa o odredbama čl. 107. st. 3. i 4. ZR,

- da je prije donošenja odluke o otkazu ugovora o radu tuženik proveo savjetovanje s Radničkim vijećem u skladu s odredbom čl. 149. ZR.

8. Tužitelj je u reviziji naveo da drugostupanjsku presudu pobija zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka ne naznačivši pritom izričito o povredi koje bi se postupovnopravne odredbe radilo. Međutim, kako sadržajem revizije ukazuje na to da drugostupanjski sud nije odgovorio na njegove žalbene navode glede pogrešne primjene materijalnoga prava u dijelu koji se tiče neisplate otpremnine, pri čemu smatra da je isplata otpremnine „ugovoreni uvjet otkazivanja ugovora o radu“, proizlazi da misli na povredu odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 375. st. 1. ZPP.

9. Kako iz obrazloženja drugostupanjske presude proizlazi da taj sud u cijelosti prihvaća činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda i primjenu materijalnoga prava na koje se taj sud pozvao, iznijevši pritom ključne zaključke iz obrazloženja prvostupanjske presude, proizlazi da je drugostupanjski sud tako odgovorio i na žalbene navode u tom pogledu.

10. Stoga nije osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnoga postupka.

11. Materijalnopravni tužiteljevi prigovori u reviziji isti su oni koje je isticao tijekom postupka pred nižestupanjskim sudovima. Tužitelj, naime, smatra da predmetna odluka o otkazu nije obrazložena kako to nalaže odredba čl. 112. st. 2. ZR te da tuženik nije uzeo u obzir da je isplata otpremnine ugovoreni uvjet otkazivanja ugovora o radu.

12. Odredbom čl. 112. st. 2. ZR propisano je da poslodavac mora u pisanom obliku obrazložiti otkaz. Prema odredbi čl. 107. st. 1. podst. 1. ZR poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz). U predmetnoj odluci o otkazu navedeno je da je donesena iz organizacijskih razloga uslijed odluke tuženikove uprave od 19. svibnja 2011. kojom je ukinuto tužiteljevo radno mjesto i prestala je potreba za obavljanjem tužiteljeva rada, a nije ga se moglo zaposliti na drugim poslovima te se prilikom otkazivanja vodilo računa o odredbama čl. 107. st. 3. i 4. ZR (prema kojima pri odlučivanju o poslovno i osobno uvjetovanom otkazu, poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti, invalidnosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika, a poslovno ili osobno uvjetovani otkaz dopušten je samo ako poslodavac ne može obrazovati ili osposobiti radnika za rad na nekim drugim poslovima, odnosno ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da obrazuje ili osposobi radnika za rad na nekim drugim poslovima). Na taj je način odluka o otkazu dostatno obrazložena u smislu odredbe čl. 112. st. 2. ZR. Neosnovano tužitelj smatra da je tuženik u odluci bio dužan podrobnije obrazložiti zbog čega je njegovo radno mjesto pri promjeni uvjetovanoj organizacijskim razlozima ukinuto te zašto više ne postoji potreba za njegovim radom, odnosno da je već u odluci bio dužan opisati iz kojih konkretnih razloga više nema potrebe za obavljanjem tužiteljeva rada te konkretno navesti da se radi o tome da je obavljanje tužiteljeva posla dodijeljeno vanjskim društvima. Tuženik, naime, nije morao tako podrobno obrazlagati svoje organizacijske razloge jer ni tužitelj ni sud nisu ovlašteni ispitivati valjanost poslovne politike poslodavca.

13. Neosnovane su i tužiteljeve tvrdnje, pozivanjem na ugovorne odredbe, da odluka o otkazu nije valjana prije nego što mu se isplati otpremnina, jer upravo je valjani otkaz ugovora o radu preduvjet za isplatu otpremnine (čl. 119. st. 1. ZR), pa, dakle, neisplata otpremnine ne može utjecati na valjanost otkaza.

14. Stoga nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnoga prava.

15. Kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena valjalo je na temelju odredbe čl. 393. st. 2. ZPP odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 7. rujna 2022.

Predsjednica vijeća

Renata Šantek