Pristupanje sadržaju
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Silviu Čoviću, sucu pojedincu, te
Marijani Jurić, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja D. E. J. (OIB:
……) iz S., N. t. .., zastupanog po opunomoćenicima,
odvjetnicima iz „Odvjetničkog društva V. & L.“ d. o. o., S., H.
m. .., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog
sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, radi prisilne
naplate poreza i drugih javnih davanja, nakon neposredne i javne rasprave zaključene
8. ožujka 2024. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog
tuženika, 18. ožujka 2024.,
p r e s u d i o j e
I. Poništava se rješenje tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske,
Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II-
415-01/23-01/29, URBROJ: 513-04-23-2 od 7. srpnja 2023. i predmet vraća
na ponovni postupak.
II. Dužan je tuženik, u roku 15 dana od dana pravomoćnosti ove odluke,
nadoknaditi tužitelju troškove upravnog spora u iznosu od 2.000,00 eura,
dok se u preostalom dijelu odbija njegov zahtjev za naknadom troškova za
iznos od 9.062,50 eura kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj je pravovremeno 6. rujna 2023. podnio ovom sudu tužbu, kojom je
osporio zakonitost rješenja tuženika KLASA: UP/II-415-01/23-01/29, URBROJ: 513-
04-23-2 od 7. srpnja 2023. zbog svih zakonskih razloga, bitne povrede postupka,
pogrešne primijene materijalnog propisa te pogrešno i nepotpuno utvrđenog
činjeničnog stanja. Tvrdi da mu je rješenjem o ovrsi od 29. rujna 2022. određena ovrha
radi naplate dospjelog duga u ukupnom iznosu od 884.697,82 kuna/117.419,58 eura
te da mu je ovrha određena radi naplate poreznog duga i s osnova poreza na dohodak
iz 2013. i 2014., a koje su porezne obveze utvrđenje poreznim rješenjem od Istaknuo
je da je ovaj sud presudom poslovni broj 2 UsI-2649/2021-25 od 5. lipnja 2023. poništio
rješenje tuženika KLASA: UP/II-410-18/19-01/34, URBROJ: 513-04-20-4 od 31.
siječnja 2020. u osporenom dijelu pod točkom II. izreke, kojim je odbijena tužiteljeva
žalba i rješenje Porezne uprave, Područnog ureda S. (ranije: Područni ured
D.), Ispostave Split KLASA: UP/I-410-23/15-005/20, URBROJ: 513-07-29-
08/16-02 od 19. rujna 2016. te utvrdio mu obvezu plaćanja razlike poreza i prireza na
dohodak od samostalne djelatnosti za 2014. u iznosu od 8.687,00 eura/65.452,21
kuna. Istaknuo je i da osporeno rješenje ne sadrži uopće razloge rješavanje porezne
stvari ali ni ocjenu žalbenih navoda te je prigovorio i zastari prava na naplatu. Stoga je
zatražio poništiti navedeno porezno rješenje.
2. Tuženik je odgovorio na tužbu, predloživši, bez rasprave, odbiti tužbeni
zahtjev zbog razloga navedenih u osporenom rješenju. Njime je odbijena tužiteljeva
žalba, koju je on izjavio protiv rješenja o ovrsi Porezne uprave, Područnog ureda S.
KLASA: UP/I-415-02/2020-001/175, URBROJ: 513-007-17/2020-10 od 29. rujna
2022., kojim mu je utvrđen dospjeli porezni dug na 29. rujna 2022. u iznosu od
884.697,82 kuna/117.419,58 eura i određena ovrha općenito na imovini radi prisilne
naplate navedenog duga.
3. Podneskom od 11. listopada 2023., kojim se očitovao na navode iz odgovora
na tužbu, tužitelj je istaknuo i da je ovaj sud presudom poslovni broj 6 UsI-2660/2021-
10 od 7. rujna 2023. poništio rješenje tuženika KLASA: UP/II-410-18/19-01/33,
URBROJ: 513-04-20-4 od 31. siječnja 2020. i Porezne uprave, Područnog ureda S.
(ranije: Područni ured D.), Ispostave Split KLASA: UP/I-410-23/15-005/90,
URBROJ: 513-07-29-08/16-02 od 19. rujna 2016. i rješenje iste ispostave KLASA:
UP/I-410-23/14-005/90, URBROJ: 513-007-17/001-2018-0004 od 27. rujna 2018. te
utvrdio mu obvezu plaćanja razlike poreza i prireza na dohodak od samostalne
djelatnosti za 2013. u iznosu od10.851,17 eura/81.758,14 kuna.
3.1. Podneskom od 6. ožujka 2024. tužitelj je istaknuo da je presuda ovoga suda
potvrđena presudom višeg suda broj Usž-3006/23-2 od 14. prosinca 2023. te da stoga
određena ovrha nije zakonita.
4. U dokaznom postupku čitani su: presude ovoga suda broj 2 UsI-2649/2021-
25 od 5. lipnja 2023. i ona broj 6 UsI-2660/2021-10 od 7. rujna 2023, rješenje o ovrsi
od 9. svibnja 2019., specifikacija kamata po godinama, presuda višeg suda broj Usž-
3006/23-2 od 14. prosinca 2023. i spis predmeta poreznog tijela KLASA: UP/I-415-
02/2020-001/175.
4.1. Stranke nisu imale ikakvih drugih dokaznih prijedloga.
5. Tužitelj je popisao troškove upravnog spora, dok tuženik to nije učinio do zaključenja rasprave.
6. Ocjenom svakoj pojedinog dokaza i svih zajedno, na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, sud smatra da je tužbeni zahtjev osnovan.
7. Predmet ovoga spora je ovrha određena na temelju ovršne isprave općenito
na imovini tužitelja radi prisilne naplate novčane tražbine u iznosu od 884.697,82
kuna/117.419,58 eura. Ona je određena na temelju odredbi članka 140. stavka 1. i 2.,
članka 141. stavka 1. i članka 153. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj
115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 42/20., u daljnjem tekstu: OPZ).
8. Pokazalo se spornim je li nastupila zastara prava na naplatu dospjelih
poreznih obveza. Tužitelj je osporio i postojanje, visinu i strukturu dospjelog duga u
vrijeme pokretanja i određivanja ovrhe.
9. Ponajprije, vezano za tužiteljev prigovor zastare, valja istaknuti sljedeće.
10. Uzimajući u obzir strukturu tražbina čije je prisilno ispunjenje određeno može
se zaključiti da do stupanja na snagu OPZ, odnosno do 1. siječnja 2017. nije nastupila
ni relativna a niti apsolutna zastara prava na naplatu porezne obveze, a što znači da
je u konkretnom predmetu za ocjenu nastupa zastare valjalo primijeniti OPZ.
11. OPZ uređuje institut porezne zastare ponajprije u člancima 108. i 109.
Odredbama navedenih članaka OPZ propisuje samo jedinstveni rok zastare od šest
godina od kada je zastara počela teći te time ne razlikuje apsolutnu od relativne
zastare.
12.1. Prema odredbi članka 108. stavka 1. OPZ-a pravo i obveze poreznog tijela
na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu
poreza, kamata ni troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza,
kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara
počela teći.
12.2. Odredbom članka 108. stavka 6. OPZ-a je propisano da zastara prava na
naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe počinje teći istekom godine u kojoj je porezni
obveznik sam utvrdio poreznu obvezu ili istekom godine u kojoj je postalo izvršno
rješenje kojim je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu i kamate odnosno istekom
godine u kojoj je porezna obveza dospjela.
13. Iz spisa predmeta poreznog tijela i uzimajući u obzir sadržaj ovršnih isprava
koje su njemu priložene te strukturu tražbina čije je prisilno ispunjenje određeno, može
se zaključiti da su tražbine dospjele na naplatu u razdoblju od 1. siječnja 2018. pa
naovamo.
14. U izloženom sud smatra da u konkretnom predmetu nije protekao
jedinstveni zastarni šestogodišnji rok prava na naplatu porezne obveze od početka
trajanja zastarnog roka do trenutka pokretanja i određivanja ovrhe (29. rujna 2022.) u
smislu odredbi članka 108. stavka 1. i 4. OPZ, kako je to pravilno zaključio tuženik.
15. Vezano za ispunjenje pretpostavki za određivanje ovrhe s obzirom na visinu i strukturu dospjelih tražbina, valja istaknuti sljedeće.
16. Člankom 140. stavkom 1. OPZ-a ovrha se provodi na temelju ovršne ili
vjerodostojne isprave, a prema odredbi članka 141. stavcima 1. i 2. OPZ-a o
provođenju ovrhe donosi se rješenje o ovrsi, koje, osim podataka iz članka 58. stavka
4. toga zakona, mora sadržavati i: 1. naznaku ovršne ili vjerodostojne isprave na
temelju koje se ovrha određuje 2. visinu i vrstu porezne obveze i pripadajućih kamata
koje se ovrhom naplaćuju 3. predmet ovrhe 4. način provođenja ovrhe 5. troškove
ovrhe i 6. uputu o pravnom lijeku.
16.1. Ovrha se može provesti na novčanoj tražbini ovršenika, pokretninama,
drugim imovinskim, odnosno materijalnim pravima te na nekretninama (čl. 152. stavka
1. OPZ-a).
17. Nije sporno da je ovrha radi prisilne naplate poreza na dohodak određena i
na temelju sljedećih isprava: a) rješenja Porezne uprave, Područnog ureda S.,
Ispostave S. KLASA: UP/I-410-23/14-05/90, URBROJ: 513-07-29/08-16-02 od 19.
rujna 2016. koje se odnosi na porez na dohodak za 2013. i b) rješenja iste porezne
ispostave KLASA: UP/I-410-23/15-05/20, URBROJ: 513-07-29/08-16-02 od 19. rujna
2016. koje se odnosi na porez na dohodak za 2014., ali i na temelju obrazaca dohotka.
17.1. Nije sporno niti da je ovaj sud presudom poslovni broj 2 UsI-2649/2021-
25 od 5. lipnja 2023. poništio rješenje tuženika KLASA: UP/II-410-18/19-01/34,
URBROJ: 513-04-20-4 od 31. siječnja 2020. u osporenom dijelu pod točkom II. izreke,
kojim je odbijena tužiteljeva žalba i rješenje Porezne uprave, Područnog ureda S.
(ranije: Područni ured D.), Ispostave S. KLASA: UP/I-410-23/15-005/20,
URBROJ: 513-07-29-08/16-02 od 19. rujna 2016. te mu utvrdio obvezu plaćanja
razlike poreza i prireza na dohodak od samostalne djelatnosti za 2014. u iznosu od
8.687,00 eura/65.452,21 kuna, umjesto u iznosu od 319.041,82 kuna/42.344,13 eura,
koliko je utvrdila porezna uprava poništenim odlukama.
17.2. Nije sporno niti da je ovaj sud (nepravomoćnom) presudom poslovni broj
6 UsI-2660/2021-10 od 7. rujna 2023. poništio rješenje tuženika KLASA: UP/II-410-
18/19-01/33, URBROJ: 513-04-20-4 od 31. siječnja 2020. i Porezne uprave,
Područnog ureda S. (ranije: Područni ured D.), Ispostave S. KLASA: UP/I-
410-23/15-005/90, URBROJ: 513-07-29-08/16-02 od 19. rujna 2016. i rješenje iste
ispostave KLASA: UP/I-410-23/14-005/90, URBROJ: 513-007-17/001-2018-0004 od
27. rujna 2018. te utvrdio mu obvezu plaćanja razlike poreza i prireza na dohodak od
samostalne djelatnosti za 2013. u iznosu od 10.851,17 eura/81.758,14 kuna, umjesto
u iznosu od 289.097,95 kuna/38.369,89 eura, koliko je utvrdila porezna uprava
poništenim odlukama.
18. Iz sadržaja presude višeg suda broj Usž-3006/23-2 od 14. prosinca 2023.
proizlazi da je odbijena žalba obiju stranaka i potvrđena presuda poslovni broj 2 UsI-
2649/2021-25 od 5. lipnja 2023., kojom je sud razriješio porezno-upravnu stvar. Sud
tim ispravama vjeruje kao objektivnim i vjerodostojnim dokazima, budući da je riječ o
javnim ispravama i pravomoćnim sudskim odlukama, a iz kojih, u biti, proizlazi da je
ovršna isprava na temelju koje je određena ovrha pravomoćno poništena.
19. U izloženom su u konkretnom predmetu ispunjene pretpostavke za
djelomičnu obustavu ovrhu, odnosno za prisilnu naplatu porezne obveze u dijelu i
visini, kako je to utvrdio ovaj sud pravomoćnom presudom broj 2 UsI-2649/2021-25 od
5. lipnja 2023.
20. Stoga je valjalo, odlučujući u granicama tužbenog zahtjeva, na temelju
odredbe članka 58. stavka 1., u vezi s člankom 31. stavkom 1. Zakona o upravnim
sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, u
daljnjem tekstu: ZUS), poništiti rješenje tuženika i predmet vratiti na ponovni postupak,
odnosno presuditi kao pod točkom I. izreke.
20.1. U ponovnom postupku tuženik je dužan, nakon što ukloni uočene
nedostatke i procesne povrede te pravilno i potpuno utvrdi činjenično stanje, pravilnom
primjenom materijalnog propisa, odlučiti o (ne)osnovanosti tužiteljeve žalbe
pridržavajući se pravnih shvaćanja i primjedaba suda u skladu s člankom 81. stavkom
2. ZUS-a.
21. Odluka o troškovima upravnog spora, koja je sadržana u točki III. izreke,
utemeljena je na odredbama članka 79. ZUS-a i Tbr. 23. Tarife o nagradama i naknadi
troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23..; stupila na snagu 25.
studenoga 2023.) te primjenjivim pravnim shvaćanjima koje je zauzeo Ustavni sud
Republike Hrvatske u odluci poslovni broj U-III-2086/2018 od 9. travnja 2019.
(„Narodne novine“, broj: 49/19).
21.1. S obzirom na to da se, pri odlučivanju o zahtjevu stranke na naknadu
troškova, vrijednost predmeta upravnog spora smatra neprocjenjivom, a uzimajući u
obzir uspjeh stranaka u sporu, unutar granica zahtjeva, tužitelju, koji je bio zastupan
po odvjetniku, valjalo je priznati za sastavljanje tužbe i zastupanje na ročištu na kojem
je zaključena rasprava po 500 bodova, odnosno ukupno 1.000 bodova, što pomnoženo
s vrijednošću boda od 2,00 eura iznosi ukupno priznato 2.000,00 eura, a što je u obvezi
platiti tuženik koji nije uspio u sporu i koji ga je svojim nezakonitim postupanjem
uzrokovao. Za preostali popisani trošak u iznosu od 9.062,50 eura odbijen je njegov
zahtjev za naknadu troška. Naime, nije mu priznat trošak sastavljanja podnesaka od
11. listopada 2023. i 6. ožujka 2024., budući da, u biti, nije riječ o obrazloženim
podnescima, odnosno budući da je njima ponovio ranije iznesene činjenične navode i
dostavio sudu upravno-sudsku praksu koja je uredujućem sucu i poznata i dostupna.
Nije mu priznato kao opravdan izdatak s osnova zastupanja tužitelja na ročištu od 13.
prosinca 2023., budući da se na njemu nije procesno postupalo u smislu izvođenja
dokaza ili meritorno raspravljalo. Nije osnovan ni popisani trošak u preostalom dijelu
za procesno priznate radnje (sastavljanje tužbe i zastupanja na ročištu od 8. ožujka
2024.) iznad priznatih 500 bodova po poduzetoj radnji, s obzirom na to da se u
upravnom sporu vrijednost predmeta spora, pri priznavanju troškova, smatra
neprocjenjivom te budući da stranku za obavljenu radnju pripada po 500 bodova prema
Tbr. 27. točki 1. Tarife, a ne kako je on to popisao kao da je riječ o procjenjivom sporu.
Nije mu priznat kao opravdan trošak sudskih pristojbi, budući da nije u obvezi njihova
plaćanja prema odredbi članka 22. stavka 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne
novine“, broj: 118/18. i 51/23.), pa mu time nije ni nastao ikakav izdatak s te osnove.
U Splitu 18. ožujka 2024.
S U D A C
Silvio Čović
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv točke I. izreke ove presude nije dopuštena žalba na temelju odredbe
članka 66.a stavka 1. ZUS-a, a protiv točke II. izreke ove presude je dopuštena žalba
u roku 15 dana od dana primitka njezina pisanog otpravka, koja se podnosi pisano
ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu za Visoki upravni
sud Republike Hrvatske, s time da ona odgađa izvršenje pobijane presude (članak 67.
stavak 1. i 2. u vezi s člankom 79. stavkom 7. ZUS-a).
DNA:
- opunomoćenicima tužitelja, odvjetnicima iz OD V. & L.“ d. o. o.,
S., H. m. ..,
- tuženiku Ministarstvu financija, Samostalnom sektoru za drugostupanjski
upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, uz spis predmeta poreznog
tijela UP/I-415-02/2020-001/175,
- u spis.