REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 3214/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Glušića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja REPUBLIKA HRVATSKA, Ministarstvo financija, OIB 18683136487, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Splitu, protiv tuženika HELIOS FAROS d.d. u stečaju, OIB 48594515409, Stari Grad, Priko b.b., kojeg zastupaju stečajni vjerovnici IJ, OIB [osobni identifikacijski broj] i TELLIN HOTELI d.o.o., Split, OIB 50604517839, a koje zastupa punomoćnik Alen Ivković, odvjetnik u Rijeci, radi utvrđenja osporene tražbine u iznosu od 15.221.200,36 kn, odlučujući o tužiteljevom i tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1784/2020-3 od 11. ožujka 2021., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-386/2016-18 od 7. veljače 2020., u sjednici vijeća održanoj 7. rujna 2022.,
r i j e š i o j e:
I. Odbacuje se tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije kao nedopušten. II. Odbacuje se tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije kao nedopušten.
Obrazloženje
1. Pobijanim dijelom drugostupanjske presude potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenje osnovanom tužiteljeve tražbine u iznosu od 12.289.454,18 kn kao tražbine I. višeg isplatnog reda i u iznosu od 2.931.746,46 kn kao tražbine II. višeg isplatnog reda u stečajnom postupku nad tuženikom pred Trgovačkim sudom u Splitu pod poslovnim brojem St-9/2015, naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 43.837,50 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te je odbijen tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 692.862,50 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
2. Protiv drugostupanjske presude prijedlog za dopuštenje revizije su, pozivom na odredbe čl. 385. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, dalje ZPP), podnijeli i tužitelj i tuženik zbog pitanja za koja drže da su važna i za odluku u ovom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Tuženik traži naknadu troška revizijskog postupka u iznosu od 166.250,00 kn.
3. Stranke nisu odgovorile na prijedloge.
4. Prijedlozi za dopuštenje revizije nisu dopušteni.
5. Predmet ovoga spora je tužiteljev zahtjev za utvrđenje tužiteljeve tražbine prema tuženiku u iznosu od 12.289.454,18 kn kao tražbine prvog višeg isplatnog reda i u iznosu od 2.931.746,46 kn kao tražbine drugog višeg isplatnog reda, a koje su tražbine osporili stečajni vjerovnici IJ i TELLIN HOTELI d.o.o. u stečajnom postupku koji se nad tuženikom kao stečajnim dužnikom vodi pred prvostupanjskim sudom pod poslovnim brojem St-9/2015.
6. Tijekom postupka pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je i ocijenjeno, da:
- je nesporno da se osporena tražbina u iznosu od 12.289.454,18 kn odnosi na doprinose na plaću i iz plaće,
- iz odredbe čl. 71. st. 1. mjerodavnog Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj: 44/96, 161/98, 29/99, 129/00, 123/03, 197/03, 187/04, 82/06, 116/10, 25/12, 133/12 i 45/13; dalje: SZ) proizlazi kako u tražbine prvog višeg isplatnog reda ulaze samo tražbine radnika (i prijašnjih radnika) stečajnog dužnika nastale do otvaranja stečajnog postupka iz radnog odnosa u bruto iznosu koje mogu prijaviti radnici pa da iz toga nadalje proizlazi kako su nositelji tražbina koje ulaze u prvi viši isplatni red samo radnici i prijašnji radnici dužnika, a ne tužitelj,
- tužitelj samo paušalno zahtijeva utvrđenje tražbine u iznosu 2.931.746,46 kn kao tražbine drugog višeg isplatnog reda, ali određeno ne navodi na što točno se odnosi navedena tražbina, odnosno po kojim točno osnovama zahtijeva utvrđenje predmetne tražbine, niti u odnosu na svaku pojedinu osnovu navodi točan iznos tražbine,
- osim toga, tužitelj nije predložio niti predočio dokaze na temelju kojih bi prvostupanjski sud mogao sa sigurnošću utvrditi postojanje navedene tražbine,
- tuženik ima pravo na naknadu troška sastava podneska od 12. studenoga 2018. u iznosu od 500,00 kn (Tbr. 8. točka 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, „Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15; dalje: OT),
- tuženik nema pravo na naknadu troška sastava podneska od 6. studenoga 2019. s PDV-om u iznosu od 6.262,50 kn jer, s obzirom na njegov sadržaj, taj podnesak u konkretnom slučaju nije bio potreban radi vođenja ovog postupka u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP.
7. Tužitelj u prijedlogu postavlja sljedeća pitanja:
- "Je li Republika Hrvatska ovlaštena ostvariti naplatu javnih davanja koja su prihod državnog proračuna uključujući i doprinose na plaću i doprinose iz plaće te pripadajuće poreze prijavom tražbine u stečajnom postupku osim za slučaj da stečajni upravitelj sačini popis tražbina radnika, odnosno bivših radnika stečajnog dužnika ili ako ih oni sami prijave?"
- "Je li tužitelj dokazao visinu tužbenog zahtjeva u parnici radi utvrđivanja osporene tražbine o kojoj tražbini je već raspravljeno u stečajnom postupku i doneseno rješenje suda u kojem je sud utvrdio visinu osporene tražbine i uputio vjerovnika za točno navedeni iznos u parnicu i za koju tražbinu postoji vjerodostojna isprava u kojoj je navedena pravna osnova tražbine, kao i točan iznos glavnice i kamata te datum dospijeća tražbine?"
- "Da li se kod parnice za utvrđenje osporene tražbine kao vrijednost predmeta spora uzima visina osporene tražbine ili označena vrijednost spora koju je označio tužitelj, a na koju vrijednost tuženik u tijeku postupka nije prigovorio budući da se i u konkretnom slučaju radi o deklaratornoj, a ne o kondemnatornoj tužbi?'' Navodi kako je prvo pravno pitanje važno posebice kod činjenice što Vrhovni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi 385.a st. 1. ZPP-a, do danas nije zauzeo stav o navedenom pravnom pitanju iako su već u više predmeta izjavljene revizije protiv presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u odnosu na pitanje ovlaštenja vjerovnika Republike Hrvatske za prijavu u stečajnom postupku tražbina prvog višeg isplatnog reda (npr. predmet Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 1385/2019). Dodaje kako niti o druga dva pitanja ovaj sud nije zauzeo shvaćanje.
8. Tuženik u prijedlogu postavlja sljedeća pitanja:
- ''Čini li sud drugog stupnja bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP u drugostupanjskom postupku kada u potpunosti izostavi obrazložiti drugostupanjsku odluku kojom odbija dosuditi zatražene troškove postupka?''
- ''Je li odluka o troškovima parničnog postupka dostatno obrazložena kada sud kao jedino obrazloženje o nepriznavanju zatraženih troškova postupka navodi oznaku tarifnog broja OT prema kojoj je trošak postupka priznat, bez navođenja razloga zbog čega je određena parnična radnja podvedena pod određenu tarifnu stavku?'' Kao na razlog važnosti tih pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, pozvao se na odluke ovoga suda broj Rev 966/2014-2 od 20. svibnja 2015. i Rev 1732/2012-2 od 11. veljače 2014. godine (zapravo se radi o odlukama Revr 966/2014-2 od 20. svibnja 2015. i Revr 1732/2012-2 od 11. veljače 2014. godine).
9. ''Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, a osobito:
– ako je riječ o pravnom pitanju o kojem nema prakse revizijskog suda, pogotovo ako sudska praksa viših sudova nije jedinstvena,'' (čl. 385.a st. 1. t. 2. ZPP)
''U prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona. Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog dužna dostaviti odluke sudova na koje se poziva ili ih određeno naznačiti.'' (čl. 387. st. 3. ZPP)
10. Sam tužitelj u prijedlogu navodi kako ovaj, revizijski sud nije zauzeo pravna shvaćanja o postavljenim pitanjima, s tim da u odnosu na prvo pitanje dodaje kako je već podnio reviziju ovome sudu u kojoj je postavio to pitanje. Iz obrazloženja pobijane drugostupanjske presude pak proizlazi kako je ta odluka sukladna odluci toga suda broj Pž-5650/2017-2 od 12. kolovoza 2020. (a što je i ovaj sud utvrdio točnim) iz čega proizlazi da je praksa drugostupanjskog suda o tom pitanju jedinstvena. Stoga tužitelj nije određeno i valjano izložio razloge zbog kojih smatra da su postavljena pitanja važna u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ZPP, s tim da drugo pitanje niti predstavlja određeno pravno pitanje u smislu citirane odredbe čl. 387. st. 3. ZPP. Naime, tim pitanjem tužitelj problematizira dokaznu snagu određenih isprava (rješenja stečajnog suda i vjerodostojne isprave) u postupku dokazivanja čime zapravo ističe razlog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a koji razlog nije dopušteno isticati u revizijskom stadiju postupka. Zato tužiteljev prijedlog nije dopušten.
11. Tuženik pak postavlja međusobno proturječna pitanja jer u prvom navodi kako odluka o troškovima uopće nije obrazložena, a u drugom da nije dostatno obrazložena. U svakom slučaju, ni tuženik nije određeno i valjano izložio razloge zbog kojih smatra da su postavljena pitanja važna u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ZPP, a u odlukama ovoga suda na koje se poziva, uopće nije bila ispitivana pravilnost odluka o trošku. Zato ni tuženikov prijedlog nije dopušten.
12. Stoga je valjalo, na temelju čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 385.a st. 1. i čl. 387. st. 3. ZPP, odlučiti kao u izreci.
Zagreb, 7. rujna 2022.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
