REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 106/2018-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Davor Stanić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu "Stanić i Radelić" u Zagrebu, protiv tuženika Centar za restrukturiranje i prodaju, Zagreb, Ivana Lučića 6, OIB: 38083028711, kojeg zastupa punomoćnica Maja Đerek, dipl.iur., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-1048/15-6 od 3. listopada 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-161/14-24 od 12. ožujka 2015., u sjednici održanoj 7. rujna 2022.,

r i j e š i o  j e :

I. Prihvaća se revizija tuženika, ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-1048/15-6 od 3. listopada 2017. u pobijanoj točki I. izreke i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-161/14-24 od 12. ožujka 2015., u točki I. izreke kojom je tužbeni zahtjev prihvaćen kao i u točki II. izreke kojom je odlučeno o troškovima postupka, pa se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na reviziju kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku Centar za restrukturiranje i prodaju, Zagreb, Ivana Lučića 6, OIB: 38083028711, isplatiti tužitelju ŠH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 308.914,68 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a koja teče na navedeni iznos od 15. travnja 2011. pa do isplate, u roku od 8 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 51.250,00 kn, u roku od 8 dana, zajedno sa zateznom kamatom koja teče na taj iznos od 12. ožujka 2015. pa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

III. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 6.250,00 kn, zajedno sa zateznom kamatom koja teče na taj iznos od 12. ožujka 2015. pa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena."

2. Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

"I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana, potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-161/14-24 od 12. ožujka 2015. u točkama I i II izreke.

II Zahtjev tužitelja za nadoknadu troška sastava odgovora na žalbu odbija se kao neosnovan."

3. Protiv točke I. izreke drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske reviziju prihvatiti, preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev ili ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. U odgovoru na reviziju tužitelj je osporio navode tuženika i predložio reviziju odbiti kao neosnovanu, a tužitelju dosuditi trošak sastava odgovora na reviziju.

5. Revizija je osnovana.

6. Pobijana drugostupanjska presuda je, na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 80/22 - dalje: ZPP) ispitana samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu otpremnine u iznosu od 308.914,68 kuna sa zakonskim zateznim kamatama, na temelju odredbe čl. 16. Ugovora o radu ravnatelja agencije za upravljanje državnom imovinom, sklopljenog 3. ožujka 2011. između prednika tuženika Agencije za upravljanje državnom imovinom i tužitelja.

8. U postupku je utvrđeno:

- da je rješenjem Vlade Republike Hrvatske od 13. siječnja 2011. tužitelj imenovan ravnateljem Agencije za upravljanje državnom imovinom (dalje: AUDIO),

- da su ugovor o radu tužitelj i AUDIO zaključili 3. ožujka 2011., a prema odredbi čl. 1.4. Ugovora o radu stranke su suglasno utvrdile da ravnatelj dužnost obavlja od 13. siječnja 2011.,

- da prema odredbi čl. 16. Ugovora o radu ravnatelj ima pravo na otpremninu ako AUDIO otkaže ugovor tijekom trajanja ili nakon isteka mandata na koji je imenovan iz razloga što je ravnatelj opozvan, u visini od (12) dvanaest bruto prosječnih plaća isplaćenih ravnatelju u prethodna tri mjeseca rada, osim u slučaju ako ravnatelj prihvati radno mjesto ponuđeno sukladno čl. 15.5. ugovora,

- da je tužitelj razriješen dužnosti ravnatelja AUDIO, rješenjem Vlade Republike Hrvatske od 14. travnja 2011.,

- da je tužitelj po prijavi ovlaštene osobe prednika tuženika od 21. travnja 2011. kod Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje i mirovinsko osiguranje odjavljen s danom 14. travnja 2011.,

- iz rješenja Vlade Republike Hrvatske od 14. travnja 2011. broj klasa 080-02/11- 01/86, ur. broj: 50304/2-11-01, proizlazi da je tužitelj imenovan državnim tajnikom u Ministarstvu poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja,

- iz radne knjižice tužitelja proizlazi da je radni odnos u AUDIO tužitelju prestao 14. travnja 2011., a s danom 15. travnja 2011. tužitelj je prijavljen kod poslodavca Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja,

- da visina tužbenog zahtjeva nije sporna.

9. Sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev ocjenjujući da su ostvareni uvjeti za primjenu čl. 16. Ugovora o radu. Pritom polaze od zaključka da je tuženik odjavom tužitelja s obveznog zdravstvenog i mirovinskog osiguranja otkazao tužitelju ugovor o radu, da to ne utječe na pravo tužitelja da zahtjeva otpremninu budući je opozvan s radnog mjesta ravnatelja, a nije utvrđeno da je prihvatio radno mjesto sukladno čl. 15.5. Ugovora o radu, te da se imenovanje na radno mjesto državnog tajnika u Ministarstvu poljoprivrede ne može smatrati raspoređivanjem tužitelja na radno mjesto unutar AUDIO kako je to predviđeno odredbom čl. 15.5. Ugovora o radu.

10. Protivno revizijskim navodima u postupku nije počinjena povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer presude imaju jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama te nemaju nedostataka zbog kojih se ne bi mogle ispitati. Nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 13. i toč. 14. ZPP jer nije bilo razloga za odbacivanje tužbe u smislu tih zakonskih odredbi.

10.1. Premda se u reviziji poziva na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP tvrdeći da su počinjene pred drugostupanjskim sudom, revident ne navodi određeno u čemu se te bitne povreda odredaba parničnog postupka sastoje, niti je taj razlog obrazložen. Iz sadržaja revizije nije razvidno koju je to bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. ZPP drugostupanjski sud počinio. Stoga je taj revizijski razlog ovaj sud ocijeni paušalno iznesenim i u skladu s odredbom čl. 386. ZPP, nije uzeo u obzir. 11. U okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava revident osporava pravno shvaćanje sudova o primjeni čl. 16. Ugovora o radu i ističe da je razlog prestanka svojstva osiguranika tužitelja, odluka Vlade Republike Hrvatske o razrješenju tužitelja s dužnosti ravnatelja Agencije za upravljanje državnom imovinom, kao što je i navedeno u tiskanici za odjavu, a ne otkaz Ugovora o radu.

12. Odredbom čl. 16.1. Ugovora o radu od 3. ožujka 2011. ugovoreno je da ravnatelj ima pravo na otpremninu, u slučaju ako AUDIO otkaže taj Ugovor tijekom trajanja ili nakon isteka mandata na koji je imenovan iz razloga što je Ravnatelj opozvan, u visini od (12) dvanaest bruto prosječnih plaća isplaćenih Ravnatelju u prethodna tri mjeseca rada, osim ako Ravnatelj prihvati radno mjesto sukladno čl. 15.5. tog Ugovora. Člankom 15.5. Ugovora o radu, ugovoreno je da u slučaju ako se ravnatelj opozove iz razloga nesposobnosti ravnatelja za vođenje poslovanja, a da pri tome ravnatelj nije učinio neku bitnu povredu tog ugovora, Statuta Agencije za upravljanje državnom imovinom, Zakona o upravljanju državnom imovinom ili Zakona o radu, taj ugovor će se raskinuti u dijelu odredbi koje se odnose na dužnost ravnatelja, a ravnatelju će AUDIO omogućiti da nastavi raditi u AUDIO-u kao radnik u skladu sa svojom stručnom spremom. U tom slučaju AUDIO se obvezuje ravnatelju odmah omogućiti raspored na radno mjesto na neodređeno vrijeme koje mora odgovarati njegovoj stručnoj spremi, radnim sposobnostima i stručnim znanjima, vodeći računa o ugledu ravnatelja i dobrom glasu AUDIO-a, uz plaću ugovorenu čl. 9. tog Ugovora.

12.1. Sukladno odredbi čl. 15.3. Ugovora Upravno vijeće ima pravo dati Vladi Republike Hrvatske prijedlog za opozivom ravnatelja prije isteka mandata isključivo u slučajevima ako 1. ravnatelj nije u mogućnosti uredno izvršavati obveze iz ugovora o radu zbog trajnih osobina ili sposobnosti, 2. ako ravnatelj ne izvršava svoje poslove propisane Statutom Agencije za upravljanje državnom imovinom i Zakonom o upravljanju državnom imovinom, 3. ako ravnatelj počini grubu povredu dužnosti i nanosi štetu poslovanju AUDIO-a, 4. ako je ravnatelj pravomoćno osuđen za kazneno djelo vezano uz obavljanje poslovanja AUDIO-a sukladno Statutu Agencije za upravljanje državnom imovinom i Zakonom o upravljanju državnom imovinom. Prema odredbi čl. 15.4. Ugovora, u slučaju prijedloga za opozivom prije isteka mandata, Upravni odbor je dužan prethodno upozoriti ravnatelja pisanim podneskom na ispravljive propuste i dati mu primjereni rok da iste ispravi, a u slučaju opoziva omogućiti mu obranu.

13. Iz spisa proizlazi da je Upravno vijeće Agencije 13. travnja 2011. donijelo Zaključak kojim predlaže Vladi Republike Hrvatske donošenje rješenja kojim će se tužitelja razriješit dužnosti ravnatelja Agencije za upravljanje državnom imovinom. Iz tog Zaključka nije razvidno zbog kojeg razloga je takav zaključak donesen. Rješenjem Vlade Republike Hrvatske od 14. travnja 2011. tužitelj je razriješen dužnosti ravnatelja Agencije za upravljanje državnom imovinom po prijedlogu Upravnog vijeća Agencije. U obrazloženju tog rješenja navedeno je da je donijeto sukladno odredbi čl. 25. st. 1. Zakona o upravljanju državnom imovinom. U vrijeme donošenja tog rješenja bio je na snazi Zakon o upravljanju državnom imovinom ("Narodne novine", broj 145/10) koji je u čl. 25. st. 1. propisivao da ravnatelja i zamjenike ravnatelja imenuje i razrješava dužnosti Vlada Republike Hrvatske na prijedlog Upravnog vijeća. Dakle, niti iz odluke o razrješenju tužitelja s dužnosti ravnatelja nije moguće zaključiti iz kojeg razloga je Upravno vijeće tražilo njegovo razrješenje niti iz kojeg razloga je razriješen, pa se ne može zaključiti je li se radilo o nekom slučaju iz čl. 15.3. Ugovora o radu i obvezi primjene čl. 15.4. i čl. 15.5. Ugovora o radu ili moguće o odlasku tužitelja na novu dužnosti ili o nekom trećem razlogu.

13.1. Nadalje, iz Rješenja Vlade Republike Hrvatske od 14. travnja 2011. proizlazi da je tužitelj imenovan državnim tajnikom u Ministarstvu poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja, a iz preslike njegove radne knjižice proizlazi da je s radom u tom Ministarstvu započeo 15. travnja 2011.

13.2. Tijekom postupka među strankama nije bila sporna činjenica da tužitelj nije pokrenuo upravni spor protiv odluke o razrješenju s dužnosti ravnatelja Agencije za upravljanje državnom imovinom, niti činjenica da nije pokrenuo upravni spor protiv rješenja Vlade o imenovanju na dužnost državnog tajnika. Imajući u vidu takvo postupanje tužitelja, može se zaključiti jedino da je bio suglasan s odlukom o razrješenju s dužnosti ravnatelja i odlasku na novu dužnost državnog tajnika.

14. Slijedom navedenog, a imajući u vidu sadržaj čl. 16.1. Ugovora o radu, svrhu i smisao instituta otpremnine, te činjenicu da je tužitelj sljedeći dan nakon prestanka radnog odnosa kod tuženika stupio na dužnost državnog tajnika, ne može se prihvatiti pravilnom ocjena nižestupanjskih sudova da su ispunjene pretpostavke za isplatu otpremnine tužitelju, niti zaključak da je tuženik otkazao ugovor o radu zato što je tužitelj opozvan, a nije utvrđeno da je prihvatio raspored na drugo radno mjesto unutar AUDIO. Pritom treba imati u vidu da je svrha otpremnine i u smislu odredbi Zakona o radu ("Narodne novine", broj 149/09) koji je bio na snazi u vrijeme prestanka radnog odnosa tužitelja kod tuženika, a i sada važećeg Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 93/14, 127/17 i 98/19) osiguranje sredstava za egzistenciju zaposleniku kojem prestaje radni odnos, kroz određeno vrijeme dok ne pronađe novi posao. U ovom slučaju je Vlada Republike Hrvatske razriješila tužitelja s jedne dužnosti i odmah istovremeno imenovala na drugu državnu dužnost, što je tužitelj prihvatio i počeo s radom na radnom mjestu državnog tajnika.

15. Budući zbog pogrešnog pravnog shvaćanja da su ostvarene pretpostavke iz čl. 16.1. Ugovora o radu i zaključka da je tuženik otkazao tužitelju radni odnos odjavom tužitelja sa obveznog zdravstvenog i mirovinskog osiguranja, sudovi nisu imali u vidu činjenicu da tužitelj nije pokrenuo upravni spor protiv Odluke o razrješenju od 14. travnja 2011., niti protiv Odluke o imenovanju na dužnost državnog tajnika, već je na novu državnu dužnost stupio i radni odnos mu je započeo odmah sljedećeg dana,

15. travnja 2011. Pri tome je ostalo neutvrđeno iz kojih razloga je Upravno vijeće agencije zatražilo opoziv tužitelja s dužnosti ravnatelja i iz kojeg razloga je Vlada Republike Hrvatske razriješila tužitelja s te dužnosti kad se uzme u obzir činjenica da ga je istog dana imenovala na dužnost državnog tajnika.

16. S obzirom da je zbog pogrešnog pravnog shvaćanja nižestupanjskih sudova došlo do pogrešne primjene materijalnog prava uslijed čega je činjenično stanje u ovoj pravnoj stvari ostalo nepotpuno utvrđeno i nema uvjeta za preinaku nižestupanjskih presuda ovaj sud je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP ukinuo revizijom pobijanu drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu, kao i odluku o troškovima postupka i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

17. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP valjalo je ukinuti obje nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

18. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će, polazeći od prethodno navedenog u obrazloženju ove odluke, ocijeniti od kakvog je utjecaja, na ugovoreno pravo tužitelja na otpremninu prema čl. 16.1. Ugovora o radu, razlog zbog kojeg je Agencija za upravljanje državnom imovinom donijela Zaključak o njegovom opozivu, dakle iz kojeg je razloga razriješen dužnosti ravnatelja kao i od kakvog je utjecaja činjenica da je tužitelj istog dana imenovan na dužnost državnog tajnika koju je već sljedećeg dana počeo obavljati.

19. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

20. Zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju odbijen je kao neosnovan jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje parnice u smislu odredbi čl. 166. st. 1. ZPP i 155. st. 1. ZPP.

Zagreb, 7. rujna 2022.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić