REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 4546/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Glušića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Krešimiru Kraljicu, odvjetniku u Koprivnici, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima Odvjetničkog društva Porobija & Porobija iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-321/2021-2 od 18. ožujka 2021., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P-260/2019-25 od 14. prosinca 2020., u sjednici vijeća održanoj 7. rujna 2022.,
r i j e š i o j e :
Odbacuje se tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije kao nedopušten.
Obrazloženje
1. Pobijanom drugostupanjskom presudom djelomično je potvrđena, a djelomično preinačena prvostupanjska presuda pa je u konačnici suđeno:
''Utvrđuje se da je ništetna odredba članka 2. Ugovora o namjenskom kreditu, broj 3210868846/2007 sklopljenog 19. rujna 2007. između tužitelja ČC, OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita te tuženika Zagrebačke banke d.d. Zagreb, OIB: 92963223473, u dijelu koji se odnosi na promjenjivost kamatne stope u skladu s jednostranim odlukama tuženika kao kreditora, a koja glasi: "Redovna kamatna stopa je tijekom postojanja obveze po ovom Ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d. (...).
Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d., OIB 92963223473, isplatiti tužitelju PC, OIB [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana, iznos od 8.630,62 kuna, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za razdoblje do 31. srpnja 2015. za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sukladno čl. 29 Zakona o obveznim odnosima, a koje kamate teku na pojedinačne iznose glavnice od dana stjecanja do isplate.
Tuženik je dužan platiti tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 10.700,00 kuna u roku od 15 dana.''
2. Protiv drugostupanjske presude prijedlog za dopuštenje revizije je, pozivom na odredbe čl. 385. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, dalje ZPP), podnio tuženik zbog pitanja za koja drži da su važna i za odluku u ovom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
3. Tužitelj nije odgovorio na prijedlog.
4. Prijedlog za dopuštenje revizije nije dopušten.
5. Predmet ovoga spora je tužiteljev zahtjev radi utvrđenja ništetnima odredaba Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi u skladu s jednostranom odlukom tuženika i povrata stečenog bez osnove – preplaćenih kamata, na temelju takvih, ništetnih i nepoštenih ugovornih odredaba u ugovorima o potrošačkom kreditiranju o kojima se nije pojedinačno pregovaralo.
6. Tijekom postupka pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je, da je:
- tužitelj 5. lipnja 2019. podnio tužbu protiv tuženika u kojoj tvrdi da je ništetna odredba čl. 2. Ugovora o namjenskom kreditu broj 3210868846/2007 sklopljenog 19. rujna 2007. između stranaka prema kojoj je na iznos odobrenog kredita od 110.000,00 kn ugovorena kamata po stopi od 5,50% godišnje, koja je promjenjiva sukladno Odluci o kamatnim stopama tuženika i traži da se to utvrdi te da tuženik isplati tužitelju iznos stečen bez osnove kao u konačno postavljenom (smanjenom) zahtjevu podneskom od 13. listopada 2020. nakon provedenog vještačenja potražujući iznos od 8.630,62 kn sa zateznim kamatama na pojedinačno naznačene iznose,
- kredit otplaćen u cijelosti s time da je nekada uplate u banku nosio tužitelj, a nekada supruga tužitelja,
- na temelju uvjerljivog tužiteljevog iskaza utvrđeno da je njegova supruga AC vršila uplate s osnova povrata kredita u ime i za račun tužitelja po predmetnom Ugovoru o namjenskom kreditu,
- tužitelj prema po sudu prihvaćenom nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo Marijane Matijević za razdoblje od studenog 2008. do listopada 2017., platio, a tuženik bez valjanog pravnog osnova primio iznos od 8.630,62 kn obračunom iznosa isplaćenih mjesečnih obroka i početno ugovorenoj kamatnoj stopi od 5,50% godišnje,
- otklonjen prigovor nedostatka aktivne legitimacije za uplate izvršene po nalogu tužitelja u ime i za račun tužitelja i to je pitanje odnosa tužitelja i te osobe, a tuženik je izvršene uplate uredno primio i knjižio kao uplate tužitelja.
7. Na opisani način nižestupanjski sudovi su ocijenili da postoji aktivna legitimacija na strani tužitelja na što se odnose oba pitanja postavljena od strane tuženika.
8. Tuženik u prijedlogu postavlja sljedeća pitanja:
Je li korisnik kredita aktivno legitimiran za podnošenje tužbe kojom potražuje povrat više plaćenih iznosa (tzv. preplate) po osnovi ništetnih odredaba ugovora o kreditu koje se odnose na ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope uz primjenu instituta stjecanja bez osnove u okolnostima u kojima tužitelj nije dokazao da je vršio uplate osnovom kojih potražuje povrat više plaćenih iznosa (tzv. preplate)?
Je li korisnik kredita aktivno legitimiran za podnošenje tužbe kojom potražuje povrat više plaćenih iznosa (tzv. preplate) po osnovi ništetnih odredaba ugovora o kreditu koje se odnose na ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope uz primjenu instituta stjecanja bez osnove u okolnostima u kojima je treća osoba, a ne korisnik kredita (tužitelj) vršila uplate osnovom kojih korisnik kredita potražuje povrat više plaćenih iznosa (tzv. preplate)?
Naveo je kako je uvidom u promet po kreditu koji je tužitelj dostavio u spis uz tužbu, sud mogao utvrditi kao nespornu činjenicu da određene uplate nemaju naznake platitelja ili je kao platitelj navedena treća osoba koja nije tužitelj u sporu. Istaknuo je kako drugostupanjska presuda odstupa od prakse Ustavnog suda Republike Hrvatske – odluke broj U-III/3176/2007 od 6. svibnja 2010. godine.
9. ''Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, a osobito:'' (dio čl. 385.a st. 1. ZPP)
''U prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona. Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog dužna dostaviti odluke sudova na koje se poziva ili ih određeno naznačiti.'' (čl. 387. st. 3. ZPP) .
10. Postavljena pitanja polaze od postavki da su nižestupanjski sudovi trebali ocijeniti da tužitelj nije dokazao da je na teret njegove imovine i njegovim uplatama došlo do stjecanja bez osnove na strani tužene banke. Time revident zapravo ističe razlog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a koji se razlog ne može (s uspjehom) isticati u revizijskom stadiju postupka. To čini na način kojim daje prednost dokaznoj snazi njegove jednostrane i nepotpisane isprave – ''Prometi po kreditu'', priložene na listovima 32 i 33 spisa, u odnosu na iskaz tužitelja, a na temelju kojeg su nižestupanjski sudovi utvrdili ''da je nekada uplate u banku nosio tužitelj, a nekada supruga tužitelja'', sve u ime i za račun (na teret imovine) tužitelja. Takva pitanja ne predstavljaju pravna pitanja u smislu citirane odredbe čl. 387. st. 3. ZPP pa prijedlog za dopuštenje revizije zbog tih pitanja ne može biti dopušten.
11. Kako drugih pitanja u prijedlogu nije bilo valjalo je, na temelju čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 385.a st. 1. i čl. 387. st. 3. ZPP, odlučiti kao u izreci.
Zagreb, 7. rujna 2022.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek