REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 4091/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek, predsjednice vijeća, Željka Šarića, člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Glušića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ivani Đurinac Vuković, odvjetnici u Slavonskom Brodu, protiv tuženika Adikko bank d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 14036333877, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Matiću, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-680/2021-2 od 9. ožujka 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-237/2020-8 od 22. prosinca 2020., u sjednici vijeća održanoj 7. rujna 2022.,
r i j e š i o j e :
Odbacuje se tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije kao nedopušten.
Obrazloženje
1. Pobijanom drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju na ime stečenog bez osnove (na temelju Ugovora o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanje založnog prava na nekretninama broj: 5140060240-26000043949/2004 od 22. prosinca 2004.) iznos od 6.621,16 kn sa zateznom kamatom (točka I. izreke), naloženo tuženiku isplatiti tužitelju na ime stečenog bez osnove (temeljem Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita oznake 514003025026000056382/2006 od 13. travnja 2006.) iznos od 985,64 kn sa zateznom kamatom (točka II. izreke), te naloženo tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 5.902,35 kn sa zateznom kamatom (točka III. izreke).
2. Protiv drugostupanjske presude prijedlog za dopuštenje revizije je, pozivom na odredbe čl. 385. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, dalje ZPP), podnio tuženik zbog pitanja za koja drži da su važna i za odluku u ovom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Traži naknadu troška u iznosu od 2.606,25 kn.
3. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
4. Prijedlog za dopuštenje revizije nije dopušten.
5. Predmet spora je tužiteljev zahtjev radi povrata stečenog bez osnove –preplaćenih kamata, na temelju Ugovora o kreditu sa Sporazumom radi osiguranja novčane tražbine na nekretninama broj: 5140060240-26000043949/2004 od 22.prosinca 2004., kao i Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita broj: [broj depozita]/2006 od 13. travnja 2006., u kojima je bila ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s jednostranom odlukom banke.
6. Pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je, da:
- su tužitelj kao korisnik kredita i prednik tužene, kao kreditor, zaključili Ugovor o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama broj: 5140060240-26000043949/2004 od 22. prosinca 2004., za iznos od 38.000,00 CHF, u protuvrijednosti kuna, prema srednjem tečaju za devize banke, na dan korištenja kredita, s rokom otplate 15 godina, uz promjenjivu godišnju kamatnu stopu sukladno Izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama banke koje se smatraju sastavnim dijelom ugovora, a koja kamata je u vrijeme zaključenja ugovora iznosila 5,25% godišnje, depozivno. Efektivna kamatna stopa EKS 5,58% a tijekom ugovornog razdoblja se kamatna stopa mijenjala, dok je kredit vraćen prije ugovorenog roka,
- su stranke zaključile i Ugovor o namjenskom kreditu bez depozita broj: [broj depozita]/2006od 13. travnja 2006., u kojem je tužitelj kao korisnik kredita a prednik tužene kao kreditor, za iznos od 22.000,00 CHF, u protuvrijednosti kuna, prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan korištenja kredita, s rokom otplate 6 godina, uz promjenjivu kamatnu stopu i vezano za određenu valutnu klauzulu, koja kamata je u vrijeme zaključenja ugovora iznosila 4,30% godišnje, dekurzivno, a efektivna kamatna stopa 4,92%,
- se odredbe čl. 4. i 5. Ugovora o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, kao i čl. 4. i 5. Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita, ne mogu smatrati određenim niti odredivim, pa su i ništetne sukladno odredbi čl. 270. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05., 41/08., 125/11., 78/15.).
- iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka proizlazi obračun razlike kamate nastale između primijenjenog otplatnog plana i ugovorenog otplatnog plana, čime je nastao iznos stečenog bez osnove prema Ugovoru o kreditu od 22. prosinca 2004. u ukupnom iznosu od 6.621,16 kn, a na temelju Ugovora o namjenskom ugovoru bez depozita od 13. travnja 2016., iznos od 985,64 kn.
7. Tužbeni zahtjev je pravomoćno prihvaćen pozivom na već ustaljenu praksu ovoga suda, npr. odluke broj Revt-249/2011 od 9. travnja 2015. i Rev-2245/2017 od 20. ožujka 2018. godine.
8. Tuženik u prijedlogu postavlja sljedeća pitanja:
- Je li, u slučaju kada utvrdi da su pojedine promjene kamatne stope neodredive, sud ovlašten ukinuti ugovorenu promjenjivost kamatne stope?
- Može li sud presudom utvrditi ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju odluke Visokog trgovačkog suda Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. donesene u kolektivnom sporu, bez pravne ocjene je li konkretna odredba u ugovoru istovjetna onoj koja je utvrđena ništetnom presudom u kolektivnom sporu?
- Može li sud iz pravnog poretka ukloniti pravni institut zastare za povrat iznosa (restituciju) u slučaju ništetnosti ugovorne odredbe na temelju koje je plaćanje izvršeno?
- Može li se stav građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kojim je zauzeto shvaćanje da „ugovorne strane iz ništavog ugovora o zajmu u smislu odredbe čl. 214. Zakona o obveznim odnosima treba smatrati savjesnim, pa stjecatelju pripadaju zatezne kamate od dana podnošenja zahtjeva“, primijeniti i na ugovor o kreditu?
9. ''Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, a osobito:
– ako je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka suda drugog stupnja odstupa od prakse revizijskog suda, '' (čl. 385.a st. 1. t. 1. ZPP)
10. Prvo, treće i četvrto pitanje koja tuženik postavlja u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primijeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. To stoga što je riječ o pitanjima glede kojih navedena odluka ne odstupa od pravnog shvaćanja revizijskog suda iznesenog u presudama broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015., broj Rev- 2245/17-2 od 20. ožujka 2018., Rev-3142/18 od 19. ožujka 2019. i dr., te je riječ o pitanjima u odnosu na koja nije potrebno preispitivati sudsku praksu (tako i u Revd- 4359/2021-2 od 3. studenog 2021., Revd-71/2022-2 od 9. ožujka 2022., Revd- 235/2022 od 19. travnja 2022. i dr.).
11. Drugo pitanje pak polazi od pogrešne postavke da nižestupanjski sudovi nisu ocijenili je li konkretna odredba u ugovoru istovjetna onoj koja je utvrđena ništetnom presudom u kolektivnom sporu pa nije važno za odluku u ovom sporu.
12. Slijedom navedenog, s obzirom da u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a, valjalo je na temelju čl. 392. st. 1. ZPP riješiti kao u izreci.
Zagreb, 7. rujna 2022.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
