REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 166/2019-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Glušića člana vijeća, Željka Šarića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice KVN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika KV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Vlaho Duplančić, odvjetnik u Splitu, radi utvrđenja i diobe bračne stečevine, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude i rješenja Županijskog suda u Šibeniku broj Gž Ob-2/2016-2 od 4. lipnja 2018., kojima je djelomično ukinuta, a djelomično preinačena presuda i rješenje Općinskog suda u Splitu broj P-7084/15 od 9. prosinca 2015., u sjednici održanoj 7. rujna 2022.,
p r e s u d i o j e :
Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom na temelju priznanja utvrđeno je da je tužiteljica suvlasnica za 1/2 dijela novčanih sredstava i to: iznosa od 360.000,00 HRD (360,00 kuna) i iznosa od 99.000,00 HRD (90,00 kuna), te je obvezan tuženik isplatiti tužiteljici iznos od 229.500,00 HRD (229,50 kuna) u roku od 15 dana (točka I. izreke), dok je presudom prvostupanjskog suda odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenje da je tužiteljica suvlasnica u idealnom dijelu od 1/2 novčanih sredstava i to iznosa od 35.790,00 EUR i pripadajuće zakonske zatezne kamate od dana 16. lipnja 1999. godine, te da se nalaže tuženiku da tužiteljici isplati pripadajući iznos od bračne stečevine utvrđene u točci 1. tužbenog zahtjeva na način da joj u roku od 15 dana isplati kunsku protuvrijednost iznosa od 17.895,00 EUR po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate sa pripadajućom kamatom od 16. lipnja 1999.g. pa do isplate (točka II. izreke). Ujedno je pobijanom presudom odbijen tužbeni zahtjev kojim je traženo utvrđenje da je tužiteljica suvlasnica za 1/2 dijela na novčanim sredstvima u vidu kamata koje su na iznos od 360.000,00 HRD (ili 360,00 kuna) i na iznos od 99.000,00 HRD (ili 90,00 kuna) tekle od 31. ožujka 1991. do 10. siječnja 2003. godine, kao i u dijelu u kojem je tražila da joj je ista novčana sredstva tuženik dužan isplatiti u roku od 15 dana po pravomoćnosti i sa daljnjim kamatama koje na te iznose teku od 11. siječnja 2003. godine do isplate (točka III. izreke). Nadalje, prvostupanjskim rješenjem utvrđeno je povlačenje tužbe za utvrđenje da je tužiteljica suvlasnica za 1/2 dijela novčanih sredstava, i to a) iznosa od 35.790,00 EUR sa zateznom kamatom na štedne uloge po viđenju kod Splitske banke d.d. Split, koja teče od 16. lipnja 1999. godine do isplate, i b.) iznosa od 5.500,00 EUR sa zateznom kamatom na štedne uloge po viđenju kod Splitske banke d.d. Split, koja teče od 01. svibnja 1994. godine do isplate, te da je dužan tuženik isplatiti tužiteljici navedene novčane iznose u kunskoj protuvrijednosti na dan isplate.
2. Presudom suda drugog stupnja suđeno odnosno riješeno je:
„ I. Uvažava se žalba tužiteljice, te se ukida presuda na temelju priznanja i presuda Općinskog suda u Splitu broj P-7084/15 od 9. prosinca 2015. godine u dijelu pod točkama I. i III. izreke.
II. Uvažava se djelomično žalba tužiteljice, preinačuje se pobijana presuda u dijelu točke II. izreke i sudi:
1. Utvrđuje se da je tužiteljica suvlasnica u idealnom dijelu od 1/2 novčanih sredstava u iznosu od 35.790,00 EUR.
2. Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati pripadajući iznos od bračne stečevine utvrđene u točki 1. na način da joj u roku od 15 dana isplati iznos od 17.895,00 EUR, sa kamatom koja teče počam od 12. travnja 2005. godine do 31. studenog 2005. godine po stopi koju Splitska banka d.d. priznaje na štedne uloge u EUR po viđenju, od 1. siječnja 2006. godine do 31. prosinca 2007. godine po stopi od 15%, od 1. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, pod prijetnjom ovrhe.
III. Odbija se djelomično žalba tužiteljice, te se u dijelu pod točkom II. izreke - kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za utvrđenje da je tužiteljica suvlasnica u idealnom dijelu od 1/2 pripadajuće zatezne kamate na iznos glavnice od 35.790,00 EUR od dana 16. lipnja 1999. godine, zatim, za isplatu dosuđenog iznosa od 17.895,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti na dan isplate, kao i zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos glavnice za razdoblje od 16. lipnja 1999. godine do 11. travnja 2005. godine – potvrđuje pobijana presuda.
IV. Uvažava se žalba tužiteljice i ukida prvostupanjsko rješenje u dijelu kojim se utvrđuje da je tužiteljica povukla tužbu u dijelu za utvrđenje da je suvlasnica za 1/2 dijela novčanih sredstava i to iznosa od 35.790,00 EUR sa zateznom kamatom na štedne uloge po viđenju kod Splitske banke d.d. Split, koja teče od 16. lipnja 1999.g. do isplate, te da je dužan tuženik isplatiti tužiteljici navedeni novčani iznos u kunskoj protuvrijednosti na dan isplate.“
3. Tuženik je reviziju protiv drugostupanjske presude izjavio pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11 i 25/13 - dalje: ZPP) navodeći da istu podnosi zbog „ postupovnopravnog pitanja važnog za jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni“. Predložio je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske reviziju prihvatiti, preinačiti drugostupanjsku presudu ili ukinuti drugostupanjsku presudu i prvostupanjsku presudu te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
4. Na reviziju nije odgovoreno.
5. Revizija nije osnovana.
6. Iz obrazloženja kao i iz sadržaja drugostupanjske presude i proizlazi da je presuda donesena između ostalog i prema odredbama čl. 373.a. st. 1. i 3. ZPP zbog čega su ispunjene zakonske pretpostavke za podnošenje redovne revizije iz čl. 382. st. 1. točka 3. ZPP.
6.1. Stoga je revizija tuženika, koja je podnesena pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. ZPP-a, razmatrana kao redovna revizija, što znači da je revizijski sud podnesenu reviziju, u smislu odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP, razmotrio samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. U odnosu na istaknutu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP, odnosno navode kojima tuženik problematizira dopuštenost preinake, za odgovoriti je revidentu da se u konkretnom predmetu cijelo vrijeme radi o postavljenom novčanom tužbenom zahtjevu pa kako nije došlo do promjene istovjetnosti zahtjeva to stoga nije riječ o preinaci, te nema pretpostavki za primjenu odredaba iz čl. 190. st. 1. ZPP.
7.1. Prema tome, nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojeg je revident podnio reviziju.
8. Predmet spora u ovom postupku jest zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa koji potječe iz bračne stečevine.
9. Na temelju utvrđenja da su stranke za vrijeme trajanja bračne zajednice (do 1989. godine) stekle ušteđevinu u iznosu od 40.000,00 DEM koja je bila položena na deviznom računu tuženika, da je sa tim iznosom raspolagao tuženik na način da je dana **.**.1993. sa EV sklopio ugovor o zajmu uz ugovorene kamate, da su tuženik i EV dana **.**.2002. sklopili sporazum na temelju kojeg je istog dana EV predao tuženiku na ime povrata zajma sa kamatama iznos od 35.790,00 EUR (list 71 spisa), te da tuženik nije osporavao tužiteljici da njezin udio u stjecanju zajedničke imovine iznosi 1/2 dijela, to je sud drugog stupnja pozivom na odredbe članaka 277. i 287. Zakona o braku i porodičnim odnosima; "Narodne novine" broj: 11/78 i dr. - dalje: ZBPO) tužbeni zahtjev za utvrđenje da je tužiteljica suvlasnica u idealnom dijelu od 1/2 iznosa od 35.790,00 EUR na temelju bračne stečevine ocijenio osnovanim, te da je stoga tužiteljica ovlaštena zahtijevati diobu bračne stečevine u skladu sa utvrđenim suvlasničkim udjelom od 1/2 i to isplatom iznosa od 17.895,00 EUR.
10. Zbog navedenog je na temelju čl. 393. ZPP revizija tuženika odbijena kao neosnovana.
Zagreb, 7. rujna 2022.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
