REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-x 647/2017-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Glušića člana vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. VĆ iz [adresa]., OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Bojana Tadić odvjetnica u Zagrebu i 2. ABC iz [adresa]., OIB [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa punomoćnik Miće Ljubenko, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika EĆ iz [adresa]., OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Jelić, Vuković i Handžiski sa sjedištem u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zadru, broj Gž - 707/16-2 od 28. veljače 2017., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zadru broj P - 3044/15 od 14. travnja 2016., u sjednici održanoj 7. rujna 2022.,
r i j e š i o j e:
Ukida se presuda Županijskog suda u Zadru, broj Gž - 707/16-2 od 28. veljače 2017. i predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
O troškovima parničnog postupka koji su nastali u povodu izjavljene revizije odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Drugostupanjskom presudom odbijene su žalbe tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je: - odbijen tužbeni zahtjev tužitelja pod 1. na isplatu kamate na dosuđeni iznos od 25.564,59 EUR za razdoblje od 1. srpnja 1997. do 31. svibnja 1999., - odbijen tužbeni zahtjev tužitelja pod 1. na isplatu iznosa od 51.129,18 EUR prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate s pripadajućom zateznom kamatom na ovaj iznos, - odbijen tužbeni zahtjev tužitelja pod 2. na isplatu kamate na dosuđeni iznos od 25.000,00 EUR za razdoblje od 1. srpnja 1997. do 31. svibnja 1999., te - odbijen tužbeni zahtjev tužitelja pod 2. na isplatu iznosa od 50.000,00 EUR protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate s pripadajućom zateznom kamatom na ovaj iznos. Preinačena je prvostupanjska na način da je odbijen: - zahtjev tužitelja pod 1. na isplatu 25.564,59 EUR prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate s pripadajućom zateznom kamatom, te - zahtjev tužitelja pod 2. na isplatu 25.000,00 EUR u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate s pripadajućom zateznom kamatom. Odlikom o troškovima postupka svaka stranka snosi svoje parnične troškove.
2. Protiv drugostupanjske presude reviziju su podnijeli tužitelji pod 1. i 2. zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da revizijski sud preinači pobijanu presudu shodno navodima iznesenim u reviziji, odnosno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.
3. Tuženik je odgovorio na revizije tužitelja pod 1. i 2. uz prijedlog da se odbiju kao neosnovane.
4. Revizija tužitelja pod 1. i 2. su osnovane.
5. Pobijana presuda ispitana je u okvirima odredbe čl. 392.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP).
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja pod 1. i 2. za isplatu kojeg tužitelji postavljaju na činjeničnom osnovu odgovornosti za štetu zbog povrede prethodno postojeće (ugovorne) obveze od strane tuženika.
7. U ovoj fazi postupka između stranaka nije sporno: - da je između tužitelja pod 1. i 2., te tuženika (rođenog **.**.1979.) sklopljen „Ugovor o zastupanju“ 1. travnja 1997. uz znanje roditelja tuženika (dakle, u vrijeme dok je tuženik bio maloljetan), te ugovor istog sadržaja 12. lipnja 1997. (dakle, u vrijeme kada je tuženik punoljetnošću stekao poslovnu sposobnost), - da je navedenim ugovorima uz preciziranje činidbe ugovornih stranaka predviđeno i plaćanje odštete tužiteljima pod 1. i 2. u okolnostima da tuženik potpiše ugovor s nogometnim klubom na teritoriju Republike Hrvatske ili nogometnim klubom u inozemstvu bez pisane dozvole tužitelja, - da je s trenutkom sklapanja navedenih ugovora na snazi bio Pravilnik o radu posrednika u transferima igrača Hrvatskog nogometnog saveza iz 1995. (u daljnjem tekstu: Pravilnik HNS-a) koji je odredbom čl. 13. st. 2. regulirao da ugovor o posredovanju „treba biti ograničen na period od dvije godine i da može biti obnovljen uz sporazum obiju stranaka“, - da je tuženik u dopisu od 20. travnja 1999. (kojeg su tužitelji primili 27. travnja 1999.) izjavio da „raskida ugovor o zastupanju zaključen 1. travnja 1997.“, te – da je tuženik tuženik potpisao ugovor s nogometnim klubom na teritoriju Republike Hrvatske i nogometnim klubom u inozemstvu bez pisanog dopuštenja tužitelja.
8. Prema sadržaju sklopljenog ugovora između stranaka prema ocjeni drugostupanjskog suda (u skladu s pravnim shvaćanjem revizijskog suda iz ukidne odluke broj Revx – 748/11-2 od 2. rujna 2015. godine) riječ je o ugovoru o posredovanju u smislu odredbi čl. 813. do 826. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO) kojeg je u ovoj pravnoj stvari primijeniti temeljem odredbe čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08 i 125/11). Kako drukčije nije regulirano odredbama Zakona o sportu ("Narodne novine" broj 71/06, 150/08, 124/10, 124/11, 86/12, 94/13 i 85/15) koji kao lex specialis odredbama čl. 5., 12., 27.,31., 38., 46. i 47. posebno uređuje pravni status menadžera u sportu, riječ je o neformalnom ugovoru, pa kako to pravilno cijeni drugostupanjski sud, pod pretpostavkama iz odredbe čl. 71. st. 2. ZOO-a bile bi valjane i usmene pogodbe ugovora koji je voljom ugovornih stranaka (jer poseban oblik ugovora zakonom nije propisan) sklopljen u posebnom (u konkretnom slučaju pisanom) obliku o sastojcima koji ne predstavljaju prethodno navedeni bitni sastojak ugovora. Isto tako prema okolnostima kada se Pravilnik HNS-a izravno ne primjenjuje na pravni odnos između stranaka, pravilna je i ocjena drugostupanjskog suda da u ovom pravnom odnosu isti može predstavljati samo opće uvjete ugovora (u smislu odredbi čl. 142. – 144. ZOO- a) koji se primjenjuju u okolnostima predviđenim odredbom čl. 142. st. 1., 2. i 3. ZOO-a, tj, kad su se ugovorne strane na njega pozvale.
9. Prema utvrđenju nižestupanjskog suda, tuženik je izjavom od 20. travnja 1999. opozvao naloga za posredovanje, koje opoziv nije protivan načelu savjesnosti i poštenja. Isto tako, iako se prema ocjeni nižestupanjskih sudova gramatičkim tumačenjem sadržaja sklopljenog ugovora između stranaka ne može zaključiti da se primjenjuje Pravilnik HNS-a, jer se u ugovoru nigdje ne spominje, pobijanom presudom primjenom prethodno navedenih odredbi ZOO-a odbijen je zahtjev tužitelja temeljem činjeničnog utvrđenja da je sklopljeni ugovor imao usmene uglavke prema kojima se Pravilnik HNS-a primjenjuje kao opći uvjet ugovora. Kako je primjenom odredbe čl. 13. st. 2. Pravilnika HNS-a ugovor u trajanju ograničen na razdoblje od dvije godine, a između stranaka nije obnovljen, to je prema ocjeni koja proizlazi iz pobijane presude do prestanka ugovora došlo 1. travnja 1999. tj. prije nego što je tuženik sklopio ugovor s NK Dinamo (u svibnju 1999.), tako da tuženik s trenutkom sklapanja ovog ugovora, kao i prilikom potpisa ugovora s inozemnim klubom, nije bio u ugovornom odnosu s tužiteljima, zbog čega nije došlo do povrede ugovorne obveze. Isto tako, prema ocjeni nižestupanjskog suda u pogledu postavljenog zahtjeva za isplatu protuvrijednosti 200.000,00 DEM je primjenom odredbe čl. 376. st. 1. ZOO-a nastupila zastara potraživanja protekom trogodišnjeg zastarnog roka od kada su oštećenici doznali za štetu. Naime, prema činjeničnim utvrđenjima koji proizlaze iz pobijane presude, tužitelji su za činjenicu sklapanja inozemnog ugovora tužitelja saznali najkasnije krajem ljeta 2002., dok je tužbeni zahtjev prema ovom činjeničnom osnovu postavljen 14. ožujka 2007.
10. Međutim, s obzirom na sadržaj sklopljenog ugovora između stranaka, te činjenicu kada je u odnosu na trenutak sklapanja ugovora tuženika s domaćim klubom došlo do izjave kojom je opozvan naloga za posredovanje, revidenti u reviziji osnovano ističu da su u nižestupanjskoj presudi izostali jasni i prihvatljivi razlozi koji bi opravdavali izloženo shvaćanje i ocjenu nižestupanjskog suda da opoziv naloga za posredovanje nije protivan načelu savjesnosti i poštenja u smislu odredbe čl. 816. ZOO-a. Isto tako, iz stanja spisa ne proizlazi da su stranke nakon 12. lipnja 1997. mijenjale ili dopunjavale sklopljeni ugovor. U skladu s navedenim, zajedničku namjeru ugovaratelja (pravu volju ugovornih strana) u smislu odredbe čl. 99. st. 2. ZOO-a valja tumačiti prema trenutku kada je ugovor sklopljen. S obzirom da se nižestupanjska presuda ne poziva na nedvojbenu izričitu obrazloženu izjavu saslušanih stranaka u ovom postupku na okolnost da je sklopljeni ugovor imao usmene uglavke prema kojima se Pravilnik HNS-a primjenjuje kao opći uvjet ugovora, te na činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda prema kojima ugovorne strane nisu predvidjele da Pravilnik HNS-a predstavlja opće uvjete ugovora, revidenti u reviziji osnovano ističu da su u nižestupanjskoj presudi izostali jasni i prihvatljivi razlozi koji bi opravdavali izloženo shvaćanje i ocjenu nižestupanjskog suda da je sklopljeni ugovor imao usmene uglavke prema kojima se Pravilnik HNS-a primjenjuje kao opći uvjet ugovora. Naime, pri utvrđivanju ove činjenice pobijana presuda se poziva na naknadno pozivanje tužitelja na obveze tuženika prema nogometnim organizacija, ali ne i na izjave tužitelja koje upućuju na činjenicu da su ugovorne strane s trenutkom sklapanja ugovora usmeno ugovorile da se Pravilnik HNS-a primjenjuje kao opći uvjet ugovora. Pravo na ocjenu provedenih dokaza odredbama parničnog postupka pridržano je za nižestupanjske sudove koji prema svojem uvjerenju i na osnovu savjesne i brižljive ocjene odlučuju koje će činjenice uzeti kao dokazane (čl. 8. ZPP-a). Međutim, kod ocjene dokaza sud je ograničen obvezom da svoju ocjenu opravda jasnim, uvjerljivim i logičnim razlozima iz kojih bi se mogla provjeriti. Sud čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer presuda nema razloga o odlučnim činjenicama i onda kad sud nije obrazložio koje činjenice važne za odluku smatra istinitima i na čemu zasniva tu svoju odluku ili kad su u obrazloženju navedeni samo izvedeni dokazi i drugi procesni materijal, a izostali su zaključak i ocjena tih dokaza, kao i onda kad ne postoje razlozi o tome kojim je dokazima sud poklonio vjeru, a kojima nije, te iz kojih razloga je tako postupio. Kako je u navedenom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a (jer pobijana odluka ima nedostatake zbog kojih se ne može ispitati) valjalo je primjenom odredbe čl. 394. st. 1. ZPP-a ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
11. Kako iz prethodno navedenog proizlazi, predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu po osnovu odgovornosti za štetu zbog povrede prethodno postojeće (ugovorne) obveze od strane tuženika. U tom smislu zastaru tražbine naknade štete nastalu povredom ugovorne obveze valja sagledavati primjenom odredbe čl. 376. st. 3. ZOO-a (tražbina naknade štete nastale povredom ugovorne obveze zastarijeva za vrijeme određeno za zastaru te obveze), a ne primjenom odredbe čl. 376. st. 1. ZOO- a, kako to pogrešno cijeni drugostupanjski sud. U primjeni odredbe čl. 376. st. 3. ZOO-a za početak zastarijevanja zahtjeva za naknadu štete nastale povredom ugovorne obveze nije odlučno kada je oštećenik doznao za štetu i osobu koja je štetu počinila. Zbog pogrešnog pravnog pristupa u primjeni materijalnog prava odlučne okolnosti u ovoj pravnoj stvari ostale su nepotpuno utvrđene (čl. 395. st. 2. ZPP-a).
12. Slijedom prethodno izloženog revizije tužitelja je trebalo prihvatiti, ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U ponovljenom postupku drugostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem, postupit će u skladu s prethodno iznijetim shvaćanjem ovog suda, razmotriti će činjenice na koje je u ovoj odluci ukazano, a zatim će donijeti novu presudu. Ukinuta je i odluka o troškovima postupka, jer se za sada ne zna uspjeh stranaka u sporu, a o trošku revizijskog postupka odlučit će se konačnom odlukom (čl. 166. st. 3. ZPP-a).
Zagreb, 7. rujna 2022.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
