REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 613/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Željka Glušića člana vijeća, Željka Šarića članice vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. I. iz S., OIB … , koju zastupa punomoćnica M. R. Š., odvjetnica u S., protiv tuženika K. b. c. S., S., OIB … , radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R- 2877/2021-2 od 10. studenog 2021., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-3024/2020-9 od 21. rujna 2021., u sjednici održanoj 7. rujna 2022.,

p r e s u d i o  j e

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici razliku manje isplaćene naknade bruto plaće za razdoblje od 01. prosinca 2015.g. do 31. listopada 2017.g. u ukupnom iznosu od 13.222,82 kuna zajedno s pripadajućom: zakonskom kamatom koja na iznos od 664,86 kuna teče od 16. siječnja 2016. zakonskom kamatom koja na iznos od 692,65 kuna teče od 16. veljače 2016. zakonskom kamatom koja na iznos od 679,47 kuna teče od 16. ožujka 2016. zakonskom kamatom koja na iznos od 713,63 kuna teče od 16. travnja 2016. zakonskom kamatom koja na iznos od 687,71 kuna teče od 16. svibnja 2016. zakonskom kamatom koja na iznos od 709,73 kuna teče od 16. lipnja 2016. zakonskom kamatom koja na iznos od 686,18 kuna teče od 16. srpnja 2016. zakonskom kamatom koja na iznos od 716,55 kuna teče od 16. kolovoza 2016. zakonskom kamatom koja na iznos od 675,86 kuna teče od 16. rujna 2016. zakonskom kamatom koja na iznos od 658,80 kuna teče od 16. listopada 2016. zakonskom kamatom koja na iznos od 699,06 kuna teče od 16. studenoga 2016. zakonskom kamatom koja na iznos od 686,52 kuna teče od 16. prosinca 2016. zakonskom kamatom koja na iznos od 774,07 kuna teče od 16. siječnja 2017. zakonskom kamatom koja na iznos od 500,48 kuna teče od 16. veljače 2017. zakonskom kamatom koja na iznos od 474,58 kuna teče od 16. ožujka 2017. zakonskom kamatom koja na iznos od 454,38 kuna teče od 16. travnja 2017. zakonskom kamatom koja na iznos od 495,67 kuna teče od 16. svibnja 2017. zakonskom kamatom koja na iznos od 460,15 kuna teče od 16. lipnja 2017. zakonskom kamatom koja na iznos od 530,26 kuna teče od 16. srpnja 2017. zakonskom kamatom koja na iznos od 506,51 kuna teče od 16. kolovoza 2017. zakonskom kamatom koja na iznos od 265,99 kuna teče od 16. rujna 2017. zakonskom kamatom koja na iznos od 236,67 kuna teče od 16. listopada 2017., zakonskom kamatom koja na iznos od 253,05 kuna teče od 16. studenoga 2017. Do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

II. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici parnični trošak u iznosu od 4.687,50 kn sa zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, a koja teče od presuđenja do isplate.".

2. Drugostupanjskom presudom odlučeno je:

"I. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-3024/2020-9 od 21. rujna 2021. u dijelu stavka I. izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 9.545,57 kn sa zateznom kamatom tekućom na iznos od na iznos od 664,86 kn od 16. siječnja 2016., 692,65 kn od 16. veljače 2016., 679,47 kn od 16. ožujka 2016., 713,63 kn od 16. travnja 2016., 687,71 kn od 16. svibnja 2016., 709,73 kn od 16. lipnja 2016., 686,18 kn od 16. srpnja 2016., 716,55 kn od 16. kolovoza 2016., 675,86 kn od 16. rujna 2016., 658,80 kn od 16. listopada 2016., 699,06 kn od 16. studenoga 2016., 686,52 kn od 16. prosinca 2016., 774,07 kn od 16. siječnja 2017. i 500,48 kn od 16. veljače 2017. do isplate i u dijelu stavka II. izreke kojim je prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu od 4.060,68 kn sa zateznom kamatom.

II. Preinačuje se navedena presuda u dijelu stavka I. izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 3.677,25 kn sa zateznom kamatom tekućom na iznos od 474,58 kn od 16. ožujka 2017., 454,38 kn od 16. travnja 2017., 495,67 kn od 16. svibnja 2017., 460,15 kn od 16. lipnja 2017., 530,26 kn od 16. srpnja 2017., 506,51 kn od 16. kolovoza 2017., 265,99 kn od 16. rujna 2017., 236,67 kn od 16. listopada 2017. i 253,05 kn od 16. studenog 2017. do isplate i u dijelu stavka II. izreke kojim je prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška preko iznosa od 4.687,50 kn do iznosa od 4.060,68 kn (za iznos od 626,82 kn) sa zateznom kamatom i sudi:

"Odbija se tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 3.677,25 kn sa zateznom kamatom tekućom na iznos od 474,58 kn od 16. ožujka 2017., 454,38 kn od 16. travnja 2017., 495,67 kn od 16. svibnja 2017., 460,15 kn od 16. lipnja 2017., 530,26 kn od 16. srpnja 2017., 506,51 kn od 16. kolovoza 2017., 265,99 kn od 16. rujna 2017., 236,67 kn od 16. listopada 2017. i 253,05 kn od 16. studenog 2017. do isplate, kao neosnovan.

Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška preko iznosa od 4.687,50 kn do iznosa od 4.060,68 kn (za iznos od 626,82 kn) sa zateznom kamatom, kao neosnovan."

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenoga postupka kao neosnovan.".

3. Rješenjem ovog suda poslovni broj Revd 509/2022-2 od 15. veljače 2022. tužiteljici je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-2877/2021-2 od 10. studenog 2021. radi sljedećeg pravnog pitanja:

"Imaju li zaposlenici u javnim službama pravo na isplatu razlike plaće primjenom povećane osnovice od 5.415,37 kn za razdoblje od 27. siječnja 2017. do 31. listopada 2017. sukladno Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenoga 2006., Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. i Izmjenama i dopunama Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.?".

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, tužiteljica je izjavila reviziju prema odredbi čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) radi gore navedenog pravnog pitanja. Predlaže da revizijski sud ukine drugostupanjsku odluku u odbijajućem dijelu i predmet vrati na ponovno suđenje.

5. Tuženik nije odgovorio na reviziju tužiteljice.

6. Revizija nije osnovana.

7. Predmet spora u revizijskom stadiju postupka je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće za razdoblje nakon 26. siječnja 2017., koji zahtjev tužiteljica temelji na činjeničnoj osnovi iz koje bi proizlazilo da je tuženik prilikom obračuna plaće pogrešno primijenio odredbe Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006., Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. i odredbe Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.

8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su slijedeće činjenice:

- da je osnovica plaće izračunata prema odredbama Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama 26. listopada 2016. iznosila 5.415,37 kn,

- da je Vlada Republike Hrvatske Odlukom o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama ("Narodne novine" br. 123/16) od 29. prosinca 2016. osnovicu odredila u visini od 5.211,02 kn,

- da su stranke sklopile Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama od 7. prosinca 2017. ("Narodne novine" br. 128/2017) kojim su ugovorile visinu osnovice,

- da je tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2017. do 31. listopada 2017. tužiteljici isplaćivao plaću u skladu s Odlukom od 29. prosinca 2016. u visini od 5.211,02 kuna.

9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je tužbeni zahtjev ocijenio u cijelosti osnovanim polazeći od toga da je produžena primjena odredbi Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. i za razdoblje nakon 26. siječnja 2017. pa do 31. listopada 2017.

10. Drugostupanjski sud djelomično je preinačio prvostupanjsku odluku i odbio tužbeni zahtjev za razdoblje nakon 26. siječnja 2017. s obzirom na to da je na temelju odredbi čl. 199. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14, 127/17 i 98/19 - dalje: ZR) i čl. XI. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. ugovoreno da se dodatak sporazumu i navedene izmjene i dopune smatraju Ugovorom na određeno vrijeme u trajanju od pet godina, primjenom kojih nakon 26. siječnja 2017. nema mjesta primjeni gore navedenog Sporazuma.

10.1. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. tog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

11. U reviziji prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

12. S obzirom na sadržaj pitanja u odnosu na koje je revizija dopuštena proizlazi da je u ovoj fazi postupka sporno primjenjuju li se Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006., Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. i za razdoblje nakon 26. siječnja 2017.

13. Tužiteljica u predmetnoj reviziji navodi da je Izmjenama i Dopunama Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće javnim službama od 26. listopada 2011. (čl. XI.) ugovorena njihova primjena u trajanju od pet godina, odnosno produljenje za još jednu godinu u slučaju da u razdoblju od potpisivanja tih Izmjena i Dopuna pa zaključno do kraja 2016. bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a manji od 3 %, što je utvrđeno prema podacima Državnog zavoda za statistiku, slijedom čega na temelju odredbe čl. 199. ZR, zbog produžene primjene od šest godina uz dodatna tri mjeseca, tužiteljica ima pravo na isplatu razlike plaće primjenom povećane osnovice sve do kraja listopada 2017.

14. Odredbom čl. XI. Izmjena i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. određeno je da se Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće javnim službama od 13. svibnja 2009. i Izmjene i Dopune Sporazuma o osnovici za plaće javnim službama od 26. listopada 2011. iz čl. III. smatraju ugovorom na određeno vrijeme u trajanju od 5 godina i da se ugovorne strane obvezuju u dobroj vjeri pristupiti produljenu roka trajanja predmetnih izmjena i dopuna za godinu dana u slučaju da u razdoblju od potpisivanja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu do zaključno 2016. bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a manji od 3%.

15. Prema shvaćanju ovoga suda, gore navedenom odredbom nije određeno automatsko produljenje trajanja ugovora za daljnjih godinu dana u slučaju da u razdoblju od potpisivanja Izmjena i Dopuna pa do kraja 2016. bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a manji od 3 %, već je za takvu situaciju predviđena mogućnost da stranke ugovora "u dobroj vjeri pristupe produljenju roka". Ni tim ugovorom, a ni nekim drugim sporazumom ugovorne stranke nisu odredile posljedice koje će nastati ako se "u dobroj vjeri ne pristupi produljenju roka".

16. Slijedom navedenog, a suprotno revizijskim navodima tužiteljice, čl. XI. Izmjena i Dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011., nije dogovorena produžena primjena navedenih Sporazuma na godinu dana pa se u konkretnom slučaju primjenjuje zakonska odredba iz čl. 199. ZR koja glasi:

"(1) Nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje se primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor, odnosno tri mjeseca od isteka otkaznog roka.

(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, kolektivnim ugovorom može se ugovoriti i duže razdoblje produžene primjene pravnih pravila sadržanih u kolektivnom ugovoru."

17. S obzirom na gore navedeno, ovaj sud smatra da u razdoblju od 26. siječnja 2017., pa do potpisivanja Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama od 7. prosinca 2017. ("Narodne novine" br. 128/17) osnovica nije bila ugovorena, pa su posljedično tome bile ispunjene pretpostavke iz čl. 2. Zakona o osnovici plaće javnim službama ("Narodne novine" br. 39/09 i 124/09

- dalje: ZPJS) prema kojima je Vlada RH imala pravo posebnom odlukom urediti osnovicu plaće u javnim službama. To je Vlada RH i učinila Odlukom o visini osnovice za obračun plaće javnim službama ("Narodne novine" br. 123/16 od 29. prosinca 2016.), te odredila osnovicu u visini od 5.211,02 kn (tako i ovaj sud u odluci poslovni broj Rev 287/2022 od 12. travnja 2022.).

18. Slijedom navedenog, pravilno je drugostupanjski sud u pobijanoj odluci primijenio materijalno pravo kada je za utuženo razdoblje nakon 26. siječnja 2017. tužbeni zahtjev za isplatu razlike plaće ocijenio neosnovanim s obzirom na to da tužiteljica nema pravo na isplatu razlike plaće nakon 26. siječnja 2017. pozivom na predmetni Sporazum i njegove Izmjene i dopune već joj se plaća treba odrediti prema osnovici određenoj ZPJS, prema kojoj osnovici je tužiteljici plaća i isplaćena.

19. S obzirom na to da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo ju je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti kao neosnovanu te odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 7. rujna 2022.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek, v.r.