Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: I Kž-Us-67/2022-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića univ.spec.crim., predsjednika vijeća te Tomislava Juriše i dr.sc. Tanje Pavelin, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bujas zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog A. D., zbog kaznenog djela iz članka 329. stavak 1. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku od 13. svibnja 2022., broj Kv I-Us-15/2021-12, u sjednici vijeća održanoj 7. rujna 2022.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba osuđenog A. D. kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Osijeku od 13. svibnja 2022., broj Kv I-Us-15/2021-12, na temelju članka 507. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. - dalje u tekstu: ZKP/08.), odbijen je zahtjev osuđenog A. D. za obnovu kaznenog postupka dovršenog pravomoćnom presudom koju čine presuda Županijskog suda u Osijeku od 19. prosinca 2019., broj K-Us-14/19 i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 05. lipnja 2020., broj I Kž-Us-27/2020, kojom je A. D. zbog kaznenog djela iz članka 329. stavak 1. točka 4. u vezi članka 190. stavak 1. i 2. KZ/11., osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest godina, u koju mu je uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 27. rujna 2018., pa nadalje.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio osuđeni A. D., po branitelju M. Š., odvjetniku u O. i branitelju T. H., odvjetnika u Z., a koje će se razmatrati kao jedinstvena žalba jer se sadržajno nadopunjuju. Osuđenik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te povrede kaznenog zakona, s prijedlogom da se prvostupanjsko rješenje preinači i dopusti obnova kaznenog postupka ili da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Na temelju članka 474. stavak 1. u vezi članka 495. ZKP/08., spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Žalitelj nije u pravu kada tvrdi da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., jer je prvostupanjski sud dao jasne i određene razloge zbog kojih je odbio njegov zahtjev za obnovu kaznenog postupka, a ispitivanjem prvostupanjskog rješenja sukladno članku 494. stavak 4. ZKP/08. nije utvrđeno ni da bi bila počinjena koja od povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Nadalje, pobijajući pravilnost činjeničnog stanja žalitelj smatra da prvostupanjski sud nije na „sveobuhvatan i savjestan način cijenilo iskaz Z., a prilikom ocjene vjerodostojnosti nije obuhvatilo sve navode u iskazu“, te smatra da je činjenično stanje i nepotpuno utvrđeno time što se svjedok Z. poziva na dva svjedoka (S. S. i B. M.) koji nisu ispitani.
7. Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, prvostupanjski je sud pravilno i zakonito postupio kada je odbio zahtjev osuđenika za obnovu.
8. Suprotno tvrdnji žalbe, prvostupanjski je sud iscrpno obrazložio zbog čega smatra da nema uvjeta za obnovu kaznenog postupka temeljem novih činjenica i dokaza, koje razloge prihvaća i ovaj sud.
9. Naime, osuđenik je podnio zahtjev za obnovu temeljem članka 501. stavak 1. točka 3. ZKP/08. navodeći da se osuđujuća presuda temelji iskazu suoptužene M. J. te je, kao novi dokaz, predložio ispitivanje svjedoka R. Z. na okolnost neistinitosti obrane suoptužene M. J..
10. Prvostupanjski je sud proveo izvide i ispitao predloženog svjedoka R. Z. te je osnovano zaključio da taj svjedok nema relevantnih saznanja o inkriminiranim radnjama osuđenika. Naime, iskaz tog svjedoka ispravno prvostupanjski sud ocjenjuje nevjerostojnim, što prihvaća i drugostupanjski sud, s obzirom da iz kaznenog postupka koji se vodi pred pravosudnim tijelima Republike Srbije, proizlazi zaključak o postojanju određenog stupnja sumnje da osuđeni A. D. i svjedok R. Z. pripadaju istom zločinačkom udruženju u Republici Srbiji koje se bavi krijumčarenjem droge. Nadalje, ispravno prvostupanjski sud zaključuje da se svjedok Z. u vrijeme počinjenja kaznenog djela za koje je osuđeni A. D. pravomoćno proglašen krivim, nalazio na izvršenju kazne zatvora te stoga nema neposrednih saznanja. Isto tako, iskaz svjedoka Z. je dijelom i proturječan jer prvotno iskazuje da je do razvoda braka sa M. J. došlo iz formalnih razloga, da bi potom iskazao da su se razišli zbog neslaganja oko njezinog preuzimanja dijela „posla“ za vrijeme dok je on bio na izdržavanju kazne zatvora. Dakle, svjedok je bivši suprug M. J. s kojom se rastao zbog neslaganja, pa je stoga životno logično da nema saznanja o njezinim „aktivnostima“ nakon toga, pa uz činjenicu da je osuđeni D. pripadnik iste zločinačke skupine kao i svjedok Z., zaključuje se da se radi o svjedoku koji iskazuje kako bi oslobodio odgovornosti osuđenog D. te se na neki način osvetio bivšoj supruzi koja ga je „izdala“ za vrijeme dok je on izdržavao kaznu zatvora.
11. Na ispravan zaključak prvostupanjskog suda nisu od utjecaja žalbeni navodi da iskaz svjedoka Z. nije cijenjen sveobuhvatno, te da nije potpuno utvrđeno činjenično stanje, jer da nisu ispitana dva svjedoka (S. S. i B. M.) na koje se svjedok poziva, a to stoga što prethodna utvrđenja cjelokupan iskaz svjedoka Z. čine nevjerodostojnim, pa time se neprikladnim ukazuje i ispitivanje svjedoka S. S. i B. M., koji su ujedno pripadnici suparničke zločinačke organizacije.
12. Pored toga, ispravno prvostupanjski sud navodi da činjenično stanje pravomoćne presude nije utemeljeno isključivo na iskazu suoptuženice M. J., već je njezin iskaz potkrijepljen nizom materijalnih dokaza i tzv. kontrolnih dokaza, dok je obrana osuđenika D. cijenjena nevjerodostojnom a temeljila se na istim postavkama na kojima se temelji i ovaj zahtjev za obnovu postupka, i to da je iskaz suoptuženice lažan, jer da ga lažno tereti da bi prikrila stvarne počinitelje kaznenih djela.
13. Vrijednosna ocjena svih navedenih dokaza, a tako i iskaza suoptuženice, bila je predmetom provjere tijekom žalbenog postupka pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske, koji je u potpunosti prihvatio ocjenu tog iskaza po prvostupanjskom sudu, te otklonio bilo kakvu sumnju u njegovu vjerodostojnost.
14. Slijedom toga, osuđenik u svojem zahtjevu nije predložio nove činjenice i dokaze koji bi sami za sebe ili u svezi s prijašnjim dokazima bili prikladni da prouzroče njegovo oslobođenje ili osudu po blažem zakonu, pa je sud prvog stupnja zahtjev za obnovu kaznenog postupka s pravom odbio kao neosnovan.
Zagreb, 7. rujna 2022.
Predsjednik vijeća
Ivan Turudić,univ.spec.crim.,v.r.
