REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 2592/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. Š. iz V., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica L. B., odvjetnica u R., protiv prvotuženika D. K. iz Č., S., OIB: … i drugotuženice S. K. iz Č., S., OIB: …, koje zastupaju punomoćnici G. R. i M. S. G., odvjetnici u Č., radi utvrđenja i trpljenja, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-94/2020-2 od 1. listopada 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Čakovcu broj P-209/17-25 od 26. ožujka 2019., odnosno kojom je rješenje istog suda istog broja i od istog dana djelomično potvrđeno, a djelomično preinačeno, u sjednici održanoj 7. rujna 2022.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-94/2020-2 od 1. listopada 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Čakovcu broj P-209/17-25 od 26. ožujka 2019., odnosno kojom je rješenje istog suda istog broja i od istog dana djelomično potvrđeno, a djelomično preinačeno.
2. Postupajući prema odredbama članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da postavljena pitanja nisu važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
3. Polazeći od toga da tužitelj nije dokazao da bi prema tuženicima imao novčanu tražbinu u utuženom iznosu, nižestupanjski su sudovi odbili tužbeni zahtjev da drugotuženica trpi namirenja utužene novčane tražbine na nekretnini koju joj je prvotuženik darovao 26. ožujka 2013., dok je tužba odbačena u dijelu zahtjeva za utvrđenje da nekretnina koja je bila predmet darovanja između tuženika predstavlja njihovu bračnu stečevinu, uz obrazloženje da tužitelj za podnošenje takve tužbe nema pravni interes, jer nije dokazao postojanje dospjele tražbine makar prema jednom od tuženika. Pritom sud u pobijanoj odluci ističe da bi tuženici, kao supružnici, solidarno odgovarali za obveze koje je jedan od njih preuzeo radi namirenja tekućih potreba bračne i obiteljske zajednice, što je međutim za ovu parnicu neodlučno, s obzirom na to da tužitelj nije dokazao da bi bio vjerovnik utužene tražbine. Iz istog razloga, sve da je ugovor o darovanju između tuženika sklopljen s nedopuštenom pobudom – da se treća osoba osujeti u mogućnosti namirenja svoje tražbine – ni tvrdnje/prigovori tužitelja da bi takav ugovor bio ništetan nisu odlučni, imajući na umu da tužitelj nije vjerovnik tuženika.
4. S obzirom na takva utvrđenja (da tužitelj nije vjerovnik tuženika, odnosno da nema dospjelu tražbinu niti prema jednom od tuženika), prvo pitanje koje se odnosi na primjenu odredbe članka 44. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 103/15) koja propisuje (solidarnu) odgovornost bračnih drugova, nije odlučno za odluku u sporu, a time niti za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
5. Niti drugo pitanje, kojim tužitelj problematizira shvaćanje nižestupanjskih sudova o nepostojanju pravnog interesa u odnosu na zahtjev za utvrđenje bračne stečevine, također nije važno za odluku u sporu, imajući na umu da tužitelj postavljajući to pitanje polazi od činjenično netočne premise – da je on vjerovnik utužene tražbine, a izostanak pravnog interesa za podnošenje tužbe za utvrđenje obrazložen je upravo činjenicom nepostojanja tražbine tužitelja prema tuženicima.
6. Slijedom navedenoga, razlozi važnosti na koje se tužitelj poziva u obrazloženju pitanja – o nedopuštenim pobudama i subjektivnom pristupu sklapanju ugovora u svrhu izbjegavanja, otežavanja ili potpunog isključenja vlastitih ugovornih obveza kao razlozima za ništavost ugovora, obvezi vraćanja primljenog po ništetnom ugovoru te učincima pobijanja dužnikovih pravnih radnji – nisu komparabilni s konkretnom činjeničnom i pravnom situacijom.
7. Kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz članka 385.a stavak 1. ZPP i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe članka 392. stavak 1. u vezi s člankom 387. stavak 5. ZPP riješeno kao u izreci.
Zagreb, 7. rujna 2022.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek, v.r.
