REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 2073/2020-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek, predsjednice vijeća, Željka Šarića, člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Glušića, člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića, člana vijeća i Željka Pajalića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. Ž. iz P., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik dr. sc. K. Š., odvjetnik u Z., protiv tuženika N. T. F. d.o.o., P., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik Z. M., odvjetnik u M., radi isplate i činidbe, odlučujući o tužiteljevom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1749/2018-2 od 17. rujna 2019., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Pločama poslovni broj Pr-98/2018 od 8. studenog 2018., u sjednici održanoj 7. rujna 2022.,

r i j e š i o  j e:

I. Odbacuje se tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije kao nedopušten.

II. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troška odgovora na prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u iznosu od 6.250,00 kn kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda i suđeno je:

1. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku da tužitelju, na ime otpremnine, isplati bruto iznos od 167.593,92 kune zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 20. srpnja 2016. godine do plaćanja, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sve u roku od 8 dana, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu, te se u tom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju, na ime stimulacije za ostvarene poslovne rezultate Društva, isplati bruto iznos od 83.796,96 kuna zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 01. srpnja 2016. godine do plaćanja, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sve u roku od 8 dana, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu, te se u tom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku da s tužiteljem sklopi Ugovor o radu za poslove koji odgovaraju njegovim stručnim i radnim sposobnostima i kvalifikacijama u roku od 8 dana, ili će se temeljem ove presude smatrati da tužitelj ima sklopljen Ugovor o radu za poslove koji odgovaraju njegovim stručnim i radnim sposobnostima i kvalifikacijama te da temeljem toga ugovora ima sva zakonska prava iz radno- pravnog statusa radnika poslodavca.

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnične troškove u iznosu od 61.750,00 kuna u roku od 15 dana zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do plaćanja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

2. Nalaže se tužitelju platiti tuženiku iznos od 57.290,50 kuna na ime naknade troškova postupka, u roku od 15 dana.

3. Nalaže se tužitelju platiti tuženiku iznos od 7.812,50 kuna na ime naknade troškova sastava žalbe, u roku od 15 dana."

2. Protiv drugostupanjske presude prijedlog za dopuštenje revizije je, pozivom na odredbe čl. 385. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 70/19 - dalje ZPP), podnio tužitelj zbog pitanja za koja drži da su važna i za odluku u ovom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

3. Tuženik je u odgovoru na prijedlog predložiti odbaciti ga u cijelosti. Traži naknadu troška sastava odgovora na prijedlog u iznosu od 6.250,00 kn.

4. Prijedlog za dopuštenje revizije nije dopušten.

5. Predmet ovoga spora su tužiteljevi zahtjevi za isplatu otpremnine i stimulacije te da se naloži tuženiku sklapanje ugovora o radu za poslove koji odgovaraju tužiteljevim stručnim i radnim sposobnostima i kvalifikacijama.

6. Tijekom postupka pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su slijedeće činjenice:

- tužitelj je s tuženikom 17. srpnja 2014. sklopio menadžerski ugovor na vrijeme od pet godina kojim je imenovan članom uprave – direktorom tuženika, te su njime ugovorili međusobna prava i obveze, uključujući uvjete za raskid ugovora, otpremninu, stimulaciju i drugo;

- odlukom skupštine društva tuženika od 9. lipnja 2016. tužitelj je opozvan s mjesta člana uprave – direktora tuženika iz razloga jer je skupština u njega izgubila povjerenje, jer je skrivao podatke o poslovanju, grubo kršio zakon i Izjavu N. d.o.o. i prekršio ugovor o radu;

- nadzorni odbor tuženika donio je 20. srpnja 2016. odluku o otkazu ugovora o radu tužitelju;

- tužitelj je protiv te odluke 4. kolovoza 2016. podnio zahtjev za zaštitu prava.

7. Drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu u odnosu na otpremninu jer se, prema njegovoj ocjeni, sud prvog stupnja nepotrebno upustio u ocjenu je li tužitelj doista „skrivao podatke o poslovanju, grubo kršio zakon i Izjavu N. d.o.o. i prekršio ugovor o radu“ budući da su, zaključujući predmetni ugovor, stranke ovlastile skupštinu društva na ocjenu je li tužitelj kao član uprave "skrivao podatke o poslovanju, grubo kršio zakon i Izjavu N. d.o.o. i prekršio ugovor o radu", a ona je ocijenila da jest. Naime, u čl. 14. ugovora navedeno je "Ako ovaj ugovor bude sporazumno raskinut ili ako iz odluke SKUPŠTINE DRUŠTVA o razrješenju (?, očito ispušteno - ne) proizlazi odgovornost ČLANA UPRAVE neko (?, očito ispravno - nego) neki drugi razlog, DRUŠTVO se obvezuje isplatiti ČLANU UPRAVE otpremninu…'' U odnosu na stimulaciju je odbio tužbeni zahtjev jer nije pravilan zaključak suda prvog stupnja kako po čl. 11. njihovog ugovora član uprave ima pravo na stimulaciju pod uvjetom da društvo na kraju poslovne godine ostvari pozitivan poslovni rezultat (dobit). Nije dovoljan samo pozitivan rezultat (dobit), već trgovačko društvo u protekloj godini mora ostvariti 10% pozitivne bruto dobiti (GOP), a ta činjenica odnosno takav porast GOP-bruto operativne dobiti ostvaren u 2015. godini, u postupku nije utvrđena. Ona ne proizlazi niti iz jednog izvedenog dokaza, a teret dokaza je na tužitelju. I konačno, odlučna pretpostavka za postojanje obveze tuženika na zaključenje novog ugovora o radu jest "isplata otpremnine u cijelosti" pa kako tuženik nije u obvezi platiti otpremninu tužitelju, a niti mu ju je isplatio, onda nije ni u obvezi zaključiti s njim novi ugovor o radu. Zato je odbio tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj zahtijeva da se naloži tuženiku sklapanje ugovora o radu za poslove koji odgovaraju tužiteljevim stručnim i radnim sposobnostima i kvalifikacijama.

8. Tužitelj u prijedlogu postavlja sljedeća pitanja:

I. Čini li drugostupanjski sud bitne povrede odredaba parničnog postupka kada ocjenu o predmetu spora donosi tumačenjem ugovora na, u hrvatskom jeziku, pravopisno i gramatički nepoznat i/ili pogrešan način?

II. Kada stranke u menadžerskom ugovoru ugovore pravo na isplatu otpremnine je li dovoljno utvrditi da je skupština formalno donijela odluka o odgovornosti za nesavjesno poslovanje člana uprave ili se mora utvrditi je li taj član zaista nesavjesno poslovao, pritom tumačiti ugovor u korist strane koja nije pripremila sadržaj ugovora i utvrditi pravu volju stranaka?

III. Čini li drugostupanjski sud bitnu povredu odredaba parničnog postupka kada usprkos ispravi iz koje proizlazi ostvarena dobit od 97.090,00 kn ne utvrđuje koji točno iznos predstavlja tih 10% pozitivne bruto dobiti (GOP)?

Drži da su pravna shvaćanja iz pobijane odluke u suprotnosti s odlukama ovoga suda poslovni broj Revt-314/15 od 14. travnja 2016., Revt-143/16 od 18. siječnja 2017., Rev-x-189/08 od 21. prosinca 2011., Revt-420/15 od 21. ožujka 2017. i Revt-114/10 od 24. siječnja 2012.

9. ''Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, a osobito:

– ako je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka suda drugog stupnja odstupa od prakse revizijskog suda, ili

– ako je riječ o pravnom pitanju o kojem nema prakse revizijskog suda, pogotovo ako sudska praksa viših sudova nije jedinstvena, ili'' (čl. 385.a st. 1. toč. 1. i 2. ZPP).

10. Postavljena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu budući da nije riječ o pravnim pitanjima o kojima odluka suda drugog stupnja odstupa od prakse revizijskog suda, kako to pogrešno drži revident. Naime, navedene odluke ovoga suda su donesene u potpuno drukčijim činjeničnim i pravnim situacijama, i to prvenstveno iz razloga jer niti u jednoj od njih nije postojala ugovorna odredba prema kojoj bi pravo na isplatu otpremnine ovisilo o sadržaju odluke skupštine društva o razrješenju odnosno o tome da iz te odluke ne proizlazi odgovornost člana uprave nego neki drugi razlog, s tim da treba dodati i da odluka ovoga suda poslovni broj Revt-420/15 od 21. ožujka 2017. uopće ne postoji. Upravo suprotno revizijskim navodima, iz odluke ovoga suda broj Revr-467/2018-5 od 8. srpnja 2020. donesene u postupku u kojemu je postojala identična ugovorna odredba, proizlazi da je i ona donesena na temelju utvrđenja iz odluke skupštine društva, a ne na temelju utvrđenja je li član uprave zaista nesavjesno poslovao (s tom razlikom da je ta odluka donesena na temelju drukčijeg tumačenja te ugovorne odredbe od strane nižestupanjskih sudova). Također, iz te odluke proizlazi da je u toj parnici, na tužiteljev prijedlog, izveden dokaz vještačenjem na okolnost ostvarenja 10% pozitivne bruto dobiti (GOP) odnosno na okolnost postojanja takvog porasta GOP- bruto operativne dobiti u 2015. godini, pa je i u pogledu zadnjeg pitanja pobijana odluka u skladu s praksom ovog, revizijskog suda.

11. I konačno, u odnosu na prvo pitanje valja dodati da se ne radi o pravnom pitanju u smislu citiranog čl. 385.a ZPP i čl. 387. st. 3. ZPP, ali i da to pitanje polazi od pogrešne postavke da je drugostupanjski sud ocjenu o predmetu spora donio tumačenjem ugovora na, u hrvatskom jeziku, pravopisno i gramatički nepoznat i/ili pogrešan način.

12. Stoga je, na temelju čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 385.a st. 1. i čl. 387. st. 3. ZPP, odlučeno kao u izreci.

13. Zahtjev tuženika za naknadu troška revizijskog postupka nastalog podnošenjem odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbijen je kao neosnovan na temelju odredbe čl. 155. st. 1. u vezi s čl. 166. st. 1. ZPP jer taj trošak nije bio potreban za vođenje ove parnice.

Zagreb, 7. rujna 2022.

Predsjednica vijeća

Renata Šantek, v.r.